Kako reći djeci...

[winnerica]

Majka sam troje djece (sin skoro 21 g. koji radi i dvije djevojčice od 8 i 7 g. (3. i 1. razred) ), rastavljena godinama... Neposredno nakon ružne rastave od supruga uslijedila je još mučnija situacija unutar moje obitelji, a vezana je uz karcinom moje pokojne majke koju sam godinama sama njegovala uz posao i malu djecu, te par mj. nakon majčine smrti na iznenadnu smrt mog brata kojem sam bila skrbnik radi invaliditeta.
Dobila sam skrbništvo nad djevojčicama, a njihov otac sudsku zabranu viđanja djece radi obiteljskog nasilja.
Nakon bratove smrti ostala sam potpuno sama s djecom, najstarija u obitelji sa tada 42 godine. Borila sam se i borim sa životom, svakodnevicom, trudim se biti što vedrija osoba jer mi je takva narav. Volim društvo, volim izaći. Nisam se zatvorila u 4 zida ali sam se privatno posvetila samo i isključivo djeci.
Nakon niza usamljenih godina prije dva mjeseca sam napokon upoznala muškarca kakvog sam i željela upoznati, sa svim kvalitetama koje mi odgovaraju. Ne uzdižem ga na nebo, realna sam iako smo zaljubljeni oboje. Razveden je, ima kćer od 16 g o kojoj brine zajedno s njenom majkom i dobar je otac. Rekao je svojoj kćeri za mene, svojoj bivšoj ženi, svojoj majci.
Moj problem nastaje u segmentu gdje ja trebam reći djeci, a posebno odraslom sinu, da sam našla nekoga za sebe... Djeca su jako orijentirana na mene, bez obzira na dob, što i jest logički jer sam im jedini roditelji jedina odrasla osoba u kući. Osjećam se kao da ću razočarati djecu, a posebno sina, neznam uopće kako početi razgovor o toj temi jer ih ne želim povrijediti....
Svjesna sam da imam pravo na svoj izbor, sreću, ljubav... dajte mi pomozite, jer više glava na hrpi je pametnije...