Usvojiti dijete?

[Naya]

Natch kaže:
mislis na test inteligencije?

molim?

Amniocentezom se uzima dio plodne vode i radi se genotip da se vidi dal beba ima kakav genetički poremećaj... Downov sindrom i slično.

[Cordelia]

Momak i ja već dugo razmišljamo o usvajanju djeteta. Ja imam problema s zdravljem za koje postoji sumnja da su nasljedni. s obzirom da ne želim ni riskirati da bi to prenjela svom djetetu, a ni ne žalim što ću propustiti čari trudnoće ostaje nam usvajanje. Doduše s obzirom da nismo ni Boban ni Opačić za sada ne zadovoljavamo uvjete. U okolini su mišljenja o toj našoj odluci podjeljena. Obitelj s moje strane nas uglavnom podržava, njegovi nisu baš oduševljeni, ali to je naša odluka i pita se samo nas. Ja sam i prije željela usvojiti djete, čak i da sam imala svoje, a našla sam i momka koji slično razmišlja

[Karmela]

dukat kaže:
Evolucijski gledano, muškarci će biti više protiv posvajanja jer odgojom tuđeg djeteta ne prenašaju svoje gene u sljedeću generaciju, a imaju velik tzv. loss factor što se tiče odgoja djeteta, hranjenja etc.

Pa valjda se to odnosi i na zene?
Mislim da ti se malo pomijesalo ne radi se u ovom slucaju o "paternal certainty" & "mating vs. rearing potential", nego o nekim drugim mehanizmima. Na koncu teroije evolucije ne mogu objasniti bas svaki slucaj

[Tija]

Naya kaže:

Al zato znam da kad ja budem trudna ima da sama sebi napravim amniocentezu, genotip/fenotip i sve moguće testove
I to svaki mjesec... da budemo sigurni

al ga seremo

Ajd zamisli...mjesečno jednom radiš amnio i genotip (za svaki slučaj jelte) i sve pet. Onda dođeš na porod, doktor nešto zblesa (nije neuobičajeno) i rodi se dijete...paaaaaf.....vegetativno stanje, također nije neuobičajeno. I? Šta sad?

[prometej]

Sklon sam ideji usvojiti još jedno dijete pored postojećih - komada 2.

[Blue]

S obzirom da dobar dio vas gorljivo podržava usvajanje i planira takvo nešto (ali nijedna do sad nije usvojila), kako bi reagirali da se vaš partner protivi tome? Recimo, ja bi bio spreman maksimalno se angažirati oko nezbrinute djece, ako bi to bila velika želja moje žene/cure, ali ne do stupnja gdje bi usvojio dijete (pod uvjetom da mogu imati svoje dijete). Prema nekim stavovima na ovom topicu, za to bi trebao dobit nogu jer "ne dijelim iste životne principe". Što mislim da nije korektno.

Pričao sam s frendom o tome, pa je otvorio još jedno osjetljivo područje. Da ne filozofiram previše rekao je da ako ne bi mogao imati dijete s jednom ženom imao bi ga s drugom. Da li to podrazumijeva prekid veze i nalaženje te "druge" ili neku vanbračnu kombinaciju nije se izjasnio. (Disclaimer: NE podržavam njegovo razmišljanje, da ne bi ja sad dobio po pički zbog toga što sam to prenio ) Iako je ovo malo ekstreman primjer, pokazuje da je ženama više stalo pružiti skrb djetetu (bilo kojem djetetu) a muškarcima prenesti svoje gene na potomstvo. Je li to čista biologija u pitanju ili postoje društveni faktori koji su utjecali na razvoj takvog stava?

[penelop@]

Da nismo mogli imati dijete vjerojatno bi ga usvojili.

Sada ne. Iako ja vise ne mogu imati djece i imamo materijalne uvjete za to.

Razlog: Strah da to dijete necu moci voljeti isto ko i vlastito, strah da ga necu moci isto odgojiti, strah da ako bude problematicno da ce to imati negativan utjecaj na moje dijete.

Uglavnom, sebicni razlozi ali sto je tu je. Muz je jedno vrijeme bio jako za, ja nisam htjela a sada vise ni on ne prica o tome.

[prometej]

penelop@ kaže:
DaRazlog: Strah da to dijete necu moci voljeti isto ko i vlastito, strah da ga necu moci isto odgojiti, strah da ako bude problematicno da ce to imati negativan utjecaj na moje dijete.

Uglavnom, sebicni razlozi ali sto je tu je. Muz je jedno vrijeme bio jako za, ja nisam htjela a sada vise ni on ne prica o tome.

Mislim da je ovo jedna od najvećih zabluda - da je ljubav prema djetetu uvjetovana genetikom i spoznajom da je to tvoje tijelo i krv. Pa shodno tome strah da se uvojeno dijete neće voljeti kao ono vlastito. To naprosto nije istina.
Uostlaom, što to dijete koje je vlastito ima u odnosu na neko drugo koje bi bilo usvojeno. Čvrsto vjerujem da se zaljubljuješ u dijete zbog onog što dijete jest a ne zbog genetske uvjetovanosti.
A to je onda i jedan od glavnih razloga zbog kojih mi je usvajanje djeteta, nakon svoje dvije kćeri, sasvim prihvatljivo...

[crtica]

Svi koji žele toj napuštenoj djeci omogućiti dom, mogu to i kroz udomiteljstvo. Znači, ne mora se usvojiti dijete (što je doista teško za izvesti), već se može dijete odgajati kroz ovu zakonsku mogućnost. Čak i neku siću od love država daje.

[penelop@]

prometej kaže:
Mislim da je ovo jedna od najvećih zabluda - da je ljubav prema djetetu uvjetovana genetikom i spoznajom da je to tvoje tijelo i krv.

Ja ne mislim da je ljubav uvjetovana genetikom. Dapace, nisam od onih majki koje se u svoje dijete zaljubilo na prvi pogled. Prvo je tu bila duznost i nagon da se za nju brinem a tek onda je dosla ljubav i svakim danom je volim sve vise.
Zato ne znam da li bi mi to drugo dijete toliko uslo pod kozu, da nece biti dana kad necu reci sto je meni ovo sve trebalo (da se razumijemo, mislila sam ja to i za svoju kad me nocima drzala budnom ).
Kazem, sebicna sam i ne zelim riskirati da budem losa i zivcana majka.

[meda]

Naya kaže:
Stvarno?
Ja moram priznat da mene sve strah da mi se može rodit bolesno dijete. Ne znam kaj bi napravila al mislim da ne bi pobacila.
Al zato znam da kad ja budem trudna ima da sama sebi napravim amniocentezu, genotip/fenotip i sve moguće testove
I to svaki mjesec... da budemo sigurni

Sorry Blue, malo sam oftopic

vjerojatno znas da je amnio riskantna pretraga. preporucljiva po mom misljenju samo onima koji su sigurni da bi pobacili u slucaju losih rezltata.

[may@]

Blue kaže:
Da ne filozofiram previše rekao je da ako ne bi mogao imati dijete s jednom ženom imao bi ga s drugom. Da li to podrazumijeva prekid veze i nalaženje te "druge" ili neku vanbračnu kombinaciju nije se izjasnio.

Moj stari je odrastao bez oca i za vrijeme rata su mama i on imali strasnu zelju usvojiti nekog klinca koji je ostao bez oba roditelja u ratu (naravno nisu uspjeli) dok s druge strane njegov brat je ozenjen zenom koja ne moze imati djecu i on je napravio drugoj zeni dijete jer ne zeli ni cuti za posvajanje.

[Cordelia]

crtica kaže:
Svi koji žele toj napuštenoj djeci omogućiti dom, mogu to i kroz udomiteljstvo. Znači, ne mora se usvojiti dijete (što je doista teško za izvesti), već se može dijete odgajati kroz ovu zakonsku mogućnost. Čak i neku siću od love država daje.

Nisam sigurna da bi mogla pristati na udomiteljstvo, osim ako bi bila sigurna da će mi djete ostati do punoljetnosti, kad će ono samo odlučiti želi li ostati sa mnom i kad nas zakon ne može odvojiti. Ja ne mogu nego zavoljeti dijete i zamisli kad se i djete i ti vežete, a onda ti ga uzmu i što je najgore vrate roditeljima koji su u većini slučajeva nekakvi problemi koji da su valjali ne bi im ni oduzelo djecu (kažem većinom jer ima i onih koje je sila prilika prisilila da daju dijete, ali takvi su u manjini). Ne bi mogla podnjeti da netko koga volim živi nesretan, a ja mu nemam prava pomoći.

[Natch]

Blue kaže:
Iako je ovo malo ekstreman primjer, pokazuje da je ženama više stalo pružiti skrb djetetu (bilo kojem djetetu) a muškarcima prenesti svoje gene na potomstvo.

moguce. znas i sam iz crtanih onu foru kad lavica odgoji mlado od srne.

[Septembar]

mislim da imam preslabe zivce za tudje dijete
i sa mojim sam ponekad na rubu
mislim da bi sama sebe stalno optuzivala da nisam dovoljno dobra kad mu nesto ne bi mogla/htjela uraditi
i da bih se uvijek pitala- sta bi bilo da sam ga ja rodila, da li bih bila drugacija
isto tak kad bi dijete bilo "ne po mojim standardima" (sto nije ni moje naravno), uvjek bi se pitala ko je kriv, i mozda optuzivala gene i biologiju

tak da znam da sad sa svojim- ne bih nikad usvojila drugo
a da sam 35 i da godinama pokusavam al nemogu imati vlastito...
e onda ne znam, mozda bih drukcije razmisljala
mada sumnjam

jer ja sam dijete htjela imat SNJIM, zbog NAS dvoje, nase ljubavi
a ne zbog moje majcinsko/reproduktivne zelje
kad nebi mogli imat svoje, ne vjerujem da bi bila ista stvar sa usvojenim

hebiga mozda djelujem hladno, sebicno,. il sto li, al tak je realno
isto tak mislim sve te to vele: joj ja bi rado usvojila jedno malo slatko, ne vjerujem da bi bile u stanju to uraditi kad stvarno bi dosao cas

[Naya]

Tija kaže:
al ga seremo

Ajd zamisli...mjesečno jednom radiš amnio i genotip (za svaki slučaj jelte) i sve pet. Onda dođeš na porod, doktor nešto zblesa (nije neuobičajeno) i rodi se dijete...paaaaaf.....vegetativno stanje, također nije neuobičajeno. I? Šta sad?

Ženo skuliraj se. Obožavam kad me ljudi procijenjuju na temelju jednog dijela posta gdje se očigledno šalim (uoči smajlić).
Naravno da ću samo jednom napraviti amnio a ne svaki mjesec. A ako se nešto i dogodi za vrijeme poroda... a šta ja tu mogu? Naravno da ću se ostat brinut za dijete nakon poroda, pa neću ga valjda odbacit. Postoji mali miljon stvari na koje ne mogu utjecati al na ovaj mali postotak koji mogu - to želim i iskoristiti


Btw. imam frendicu koja je pobacila 2 tjedna prije poroda. Beba joj je umrla. Iako je prošlo već 2 mjeseca od toga još uvijek nije dobila rezultate obdukcije. Eto ti naše zdravstvo

[Natch]

Septembar kaže:
mislim da imam preslabe zivce za tudje dijete

od trenutka kad si se odlucila, to je tvoje dijete.

[Blue]

Septembar kaže:
jer ja sam dijete htjela imat SNJIM, zbog NAS dvoje, nase ljubavi
a ne zbog moje majcinsko/reproduktivne zelje
kad nebi mogli imat svoje, ne vjerujem da bi bila ista stvar sa usvojenim

Koliko god mi razum govori da je ovo kriva argumentacija, ipak potpisujem. Slično razmišljam. Na svoje buduće dijete ne gledam kao na proizvod reprodukcije u cilju održavanja vrste i prenošenja svojih gena niti kao na nešto inherentno svoje. Na njega (nju) gledam kao na malo čudo ljubavi mene i osobe koju volim (reče dijete rastavljenih roditelja i ostane živ ).

[cindy]

Blue kaže:
Potaknut postovima o tome kako je & zašto Angelina Jolie usvojila dijete, prebacujem raspravu na ozbiljniji teren.

Izgleda mi da impulsi za usvajanje djece dolaze uglavnom od žena, dok muškarci takvu ideju „prihvaćaju“ ili ne (ovisno o slučaju). Koji je razlog tome? Majčinski instinkti, plemenitost, nemogućnost imanja vlastite djece...? Samo bez primjera odvratno bogatih holivudskih likova, molim.

Već nekoliko žena mi je reklo da bi usvojilo dijete. Bi li vi, i zašto, usvojile dijete da ostanete solo do određenih godina života? (molim da se ovo ne shvati kao podjebavanje o usidjelicama, ozbiljno pitam)

Što bi se desilo da jako želite usvojiti dijete ali vaš partner to ne želi?

Nedavno sam bila na kavi sa maminom starom prijateljicom.U braku je vec 25 godina,ima muza koji je u svemu podrzava ima posao koji je zadovoljava,kucu,vikendicu na moru,automobil,jahtu,brojne prijatelje...ali...nemaju djecu.Muz ih ne moze imati.
Sa tom zenom sa uvijek voljela o svemu pricati ali nikad se nismo dotakli te teme.
Taj dan mi se otvorila i rekla da bi sve na svijetu dala da ima dijete.Pitala sam je jesu li pokusavali usvojiti dijete,rekla je da je ona oduvijek to zeljela ali da se muz nikada nije slozio sa tim.
Ona je izabrala ostati u braku bez djece i sada je pocela razmisljati jeli uradila pravu stvar.Jer,ona je zdrava i sa nekim drugim bi dijete sigurno mogla imati.A sad je za to kasno.
Svaka prijateljica koja ima dijete mi je rekla da nema ljepseg osjecaja na svijetu nego imati svoje dijete,da se tek tada osjecas potpunom,da je to jedina stvar koja ti daje smisao tvog zivota.Imas razloga da se boris,radis da stvaras..
Ja ih jos nemam a vjerujem im, i nadam se da ce Bog i meni dati da osjetim majcinstvo.
Smatram da je najgora stvar za jednu zenu koja moze imati djecu,da ih nema.
Isto tako,potpuno podrzavam usvajanje djeteta.Ako je dijete napusteno i nezeljeno zasto mu ne pruziti dom,zato mu ne pruziti da osjeti sto znaci imati obitelj.

[penelop@]

cindy kaže:
Svaka prijateljica koja ima dijete mi je rekla da nema ljepseg osjecaja na svijetu nego imati svoje dijete,da se tek tada osjecas potpunom,da je to jedina stvar koja ti daje smisao tvog zivota.Imas razloga da se boris,radis da stvaras..
Ja ih jos nemam a vjerujem im, i nadam se da ce Bog i meni dati da osjetim majcinstvo.
Smatram da je najgora stvar za jednu zenu koja moze imati djecu,da ih nema.

Ovakve izjave su mi

Svaka normalno izgradjena licnost se osijeca potpunom sama uz sebe. Partner, prijatelji i dijeca su lijep dodatak a nikako smisao postojanja.
Ja sam roditelj i sada kad je imam ne mogu zamisliti zivot bez nje ali mogu zamisliti zivot da je nikad nisam imala.
Ne kazem ni da bi bio bolji ni gori, bio bi drugaciji i ja bi bila sretna onoliko koliko bi sama sa sobom bila zadovoljna. Moje dijete je meni pruzilo bezbroj prekrasnih trenutaka ali mi ih je isto tako uzela u drugim segmentima. To je tako, nema apsolutnog.
Ja imam razlog da zivim, da se borim i da stvaram i samo jedan od razloga je ona.
Gora od ove izjave mi je jos samo ona " A tko ce te pazit u starosti ako nemas dijete"
Moja cura ce mozda zivjeti na drugom kraju svijeta, ja njoj zelim da bude sretna i zadovoljna bez obaveza da mora mene bedinati.
Koliko god volim sebe i u nekim stvarima sam sebicna, ni u kojem slucaju ne zelim roba.
Ja mogu sama