Životna energija i seks

[bipolar2000]

Ja suza nemam više. Presahle. Jesen umrla..čini se davno, predavno.
Ni Mali, čini se.
Ne znam.
Znam kad se desilo. TO. Jedina ja znam.
Kako je ležao na krevetu u svojoj maloj i neurednoj studentskoj sobici. I kako mi je crni mrak pao na oči, Gusti, crni mrak i magla ...crvena magla..pekla je oči. Držao ih je širom otvorene...i pustio ih.
Sjenke, crne sjenke, kao stupovi od kamene soli, Crni, golemi, jaki, pričali su mu.
Trgao se, okretao, glasovi, jauci, dozivi, zubi, zubi, zubi..i on rastrgan, u komadima.
Dno. Mrak. Kraj. Došla je Smrt, prizvao ju je. želio ju je..jako. Da umre, da izgori, daga izjedu crvi, sa zubima. Krv da mu ispiju. Iz svake vene da isteče, svaka paklena, nepromjenjiva, jedina i NEPREPOZNATA misao.
O strasti, o ljubavi, o čežnji, o majci.
I njenim rukama.Bakinim. Kad mu je kao malome kuvala kafu i stavila bi uvijek mlijeka. I puštala ga da se igra čak i na Sveti praznik. Jer ona, nije vjerovala u mantije, crne odore, zlatne pehare, i slike mrtvih na zidovima.
"Da umrem"
"Da umreš"
Stanka se desila...i magla..tu je bila ali dobila je neki sjaj..neku providnost..ruke su mu se tredle, gledao ih je, svoje ruke...nisu bile njegove u tom trenutku.
Pustio ih je.
Kao zemljotres, kao snažni potres, kao drhtaj, kao prut, polako i više...dotakao je zid. I sliku.

Neka ikona.
Nešto iskonsko?...to mu bila misao, samo tren...još tih i i tajan, ćuteći, pogledao.

Trečeći izletio. Nije se vido tada, nije sebe vidio.
Nije u tom trenutku razmišljao (ali samo trenutku) kako mu se gadi i povraće i muka mu je i ne mpže..NE MO ŽE vidjeti te odurne duge brade, te skute ispod velikih haljina, i ruke što mašu i njihaju neko klatno, neki miris, neku gadost..golemu.
Nije,
Samo je trčao, znojan i mučen i nikakav i uletio.
Nije katedrala, nema ih na Cetinju. Tražio je oca. Na Zapadu negdje.
I sestre su ga dočekale.
Tražio je pomoć. Kopao očima, bjesomučno, proždirao. Krvav. Krvave oči. Jesu, pobjegle su glavom bez obzira. POBJEGLE!!!
One su se uplašile. Jednog dječaka jednog. Jednog..samog.
Došao je i On i popričali su, i rekao mi da nije to sve tako neobično, da ima ljekova, ima načina. Sačuvati zdrav razum. Pamet. Racio.
Kao meteor..munjevito i efikasno..izletio je..osjetio je led, studen-led.
Tromim koracima..u manastir. U Svetinju nad Svetinjama.
Zakoračio, ušao je. In.
Kleknuo i plakao.
Plako je i plakao i niakd mu dosta ne bi bilo.
I mala djeca pokraj puta, i žene, i sirene vatrogasnih kola...sve je čuo..sve su mu nešto pričali i on je slušao, nepokolebljivo i odlučno, prihvatio ih je.
Slova. Riječi...te tamo..neke..razbacane..ljudske.
S kraj puta.


evo kameni trenutka preobraćenja

[kameni kamen]

možeš li to sve napisati malo manje literarniom tekstom,
bili smo tamo, desilo se to, nakon toga je otiša i uz put i tako...pliz

[bipolar2000]

kameni kamen kaže:
možeš li to sve napisati malo manje literarniom tekstom,
bili smo tamo, desilo se to, nakon toga je otiša i uz put i tako...pliz

Sad ti meni nisi jasan, ozbiljno.
Tačno kako se desilo, tako sam i napisala.
Ivan (Mali, moj mlađi brat) je bio na Cetinju.
U to vrijeme se zabavljao sa Anom.
Voljeli su se jako.
On je bio nihilista i totalni nevjernik do marta 2002-ge godine.
Počeo se sa Anom zabavljati tačno od ponoći...1-og januara iste godine.
Na proljeće (iste godine) ja, Maja, njegova sestra, sam radila u kafani.
On bi povremeno došao kući sa Cetinja gdje je studirao (u to vrijeme i klavir i kompoziciju).
Ana studira violončelo, a upisala je bila i Istoriju umjetnosti (što inače i ja studiram), ali kako nije mogla biti na dva mjesta istovremeno (u Beogradu, odakle je ona inače) i na Cetinju, ona se odlučila za muziku.
Dakle, upoznali su se na Akademiji.
Ivan je mnogo konzumirao marihuane u godinama koje su prethodile toj (a te su opet izjeli skakavci ).
Sam doček Nove godine neću opisivati, detalji su mučni za mnoge ljude koji su se tu bili zatekli.
Bilo im je zaista lijepo. I to je bitno.
Mučno je sada, sjećati se toga i osjećati krivnju.
Dakle, na proljeće je Ivan poludio.
I to niko nije s početka primjećivao. Ana najprije. Ludila je i obilazila knjižnice tražeći načina da shvati što se to njemu dešava, u psihijatriskim knjigama.
Ivan je počeo pričati sa mnom. O scenama iz sobe, o doživljajima, o demonima (crne sjenke) koji su ga bili opsjedali.
U isto vrijeme, zapanjujuće, poludio je i Ilija, moj stariji brat.
On se bio navuko na heroin.
Bio je otišao u Beograd te iste zime, gotovo bez novca, bez ičega...da okuša sreću.
Gore je bila cura, do koje mu je ozbiljno stalo.
I našao je posao, odmah, super posao, i počeo se zabavljati sa tom curom (prvi put da se nazire mogućnost za ozbiljnu vezu) i puko je.
I završio u ludnici. I raskinuo sa curom.
Ana je raskinula sa Ivanom, ali kasnije...nakon što se i ona "vratila vjeri" (bila je krštena kao mala, ali nije mnogo zalazila u crkvu).
Postala je i ona revnosan vjernik...strogi post, molitve..ono sve što ide u tom paketu.



Je li ovo jasno dovoljno, ili da opet mijenjam stil?

[kameni kamen]

jasno, hvala
kakva je sad situacija?, pitam čisto onako, neću se ljutiti ako ne odgovoriš,

intertesira me tvoje mišljenje o sjenkama i demonima koji su ga progonili, ili možda ako imaš još podrobniji opis,

da, vidi
prije neki tjedan sam slučajno upoznao curu koja studira povijest umjetnosti, stopirala je Karlovcu, počeli smo razgovarati malo, o umjetnosti jasno, pa onda o životu i tako, baš mi ostala u dobrom sjećanju

[bipolar2000]

Ima i šesta.
Danas mi je bipnula.
Ona..cura s početka..moja sestra.
Ivana.

Nisam mogla pisati, ali moram pisati o onome što sam čula...muzika je to.
Njen glas..muzika.

Učila je solo pjevanje u školi, sa mnom, skupa, u istom razredu, u istoj klupi.
U istoga smo bile zaljubljene. Ja sam prva rekla, pa Jelena...pa Ivana.
Jelena je mlađa.
Sestra.
I Sonja..nije isti bio u pitanju, On, Sonjin je išao sa njom u vrtić.

Sonja je najstarija sestra. Radi u vrtiću, čuva malu djecu.
On, Mitar, je moj bliži krvni rod.
Ne znam šta je sanjim.
Nosi ime moga pradjeda..velikog, najvećeg Grbaljskog poljoprivrednika.
Dobio je i neko ordenje za to. Dva put isto, metodom slučajne pogreške.
Bio je u Francuskoj, moj Pradjed.
Bon Vivan
Kao i Ilija...eh..tako mi toga gromovnika
Ilija je moj najstariji brat...peti.

Jelena je učila teoriju i bila mlađa, išla sa nama u školu.
jelena je u Beogradu, razbija se od droge.
Ima polu-brata..sestru...ne zna za nju.
otac se oženio po drugi put nakon što joj se majka bila ubila.
Ima i mlađu sestru, Ivanu.
I najmlašeg brata...Luku.

[bipolar2000]

Isto ime nose. Isto prezime.
Mitar Ljepavić
Imam pečat..prastari, djedov, pravi pravcati pečat za pisma.
To je bilo pravo. Lijepo.
I vosak, i pečat.

Mitrov otac Marko, kuća do nas, u Grblju...četvero djece.
Žena i majka, Ivana.
Ivana, Markova majka.
Baba Ivana.
I markova žena, Vukšić rodom.
Ležala je na kauču u dnevnom boravku.
On nikada nije bio glasan.
Marko je radio u polju, na Suncu.
pržio se cijeli dan.
Uzeo nož.
Preko 80 uboda
ugrizo, raščerečio, raskomadao.
Prale su je sve žene, skupa sa mojom mjakom.
Ilkom.
Ilka. Moja mati.

[bipolar2000]

Djeca, Markova
Mitar, i Nevenka i plačem sad.
Ima još dvije, još su dsvije sestre.

I ona, najstarija, rodila četvoro.
Ubila se, nedavo.
Živjela u Tivtu.
Ne plačem..običan spam,,,samo da izoštrim pogled.

Vidjela sam njenu dječicu, dok sam radila na popisu stanovništva.
Lijepa, vedra, vesela.
Dvije najstarije su na studijama.

Ne znam gdje je Mitar, ne znam gdje su one...
Čujem ih.

[bipolar2000]

Imena su bitna za povezati na tačno datom određenoj dionici puta.
Duhovnog puta.
Rasta.

Kako imena, tako i brojevi.

Brojeve nećemo još.
Držimo se rada.

Pišem.

[bipolar2000]

Ivan je kršten u Ruskoj Pravoslavnoj Crkvi u Beogradu.
Tata je imao koleričan napad panike i paranoje.
Htio je i na Kipar da ga šalje...samo da se ne čuje.
Smirio se.
I otputovao je tako bio za Beograd.

Tata...Mato.
Konstruktor, inženjer.
Ovan, aprilsko dijete...četvrto.

To je potencijal...zamislite se malo nad time.

Malo...nad brojem...

[bipolar2000]

Jovica
Moj ujak, nash ujak.
Poginu je u Kini, na brodu, shef palube.
Tacchno na katolichki Bozic.
Jedini Djeda Mray kojeg sam poznavala.
Bila sam mala, mozda 5 godina.
On je bio tako realan.
A znala sam da je moj ujak.
Rekli su mi da sam pametna...tada.
I uporno sam pisala kako sam gluba, kako sam luda...svuda..po kucici, na ceduljama...svuda...


Anton

Moj dondo.
Moj stric.
Niko mu nikada nije rekao da je lud.
Shef machine.
U penziji.
Kazu...preko sedamdeset godina.
Izgleda kao djecak.
Vitalan, jak, stabilan.
Kazu spor.
Usporen.
Efikasan.
Zdrav.

Bik u horoskopu, svi misle da je blizanac.
Baba Nina, papin klon.
Oceva mati.
Opasna je bila. Bez skole, sve je znala, sve pamtila...
Bila je i jeste.
Cujem njene rijeci kako odzvanjaju, kao kristali...
"Ilija je htio da mu dam ime Mato, po lozi.
A meni je Sv. Antun dosao u san.
I rekao mi da me nece boljeti porod.
Ilija je bio veliki vjernik.
Ilija me je poslusao.
Sasjekao je lozu.
Ja porod nisam niti osjetila".

Zvonilo je u usima jako.
Pjesma..muzika je to...

[bipolar2000]

Kad sam imala jedanaest godina u snu sam dozivila cudesno uzbudjene.
Teresa.
Skakala sam u vodu, u vodu i natrag, u more, plesala, voda..krila...
Skocila sam za njim..Ivanom.
Isli smo skupa u razred.
On i ja.
Nosio je naocale.
Bio visok i nije znao pisati.
Nije bio svladao ni osnovni alfa beth
Ja sam mu dala krila.

Spamovi obicni..spam..san..spawn..down..zora..luca..svjetl ost..
I pluá...krila..yrak..pluca

Dishi Treya!

[bipolar2000]

I njemu je ujak poginuo na brodu.
Ishli smo samo u isti razred..nishta vishe..volio je Mariju.
Ja nisam nikad bila ljubomorna.
Nikad nishta.
Samo sam ga htjela spasiti.
Upao je u vodu punu ajkula.
I ja sam sebe testirala.
To su bili delfini.
Zato sam bila sretna

[bipolar2000]

Moja sestra od tetke.
Srednja kćer.
Imala je bebu od dva mjeseca.
Puklo je bilo slijepo crijevo.
Mogla je umrijeti.
Mala Nina je jedino na šta je ona mislila tada.
Bila me je posjetiti u bolnici.


Isplela je najljepšu ogrlicu.

[bipolar2000]

Najmlađa sestra.
Od tetke.
Moja i Ivanova i Ilijina..kako god..

Ona, ljekar.
Cetinje.
Nije od riječi, ne želi ništaništa za sebe.
Čista duša..kao u male bebe..kao snijeg kao bjelina kao..Bianca ...

[kameni kamen]

bip,
hm, ko da si mi sestra,
ili bar živim o u istom selu,

kako je mali, gdje je sad?

triput?- ta sam shvatio čak i prvi put no i pitao drugo, no nema veze
pišeš i ko Kafka Franjo, objektivno, možda preobjektivno

"sve teče, sve se plaća..možda i plače..ne znam"-
ne slažem se, ne vjerujem u predrasude

imena i brojevi,
tvoj put?

[kameni kamen]

bip
možda je to neka "koncidencija"?

[bipolar2000]

...sam rekla mami da On ima brata koji je jako nalik mome bratu, čak nosi i isto ime, isti dar
Rekla sam da ne znam kako ga je razvio i da li je
Rekla sam da ima problem sličan problemu moga brata
Možda je problem u nošenju dara, imena...i zvuka...i boja.

Bila jednom jedna predstava.
Koncert zapravo.
Organizirala ga je moja prijateljica Paula, zajedno sa prijateljima.
Koncert grupe "Drugi Dan Na Zemlji".
Grupa moga brata.
Prelijep bend.
U pozorištu u Kotoru, klavir, sobičak..ne bina.
Puuuno svijeća.

Paula mu je dala ime:


Zvuk Odraza Svjetlosti

[bipolar2000]

Timočka Krajna


Čula sam za jedno selo u Srbiji.
Gdje Vlasi žive.


Čitala sam jednu knjigu.
Slikovnicu.
Gdje vilenjaci vire.


Pamtila sam jednog momka.
Što pivu voli.

Uši su mu čudne bile...skroz u krivu.



Voljela sam njegovu riječ.
Pa nek je smeč.
On je momak vitak zao.


Samo bi me obradovao.


Još mu čujem smijeh i glas..tamo gdje vile pletu zlatne kose...
izpod planine Rude...oni samo



Zoru Bude...

[bipolar2000]

Ne znam kako se postaje trostruka vaga.
Znam za trostrukog konja.
Bio je trojanac.


A ukoro će biti dvostruki vodenjak.
I ja mu se divim, i ja mu se radujem.

Jer ću konačno popričati sa prijateljicom...otići do Cetinja...

Uh, beba jedna...čuvaju ga da mu nikad hladno ne bude.
Kako?

Uf...tamo snijeg pada..baš kada se on rađa.

I svjetlost neka..magična, divna, maglovita.

Kao šum.
Kao uspavanka.
Kao povjetarac.

Fićo mali...Filip...treći po redu.

[bipolar2000]

Otac južnjak.
Majka sjevernjakuša.


Ona voli more, a on beči u Mjesec (neko mu šapnuo da tamo žene žive...).

Wrong..my friend...wrong...

Ženu nosiš u srcu, kao da je nikada imao nisi.
To je to.
To je pravo.


Gdje se i kada spajaju polovi, pitam se?
Jer..kao da se nikada niti razdvajali nisu.

U oku.
Jer muško i žensko oko...nije jedno oko.
Muško i žensko oko..različita su oka.

Nikada boje ne mogu biti iste.