Komunikacijske vještine?

[magic potion]

blaznica kaže:

užasavam se komunikativnih prodavača polica osiguranja

Ja se općenito užasavm "komunikativnih" ljudi, jer su uglavnom naporni, glasni i nametljivi. (ako je to komunikativnost)

[ElliQuinn]

Evo člančića po kojem muškarci više pričaju, a manje kažu, odnosno, brbljavi su no ne i komunikativni: http://www.net.hr/zdravlje/page/2011...006.html?rss=2

[colbert]

hard-candy kaže:

Zar takvi ljudi zaista postoje? Reci da pretjeruješ...

Pa naravno da postoje, zena zivi u svom mjehuricu i samo prividno je normalna.

[buditedobro]

rokolina kaže:

Ja mislim da komunikativnost to uopce ne podrazumijeva.
Poznavanje jezika i vjesto sluzenje njime bilo bi elokvencija. Elokventni ljudi ne moraju nuzno biti i komunikativni.

Rekla bih da se komunikativnost ocituje prvenstveno u zelji i volji za verbalnom komunikacijom te lakoci uspostavljanja - ili barem iniciranja - iste.*
Brbljavosti cak, reklo bi se.

*uspjeh ovisi o sugovorniku/zrtvi

Ja se uzasavam komunikativnih frizera, pedikera i taksista.
Nekad u tolikoj mjeri da bih radije zarasla u kosu/dlake/kandze te na koljenima s prtljagom dopuzala do odredista no se toga dana upustila u 'komunikaciju'.

Bila sam napisala jezik, misleći pritom na različite vrste "jezika", svake vrste koda ili znaka, usto još i da je to samo jedan uvjet da bi se netko smatrao komunikativnim. Ostali su uvjeti također nabrojeni, barem dio njih.

Ako ne znaš jezik nautičara, zastavice će ti moći poslužiti samo kao kuhinjske krpe ili krojački rekviziti. Ne poznaješ li jezik kazališne umjetnosti, teško da ćeš komunicirati s kazališnim djelom. Ako se ne znaš izraziti govorom (nigdje nisam napisala standardnim), bojim se da ti sva volja i želja za verbalnom komunikacijom neće pomoći.

Tip ima volju, a nema mogućnosti. Kod mene bi loše prošao samo sa žarkom željom.

Slažem se da je elokvencija različit pojam od komunikativnosti. Zato i postoji druga riječ. Netko može biti elokventan, no biti tup i u uspostavljanju kontakata. No uopće nisam govorila o elokvenciji, nego o poznavanju koda sugovornika i uspješnim i vještim služenjem tim kodom.

Brbljavost, blebetavost u nekoj skupini mogu pomagati komunikativnosti, no u većini će skupina narušiti komunikaciju.

Mene osobno živciraju oni koji ne znaju slušati sugovornika, zato sam boldala primanje (informacija). Da bih nekoga smatrala komunikativnim, to mi je jednako važno kao i da zna reći što želi (na bilo koji način, pa i govorom), da to želi i da se to usuđuje.

To što netko za sebe misli da je komunikativan ako je spreman skočiti naglavce s petog kata ili ako blebeće o koječemu zato što želi i ima volju privući pozornost, baš me briga. Nema toga ni u rječnicima ni u mojem popisu komunikativnih.

Lako uspostavljanje kontakta? Istina. No što je sve potrebno za to? Nije li i poznavanje koda/jezika važan dio?

Druželjubivost? Ona također može biti dio komunikativnosti, možda je i uvjet, no to je samo djelić... Neki su ljudi upravo STRAŠNO druželjubivi, no jesu li komunikativni?

Usput, vidi u rječnicima komunikacija, komunikativan, komunikativnost.

[RedRed]

Mene isto zanima što točno znači komunikativnost. Ja sam npr. dosta mirna i povučena osoba prirodno i ljudi mi često znaju reći da sam nekomunikativna. Međutim, s nekim ljudima bih mogla razgovarati po cijeli dan, a s nekima ne mogu ni pol sata. Ne znam o čemu bi pričali. Ponekad se trudim biti "komunikativna" pa brbljam o svemu što mi padne na pamet, čak i o stvarima koje me zapravo ne interesiraju, ali onda osjećam užasan stres. Jer nisam ono što jesam. Jesam li ja nekomunikativna? Imaju li "nekomunikativni" ljudi manje uspjeha u životu?

[tanja888]

Komunikativnost svakako predstavlja lakoću uspostave USPJEŠNOG kontakta sa drugima i prenošenja poruke na način da je sugovorniku potpuno jasna, pa po tome u komunikativne osobe nikako ne spadaju osobe koje neprestano brbljaju, najčešće ne slušajući sugovornika jer komunikacija time nije uspješna, pa stoga smatram da komunikativnost, budući da se sastoji od najmanje 2 osobe, znači, osim slati kontakt, uspješno ga i održavati za njenog trajanja, zainteresirati osobu za kontakt, te dobiti i povrat. To po meni predstavlja karakteristike komunikativnosti!

[Ace of Diamonds]

SamaraMorgan kaže:

Nažalost, iz iskustva znam da se upravo glasne osobe, koje se ne gase, smatraju komunikativnima.
Naravno da za mene to nije komunikativnost. Bitno je da osoba posjeduje dovoljno elokvencije, da je u stanju točno i smisleno formulirati rečenicu. Ali očito, u našem društvu, je daleko važnije koliko tko govori, nego što govori.
Još kad je to trkeljanje, začinjeno raznim uzvicima i glasnim smijanjem...osjetim pravu tugu, što se takve osobe smatraju nekim pozitivnim primjerom.

Ovo mogu potpisati.

rokolina kaže:

Elokventni ljudi ne moraju nuzno biti i komunikativni.

Točno. Ali je za uspješnost komunikacije naprosto nužno da su komunikativni ljudi i elokventni. Inače su samo naporni brbljavci.

[blue bird]

Vjevericka kaže:

Da li se osobu koja "trkelja" bez kraja i konca, s gomilom ubačenih poštapalica, "zijevanja", produžavanja samoglasnika između riječi, krivog naglašavanja riječi, psovki i sl. može proglasiti komunikativnom? Npr. netko se hvali da mu je komunikativnost vrlina, ali kad slušate tu osobu, zabole vas uši.

Mora li ipak postojati nekakav stil u izražavanju ili svaki prostak može biti komunikativan samo ako je dovoljno glasan i zna dovoljno "šatre" da zabavlja ostale?

Što podrazumijevate pod pojmom komunikativnost i kakva osoba mora biti da biste je proglasili komunikativnom?

Komunikativnost je spremnost na razgovor, podjelu misljenja, otvorenost (communis - podijeliti)...znaci i gluhonijema osoba moze biti komunikativna ili ne, nisu tu rijeci i "kvaliteta" rijeci presudne. To povezujem sa ekstroventiranoscu/introventiranoscu. A da li je to vrlina ili ne, drugo je pitanje. Meni osobno, komunikativnost is good.

[FeetF1]

blue bird kaže:

Komunikativnost je spremnost na razgovor, podjelu misljenja, otvorenost (communis - podijeliti)...

Točno. Ključna riječ je podjela mišljenja. Razmjena mišljenja, ideja, opcija, stavova...
Negdje pročitah da žene nisu često fizički nasilne, ali da zato verbalno - jesu. Doduše, i muškarci znaju biti
itekako verbalno naporni (pogotovo uz kombinaciju drink & alkohol).

ElliQuinn kaže:

Evo člančića po kojem muškarci više pričaju, a manje kažu, odnosno, brbljavi su no ne i komunikativni: http://www.net.hr/zdravlje/page/2011...006.html?rss=2

...a ograničenost njihova vokabulara postala je još istaknutija kada je trebalo udijeliti kompliment. Pokazalo se da su njihovi komplimenti u 90 posto slučajeva predvidljivi i da su najkorištenije riječi - "ti", "stvarno" i "lijepo", dok su žene u istim situacijama bile puno detaljnije, manje predvidljive i time zvučale iskrenije.

Zvučati iskreno i biti iskren ne mora se nužno poklapati. Žena može zvučati iskreno, a zboriti lažno.
A možda nekome bolje zvuči neiskren kalambur od komplimenta koji lijepo zvuči od običnog, iskrenog, neuvijenog...
Ali, i u laž se može prodrijeti...

Drugo. Ah, tako, nemaštoviti smo? Au contraire!
Postoji nešto što bih nazvao "inteligentnim zavođenjem" (razgovorom).
Dogovoriš se sa ženom koju osvajaš za jednu igru - postaviš joj pet pitanja na koja ona mora odgovoriti iskreno - i odgovor mora biti uvijek da, tj. potvrdan.
Okladiš se sa ženom za jednu rundu (ili piće) a ona plaća ako ona izgubi (tj. ako odgovori na bilo koje pitanje sa ne). Igra počinje tako da joj postavljaš najjednostavna moguća pitanja na koja ona zna odgovor (npr. boja moje kose) i tako četiri pitanja. I sad, dolazi ono ključno: postaviš joj peto (posljednje) pitanje: Jesi li s nekim već igrala ovu igru?

I tu ste je dobili! Naime, pretpostavka je da nije igrala tu igru (do petog pitanja je možda već i zaboravila da je to igra
za rundu). Znači, ako odmah odgovori (iskreno): Ne! - izgubila je okladu i plaća vam piće! Naravno, ako odugovlači s odgovorom: Pa... ovoga... da... - onda znamo da mulja jer želi "točno" odgovoriti... Vi gubite, plaćate rudnu, ali otkrili ste je u muljanju...
To je samo osnova, postoje mnogobrojne varijacije... Toliko o tome da smo dosadno predvidljivi...

[silly_lovefool]

Bit komunikacije je otvoren um i razumijevanje. Slušanje je također dio komunikacije. Tržište stavovima i razmišljanjima koje, ako je kvalitetno, može odnijeti samo korist s obje strane.

Osobno, ako nisam raspoložena za nekakav razgovor takve vrste, onda ga ni ne započinjem. Jer to nema smisla. Trošim i svoju i sugovornikovu energiju.
A ako vidim da netko želi samo pričati/trkeljati, a ne i slušati, izbjegavam takve ljude ili ako je to nemoguće, ignoriram ih/puštam mjuzu u svojoj glavi. Jer takva sebičnost ne poznaje granice.


Imam primjer gdje ženska razgovor uvijek započinje o svojoj neizmjernoj ljubavi prema životinjama i kako će ona ovo, ona će ono, ona je ovo...blablabla
Ruku na srce, ja sam osoba koja neizmjerno uživa provoditi vrijeme sa životinjama, ali ne iznosim to svakome i neprestano. Naporno.
(imam osjećaj da s njom ne postoji nikakva druga tema koja bi se povela osim te tako istrošene. Svaki put kad krene, moj imaginarni facepalm se stvori svjetlosnom brzinom )

[Stronger Free]

Ne možemo ne komunicirati, tako da je po mojem mišljenju svatko komunikativan na svoj način.

[Klipan]

Vjevericka kaže:

Da li se osobu koja "trkelja" bez kraja i konca, s gomilom ubačenih poštapalica, "zijevanja", produžavanja samoglasnika između riječi, krivog naglašavanja riječi, psovki i sl. može proglasiti komunikativnom? Npr. netko se hvali da mu je komunikativnost vrlina, ali kad slušate tu osobu, zabole vas uši.

Mora li ipak postojati nekakav stil u izražavanju ili svaki prostak može biti komunikativan samo ako je dovoljno glasan i zna dovoljno "šatre" da zabavlja ostale?

Što podrazumijevate pod pojmom komunikativnost i kakva osoba mora biti da biste je proglasili komunikativnom?

Mislim da komunikativnost nije vezana za opcu kulturu ili neko znanje,nego jednostavno na vrlinu komunikativnosti.U italiji je bila jedna voditeljica,dosta neskolovana i s niskom kulturom,ali je bila jako komunikativna,radila je u teleprodajama i uspila je prevarati tisuce i tiscue ljud naprotiv poznajem vrhunsko obrazovane osobe koje jednostavno nisu u stanju komunicirati ono sto misle. Zato je komunikativnost jednostavno vrlina sporazumjevanja

[Michelagnola]

blue bird kaže:

Komunikativnost je spremnost na razgovor, podjelu misljenja, otvorenost (communis - podijeliti)...znaci i gluhonijema osoba moze biti komunikativna ili ne, nisu tu rijeci i "kvaliteta" rijeci presudne. .

tocno, komunikativnost ukljucuje dakle i primatelja...

po tome covjek iz uvodnog posta koji "trkelja bez kraja i konca" je solilokvij koji uziva u odzvanjanju vlastitog glasa.. bez puno obzira prema slusatelju...
mislim, komunikacija ima raznih, pa bi ova u biti bila jednosmjerna....

[queen-cassiopeia]

podižem temu

ima li tko ideju kako poboljšati komunikacijske vještine, postoje li kakve vježbe...možda ispred ogledala, druženje sa komunikativnim osobama...?

[Enchantress]

colbert kaže:

Ja isto komunikativnost dozivljavam prvenstveno kao lakocu uspostavljanja kontakta u razlicitim situacijama, s razlicitim osobama.

Slažem se s ovim.

Mislim da je za komunikativnost preduslov zainteresovanost za komunikaciju. Komunikativne osobe se generalno osećaju ugodno među ljudima i žele s njima da ostvare kontakt. Komunikativnost svakako nije brbljivost.

Za uspešnu komunikaciju mora postojati obostrana želja, a idealna komunikacija spontano teče i sagovornici se prirodno smenjuju u razgovoru. To nije uvek slučaj. Jednostrana komunikacija je naporna i neugodna, pa je vrlo važno od samog početka prepoznati je li komunikacija moguća i potencijalnom sagovorniku prijatna. Ne mora se ni sa svakim komunikacija ostvariti.

Mislim da je većina ljudi komunikativna u određenim situacijama i u određenom okruženju. Što se ljudi osećaju ugodnije među ljudima i što je veća njihova zainteresovanost za ljude - to lakše komuniciraju. Možda to donekle ima veze i sa ekstrovertnošću i introvertnošću.

queen-cassiopeia kaže:

ima li tko ideju kako poboljšati komunikacijske vještine, postoje li kakve vježbe...možda ispred ogledala, druženje sa komunikativnim osobama...?

Ako je cilj ostvariti dobru i ugodnu komunikaciju - onda treba staviti fokus na drugu osobu, a ne sebe, počevši od toga želi li druga osoba komunikaciju, kakva vrsta komunikacije joj najviše odgovara, o čemu želi da razgovara, na koji način, da li radije govori ili sluša, itd. S pojedinim osobama se nikakvim pristupom komunikacija ne može ostvariti, ali većina ljudi ipak želi i voli da komunicira - na određeni način. Treba naći taj specifični način komunikacije, koji odgovara određenoj osobi i mislim da tu pomaže - vežba.

Verujem da se komunikativnost može uvežbati, ali hoće li to osobi (koja je po prirodi nekomunikativna, introvertna, stidljiva, itd.) postati ujedno i ugodno - ne znam.

[Leteća]

Enchantress kaže:

Za uspešnu komunikaciju mora postojati obostrana želja, a idealna komunikacija spontano teče i sagovornici se prirodno smenjuju u razgovoru. To nije uvek slučaj. Jednostrana komunikacija je naporna i neugodna, pa je vrlo važno od samog početka prepoznati je li komunikacija moguća i potencijalnom sagovorniku prijatna. Ne mora se ni sa svakim komunikacija ostvariti.

Mislim da je ovo ključno. Nažalost, čini mi se da u posljednje vrijeme takva komunikacija nestaje i zamjenjuje je ono što nazivam "navijački sindrom". Znači dinamohajduk, partizaniustaše, marvelDC. Jedna osoba odabere jedan pol nekog od navedenih pojmova, druga drugi, a onda svatko nateže na stvoju stranu dok oboje ne skapaju od iznemoglosti.

[Enchantress]

Istina. Današnja "komunikacija" sve više liči na borbu u kojoj svako samo čeka svoj red da kaže šta misli, bez imalo interesovanja za mišljenje sagovornika. Ko ne želi da se "bori", obično bude sveden na pasivnog slušaoca. Stoga, ne znam ima li smisla učiti veštine komunikacije ili veštine tipa "kako nadglasati sagovornika", "kako ne biti pregažen agresivnim sagovornicima" i slično.

[samootnjak]

RedRed kaže:

Mene isto zanima što točno znači komunikativnost. Ja sam npr. dosta mirna i povučena osoba prirodno i ljudi mi često znaju reći da sam nekomunikativna. Međutim, s nekim ljudima bih mogla razgovarati po cijeli dan, a s nekima ne mogu ni pol sata. Ne znam o čemu bi pričali. Ponekad se trudim biti "komunikativna" pa brbljam o svemu što mi padne na pamet, čak i o stvarima koje me zapravo ne interesiraju, ali onda osjećam užasan stres. Jer nisam ono što jesam. Jesam li ja nekomunikativna? Imaju li "nekomunikativni" ljudi manje uspjeha u životu?

Mene isto zanima pošto sam i ja takav. Ali mene više zanima zašto recimo pod razgovoru i komunikaciji se očekuje da na pitanje da-ne ljudi očekuju referat, a dok se u razgovoru o ozbiljnijoj temi, gdje se mišljenja razilaze, sugovornik uvrjedi, naljiti ili počne naglašavati bez da čuje ili razmisli o tome što je izrečeno.

Primjera radi u jednom od rjetkih razgovora koje sam vodio kao sss sa studentom pedagogije, pokušao sam dati do znanja da podržavam učenje toga i usavršavanje ali da iz iskustva ja bez papira vrjednog xxx kuna sam radio bolje i djeca su radije bila kod mene nego kod kolega sa završenim faksom i pitao sam što bi meni, osim veče plače, donio taj papir kada se eto potrefilo da znam sa djecom. To se protumačilo kao napad na sugovornika i bez obzira na sav uloženi trud u smirivanje situacije i pokušaj vođenja dijaloga, zaključak je bio da sam zadrta seljačina, kraj komunikacije i doslovno mržnja usmjerena prema meni do dam danas.

Eto nadam se da sam to elokventno formulirao i da mi netko može dati do znanja zašto se to događa.

[MiSterium]

queen-cassiopeia kaže:

podižem temu

ima li tko ideju kako poboljšati komunikacijske vještine, postoje li kakve vježbe...možda ispred ogledala, druženje sa komunikativnim osobama...?

Komunikativnost ili veština komunikacije nije isto što i retorika.
Govorništvo ili retorika podrazumevaju veštine izražavanja, iskazivanja i oblikovanja misli.

Najvažniji deo komunikacije je slušanje, jer u skoro 70% uspešnost komunikacije podrazumeva pažljivo slušanje i opažanje. Zato za dobru komunikaciju nije bitno samo umeti pričati i oblikovati svoje misli, imati lepu i prijemčivu boju glasa, umerene neverbalne signale, već znati jako dobro slušati i razumeti sagovornika ( ili ispravno tumačiti ono što nam neko kaže, piše, želi da poruči...)

Već sam stavljala ovu knjigu na drugu temu, fantastična je i svima je preporučujem.

Marshall Rosenberg - Nenasilna komunikacija
http://www.centar-za-mir.hr/uploads/...a_finalna2.pdf

[mondeo99]

Ja bih da poteknemo opet ovu zanimljivu raspravu i dotaknemo se teme "Body language" ili govor tijela.