Dugin most

[IQ0007]

agnaby14 kaže:

Saljem ljubav,

Znam kako je izgubiti srodnu dusu ( vucjaka od 13 godina, a i mace sam izgubila, strasno sam zalovala i raspadala se, razumijem vas).
Treba odguliti i odraditi taj proces zalovanja, mene je ostetio, razumijem vas...
Ovo, i obratiti paznju na macu koja pliva:
https://www.youtube.com/watch?v=DePFiF-nNoE

Malo pomogne...

HVALA. slatki je video, divota je gledat kak se ekipica veseli i uživa u životu.a mačka je kralj

[agnaby14]

IQ0007 kaže:

HVALA. slatki je video, divota je gledat kak se ekipica veseli i uživa u životu.a mačka je kralj

Vi morate odtugovati, odzaliti nad malom Vasom Malickom...kako spada...
Morate to odraditi, i bit ce Vam tesko ( kao sto je i meni bilo).Slike grozota kad je Aal umirao- ostale su u meni.
Dugo nakon gubitka svoga Aala ( vucjaka), pocela sam sanjati svilenkastu spodobu kako nam dolazi na vrata...

I dosao je,jedne vjetrovite noci nakon 2 godine, blesavac svilenkastih usiju, totalno blesav, pa sam ga udomila i sredila mu zivot...jednom u Novembru- i duga je to prica...

I Vas upravo sada netko ceka, nakon Vase Malicke, kad se oporavite od soka i uzasa njenog odlaska....
Netko, kome treba ljubav, zivot..
Koji ce vam isto to pruziti za uzvrat

Srdacno
agnaby

Za Vas:

Stray Cat
by Francis Witham

Oh what unhappy twist of fate
Has brought you homeless to my gate,
The gate where once another stood
To beg for shelter warmth and food?

For from that day I ceased to be
The master of my destiny,
While she, with purr and velvet paw
Became within my house the law.

She scratched the furniture and shed
And claimed the middle of my bed,
She ruled in arrogance and pride
And broke my heart the day she died.

So if you really think, oh cat
I'd willingly relive all that,
Because you come forlorn and thin
Well don't just stand there - come on in!

Specijalno za Vas

[IQ0007]

agnaby14 kaže:

Vi morate odtugovati, odzaliti nad malom Vasom Malickom...kako spada...
Morate to odraditi, i bit ce Vam tesko ( kao sto je i meni bilo).Slike grozota kad je Aal umirao- ostale su u meni.
Dugo nakon gubitka svoga Aala ( vucjaka), pocela sam sanjati svilenkastu spodobu kako nam dolazi na vrata...

I dosao je,jedne vjetrovite noci nakon 2 godine, blesavac svilenkastih usiju, totalno blesav, pa sam ga udomila i sredila mu zivot...jednom u Novembru- i duga je to prica...

I Vas upravo sada netko ceka, nakon Vase Malicke, kad se oporavite od soka i uzasa njenog odlaska....
Netko, kome treba ljubav, zivot..
Koji ce vam isto to pruziti za uzvrat

Srdacno
agnaby

Za Vas:

Stray Cat
by Francis Witham

Oh what unhappy twist of fate
Has brought you homeless to my gate,
The gate where once another stood
To beg for shelter warmth and food?

For from that day I ceased to be
The master of my destiny,
While she, with purr and velvet paw
Became within my house the law.

She scratched the furniture and shed
And claimed the middle of my bed,
[B]She ruled in arrogance and pride
And broke my heart the day she died.

So if you really think, oh cat
I'd willingly relive all that,
Because you come forlorn and thin
Well don't just stand there - come on in!

Specijalno za Vas

ej, super je pjesmica. posebno onaj dio (boldano)...tak ti je to, više-manje, bilo kod mene. ne jednom sam se znala probudit doslovce zaljepljena uza zid jer bi se curka raširila po cijelom krevetu.

a kad sam do sitnih sati radila na kompu a ona je već zauzela krevet onda bi se prebacila u njen. iako je velik ipak donja polovica nogu bi mi bila van, tj. na tepihu, a varijanta B) je bila da se sklupčam ko fetus.

nekad bi se ona probudila i kad bi skužila da sam u njenom krevetu, došla bi i nemilosrdno bi me izbacila van tj. ugurala se tak da nije bilo šanse da zajedno spavamo u ipak malom prostoru. onda bi se ja, brzinski, ubacila u svoj krevet, a ona bi, naravno, opet došla ...strava

baš me je fino zajebavala, kad se sjetim...uf,

[agnaby14]

IQ0007 kaže:

ej, super je pjesmica. posebno onaj dio (boldano)...tak ti je to, više-manje, bilo kod mene. ne jednom sam se znala probudit doslovce zaljepljena uza zid jer bi se curka raširila po cijelom krevetu.

a kad sam do sitnih sati radila na kompu a ona je već zauzela krevet onda bi se prebacila u njen. iako je velik ipak donja polovica nogu bi mi bila van, tj. na tepihu, a varijanta B) je bila da se sklupčam ko fetus.

nekad bi se ona probudila i kad bi skužila da sam u njenom krevetu, došla bi i nemilosrdno bi me izbacila van tj. ugurala se tak da nije bilo šanse da zajedno spavamo u ipak malom prostoru. onda bi se ja, brzinski, ubacila u svoj krevet, a ona bi, naravno, opet došla ...strava

baš me je fino zajebavala, kad se sjetim...uf,

Znam da sam samo stranac, bezimeni, ali dirnulo me je sve oko Malicke i Vaseg oprostaja s njom..Beskrajno...Pa sam plakala za vas obje...

Ucinila ste sve sto se moglo, a sad treba ju odzalovati ...
Taj mali dlakavac koji se bestidno prostirao po krevetu....Davao poljupce, zivio...

Leelo Vam je dobro napisala, ali necu se mijesati...

Za mene, nakon Aala 2 godine, dosao je prvo izgubljen pas svilenih usiju jedne noci u vjetrovitom Novembru, nisam planirala ( super je zavrsilo, bio zbrinut) pa onda su dosle mace ( ispocetka sam se durila i mislila: O boze, nije to to, kako su razlicite...Ali nije mi bilo izbora, morala sam spasavati...Naravno da ih obozavam sad)

Dugo sam sanjala svog Aala, i uvijek je bio na kisi u mojim snovima, i cudno, bio je ljut na mene u tim snovima...( Napominjem da je moj Aal rodjen u Egyptu, gdje smo zivjeli skupa 12 godina- ONDA sam ga dovela ovdje- i to je bio njegov kraj- veterinar me je jako naruzio- bio mu je sok, a vec je bio bolestan od srca).

Ali malo mi je trebalo da shvatim da ljubav nije ogranicena , pa da otvorim svoj skromni, poprilicno siromasni, ali lijep prostor svim ostalim sirotanima.

Sad imam 5 micica kucnih u 40tak kvadrata.
I oko 10tak vanjskih o kojima brinem...
Znam sve o njima, njihove karaktere, secu iza mene kao da sam neki piedpiper, igramo se...

Zato sam Vam poslala onu poem...

S ljubavlju
agnaby

[IQ0007]

agnaby14 kaže:

Znam da sam samo stranac, bezimeni, ali dirnulo me je sve oko Malicke i Vaseg oprostaja s njom..Beskrajno...Pa sam plakala za vas obje...

Ucinila ste sve sto se moglo, a sad treba ju odzalovati ...
Taj mali dlakavac koji se bestidno prostirao po krevetu....Davao poljupce, zivio...

Leelo Vam je dobro napisala, ali necu se mijesati...

Za mene, nakon Aala 2 godine, dosao je prvo izgubljen pas svilenih usiju jedne noci u vjetrovitom Novembru, nisam planirala ( super je zavrsilo, bio zbrinut) pa onda su dosle mace ( ispocetka sam se durila i mislila: O boze, nije to to, kako su razlicite...Ali nije mi bilo izbora, morala sam spasavati...Naravno da ih obozavam sad)

Dugo sam sanjala svog Aala, i uvijek je bio na kisi u mojim snovima, i cudno, bio je ljut na mene u tim snovima...( Napominjem da je moj Aal rodjen u Egyptu, gdje smo zivjeli skupa 12 godina- ONDA sam ga dovela ovdje- i to je bio njegov kraj- veterinar me je jako naruzio- bio mu je sok, a vec je bio bolestan od srca).

Ali malo mi je trebalo da shvatim da ljubav nije ogranicena , pa da otvorim svoj skromni, poprilicno siromasni, ali lijep prostor svim ostalim sirotanima.

Sad imam 5 micica kucnih u 40tak kvadrata.
I oko 10tak vanjskih o kojima brinem...
Znam sve o njima, njihove karaktere, secu iza mene kao da sam neki piedpiper, igramo se...

Zato sam Vam poslala onu poem...

S ljubavlju
agnaby

ček, onda si ovog drugog peseka udomila? (vidi boldano).

a glede Aala, znači od srca je umro...a ovaj dio oko veta nisam skužila, zašto te naružio (misliš vjerojatno da te iskritizirao)? zato jer je mislio da je pesonja umro od šoka? jel može bit zato, zbog puta i nagle promjene sredine?

[agnaby14]

IQ0007 kaže:

ček, onda si ovog drugog peseka udomila? (vidi boldano).

a glede Aala, znači od srca je umro...a ovaj dio oko veta nisam skužila, zašto te naružio (misliš vjerojatno da te iskritizirao)? zato jer je mislio da je pesonja umro od šoka? jel može bit zato, zbog puta i nagle promjene sredine?

Aala sam dovela ovdje 2005te, u Martu mjesecu, na povratku iz Egypta gdje smo zivjeli 12 godina, a ja 20 u totalu. Uzela sam ga kao bebirona od 2,5 mjeseca.
Bili smo nerazdvojni, skupa putovali po cijelom Egyptu. Dijelili krevet i sve...
Redovno isli na more ( Crveno), dvaput mjesecno, gdje bi ronio i plivao sa mnom.

Otisao mi je 15th of May, 2005, nije prezivio nego mjesec dana nakon srcanog udara u Aprilu. Morala sam ga uspavati i krisom pokopati jer ne postoje sluzbe za to gdje sam sad...Prosli smo kalvariju odlazaka kod veta, onda kucnih posjeta, infuzija, gdje sam ga gledala kako se doslovno topi pred mojim ocima. Nije se mogao dici, samo je lezao, kopnio...Ja sam bila unistena.

Veterinar, kojeg vrlo cijenim, iskreno mi je rekao da totalna promjena klime nije pomogla, iz suhe klime Egypta na vlaznu, nezdravu, ovdje...

Onda, nakon mog dugog zalovanja i snova, pojavio se taj divni blesavac svilenih usiju, odbjegao iz sklonista, nakon 2,5 godine od smrti Aala, 2007me.. Bio je sa mnom mjesecima, ali ja vec sam se otprije spremala na povratak u Egypt (otisla 2008me u ljeto).
Bila ocajna da ga udomim s dobrim ljudima. Jedan pokusaj propao, i otisla i oduzela ga od lokalnog kretena. Vratila ga sebi.

Moji podstanari, kojima sam iznajmila stan, usvojili su ga onda od mene, i s njima je zivjeo sretan do 2016te kao bubreg u loju ( bilo mu je oko 5 godina kad je meni dosao, po vetu, vodila na pregled), kad je uginuo od starosti i posljedica lishmanije. Putovao cak u Kanadu, bio voljen i obozavan dlakavac.

Vratila se opet u hr 2010te, te mi je taj svilenkasti blesavac dolazio u posjet svaki dan ( podstanari se preselili par stotina metara nize), sva su mi ulazna vrata izgrebana...

Imam slike njega s mojim prvim usvojenim macicem kako blazeno hrcu zajedno u fotelji.
Cak sam opet bila nabavila i rezervnu lajnu da blesonju opet setam... Njegovi vlasnici uvijek su znali gdje je u posjetu ( nazvala bi ih da im kazem, oni bi rekli :'Pa gdje bi mogao biti')).
Zivio je vrlo sretan i voljen ( Irish setter) sve te godine...Prekrasan, glupson, a beskranicno blag i ljubazan karakter... Moj Aal nije takav bio, bio je jedan mocan, inteligentan i vrlo zahtjevan pas, kao neki lav svojim karakterom, ponekad sam bila u neugodnim situacijama jer je bio tako jakog duha ( s budalama koje bi ga tretirale kao micumacu nikad nije dobro zavrsavalo).

Eto, da Vam pojasnim svoje pomalo nejasne postove.
Zao mi je ako sam se previse raspiskarala...

Cuvajte se,draga, i da - ceka Vas nova ljubav, kad budete spremna.

Negdje iza coska. Sjetite se svih koji su s Vama pricali u parku, kad ste bila s Malickom? Sve su to oblici ljubavi, paznje, koju privlacite, jer postoji u Vama... Ne bi Vam dosli, da sama niste takva...

Ona ( neka kustrava i neuredna ljubav, beskrajno neodoljiva) ce vas vec pronaci, kao sto je eto mene i ostale nas mnoge na ovom predivnom forumu zivotinjoljubaca.
A da je sad pretesko, to znam i tekako, zato, mislim na Vas

s ljubavlju
agnaby

[IQ0007]

agnaby14 kaže:

Aala sam dovela ovdje 2005te, u Martu mjesecu, na povratku iz Egypta gdje smo zivjeli 12 godina, a ja 20 u totalu. Uzela sam ga kao bebirona od 2,5 mjeseca.
Bili smo nerazdvojni, skupa putovali po cijelom Egyptu. Dijelili krevet i sve...
Redovno isli na more ( Crveno), dvaput mjesecno, gdje bi ronio i plivao sa mnom.

Otisao mi je 15th of May, 2005, nije prezivio nego mjesec dana nakon srcanog udara u Aprilu. Morala sam ga uspavati i krisom pokopati jer ne postoje sluzbe za to gdje sam sad...Prosli smo kalvariju odlazaka kod veta, onda kucnih posjeta, infuzija, gdje sam ga gledala kako se doslovno topi pred mojim ocima. Nije se mogao dici, samo je lezao, kopnio...Ja sam bila unistena.

Veterinar, kojeg vrlo cijenim, iskreno mi je rekao da totalna promjena klime nije pomogla, iz suhe klime Egypta na vlaznu, nezdravu, ovdje...

Onda, nakon mog dugog zalovanja i snova, pojavio se taj divni blesavac svilenih usiju, odbjegao iz sklonista, nakon 2,5 godine od smrti Aala, 2007me.. Bio je sa mnom mjesecima, ali ja vec sam se otprije spremala na povratak u Egypt (otisla 2008me u ljeto).
Bila ocajna da ga udomim s dobrim ljudima. Jedan pokusaj propao, i otisla i oduzela ga od lokalnog kretena. Vratila ga sebi.

Moji podstanari, kojima sam iznajmila stan, usvojili su ga onda od mene, i s njima je zivjeo sretan do 2016te kao bubreg u loju ( bilo mu je oko 5 godina kad je meni dosao, po vetu, vodila na pregled), kad je uginuo od starosti i posljedica lishmanije. Putovao cak u Kanadu, bio voljen i obozavan dlakavac.

Vratila se opet u hr 2010te, te mi je taj svilenkasti blesavac dolazio u posjet svaki dan ( podstanari se preselili par stotina metara nize), sva su mi ulazna vrata izgrebana...

Imam slike njega s mojim prvim usvojenim macicem kako blazeno hrcu zajedno u fotelji.
Cak sam opet bila nabavila i rezervnu lajnu da blesonju opet setam... Njegovi vlasnici uvijek su znali gdje je u posjetu ( nazvala bi ih da im kazem, oni bi rekli :'Pa gdje bi mogao biti')).
Zivio je vrlo sretan i voljen ( Irish setter) sve te godine...Prekrasan, glupson, a beskranicno blag i ljubazan karakter... Moj Aal nije takav bio, bio je jedan mocan, inteligentan i vrlo zahtjevan pas, kao neki lav svojim karakterom, ponekad sam bila u neugodnim situacijama jer je bio tako jakog duha ( s budalama koje bi ga tretirale kao micumacu nikad nije dobro zavrsavalo).

Eto, da Vam pojasnim svoje pomalo nejasne postove.
Zao mi je ako sam se previse raspiskarala...

Cuvajte se,draga, i da - ceka Vas nova ljubav, kad budete spremna.

Negdje iza coska. Sjetite se svih koji su s Vama pricali u parku, kad ste bila s Malickom? Sve su to oblici ljubavi, paznje, koju privlacite, jer postoji u Vama... Ne bi Vam dosli, da sama niste takva...

Ona ( neka kustrava i neuredna ljubav, beskrajno neodoljiva) ce vas vec pronaci, kao sto je eto mene i ostale nas mnoge na ovom predivnom forumu zivotinjoljubaca.
A da je sad pretesko, to znam i tekako, zato, mislim na Vas

s ljubavlju
agnaby

sad plačem...ne znam više ni sama zašto, jel zbog ovog što sam pročitala, da su oba mališana uginula .....jel zbog moje curke....ili sve skupa...bolje da na neko vrijeme ne pratim forum ljubimaca....dok se ne skuliram još malo..

[afra]

U srijedu je zatvorila svoje blage oči moja Albica. Borila se zajedno s nama do kraja, niti jednom nije pustila glasa od boli ili tuge. Sve je trpila hrabro a živjela je za trenutke kada smo bile zajedno, samo je spavala smireno jer je bila uz mene. Sve smo pokušavali, odjurili u Italiju, išli na dijalize, zaspala je za vrijeme operacije pod anestezijom. Samo je izmučeno srčeko prestalo kucati. Tuga je ogromna i srce slomljeno.

[Skipper_Ri]

afra kaže:

U srijedu je zatvorila svoje blage oči moja Albica. Borila se zajedno s nama do kraja, niti jednom nije pustila glasa od boli ili tuge. Sve je trpila hrabro a živjela je za trenutke kada smo bile zajedno, samo je spavala smireno jer je bila uz mene. Sve smo pokušavali, odjurili u Italiju, išli na dijalize, zaspala je za vrijeme operacije pod anestezijom. Samo je izmučeno srčeko prestalo kucati. Tuga je ogromna i srce slomljeno.

Drži se i budi ponosna na nju i sebe.

[OOOOOOO]

Jako mi je zao,pretuzno

svaki put kazem necu ovamo vise zavirit jer se samo rasplacem

[fermina-daza]

Oh, Afra!

Mislim da nije samo meni tvoja Alba bila posebno draga jer je bila borac. Kako je samo stoički podnosila svoje zdravstvene nevolje i uvijek iznova pronalazila snagu da se oporavi.

Znanje da svi moramo jednom otići ne umanjuje tugu zbog gubitka i onaj teški osjećaj konačnosti i nepovratnosti.

U mislima sam s tobom.

[ja u kutu]

Zbogom Alba!

@afra - jako mi je žao!

[pikuli]

a, joj! baš sam vas se prošli tjedan sjetila. vaše zajedničke hrabre borbe i dobrice albe.
veliki hug tebi i suli.

[afra]

Hvala vam svima. Još sam u nevjerici i velikoj tuzi.
fermina-daza posebno mi je teško zbog svega kako se zadnjih mjesec dana mučila, stavljali su joj kateter od dijalize, tubu za hranjenje, stalno pikali... sve je to bolno, a ona nije pustila niti glas.
Bit je da su u Zagrebu otkrili tumor u prsima, ali nisu mogli operirati jer su bubrezi akutno jako stradali zbog općeg stanja.
Pa sam u jednom danu dogovorila odlazak u Italiju na hemodijalizu, jer toga nema kod nas, samo da oporavimo bubrege da bude spremna za operaciju.
Da ne čekamo predugo za sve...

Izdržala je težak put autom, tri dijalize.
Sve je krenulo kako treba, pripremali su ju za operaciju.
Nisu htjeli operirati bez CT-a s kontrastom, i to smo uradili, no na to je dobila tešku reakciju gušenja taj dan.
Umjesto da ju uzmemo k sebi u apartman dva dana do operacije kako smo dogovorili s doktorima, na moj šok, morala je ostati tamo sedirana da ne bi dobila opet taj napadaj.
Tako da sam ju vidjela tik pred operaciju u čekaonici taj dan.
Sva sreća bila je tada potpuno budna. Ležala je, ali oči su bile živahne, vidjela nas je. Znala je da ju nismo napustili, da smo tamo uz nju.

I na još veći šok, javio nam je kirurg da je operacija prošla izvrsno, taman smo spustili gard nakon toliko sati čekanja, sretni što se samo treba probuditi još iz anestezije.
I izađe doktorica za anesteziju nakon pola sata i kaže da je Albi stalo srce.
Ni doktori nisu mogli vjerovati jer je sve krenulo kako treba. Jednostavno srčeko nije više moglo izdržati.
Potpuna nevjerica, tuga, u stranoj si zemlji, Alba nije uspjela iako je sve išlo dobro... još uvijek sam kao u nekoj noćnoj mori zbog svega.

[OOOOOOO]

Joj prestrasno mogu mislit sta si prosla nedaj boze nikome,samo dok citam me stisce oko srca

[IQ0007]

pročitala sam, afra, tvoju priču......

nisam uspjela naći sve postove (tj. početak) samo zadnja dva ili tri tako da nisam skroz polovila koja je točno dijagnoza (tumor na prsima, problemi s bubrezima), kad su počele te muke i koliko godina je imala?

i kad sam to pročitala, naravno, odmah sam se sjetila svoje Merle i pomislila, bože, koje si (i) ti horore morala proći. i onda se rasplačem.....i eto. silno mi je žao da je sve tako gadno ispalo....

p.s. prije nekih tjedan i kusur išla sam čitat svoje stare postove ali i druge. i naletim na sliku peseka od Skipper Ri (koju nisam prije vidjela) i onda onaj njegov zadnji (oproštajni) predivan post. i rastužim se, naravno...

možda nije najbolja ideja da svraćam na ovaj topic...barem ne dok mi je sve to tako svježe, gledam tu urnu na polici, nekad joj pričam.....i tak. ma, bez veze, opet sam se rasplakala. odoh. pozz. svima.

[vanchaaa]

Dragi svi, pročitala sam sve postove od početka i plakala na vaše priče i ponovno proživljavala svoju s vama. I hvala svima što ovako iskreno ovdje pišete, nadam se da ću i ja bit u stanju, jer mi je obično uvijek barem malo lakše kada stavim sve na papir.

On je naš prvi obiteljski pas, ali prije svega, Morris je osoba. Jedinstvena, prekrasna energija i neće nikad više biti iste. Vjerujem kako svi koji su ikada imali blizak odnos sa životinjom to znaju.

Našeg psa, svi smo od djetinjstva tretirali ne samo kao člana obitelji, već kao ravnog sebi. Znam da nije uvijek i svima tako, no meni je to jedino normalno. S jedne strane, on je učio od nas kao mali, a sve dalje sve više smo mi učili od njega. On je odrastao s nama, a mi s njim. Sigurna sam da je jednako jako volio i mamu i tatu, i brata i sestru, no bilo je očito kako je on 'izabrao' mene, a ja sam svjesno 'izabrala' njega od samog početka (još od dana kada smo išli po prvi put pogledati leglo koje smo čekali, u blizini Bjelovara). Premda, sigurna sam da se mnogo toga zbiva na podsvjesnoj razini i da nam nitko, ali baš nitko, ne ulazi u život slučajno. Trebala je to biti točno ta osoba. Bio je to i još uvijek je, poseban odnos. I ne vjerujem da će se ti intenziteti ikada ponoviti. Niti ne znam hoću li više biti u stanju imati psa.

...

Morris je imao 10 i pol godina kad smo ga iznenada izgubili... Iako moj brat kaže da ne smijem to tako reći, jer nikada nije niti bio - 'naš'. Ne možeš posjedovati nikoga, zaista, mada si zakonski vlasnik, skrbnik i odgovaraš za njega. I valjda sve ima viši razlog zašto je moralo biti točno tako kako je bilo. Ne znam. Nisam religiozna, svi u užoj obitelji jako volimo životinje, te vjerujem kako u svima postoji nešto više, neka viša energija - duh. U svakom biću. U životinjama posebno. A psi su toliko posebni sami po sebi... I nadam se i želim vjerovati kako je sada ta prekrasna energija sretna. Sretnija nego ikad prije ovdje s nama. U nekom mirnom mjestu. Bez vremena, prostora i ograničenja... I da ćemo se jednom sresti tamo, opet.

Umro je prije točno četiri tjedna, pola sata prije podneva. Od tog petka osjećam da sam ostala zamrznuta i da je dio mene odlomljen. I tek sada mogu napisati nekoliko suvislih rečenica, jer prvih deset dana nisam mogla niti jesti niti spavati, plakati više ni ne mogu iako nije prošao ni dan da se ne raspadnem, a sve se pretvorilo u takvu veliku tugu za kakvu zaista nisam mislila da je moguća. Tek prije desetak dana sam postala svjesna da njega fizički više nema... Vrijeme kao da se drugačije mjeri: od tog dana i do tog dana. Krivnja je pak, nepodnošljiva. Posebno ako si kao osoba takav da uvijek prvo pronađeš vlastite greške. Doma smo si dosta velika podrška, jer je svima užasno teško, a mama i tata bili su shrvani. Mislim da nisu bili ni svjesni koliko nam je toga davao svakodnevno i kolko se svima zavukao pod kožu, ali više od svega kako je upravo on držao cijelu obitelj na okupu. Nije to ni lak teret i zadatak, no on je bio najsretniji onda kada smo svi bili zajedno. Na kraju, šok i nevjerica. Bili smo potpuno nepripremljeni, unatoč bolesti i svemu.

...

Kad se osvrnem, Morris je bio izuzetno jak, izdržljiv i nevjerojatno stoički pas, fizički. Izvrsne kondicije, aktivan do samog kraja, sve bi izdržao i nikad ne bi ništa pokazao, što možda i nije bilo toliko dobro za njega, s obzirom na to da je na kraju 'otišao' zbog bolesti srca. Ako je ijedna bolest tihi ubojica (i najčešće se otkrije prekasno) onda je to ova, jer srce osim samo fizičkog, krije u sebi ono što još dan danas nije niti intelektualno objašnjivo, suštinu osobe. Ne vjerujem da je samo mozak glavni motor svega.

Kao osoba, bio je nevjerojatno inteligentan i intuitivan. Karakterno, sve posebnosti i neobične strasti bile su uobičajeno 'ljudske' (prema hrani, istraživanju i šetnjama prirodom), 'nagonske' (bio je divlji, impulzivan i strašno tvrdoglav, kao svaki gonič) i imao posebnu 'mekanu' stranu (bio je velika maza, veoma privržen i nježan) + najbolji partner spavač. <3
Ti načini spavanja izvijenog vrata i kralježnice sa sve četiri šape u zraku, su nešto neopisivo smiješno i odraz potpunog zadovoljstva. Nije ni bio tipičan bigl, jer znaju biti hiperaktivni. Uvijek odmjeren, ozbiljan, dubokih oćiju i pomalo tužnog pogleda...

Kako je fizički bio zbilja prekrasan, i jedan od najljepših svoje pasmine koje sam vidjela u životu (ako ne i najljepši, to je i tako normalno da svaki vlasnik kaže za svog psa), bilo je nemoguće da se nekome ne sviđa. Često bi nas zaustavljali u šetnji i zadnjih dana, nitko nije vjerovao da ima toliko godina. No ono najvažnije na što sam se nekako uvijek fokusirala je bila ta njegova glava. Najčešće bi i fotografirala glavu straga u visini njegove vizure, jer bi uvijek željela znati više o onome o čemu on misli, što sad gleda, što vidi i kako vidi... Znam da nas je jako volio i da je proveo ispunjen život, jer koliko smo mogli omogućiti sebi, toliko smo i njemu. Možda je i bio zadovoljan nama, takvima kakvi jesmo... A možda ga i nismo zaslužili.

Otišao je naglo, dvaput. I nisam mu nikako htjela takav kraj. Žao mi je, zbog svega u tom zadnjem danu. I još uvijek ne znam kako ću prijeći preko toga.

Morris
22/02/2007 - 29/09/2017 - ∞



(jedna od zadnjih fotki, nedjelja prije)

[vanchaaa]

+
(još jedna novija fotka, taman prije desetog rođendana)



Po ovakvim nestašnim momentima i dogodovštinama u 4 ujutro bih ga i htjela najradije pamtiti... Kao ovdje, kada je u kanti za smeće u kojoj smo odvajali plastiku našao tonere printera. Vjerojatno je na dnu bio najlonski omot suhomesnatih proizvoda, jer sam nakon što je došao ovakav unutra imala što vidjeti i skupljati po čitavom voćnjaku usred noći. Tek tjedan dana kasnije se ova crna boja uspjela isprati s lica... <3 Valjda će biti moguće tako, s vremenom, da ne vrtim u glavi stalno taj zadnji dan, već prekrasnih 10 godina zajedno.

Mali, volim te. Zato jer si to ti.

[afra]

vanchaaa jako mi je žao zbog vašeg gubitka. I meni je sve užasno friško. Tek shvaćam da je fizički više nema ovdje. Svakim danom je teže a ne lakše. Držite se!

IQ0007 kaže:

pročitala sam, afra, tvoju priču......

nisam uspjela naći sve postove (tj. početak) samo zadnja dva ili tri tako da nisam skroz polovila koja je točno dijagnoza (tumor na prsima, problemi s bubrezima), kad su počele te muke i koliko godina je imala?

i kad sam to pročitala, naravno, odmah sam se sjetila svoje Merle i pomislila, bože, koje si (i) ti horore morala proći. i onda se rasplačem.....i eto. silno mi je žao da je sve tako gadno ispalo....

p.s. prije nekih tjedan i kusur išla sam čitat svoje stare postove ali i druge. i naletim na sliku peseka od Skipper Ri (koju nisam prije vidjela) i onda onaj njegov zadnji (oproštajni) predivan post. i rastužim se, naravno...

možda nije najbolja ideja da svraćam na ovaj topic...barem ne dok mi je sve to tako svježe, gledam tu urnu na polici, nekad joj pričam.....i tak. ma, bez veze, opet sam se rasplakala. odoh. pozz. svima.

S Albicom je bio problem što je uvijek imala nešto kroz život. Od alergija, autoimune bolesti, jako osjetljivog imuniteta. Pa se valjda jadnica naviknula kroz život na trpljenje i nije pokazivala nikada da ju boli.
Kada je u 8.mj ove godine opet pao imunitet, odmah sam otišla vetu.
Mislili smo da se opet malo jače prehladila u kombinaciji s alergijama.
Planirali smo uz antibiotike možda blage kortikosteroide i sve će biti dobro.

I vet kaže da bi napravio rtg i uzv za svaki slučaj.
Zbunilo nas je jer se otkrila upala pluća tada, za koju je odmah dobila tešku kuru antibiotika. I nismo skužili odmah zbog upale pluća, da ima još i masu u prsima.
No vrlo brzo nakon dva tjedna smo išli na snimanja opet i odlučili za biopsiju.
Tu smo izgubili malo vremena, jer su se čekali nalazi desetak dana.
Na kraju smo bili sretni jer je upala prošla, a tumor je ispao da je benigni.

I taman mislimo kako ćemo ići na operaciju da se izvadi taj tumor iz prsa, a na nalazima krvi se vidjelo užasno loše vrijednosti uree i kreatinina, ali prestrašno visoke, urea je bila nemjerljiva.

Da ne duljim... bilo je tu od pretpostavljanja da je to od tumora krenulo na bubrege, svega...

I zato sam odlučila hitno otići u Italiju na hemodijalizu, koje nema nikako kod nas za pse.
Samo da se snize nakon par dijaliza te vrijednosti uree i kreatinina, samo da možemo ubrzo više na tu operaciju tumora koji je rastao jako brzo.

Odjurimo tamo, Albica sve jedva preživi, stavimo je na dijalize. Prođe ih nekoliko, vrijednosti konačno padnu.
I dalje je išlo kako je... već sam pisala, operacija je prošla sjajno, kirurg je bio sav sretan. I jadnica se ne probudi iz anestezije, srce je samo stalo.

Preteško.

[vanchaaa]

Hvala, afra. :'(
Ja sam još uvijek jako loše. I stvarno je istina, da je sve dalje sve teže. Jer nestao je šok, nevjerica i nemogućnost prihvaćanja toga što se stvarno dogodilo, a vrijeme nepovratno ide dalje...

Pročitala sam i Albinu priču, pretužno je sve. Sve to da ste do zadnjeg trena i vi i ona vjerovali da će sve biti u redu i da ćete joj uspjeti pomoći. I ona se borila do kraja, mišica. :'( Užasno mi je žao...

Premda mi s našim psom nismo prolazili sve moguće dijagnoze i liječenja, tu i u inozemstvu, mislim da prolazimo kroz slično, zbog neočekivanog kraja. Nadali smo se dobiti još vremena s njim. Dijagnozu smo znali već neko vrijeme, imao je jak šum na srcu, insuficijenciju mitralnih zalistaka i to zadnji stadij, jedan zalistak nije skroz zatvarao... No unatoč tome, nismo bili pripremljeni na moguće ishode. I uvijek se nadaš, veterinari su nas na redovitim pretragama upozorili samo riječima: 'bit će brzo i neočekivano, može mu se desiti bilo kad'. Nije bilo tako jednostavno. Dan prije, bio je aktivan, zadovoljan, veseo i normalnog apetita... To jutro, jurili smo veterinaru jer smo mislili da ćemo mu uspjeti pomoći. I on je izdržao vožnju, pokazivao volju i zadnje atome snage, a meni nije bilo niti na kraj pameti da se isti dan opraštam od svog psa.