Kršćanski odgoj povećava suosjećajnost

[DavMla]

Slaze li se neko sa ovim.Da li u Evropi religijsko vaspitanje povecava saosecanje prema patnji? Isusovo ucenje zaista podstice na pomaganje siromasnima,dakle gladnima i bolesnima.Da li mislite da je dobro religijsko vaspitanje o osnovnim hriscanskim moralnim nacelima iz novog zaveta?

[shtefy]

U našim školama već odavno klinci imaju katolički vjeronauk. Sa polaznoscu od preko 95%. Suosjećanje, empatija i humanost nikad nisu bili na nižim granama. Zaključak izvuci sam.

[Nemruth Dagi]

Religijski odgoj ako nema onoga odgoja u domu ništa ne znači; hrpa informacija posloženih da se u malim glavam stvara osjećaj strahopoštovanja prema jednoj ideologiji.

Odgoj nije jednostran već kompleksni proces u koje svi faktori odgoja djeluju svaki u svojem području.
Niti škola ne odgaja niti ne odgaja vjeronauk. Škola daje informacije bez nekog čvrstog odgoja a vjeronauk ispire mozak.

[DavMla]

shtefy kaže:

U našim školama već odavno klinci imaju katolički vjeronauk. Sa polaznoscu od preko 95%. Suosjećanje, empatija i humanost nikad nisu bili na nižim granama. Zaključak izvuci sam.

Mislim da se uvek tesko moze proveriti kolika je saosecajnost.Medjutim,da,vecina koja ide na veronauku nije mnogo zainteresovana za te stvari,apaticni su kao i prema recimo filozofiji,politici isto uglavnom,a uticaj medija koji nikakvo saosecanje ne promovisu je veliki.Ali ja govorim o tome kad bi prihvatili ta nacela,zbog odgoja takvog kod kuce od strane roditelja od malih nogu,da li bi onda to razvilo to saosecanje.Istina u americi cak 89% ispitanih prema poslednjim nedavnim istrazivanjima veruje u Boga,a tamo non stop neko pocini zlocin.

[Nepoznati]

DavMla kaže:

Da li u Evropi religijsko vaspitanje povecava saosecanje prema patnji? Isusovo ucenje zaista podstice na pomaganje siromasnima,dakle gladnima i bolesnima.Da li mislite da je dobro religijsko vaspitanje o osnovnim hriscanskim moralnim nacelima iz novog zaveta?

Ne nego obratno. Religijsko oobrazovanje nudi Isusovo obećanje vječne nagrade u obliku neranjivog tijela koje će zauvijek uživati u blagodatima raja, onima koji su bili dobri po njegovim (nejasnim) pravilima. To od aktivnog suosjećanja prema drugim bićima, koje je zadovoljstvo samo po sebi i u sebi, čini običnu lakrdiju.

Njegova prijetnja ognjenim jezerom i torturama koje traju vječito uz urlike nesretnika, još više naglašava taj izuzetni apsurd od apsolutističke vjerske ideologije.

Dovoljno je promicati humanizam, i ostale sekularne vrijednosti koje već postoje u nama ljudima kao produktu i sudioniku evolucije. Većina vjernika ionako ne mari toliko za nekakvog Isus-Boga ili Alaha, nego se drži svoje prirođene humanosti i spremnosti da se pomogne.

"Religijsko vaspitanje" prepuno je teških nazadnosti, kojih se nikako ne može osloboditi i gdje se miješa nešto što je prirodna humanost i zapovijedi vjerskih ideologa, koji su precizno definirani tako da se po njima razaznaje ideološka razlika sa sličnim grupama i sektama u vjerskom sukobu i vrbovanju. Pravljenju zidova među ljudima koje prije ili kasnije dovodi do nasilja.

Konkretni primjer:

Mafijaši bogoljupci:

Ljubav Crkve i mafijaša u Italiji ($$$.$$$.$$$,$$)

http://www.jutarnji.hr/vijesti/svije...ha.../4535282/

Pobožni i krvoločni u isto doba, mafijaši su savršen primjer svjetonazora koji nije rijedak uz obale Sredozemnog mora, a uspješno je presađen na primjer i u Latinsku Ameriku. Kako je moguće zadaviti dječaka i otopiti ga u kiselini, pobiti i po nekoliko stotina ljudi, a istodobno se ne odvajati od škapulara ili sličice svete Rozalije, ne propuštati misu, ispovijed i pričest?

Crkveno licemjerje ili okovanost vlastitim dogmama: dragovoljna eutanazija je smrtni grjeh, ali mafijaši masovni ubojice su se možda pokajali pred smrt pa im je Krist sve oprostio:

Crkva, doduše, nije dopustila crkveni sprovod ni blagoslov Piergiorgia Welbyja, novinara koji se polagano i mučno davio uslijed mišićne distrofije, pa se bunio protiv mučenja beskorisnom terapijom, a njegovo odbijanje terapije Crkva je shvatila kao pobunu protiv Boga. Za Crkvu je mučenik Welby bio otpadnik. A Provenzano, koji je izopćen zajedno s ostalim mafijašima? “U Svetoj godini milosrđa svaki svećenik može odriješiti od izopćenja, koje nije osuda na pakao, nego samo crkvena kazna”, objasnio je nadbiskup.

Provenzana, koji doduše nije imao milosrđa za svoje žrtve, za one koji su mu stali na put, ali je bio pobožan do srži: kad su ga uhvatili, našli su kod njega ništa manje nego pet Biblija.

[implosive]

Nepoznati kaže:

Ne nego obratno. Religijsko oobrazovanje nudi Isusovo obećanje vječne nagrade u obliku neranjivog tijela koje će zauvijek uživati u blagodatima raja, onima koji su bili dobri po njegovim (nejasnim) pravilima. To od aktivnog suosjećanja prema drugim bićima, koje je zadovoljstvo samo po sebi i u sebi, čini običnu lakrdiju.

Koja je razlika između "aktivnog" suosjećanja i suosjećanja?

Ti si najgora vrsta ateista. Ekstrem kojeg ne zanima ništa osim kopanja po pizdarijama i njihovog bacanja u lice. Kritika bez cilja nema svrhe.

Ima puno ljudi kojima je Isus motivacija da bodre svoju dobrohotnost i da budu još bolji prema drugima.
Ali ti stalno kopaš samo da nađeš u tome nešto da posereš cijelu ideju na konto religije.


Vjernici, ovo je ekstremno loš primjer ateista.

[Nepoznati]

implosive kaže:

Ima puno ljudi kojima je Isus motivacija da bodre svoju dobrohotnost i da budu još bolji prema drugima.

Pa to i ja stalno naglašavam. Da obični vjernici crpe svoju moralnost iz vlastite humanosti, a religija im je ipak nešto kao običaj. Sasvim drugo su katolički fanatici od običnih vjernika.

Ali ti stalno kopaš samo da nađeš u tome nešto da posereš cijelu ideju na konto religije.

Žao mi je ako tako misliš. Ali promisli.

Nismo li obasuti sa svih strana jednostranim hvalospjevima Crkve i Biblije?
Koliko je to sve istina, ako se stavi pod povećalo?
Razmjenjujemo misli na forumu...

Velika je razlika raditi dobro radi dobra samoga, iz suosjećanja prema drugim bićima, a nešto sasvim drugo, ako se na tu dobrotu nakalemi nagrada ili kazna i raznorazne dogme koje imaju prednost pred prirodnim suosjećanjem.
To unižava dobra ljudska djela. Ona sjaje vlastitim sjajem i tu nikakve teologije nisu potrebne.

Vjernici, ovo je ekstremno loš primjer ateista.

Ja sam "loš primjer militantnog ateista", ako kažem da se čini dobro radi dobra samoga, a ne radi nagrada/kazni koje nude religijski teolozi na osnovu svojih spisa i priča iz davnina, od kojih dobro žive?

Promisli malo o tome.... prije nego počneš osuđivat.

[brezovka]

hatrick kaže:

Nepoznati je po meni primjer anti-teista,i to da svojim militatnim stavovima protiv krscanstva obiljezava svoje postojanje.Jer zaista
da nepostoji krscanski Bog,ne bi postojalo ni 95%njegovih postova
Steta da ne izidje iz te svoje "ladice", jer bi u duhovnosti mogao postici toliko toga:klap:
Sorry Nepoznati

Ne dirajte ga. U svojim upisima je iskren.
Ljutit.
Takve Bog jako voli.
On ide vatri sigurnim korakom. Onoj lijepoj koja gori a ne boli.

[shtefy]

Kako filozofija koja se temelji na načelu "zaseri koliko te volja," iskreno" se pokaj i ubaci u skrabicu" može rezultirati suosjećanjem? Ako ćeš gledati s druge strane, koliko suosjećanja (i drugih tzv. kršćanskih vrijednosti) uopće nude sami svećenici s oltara? Sad će predizborni cirkus, koliko će blata stići sa propovijedi? A u našem društvu ljudi koji su vjernici, ali ne slijede popove, em su u manjini, em su popularni kao da su osobno razapeli Isusa. Pitaj bilo koju selsku babu jel vjernik onaj koji vjeruje ili onaj koji liže oltar iz prvog reda svake nedjelje ujutro.

[Srebrni-medvjed]

DavMla kaže:

Slaze li se neko sa ovim.Da li u Evropi religijsko vaspitanje povecava saosecanje prema patnji? Isusovo ucenje zaista podstice na pomaganje siromasnima,dakle gladnima i bolesnima.Da li mislite da je dobro religijsko vaspitanje o osnovnim hriscanskim moralnim nacelima iz novog zaveta?

Pogledaj koliko ratova je vodila europa, a koliko ostatak svijeta pa zaključi.

Pravo je pitanje jel netko dobar zbog vjere ili je iz svoje dobrote prihvatio vjeru

[DavMla]

Srebrni-medvjed kaže:

Pogledaj koliko ratova je vodila europa, a koliko ostatak svijeta pa zaključi.

Pravo je pitanje jel netko dobar zbog vjere ili je iz svoje dobrote prihvatio vjeru

Pa mozes pogledati i aziju,a pogotovo zbog Islama koliko je ranije u 16 veku a i kasnije nesto ubijeno ljudi,a ovde nije on tema.Ratovi se vodili zbog volje za moc.Cekaj ko bese ono isto promovisao volju za moc hmm,a da onaj brkati ludak

[tanita]

slažem se, samo ne bi tu suosjecajnost iskljucivo vezala za kršcane vec sve istinske vjernike bez obzira kojoj religiji pripadali, ne treba padati pod utjecaj medija koji ciljano guraju iskljucivo vjerske ekstreme...

[Dijalektika]

Dakako, Isusovo učenje potiče na empatiju i smanjuje kritičnost pa su istinski kršćani suosjećajniji te ih je zato lakše iskorištavati od strane koristoljubivih. Međutim, to ne znači da na testu inteligencije ne bi mogli postići natprosječne rezultate. Ne može se istovremeno biti emaptičan i racionalan, a to potvrđuje i novo istraživanje:

AKO ne vjerujete u Boga postoji veća vjerojatnost da ste bešćutna i manipulativna osoba, pokazuje novo istraživanje.

Ateisti imaju više osobina koje su vidljive kod psihopata nego osobe koje sebe smatraju religioznima. Ipak, istraživanje kritizira i vjernike pa tako pokazuje da su religiozni ljudi manje inteligentni nego nevjernici.

Istraživanje su proveli istraživači sa Sveučilišta Cape Western Reserve u Ohiu i koledža Babson u Massachusettsu. Prema njihovoj studiji, vjernici su osobe kojima je više stalo do drugih ljudi i prema drugima iskazuju više empatije.

Snimke mozga i medicinska istraživanja su, tvrde znanstvenici, pokazala da mozak ima "dvije mreže" koje se aktiviraju kada razmišljamo - jedna je analitička i kritička, a druga društvena i emocionalna. Znanstvenici tvrde da je kod vjernika aktivnija emocionalna mreža, dok je kod ateista aktivnija analitička i kritička mreža.

Znanstvenici su proveli ukupno osam eksperimenata na 527 odraslih osoba kako bi istražili u kolikoj mjeri vjera utječe na analitičko razmišljanje i moral. U svih osam eksperimenata zaključili su da postoji korelacija, odnosno da osobe koje se izjašnjavaju kao vjernici pokazuju više empatije prema drugima.

Ateisti, s druge strane, nisu toliko empatični i dijele neke osobine sa psihopatima, pa tako manje reagiraju na bol i nesreću drugih, kažu znanstvenici.

"Niz istraživanja pokazao je da ljudi koji su religiozni nisu toliko pametni kao drugi", kazao je profesor Richard Boyatzis.

Nova studija objavljena je u online časopisu PLOS ONE.
http://www.index.hr/vijesti/clanak/i...pi/883203.aspx

[vannia]

Mislim da nema pravila i da vjera i religioznost nije mjerilo jel netko više ili manje živi krščanske vrijednosti u smislu empatije, milosrđa, suosjećanja. Netko može biti racionalniji, ateist, ali to ne znači da je manje ili više empatičan prema tuđoj patnji od vjernika . Ne volim te podjele i ne volim prebacivanja kako ateista prema vjernicima tako ni vjernika prema ateistima... Borba ega i samovažnosti a to vodi u bespotrebne svađe. Jedni vjeruju jer ne znaju, drugi ne vjeruju jer ne znaju . Ista stvar i zašto bi jedni bili privilegiraniji pred Bogom od drugih... Ne bi bilo pravedno.

[krena]

Dijalektika kaže:

Dakako, Isusovo učenje potiče na empatiju i smanjuje kritičnost pa su istinski kršćani suosjećajniji te ih je zato lakše iskorištavati od strane koristoljubivih. Međutim, to ne znači da na testu inteligencije ne bi mogli postići natprosječne rezultate. Ne može se istovremeno biti emaptičan i racionalan, a to potvrđuje i novo istraživanje:

AKO ne vjerujete u Boga postoji veća vjerojatnost da ste bešćutna i manipulativna osoba, pokazuje novo istraživanje.

Ateisti imaju više osobina koje su vidljive kod psihopata nego osobe koje sebe smatraju religioznima. Ipak, istraživanje kritizira i vjernike pa tako pokazuje da su religiozni ljudi manje inteligentni nego nevjernici.

Istraživanje su proveli istraživači sa Sveučilišta Cape Western Reserve u Ohiu i koledža Babson u Massachusettsu. Prema njihovoj studiji, vjernici su osobe kojima je više stalo do drugih ljudi i prema drugima iskazuju više empatije.

Snimke mozga i medicinska istraživanja su, tvrde znanstvenici, pokazala da mozak ima "dvije mreže" koje se aktiviraju kada razmišljamo - jedna je analitička i kritička, a druga društvena i emocionalna. Znanstvenici tvrde da je kod vjernika aktivnija emocionalna mreža, dok je kod ateista aktivnija analitička i kritička mreža.

Znanstvenici su proveli ukupno osam eksperimenata na 527 odraslih osoba kako bi istražili u kolikoj mjeri vjera utječe na analitičko razmišljanje i moral. U svih osam eksperimenata zaključili su da postoji korelacija, odnosno da osobe koje se izjašnjavaju kao vjernici pokazuju više empatije prema drugima.

Ateisti, s druge strane, nisu toliko empatični i dijele neke osobine sa psihopatima, pa tako manje reagiraju na bol i nesreću drugih, kažu znanstvenici.

"Niz istraživanja pokazao je da ljudi koji su religiozni nisu toliko pametni kao drugi", kazao je profesor Richard Boyatzis.

Nova studija objavljena je u online časopisu PLOS ONE.
http://www.index.hr/vijesti/clanak/i...pi/883203.aspx

Evo jednog dobrog članka o ovoj problematici: http://www.autograf.hr/karamarkov-relativni-moral/


Problem je u tome da teistički moral jako ovisi o tome kako će tko protumačiti Božju volju i stoga je puno skloniji relativizmu nego što bi se isprva činilo.

A neka od tih tumačenja mogu biti vrlo maligna – kako nam jasno svjedoči povijest kršćanstva i drugih religija. I ona, nažalost, nisu bez utemeljenja u svetim spisima: kad čitate, primjerice, Bibliju, vi ćete stvarno dobiti poruke da volite sve ljude, uključujući i neprijatelje, da praštate i činite dobro bližnjima; a istodobno ćete dobiti poruke da treba istrijebiti sve one koji ne vjeruju, budući da je i Bog tako učinio tijekom Potopa i opet će učiniti isto na kraju svijeta.


Mi postupamo (a to su neki suvremeni etičari dobro shvatili) zato što suosjećamo s drugima i ne želimo im tek tako nanijeti neko zlo. Daleko bilo da smo sveci – barem za sebe znam da nisam – samo činimo onako kako je to dugotrajni proces evolucije usadio u nas kao socijalna bića. Oni kod kojih to suosjećanje ne radi postaju patološki mučitelji i ubojice

[Nepoznati]

Dijalektika kaže:

Dakako, Isusovo učenje potiče na empatiju

Uopće ne. Taj lik iz grčkih priča sve bazira na skoroj propasti svijeta u moru krvi i klanja, te stjecanju ulaznice za raj a izbjegavanje vječnog škrguta zubima u paklu.

Umjesto empatije prema rodieljima i dragim osobama, Isus preporuča MRŽNJU prema njima, da se lakše postane fanatik njegove ideologije apokalipse.

"Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!
Luka 14,26

Isus u svađi sa svećenicima naglašava da je Bog naredio da se mora kamenovati na smrt sina ili kćer, koji opsuju svojega roditelja. Ne bih rekao da je to znak suosjećanja prema ikome:

"Ta reče Bog: Poštuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni! (5) A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude sveti dar, (6) ne treba da poštuje oca svoga ni majku svoju.' Tako dokinuste riječ Božju radi svoje predaje.
(Mat.15:3)"

Napusti ženu i djecu i obitelj radi nadanja u stjecanje vječnoga blaženstva, i propagiranja te vjerske ideje:

I tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti."

Lik Isusa kaže o sebi kao brutalnom kralju:

"Kažem vam: svakome, koji ima, dat će se; a tko nema, njemu će se oduzeti, i ono što ima.
A ONE MOJE NEPRIJATELJE, KOJI NE HTJEDOŠE, DA JA KRALJUJEM NAD NJIMA, DOVEDITE OVAMO I POGUBITE IH PRED OČIMA MOJIM!"
[Isus Krist, Evanđelje po Luki 19,27]

Što lik Isusa od grka, misli o prorocima židovske vjere?

"Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; "
"Evanđelje po Ivanu 10,8

I prijetnja užasnim torturama u vatri koje traju unedogled:

" Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. "
(Po Ivanu 15,6)

"Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu."
Evanđelje po Ivanu 3, 36

AKO ne vjerujete u Boga postoji veća vjerojatnost da ste bešćutna i manipulativna osoba, pokazuje novo istraživanje.

"Ateisti se omataju dinamitom i gaze narod kamionima i ruše zgrade zrakoplovima itd...."

Ateisti imaju više osobina koje su vidljive kod psihopata

Mnogo je klevetanja lažima i ocrnjavanja ateista od strane anti-ateista.... Za kojima slijedi huškanje i govor mržnje. Nekako treba poduprijeti hipotezu da postoji sotona u ljudima, da bi ih se napadalo.

Istraživanje su proveli istraživači sa Sveučilišta Cape Western Reserve u Ohiu i koledža Babson u Massachusettsu.

Čudno da ta "istraživanja" dolaze po pravilu od (ispod) Biblijskog pojasa i iz sumnjivih institucija.

Ateisti, s druge strane, nisu toliko empatični i dijele neke osobine sa psihopatima, pa tako manje reagiraju na bol i nesreću drugih, kažu znanstvenici.

Kad neki kreacionist spominje riječ znanost i znanstvenici, ne vjerujem mu niti slovca. Za kreacioniste te riječi imaju sasvim drugo značenje nego što jesu.

[DavMla]

Nepoznati kaže:

Uopće ne. Taj lik iz grčkih priča sve bazira na skoroj propasti svijeta u moru krvi i klanja, te stjecanju ulaznice za raj a izbjegavanje vječnog škrguta zubima u paklu.

Umjesto empatije prema rodieljima i dragim osobama, Isus preporuča MRŽNJU prema njima, da se lakše postane fanatik njegove ideologije apokalipse.

"Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!
Luka 14,26

Isus u svađi sa svećenicima naglašava da je Bog naredio da se mora kamenovati na smrt sina ili kćer, koji opsuju svojega roditelja. Ne bih rekao da je to znak suosjećanja prema ikome:

"Ta reče Bog: Poštuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni! (5) A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude sveti dar, (6) ne treba da poštuje oca svoga ni majku svoju.' Tako dokinuste riječ Božju radi svoje predaje.
(Mat.15:3)"

Napusti ženu i djecu i obitelj radi nadanja u stjecanje vječnoga blaženstva, i propagiranja te vjerske ideje:

I tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti."

Lik Isusa kaže o sebi kao brutalnom kralju:

"Kažem vam: svakome, koji ima, dat će se; a tko nema, njemu će se oduzeti, i ono što ima.
A ONE MOJE NEPRIJATELJE, KOJI NE HTJEDOŠE, DA JA KRALJUJEM NAD NJIMA, DOVEDITE OVAMO I POGUBITE IH PRED OČIMA MOJIM!"
[Isus Krist, Evanđelje po Luki 19,27]

Što lik Isusa od grka, misli o prorocima židovske vjere?

"Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; "
"Evanđelje po Ivanu 10,8

I prijetnja užasnim torturama u vatri koje traju unedogled:

" Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. "
(Po Ivanu 15,6)

"Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu."
Evanđelje po Ivanu 3, 36



"Ateisti se omataju dinamitom i gaze narod kamionima i ruše zgrade zrakoplovima itd...."



Mnogo je klevetanja lažima i ocrnjavanja ateista od strane anti-ateista.... Za kojima slijedi huškanje i govor mržnje. Nekako treba poduprijeti hipotezu da postoji sotona u ljudima, da bi ih se napadalo.



Čudno da ta "istraživanja" dolaze po pravilu od (ispod) Biblijskog pojasa i iz sumnjivih institucija.



Kad neki kreacionist spominje riječ znanost i znanstvenici, ne vjerujem mu niti slovca. Za kreacioniste te riječi imaju sasvim drugo značenje nego što jesu.

Ali takodje i lik Isus govori o prastanju tipa:
Ako ti sagreši brat tvoj, nakaraj ga; pa ako se pokaje, oprosti mu. I ako ti sedam puta na dan sagreši, i sedam puta na dan dođe k tebi i reče: Kajem se, oprosti mu (U jevandjelju po Luki 17:3-4)
-Tada pristupi k njemu Petar i reče: Gospode! Koliko puta ako mi sagreši brat moj da mu oprostim? Do sedam puta? Reče njemu Isus: Ne velim ti do sedam puta, nego do sedam puta sedamdeset (U jevadjelju po Mateju 18:21-22) i jos neki slicni tekstovi.

[Nepoznati]

DavMla kaže:

Ali takodje i lik Isus govori o prastanju tipa:

Kao pravi licemjer, on tako govori, ali on ne oprašta svojim kritičarima - židovima, ispleo gadan bič kojim mlatio po trgovcima vjerskim potrepštinama, šalje sve u pakao koji nisu "za njihovu stvar" (mafija)...

Ako ti sagreši brat tvoj, nakaraj ga; pa ako se pokaje, oprosti mu.

Ako netko traži oproštaj za počinjeno zlo ili nepravdu, naravno da ćemo mu oprostiti ali mora pokazati na djelu da je spreman nadoknaditi štetu ili dati kompenzaciju za počinjenu štetu.

I ako ti sedam puta na dan sagreši, i sedam puta na dan dođe k tebi i reče: Kajem se, oprosti mu (U jevandjelju po Luki 17:3-4)

Ovo je blesav savjet, koji nikako ne valja nametati djeci kao pravilo.

Sedam puta dnevno nam nanese netko neko zlo, a mi mi opraštamo na traci samo jer je tražio da mu se oprosti?

To ima "smisla" samo ako je Posljednji sud i Propast svijeta tu, pred vratima, i opraštanjem skupljamo bodove za ulaznicu u raj. Inače je idiotarija.
A kako Propast svijeta nije UBRZO došla kako je lik to najavljivo, lik Isusa je varao narod svojim glupostima i zabludama, besmisleno je opraštat tek tako, šakom i kapom.

-Tada pristupi k njemu Petar i reče: Gospode! Koliko puta ako mi sagreši brat moj da mu oprostim? Do sedam puta? Reče njemu Isus: Ne velim ti do sedam puta, nego do sedam puta sedamdeset

7 * 70 = 490 puta

Stvarno blesava poruka grčkoga Isusa. Logično za kakva vjerska fanatika, koji se i sam toga ne pridržava, a nameće nemoguća pravila drugima.

Lik Isusa nema mjesta u zdravom obrazovanju i odgoju djece. Kao niti raspela sa pribijenim mrtvim čovjekom u vrtićima i školama.

Da ne navodim retke iz Biblije, koju on hvali i slavi i ne daje je mijenjat, a koja preporuča mlaćenje djece i naravnavanje njihove kičme da budu poslušna.

Ali ipak evo:

Za odgoj djece u obitelji namijenjena je: "ŠIBA" iz biblijske knjige "Mudrih" izreka, odakle je potekao glupi slogan: "Šiba je potekla iz raja."

"Mudre" izreke

Tko ljubi sina svog, često ga bije šibom, da se na koncu u njemu obraduje.
Tko štedi šibu, mrzi na sina svog, a tko ga ljubi, na vrijeme ga opominje.
Ne daj mu slobode u mladosti i ne praštaj mu pogrešaka njegovih.
Savij mu šiju dok je mlad i nagnječi mu rebra dok je malen, da ti ne bude buntovan i neposlušan i ne ožalosti te duboko.
Ludost prianja uza srce djetinje: šiba pouke otklanja je od njega.
Ne uskraćuj djetetu opomene, jer, udariš li ga šibom, neće umrijeti: biješ ga šibom, ali mu dušu iz Podzemlja izbavljaš.
Oko koje se ruga ocu i odriče posluh majci iskljuvat će potočni gavrani i izjesti mladi orlovi.
Krvave masnice očiste zlo i udarci pročiste odaje utrobe.

[DavMla]

Nepoznati kaže:

Kao pravi licemjer, on tako govori, ali on ne oprašta svojim kritičarima - židovima, ispleo gadan bič kojim mlatio po trgovcima vjerskim potrepštinama, šalje sve u pakao koji nisu "za njihovu stvar" (mafija)...



Ako netko traži oproštaj za počinjeno zlo ili nepravdu, naravno da ćemo mu oprostiti ali mora pokazati na djelu da je spreman nadoknaditi štetu ili dati kompenzaciju za počinjenu štetu.



Ovo je blesav savjet, koji nikako ne valja nametati djeci kao pravilo.

Sedam puta dnevno nam nanese netko neko zlo, a mi mi opraštamo na traci samo jer je tražio da mu se oprosti?

To ima "smisla" samo ako je Posljednji sud i Propast svijeta tu, pred vratima, i opraštanjem skupljamo bodove za ulaznicu u raj. Inače je idiotarija.
A kako Propast svijeta nije UBRZO došla kako je lik to najavljivo, lik Isusa je varao narod svojim glupostima i zabludama, besmisleno je opraštat tek tako, šakom i kapom.



7 * 70 = 490 puta

Stvarno blesava poruka grčkoga Isusa. Logično za kakva vjerska fanatika, koji se i sam toga ne pridržava, a nameće nemoguća pravila drugima.

Lik Isusa nema mjesta u zdravom obrazovanju i odgoju djece. Kao niti raspela sa pribijenim mrtvim čovjekom u vrtićima i školama.

Da ne navodim retke iz Biblije, koju on hvali i slavi i ne daje je mijenjat, a koja preporuča mlaćenje djece i naravnavanje njihove kičme da budu poslušna.

Ali ipak evo:

Za odgoj djece u obitelji namijenjena je: "ŠIBA" iz biblijske knjige "Mudrih" izreka, odakle je potekao glupi slogan: "Šiba je potekla iz raja."

"Mudre" izreke

Tko ljubi sina svog, često ga bije šibom, da se na koncu u njemu obraduje.
Tko štedi šibu, mrzi na sina svog, a tko ga ljubi, na vrijeme ga opominje.
Ne daj mu slobode u mladosti i ne praštaj mu pogrešaka njegovih.
Savij mu šiju dok je mlad i nagnječi mu rebra dok je malen, da ti ne bude buntovan i neposlušan i ne ožalosti te duboko.
Ludost prianja uza srce djetinje: šiba pouke otklanja je od njega.
Ne uskraćuj djetetu opomene, jer, udariš li ga šibom, neće umrijeti: biješ ga šibom, ali mu dušu iz Podzemlja izbavljaš.
Oko koje se ruga ocu i odriče posluh majci iskljuvat će potočni gavrani i izjesti mladi orlovi.
Krvave masnice očiste zlo i udarci pročiste odaje utrobe.

Ovo za trgovce u hramu si rekao tako kao da ih je nekakav Isus,mucki tukao do krvi,a samo ih je isterao navodno iz hrama tako.Rekao sam ti na jednoj prosloj temi da biblija ne zagovara raj i pakao,vec raj i smrt kao nistavilo i ko je pazljivo citao i promisljao,jasno je sasvim.A pored toga ja nisam uopste za decu,tj ostro sam protiv toga.Ali ako vec imaju tu decu,onda neka ih vaspitaju i na taj nacin,dobrim batinama,da ne budu posle zlostavljaci i manijaci koji su prepusteni sami sebi.

[Dijalektika]

vannia kaže:

Mislim da nema pravila i da vjera i religioznost nije mjerilo jel netko više ili manje živi krščanske vrijednosti u smislu empatije, milosrđa, suosjećanja. Netko može biti racionalniji, ateist, ali to ne znači da je manje ili više empatičan prema tuđoj patnji od vjernika . Ne volim te podjele i ne volim prebacivanja kako ateista prema vjernicima tako ni vjernika prema ateistima... Borba ega i samovažnosti a to vodi u bespotrebne svađe. Jedni vjeruju jer ne znaju, drugi ne vjeruju jer ne znaju . Ista stvar i zašto bi jedni bili privilegiraniji pred Bogom od drugih... Ne bi bilo pravedno.

To pokazuju znanstvena istraživanja, svih 8 studija. Racionalnija osoba je manje empatična, i obratno, zato što empatični um potiskuje kritičko-analitički povezan s materijalističkim svjetonazorom. Također, žene su empatičnije od muškaraca i stoga moralnije te sklonije duhovno-religijskom. Ove teze su nedvojbeno potvrđene u studiji, a takvo je i moje iskustvo s ljudima i na ovome forumu.

We suggest that this structural feature of the brain underlies the long noted anecdotal tension between materialistic and spiritual worldviews. This linkage is supported by three observations. First, brain areas implicated in analytic thinking (TPN) support cognitive process essential for maintaining a naturalistic world view (e.g. thinking about objects, mechanisms and causes; [29, 49, 71, 73–77]), whereas the brain areas implicated in moral concern (DMN) are associated with thinking about phenomena which have traditionally been thought of as non-physical, namely minds and emotions [78–83]. Second, brain areas associated with materialism (TPN) tend to be suppressed when brain areas associated with moral concern (DMN) are activated [29, 71, 72]. This might explain the tendency to link mind with spirit, i.e. the view that minds and emotions are associated with the extra- or super- natural. Third, brain areas associated with analytic thinking are associated with religious disbelief [73, 74, 84], and brain areas associated with moral concern are associated with religious belief [73] and prayer [84, 85].

The studies presented here establish a clear positive association between moral concern, using a variety of specific measures which represent components of this broader construct, and belief in God and/or a universal spirit. This relationship was found to be robust even when controlling for the previously established link between analytic thinking and religious disbelief. Further, no evidence was found supporting the view that either direct or indirect measures of mentalizing predict belief after taking into account measures of moral concern.

We report eight studies (total n = 2212), including seven online studies and one laboratory based study. In every study we found that a central aspect of moral concern, empathic concern (IRI-EC), significantly predicted religious and spiritual belief. This relationship was found both for bivariate correlations and after entering all other variables into a regression analysis. In three of the studies (3, 4 & 5), we found that belief was additionally positively predicted by a second measure of moral concern (IWAH_Global, prosocial intentions, peer-reported empathy). In our final study, we demonstrated that the link between empathic concern and belief remained after controlling for socially desirable responding, religious attendance/practice and social affiliation with religion.

The present findings put religious and spiritual beliefs in a new light by suggesting that they are not so much linked to the perception of agency as they are broadly to moral concern, and in particular empathic concern. In line with this view, a number of theologians and religious scholars have claimed that compassion is a central theme that unites many religions [117, 118]. While further work is needed to establish causal links, it is plausible both that religious thinking increases moral concern, and that individuals who possess greater levels of moral concern are more inclined to identify with religious and spiritual worldviews.
http://journals.plos.org/plosone/art...l.pone.0149989

krena kaže:

Evo jednog dobrog članka o ovoj problematici: http://www.autograf.hr/karamarkov-relativni-moral/


Problem je u tome da teistički moral jako ovisi o tome kako će tko protumačiti Božju volju i stoga je puno skloniji relativizmu nego što bi se isprva činilo.

A neka od tih tumačenja mogu biti vrlo maligna – kako nam jasno svjedoči povijest kršćanstva i drugih religija. I ona, nažalost, nisu bez utemeljenja u svetim spisima: kad čitate, primjerice, Bibliju, vi ćete stvarno dobiti poruke da volite sve ljude, uključujući i neprijatelje, da praštate i činite dobro bližnjima; a istodobno ćete dobiti poruke da treba istrijebiti sve one koji ne vjeruju, budući da je i Bog tako učinio tijekom Potopa i opet će učiniti isto na kraju svijeta.

Religijski moral nije relativan, točno se zna što je kakav grijeh i u kojem kontekstu, koliko ga god Karamarko relativizirao. Time samo pokazuje kako ne poznaje vlastitu religiju, ako je uopće vjernik. Osim što je milostiv prema pokajnicima, Bog je i pravedan Sudac pa kažnjava za grijehe. Sudac jednoga može pomilovati, a drugoga kazniti ukoliko ne ispunjava uvjete da bude pomilovan. One koji su nepopravljivi treba iskorijeniti, zbog takvih i postoji kazna smrću.

Mi postupamo (a to su neki suvremeni etičari dobro shvatili) zato što suosjećamo s drugima i ne želimo im tek tako nanijeti neko zlo. Daleko bilo da smo sveci – barem za sebe znam da nisam – samo činimo onako kako je to dugotrajni proces evolucije usadio u nas kao socijalna bića. Oni kod kojih to suosjećanje ne radi postaju patološki mučitelji i ubojice

Ljubav ili suosjećanje prema bližnjima je u srži morala, Isus je to rekao puno prije nego što su to suvremeni etičari shvatili. Bog je to usadio u nas, a ne dugotrajni proces borbe za opstanak.