Molim zagrljaj...problem s bakom

[baka]

MWICE!
Moje je iskustvo vrlo, vrlo svježe.Tvoja baka nije samo sklerotična, nego boluje i od tzv. senilne demencije.Moja je mama umrla od tog (nisam vjerovala da se može) i moram reći da bi kao prvo tvoji roditelji trebali pod hitno razgovarati ozbiljno s nekim liječnikom.Psihijatrom, gerijatrom ili sl.Jer u trenutcima pomućenja pameti, ona može doista postati opasna za sebe ali i za nekog iz okoline.
Savjet s vitaminima je dobar, ali on ojačava organizam.Moždane stanice ne, one su u trajnom propadanju.Tu u ovom stadiju više nema pomoći, a može potrajati vrlo, vrlo dugo.Nažalost.
Jedino što stvarno pomaže su sedativi i to naravno po savjetu liječnika.Početi s nekim diazepamom(Normabel 2) ili slabijim Apaurinom tri put na dan, redovito, a onda prema potrebi s nečim jačim.
Morate shvatiti da u kući imate psihičkog bolesnika.Nemojte se zavaravati trenutcima lucidnosti.
Želim ti od srca da nađete neko rješenje jer vas čekaju teški dani, a to je ipak prvenstveno briga tvojih roditelja.

[mwica]

jutros sam se i sama uvjerila koliko to sve skupa daleko moze ici..
osim sta me napala (ovaj put s oštrim) nožom, izgrebala me noktima po licu.. nije me ozljedila nozom, ali imam crvene trakice na obrazu od njenih noktiju.. zapravo nisu trakice nego goleme crvene pruge! iskreno, grozno sam se prepala i da nije bilo decka koji me tetošio cijelo jutro na telefon, mislim da bi otišla na živce totalno!
stari je poludio kad je dosao i sad je posvađan s mamom jer mama ne da da je vratimo u njen stan, a on ne dopušta da ja ostanem sama s njom. stara pak ima fobiju da ako je odvedemo natrag u njen stan da ce umrijeti.. u svakom slucaju, mama je kontaktirala doktoricu i dala joj je nesto za smirenje (nemam pojma sta).
bas mi je zao jer sam mislila kako moj trik sa tic-tacom djeluje, ali jutros je jednostavno podivljala.. užas!
a nakon tog čuda za smirenje izgleda kao leš.. ništa ne trza..
jel to normalno tako?
ona se ne diže s kreveta uopce, samo do wc-a i natrag..
i ne želi jesti.. trebam li se zabrinuti??
ljudi zbilja umiru od senilne demencije..??

[north wind]

mwica kaže:
... trebam li se zabrinuti??
ljudi zbilja umiru od senilne demencije..??

Da, senilna demencija je ozbiljna mentalna bolest. Obično rapidno napreduje u starosti i može biti opasna za osobu i/ili okolinu, a čini se da tvoja baka već poprima te opasne karakteristike. Mislim da moraš inzistirati na tome da se tvoji roditelji ozbiljno pozabave s njome i njenim zdravljem, da tebe toga rasterete. Ako to ne bi išlo, ja bih se negdje preselila - kod prijateljice, kod dečka ili nekog rođaka - barem privremeno dok tvoji roditelji ne uoče ozbiljnost problema. A što se učenja tiče, ako ti je do toga stalo, doista možeš učiti svugdje. Najpametnije ti je u Nacionalnoj biblioteci, kako ti reče Luca, ali može se i u parku, u kafiću, tj. na svim mjestima gdje te se ne ometa. Držim ti fige da uspiješ i ne sumnjam u to

[baka]

NW ti je već napisala.No ja ću dodati.Kad je moja mama počela tako imati sate potpune pomutnje pameti (srećom bez opasnih ponašanja, ali bježanje od kuće i sl.) ... počeli su s tim sedativima. Naravno da je bila mirna i "zdrogirana".I ja nisam znala da li je gore to stanje ili ono drugo.No liječnici su me ubijedili da je to JEDINI način da se održi u nekakvom polunormalnom stanju takvu osobu.Morat ćete pribjeći i sredstvima za spavanje.Jer računajte na nemir, koji će se javljati noću.To je sve strašno, ali neminovno kod te dijagnoze.Jednostavno se gase sve fukcije i od slučaja do slučaja ovisi kako dugo će trebati da dođe kraj.
U međuvremenu vi morate živjeti normalno, a nju treba obraniti od nje same.
Kad budete vidjeli da ove pilule ne pomažu, morat ćete preći na jače.No najgore rješenje je vratiti je u njen stan.Ona više NE MOŽE živjeti sama.
BTW koliko ima godina?

[mwica]

ona ma 80 godina, ali do prije pola godine ona je bila relativno normalna. naravno, kukala je da je sve boli, ali to radi zadnjih 40 godina pa i ne obracamo preveliku pozornost. sve je bilo ok, ona je zivila u svom stanu, mi u svom kad je jedan dan nazvala doktorica i rekla nam kako hitno trebamo nesto poduzeti jer baka njoj dolazi u ordinaciju po nekoliko puta dnevno. mama je tada pokusala razgovarati s bakom i pokusat saznati sta je sve boli i zasto toliko ide kod doktora.. međutim, njoj nije bilo ništa, zdravlje je kao i inace, njoj je samo bilo dosadno, i ocajnicki je htjela razgovarati s nekim. i tad je preselila kod nas. mi smo je pazili i mazili.. popodne bi netko od nas prosetao s njom po kvartu, a ujutro bi uglavnom bila ja kuci.. i mislili smo da joj je super.. malo se udebljala, postala je pokretnija.. sve je išlo na dobro. e ali onda su pocele "krađe". i sad je opsjednuta s tim, tu i tamo ima koji svijetli trenutak.. ali uglavnom je ljuta i mrzovoljna.
ironija je da je ona postala fizicki jaca, bolje hoda, bolje jeda.. ali u glavi je cijela izgubljena, a sad je još i postala agresivna..
pije lijekove za smirenje, ali vec sam napisala, od njih djeluje grozno. od sinoc cak i piški u krevet. još 12 dana sam kuci s njom, a onda mi zavrsava skola pa idem ili kod decka ili u njen stan.
bojim se da ce mi se odogoditi kao i s drugom bakom.. znam da zvuci grozno, ali koliko god ja nju volila i sve, ja sam samo cekala da ona umre.. nakon toga svi smo odahnuli.. nije vise bilo zavijanja i urlikanja u noci, docekivanja patronažnih sestara, previjanja rana..
i kad razmisljam da ova baka jos nije dosla do stadija "krevet" i da cemo OPET sve morati proci.. uzasno se bojim..
ja jos odlazim, za godinu dana ja dolazim na studij u zagreb, ali starci ce izludit.. i zato sam grozno tuzna..

[baka]

S obzirom na dob, nadajmo se (ružno zvuči, ali je to realnost) da će ipak sve ići puno brže.
Nemojte se opterećivati s tim kako izgleda kad je pod sedativima.To je očajno za vidjeti ali puno bolje nego ove druge situacije,koje ste imali do jučer.Konačno i ona je tad u nekom svom miru.Znaš pomalo proživljavam ona lanjska tri mjeseca, kad je nekako naglo krenulo i moram reći da sam iskreno odahnula, kad je konačno došao kraj. Jer, iako su dr. i sestre tvrdili da ona nije svjesna situacije, nitko to nemože potvrditi doista,da li jest ili nije u svojim lucidnim, nazovimo ih normalnim trenutcima, znala što joj se događa.
Srećom si ti mlada pa ćeš s vremenom to sve pomalo i zaboraviti.
Ali meni je, nažalost, ostao strah: hoću li i ja tako završiti!
Najgore od svega je da ne postoje ustanove za takve starce.I "državni" i privatni domovi će uzeti i nepokretne i svakakve, ali ovakve ne.A bojim se da ćete uskoro trebato non stop dežurstvo u kući.Samo kako ti je još netko napisao, kad počne ovako onda obično ide ubrzano prema dolje sve, pa i ostale funkcije.

[mima]

Evo ti hug...drukčije ti ne mogu pomoći, osim što te potpuno razumijem.
Dok sam bila u gimnaziji, prolazila sam istu priču s djedom. Bilo je grozno, ali smo se trudili oko njega što smo više mogli. Umro je prije dva mjeseca u dobi od 90 godina, a demenciju je "vukao" zadnjih 10. U početku je često bio agresivan, i cijelu obitelj ganjao s noževima. S godinama se je polako povlačio u sebe, i pred kraj je samo vegetirao u nekom svom svijetu. Za agresivne ispade više nije imao snage, ili se više nije sjećao kako se to radi, ne znam...
Sad istu priču prolazim s bakom moga muža. Živjela je dugo sama, s godinama postajala sve nemoćnija i nesamostalnija, pa ju je moja svekrva htjela uzeti k sebi. Ona na to nije pristala, nego je htjela doći živjeti s nama, koji smo se tek bili oženili... Bila sam svjesna u što se upuštam i vrlo skeptična zbog svega, ali moj muž izgleda nije shvatio koliko ta bolest može biti ozbiljna. Uglavnom, u kući nam je već tri godine. Dva puta je poplavila cijelu kuću jer je pustila vodu u kupaonici na katu i izašla van. Jednom je ostavila uključen plinski štednjak cijeli dan. Jednom je pećnici (električnoj) zapalila vatru. Nakon toga krečili smo cijelu kuću, jer su zidovi bili tamno sivi. Verbalne napade više ne brojimo, čine nam se sasvim bezazleni u odnosu na sve ostalo... Nismo je u stanju kontrolirati koliko bi trebali, jer radimo, a imamo i malo dijete. Za smještaj u domu ne želi niti čuti...

Želim ti sreću u narednih godinu dana - nakon toga, daj si oduška, i misli samo na sebe. Zaslužila si.