Norveška šuma - komentari

[zgdust]

haralampije kaže:

Neki očekuju da bi onaj kome netko blizak boluje od neizlječivog raka morao hodati okolo pognute glave, sav utučen i svako malo zaridati, nekima pak je takvo saznanje nelagodno, opterećuje ih i radije su podalje od ljudi kojima bi moglo zatrebati rame za plakanje. Možda Midori nije htjela doživjeti nešto takvo od Torua, možda je jedini razlog te njezine laži što nije bila s njim dovoljno bliska da mu povjeri nešto tako teško. Na neki način je tom laži štitila sebe i davala priliku njihovom odnosu da se počne razvijati neopterećen bolešću njezinog oca.

Meni je bilo čudno da čovjek već neko vrijeme umire od raka, a umre baš nakon što ga je Toru upoznao i izrazio želju da ga posjeti opet. I što se stari onako silno trudio reći Toruu?

Haralampije, naravno da i tvoje objašnjenje drži vodu.

[haralampije]

zgdust kaže:

Meni je bilo čudno da čovjek već neko vrijeme umire od raka, a umre baš nakon što ga je Toru upoznao i izrazio želju da ga posjeti opet. I što se stari onako silno trudio reći Toruu?

To što se stari trudio reći Toru, najvjerojatnije nije imalo nikakve veze sa stvarnošću već je bilo produkt svijesti pomućene lijekovima protiv bolova tj. drogom. Uz to, koliko se sjećam, imao je tumor na mozgu; nije imao šanse reći nešto suvislo.

Po onome kako je Murakami opisao starog i njegovo stanje, meni je bilo jasno da broji sitno. Kad je iznenada poželio jesti i slasno pojeo onu klopu, čemu se Midori čudila, mislila sam da će već sutra ili najkasnije za dva dana umrijeti. To se inače, u narodu zove labuđi pjev, kad se takvom bolesniku, koji zapravo umire i gotovo ništa ne jede, iznenada otvori apetit i kao da se upalila neka iskra, kao da će krenuti na bolje, i onda iznenada zgasne.

[chrissy]

haralampije kaže:

Po onome kako je Murakami opisao starog i njegovo stanje, meni je bilo jasno da broji sitno.

Baš dok sam čitala taj dio, pomislila sam si da ide labuđi pjev...
Moram priznati da mi je čak donekle normalno da je Midori prvo lagala za oca...
Kao što kaže haralampije, kad ti je netko smrtno bolestan, kod ljudi izazivaš sažaljenje, ili pak te osuđuju ako se ponašaš "normalno".
A nisu svi toliko samopouzdani i jaki da ih nije briga što drugi misle; pa je lakše reći da je otputovao.

[Ibelieve]

Murakami mi je uvijek bio neka kombinacija frustriranog oduševljenja. Frustrira me jer neki put imam osjećaj da se totalno izgubio u pričanju, tipa knjiga odlično započne, ne mogu je ispustiti iz ruke, pa u sredini ode u k... samo što ne zaspem od dosade, a onda mi je kraj opet nezaboravan. Obično mi trebaju 2-3 pokušaja dok ne završim neke od njegovih knjiga I shvatim što zapravo želi reći.
Norveška šuma mi je savršen primjer toga. U nekim djelovima potpuno fascinantno, povremeno dosadno do boli, a opet ima dijelova gdje se uživim 100%. Iskreno, Murakamija bi bilo najlakše opisati kao začetnika literarnog žanra "Who-am-I-and-what-am-I-doing here", jer mu se to provlači kroz sve knjige. Osobno mi je puno draži u kratkim pričama, tamo me oduševljava.
Možda je to zbog potpuno novog mentaliteta s kojim me suočava, ali ne sviđa mi se pasivnost likova u knjizi. S druge strane definitivno me navela da se zamislim nad više stvari, tipa kako bi reagirala da se nađemu Naokinoj situaciji, kako bi se nosila sa svim tim.

[marita96]

meni osobno knjiga je bila o.k., možda malo mračna, ali vrijedilo je pročitati, njegova druga knjiga Južno od granice, zapadno od sunca mi je bila bolja... u tom nekom tonu bila mi je knjiga i Noćni vlak za Lisabon.....

[Amiš]

Zašto se zove Norveška šuma?

[servantes]

Amiš kaže:

Zašto se zove Norveška šuma?

Po pjesmi od Beatlesa.
Inače evo jedan lijep odlomak:

«Jednom davno, dok sam još bio mlad, kad su sjećanja bila mnogo življa nego što su sada, pokušavao sam pisati o njoj. Ali nisam mogao napisati ni retka. Znao sam, kad bi došao taj prvi redak, ostatak bi sam potekao na papir, ali nisam uspjevao. Sve je bilo odviše oštro i jasno, pa nikad nisam znao odakle početi – kao što karta koja ima previše detalja zna biti beskorisna. Ali sada shvaćam da sve što mogu povjeriti nesavršenu mediju pisanja jesu nesavršena sjećanja i nesavršene misli. Kako sjećanja na Naoko u meni sve više blijede, sve je dublje razumijem. Znam i zašto je od mene tražila da je ne zaboravim. To je, naravno, znala i Naoko. Znala je da će moja sjećanja na nju izblijedjeti. Upravo me zato i molila da je nikada ne zaboravim, da se sjećam kako je postojala.
Ta me pomisao ispunja gotovo neizdrživom tugom. Jer Naoko me nikad nije voljela.»

Meni je Norveška šuma bila prva od Murakamija. Lijepa i neobična.
Najljepša njegova, barem meni, je "Lov na divlju ovcu". Tako tajanstvena. Podsjeća me u nekim trenutcima na Barica.

[jagodica kolačić]

ja sam zaljubljena u njegovo pisanje, detaljčiće i opise, sviđam i glazbu koju usputno spomene i isprofilirane likove i sve
isto mi je prva bila ovca, kako idem kraju (završetku čitanja cijelog opusa) neka me anksioznost hvata, nego da, sad sam na Norveškoj, javit ću se suvislijim nečim kad pročitam
i otkrih neprevedene naslove u gradskoj pa mi herc miruje
:maše:


ovo mi bilo slatko, tako i mi imamo neke predodžbe o dalekijim krajevima na osnovu plakata TZ-a il nešnldžiogrefika
"Trebao sam biti rođen kao jugoslavenski pastir koji svake noći promatra Velikog Medvjeda. Bez automobila, bez srebrenih narukvica, miješanja tamnoplavih odijela od tvida. (...) Moj se život stanjio, sljoštio kao kreditna kartica." iz tkzčiks

[emma123]

Čitala sam je davnoooo, ali mi je bila FENOMENALNA!!! Druge njegove knjige mi nisu nešto. Ova mi je bila posebna.

[Zorée]

bezvezna mi je knjiga totalno. 2 tjedna sam se tjerala da je pročitam. i poslije mi bilo žao vremena potrošenog na to.

[petra01]

prva njegova koju sam pročitala,i zaljubila sam se odmah.
davno je to bilo pa mislim da ću uskoro ponovit gradivo.

[prija mimi]

knjiga mi nije ništa specijalno.
nije me se dojmio stil pisanja, nekako piše "štreberski" tj. djeluje mi da mu to ne ide lako. na ljepši način je vas nekoliko pisalo o romanu nego pisac ovo djelo.

priča također mlaka, autorova terapija, propatio je radi samoubojstava dragih osoba.

upalo mi je i da vjerojatno ima "mother issues" po opisu seksa sa reiko
to je najuzbudljiviji odnos u knjizi po mom mišljenju.

ipak, upravo čitam "kafka na žalu", odlučih dati murakamiju još jednu šansu

[vesela djevojka]

fenomenalna knjiga, jedna od njegovih najdražih, ako ne i najdraža...

[Rigoletto27]

Vjerojatno najbolja Murakamijeva knjiga. Jedino je glupo šta je pročitaš u jedan dan.

[MissConception]

Taman sam je pocela citati i naidjem na ovu temu. Odlazim dalje dok ne pokupim vasa misljenja o knjizi .

[sicky]

Iako je to moj prvi susret s japaonskom književnošću, mogu reći da me knjiga fascinirala sa svime, izvrsna je.

[Daluge Klaipeda]

Zorée kaže:

bezvezna mi je knjiga totalno. 2 tjedna sam se tjerala da je pročitam. i poslije mi bilo žao vremena potrošenog na to.

I ja znam imati te odluke..Ali,da te pitam,mislis li nakon nekog vremena ipak odluciti procitati tu knjigu?
Onako,kada te prodje nevolja..Mozda sljedeci put dobijes drugaciju volju..

[Zookey]

Svidjela mi se njegova knjiga. Dobra priča i što ju se više čita
postaje sve zanimljivija. Murakami je opravdao moja očekivanja

[Hamletovich]

Dobar roman, dapače vrhunski, i sve se svodi na priču o izgubljenim bićima na ovom svijetu koja su u potrazi za nečim. Murakami je majstor zanata i skidam kapu. Reference na zapadnu pop kulturu dođu kao šlag na tortu.