Trema na vozačkom ispitu

[istipa622]

evo ga...i ja sma položio danas iz druge...bio mi je isti ispitivac ko i prvi puta...vozio sam 10 min po gradu, bez parkiranja i slicnih stvari...samo krug po gradu povratak na poligon i to je to

[Nenad30]

Ja polažem 19.10. tj. u srijedu i već me sada pomalo strah. Nije me toliko strah padanja koliko da moram čekati čitavu sedmicu dana da ponovo izađem na ispit a ja bih da to što prije okončam.
Tremu sam imao i na faksu ali samo na prvoj godini. Ovo je ipak malo drugačija trema.
Uzeo sam par dodatnih sati prije polaganja i nekada ni sam ne vjerujem kada napravim neku glupu grešku. Ja dugo vremena nisam mogao ruke na volanu opustiti. Pogotovo kada sam trebao promijeniti iz 1. u 2. brzinu. Čim stisnem kvačilo rukama stisnem i volan.

Neko je dobro spomenuo da u nekim slučajevima član komisije ti želi uzeti što je više moguće novca. Tako da te obore iako nisi napravio grešku. Desilo se jednom momku da ga je vodio sat vremena ne bi li napravio grešku. I greška je bila kada je trebao pogledati u bočno ogledalo nije skroz okrenuo glavu nego samo na kratko i oborio ga. Čak sam kontao i štelu tražiti čisto da me ne zezaju. Vozačka mi je bitna zbog posla. Koji god natječaj okrenem na dnu stranice sitnim slovima piše da je potrebna vozačka dozvola B kategorije.

Nakon 4 sata vožnje promijenio sam autoškolu i instruktora jer ne trpim da neko svoje živce liječi na meni. Što se tiče smirivanja pokušajte naći na Netu sesije vizualizacije i sesije opuštanja.

Prije polaganja postoji i dodatni pritisak jer dosta ljudi koje ja poznajem položili iz prvog puta a između ostalog i moji starci.

Najvažnije je opustiti se i ne razmišljati previše. Meni se to dešavalo tokom obuke. Mene je instruktor savjetovao da ne žurim u vožnji. I kada vam član komisije kaže da požurite NEMOJTE jer postoji mogućnost da se zeznete. Vozite li sporije trošite i vrijeme što je bolje za vas!

[Nenad30]

BlueMarine kaže:

Hvala ti! Evo napokon!
Jer nemoguće je da čovjek skoro ništa ne napreduje i da na 2.vozačkom ispitu bude još gori nego na prvom, a u međuvremenu uzme još 12 dodatnih sati. To je jednostavno nemoguće!
Ti glupi instruktori su me uništili. Sad moram ponovno plaćati i liječnički, jer je prošlo 6 mjeseci..
Ma odmah sam ja osjetila da bih trebala promijeniti autoškolu, ali sam već bila platila, a onaj u administraciji je bio užasno živčan kad god bih se pojavila, pa nisam htjela komplicirati nego sam nastavila s tom odurnom autoškolom i samu sebe uništila. Da sam odmah promijenila vjerujem da bih možda već prošla.

Ali kad na žalost mi ljudi nekad radi nekih obzira i sličnih gluposti sebe zaseremo, a ne dobijemo ništa od toga.

Moj prvi instruktor je vrištao na mene nakon mojih 20 minuta ikada provedenih u autu kada mi se auto ugasilo na poligonu. Kontam hajde proći će ga. Nakon 2 dana na magistrali ponovila se ista priča s vrištanjem jer sam otišao malo više desno. Tako da sam više pazio hoće li on vrisnuti a ne na vožnju. I onda sam odlučio da promijenim autoškolu. Šteta što za instruktore ne postoji kakva psihološka obuka ili nešto slično jer očito danas svaka šuša može biti instruktor.

[Nenad30]

Štreberica kaže:

Hvala... Ali ja si mogu sve to zamisliti i stvarno mislim da znam što trebam napraviti u svakoj situaciji koju mogu zamisliti (i inače oko takvih stvari provedem i previše vremena zamišljajući razne scenarije, ali uvijek u stvarnosti ispadne bar nešto što nisam zamislila i onda se izgubim... naravno, problem stvara i to što ne mogu zamisliti sve moguće situacije jer ih jednostavno ima previše ) i mislim da vladam autom najbolje što sam mogla naučiti u "školskoj" situaciji (u situaciji da je uvijek pored mene netko tko će "spasiti stvar" ako opasno zeznem - ali to je još uvijek drastično različito od ispitne situacije, a osobito od "stvarnog života", no oko toga ne mogu ništa učiniti dok ne položim, tako da sam zapela u paradoksu ). Ne mogu znati u čemu sam točno pogriješila (ne zna ni instruktor, radila sam točno kao svaki put, a nemam osjećaj u kojem sam trenutku za nijansu prebrzo puštala kuplung ili presporo okretala volan ili što god) i kako da to ne ponovim čak ni u tom najjednostavnijem dijelu ispita, pa imam osjećaj da će mi svaki sljedeći ispit biti samo pitanje sreće, a ne mogu očekivati baš toliko sreće da čitav sat ništa ne zeznem.

Već treći moj post!

Samo bih ti rekao što se tiče osjećaja na kuplungu ili ti kvačilu obuci patike sa što tanjim đonom da osjetiš pedale. Tek kada sam to promijenio lakše mi je išlo. Prvi sat kada sam vozio u sandalama nisam mogao osjetiti pedalu i dešavalo mi se da se auto gasi.

[Cajkaroš]

Evo i ja u ponedjeljak imam ispit,voznja mi ide bez problema samo je i mene strah treme i koncentracije.Nadam se da cu se i ja moci koncentrirati i odvoziti tih pola sata i dobiti licencu

[TinkerBellaaa]

Ta trema stvarno zna biti problem, ako je prevelika. Ići na ispit bez nje isto ne valja.

Sve je to u glavi. Mene je jako mučila, i bila sam pod ogromnim pritiskom sa svih strana...
Bila sam student, plaćala sve sama, išla radit i na faks i još i na sate vožnje...a auto stoji pred kućom, nema tko voziti.

Položila sam 4. put. Zbog treme. Nakon drugog pada pokupila se iz autoškole svjesna svojih napadaja panike, i otišla u drugu školu samo da vidim je li problem stvarno u meni. Novi instruktor na prvom satu rekao mi da znam voziti.

Na ispitu me uhvatila panika koje nisam ni bila svjesna. Rekao mi je instruktor u šali poslje ispita da sam disala kao da ću se porodit svaki čas pa da je znao da ću pasti. I pala sam. Pakao, a plakala sam k'o godina...

Onda sam sjela na net i malo pronjuškala po tehnikama disanja i ostalome što bi mi moglo pomoći.

Naišla sam na dva trika. Jedan se sastoji u tome da kad te krenu ganjati crne misli zamisliš onaj crveni prometni znak "stop" u glavi i da to pomaže bolje nego bilo kakve pozitivne misli. I pomirila se sa sobom kako ima i gorih stvari u životu od nesposobnosti za vožnju.

Drugi je trik vježba disanja. Kad osjetiš da te lovi nervoza u želucu udišeš jako duboko i zadržiš dah dok nabrojiš do 4. Malo zadržiš kad imaš osjećaj da u pluća više ništa ne stane. I onda na isti način izdišeš polako dok brojiš do 4, i tako ponavljaš jedno desetak puta.

I upalilo. Prošla. Danas već vozim preko 5 godina, bez prekršaja, a prešla cijelu Lijepu Našu uzduž i poprijeko više puta.

Ipak, tu noćnu moru od ispita više nebih ponovila.

[Cajkaroš]

Cajkaroš kaže:

Evo i ja u ponedjeljak imam ispit,voznja mi ide bez problema samo je i mene strah treme i koncentracije.Nadam se da cu se i ja moci koncentrirati i odvoziti tih pola sata i dobiti licencu

Evo da se pohvalim,prosao sam jucer (prvi put) s time da sam racunao da cu pasti,ovaj vikend se jos bas zalomilo u birtiji i sav onakav ne ispavan i s tremom sam otisao na ispit,i na kraju sam sve dobro odvozio makar sam imao i tremu!
Eto sad tek vidim koliko je to ustvari lagano kad imam vozacku u rukama!

[rastko]

Evo da malo nasmijem i nadam se ohrabrim ostale tremase...

Naucila sam voziti kao jako mala, tata me drzao u krilu, a ja sam "stvarno"
upravljala. Cim sam porasla dovoljno da mogu u isto vrijeme vidjeti iznad
volana i dohvatiti papucice, naucio me da vozim "za stvarno". Posto smo
ceso isli u selo, a u tom poslije ratnom periodu nije bilo policije po cesti
kao sada, ja sam bila za volanom barem 2 puta sedmicno. Upraksala sam
se dovoljno da su mi davali da se vozam po selu i sama, i nisam nikoga zgazila
i nije se niko morao bacati u jarak da me izbjegne. (sto nije slucaj sa voznjom
mog dragog brata, a i sestra je strah i trepet na putu)
Moji su cak i platili par casova instruktoru u auto skoli da me nauci po
pravilima voziti; parkiranje, polukruzno, itd.

Poenta, prije polaganja vozackog, ja sam uspjesno vozila barem 8 god.

I tako meni moji na 18-ti rodjendan plate vozacki, ja polozim pismeni iz prve,
odem na casove voznje, sve casove odradim, instruktor zadovoljan, ja isto...
i tako dodje dan D.

U 3 popodne je bilo zakazano polaganje, prvo poligon, pa onda voznja. Meni je
mama morala nabaviti od kume tablete za smirenje (a ona je na konjskim
stimulansima), uzmem 2 tablete koje bi svaku normalnu osobu dovele u
stanje blijedog pogleda i curenja sline iz usta, nimalo me nisu uradile, ja sam
i dalje izgledala kao srna pred farovima autobusa.
Na to ruknem jos 2 bensedina, prijateljica imala, ni to nije pomoglo.

Dodju ta 3 sata, ja stojim u redu i cekam, gotova, samo sto ne odvalim
jaukat. Dodjem na red, sjednem u auto, trebam odraditi poligon (znam
ga napamet, a i nije da je nesto tesko), poligon na kome sam se vjezbala,
uspjesno, da napomenem. I ... ugasi mi se auto, ladno 3 puta, na kraju
su mislili da nesto nije uredu sa autom. Nekako ja to odradim i prodjem.
i tako cekam ja svoj red na voznju, kao nesto se ja malo i opustila,
pada mrak, ali nema veze vozila sam ja i po mraku, poznajem auto,
poznajem cestu, nisu instruktori cudovista, mislim Sta Moze Poci
Po Krivu?!
I dodjem ja na red, prestravljeno skulirana, sjednem u auto, pozdravim
instruktore i ... zaboravim se vezati, ne zatvorim vrata kako treba,
i krenem voziti, do prve raskrsnice... gdje su mi se u pol skretanja,
na sred raskrsnice otvorila vrata, umalo sam izazvala najvecu saobracajku
u gradu. Instruktori su bili mentalno osakaceni za cijeli zivot. Uspjela sam
se sretno vratiti nazad na parking, nakon 5 minuta sutnje u nekoj sporednoj
ulicici.

3 puta sam izlazila na polaganje, drugi put nisam imala tremu, valjda sam
ju potrosila ranije, odvezla sam uredno, oborili su me jer nisam gledala
dovoljno u retrovizor , pretpostavljam da su me se bojali pustiti zbog
prethodnog puta. Treci put sam odvezla savrseno, i oni su to morali priznati,
iako su bili raspolozeni da me obore jos jednom, za svaki slucaj. Ali pustili su me.

Godinu dana nakon polaganja imala sam grc u zelucu kad bih prosla pored
autoskole i poligona. Toliko mi je trebalo i da se okurazim i steknem dovoljno
iskustva na lokalnim i medjugradskim cestama.

Na kraju svega toga, uopste se ne preseravam niti pretjerujem kada kazem
da sam hebeno dobar vozac. Presla sam cijeli Balkan, pola Evrope, Zagreb,
Beograd, Sarajevo. Nemam ni jednu kaznu, a stignem iz Banja Luke u Sarajevo
za manje od 3 sata. Vozila sam u komadu 20 sati, nekoliko puta, moja mladja
sestra koja povraca cim sjedne u auto i histerise cim se vozi iznad 60,
nije ni primjetila kojim brzinom idem, a iz Crne Gore smo dosle za 6 sati.

Ono sto hocu da kazem je, to sto vas hvata trema na vozackom, i sto
ste tada losi, ne znaci da ste losi vozaci, vec da imate tremu. Sve je u tome
kako se ponasate u autu nakon polaganja. Samo budala ce prvi dan nakon
polaganja misliti da je najbolji vozac na svijetu i sjesti u auto i pravac
Beograd, jer je polozio iz prve. To je moj brat uradio, polozio je preko stele,
ali on je rodjeni Sumaher, to mu je u krvi, i frapirao se pred ulazom u Beograd,
morali smo zvati rodjake da odu po njega. Ima barem 200 placenih kazni,
unistio je 2 automobila, ja se mrzim voziti sa njim, jer vozi brzo, a nesiguran
je. I ne moze mu se nista dokazati jer sam ja polozila iz 3. puta, a on iz 1.

Uzmite si vremena da se upoznate sa autom i cestom, vozite prvo po kvartu,
po selu, pa lokalno, dok nesteknete iskustvo. Poslije vas nece prepasti
ni onaj odvratni kruzni tok u Beogradu.

[aa78]

ej..vidim da vec dugo nije nitko nista pisao. ali eto. ja sam pala jucer drugi put. prvi put kad sam polagala sam imala uuuzasnu tremu. budila bi se vecer prije i cijelo jutro prije ispita sam bila uzasno nervozna, i tijekom voznje isto. i napravila sam uzasno glupu gresku i srusili su me. ali dobro. i za drugi put se ja smirim. skroz onak sam bila uvjerena da ce sve bit dobro. i cim sam sjela u auto opet mi se nes desilo. al sam se uspjela smirit i dobro sam vozila cijelo vrijeme. i pred kraj, dodjemo na kruzni tok i ne znam zasto, stvarno ne znam, nes sam zazujala i oduzela sam prednost i gotovo. srusio me. a kaj je najgore, to mi je instruktoru bio zadnji radni dan.jucer je otiso u penziju. i sad cu za ta tri sata dobit novog instruktora, i ne znam jel mi to gore ili bolje. i ne znam kak ce mi treci put kad cu ic polagat bit. bojim se da cu se previse prepast i da cu sam mislit na to kak cu opet nes fulat i kak ne zelim past ponovno. jer mi je vec koma svaki put da starci moraju placat 850 kn, a i glupo mi je kad znam da ne voizm lose. to mi je i intruktor rekao. al ne znam vise sta da radim. kad sam na normalnim satima voznje, samo s instruktorom, sve je super. skroz sam opustena. al cim je ovaj ispitivac iza, odmah se osjecam nekak drukcije.

[Sandrija]

Ja položila vožnju iz 2.-ge, ali testovi su mi bili onako trema.
Ugl. meni je to sve skupa bilo zanimljivo ali sam se jedva čekala toga riješit, danas
sam dobar vozač, ali nisam od onih koji ne mogu bez auta, kad je lipo vrime
ja na noge kad triba di. Bolje malo friškog zraka, za tlak!

[slafko]

thumb kaže:

Postoji termin koji se koristi kod Hak-ovih povjerenika a to je psihološka nepremostiva barijera.. tako nešto, nemoj me držati za riječ.
Ugl. radi se o tome da ljudi koji padnu više od 6 puta nisu sposobni zbog psihološkog pritiska odvoziti tih pola sata bez grešaka, njih se pušta jer mogu doslovno zamrziti automobil i nikad poslije voziti.

Jedini problem koji ja ovdje vidim je ovo boldano. Zaista ne vidim logiku po kojoj je normalno škvadru, očigledno nesposobnu za vožnju, puštati da prođe kako ne bi zamrzili automobil. Što je s nama koji mrzimo nesposobne vozače? Mi moramo njihova govna jest jer, eto, nismo nesposobni za upravljanje motornim vozilima? Super fora.

Nadajmo se da su je prestali prakticirati u ovih par godina.

[Whereabout]

slafko kaže:

Jedini problem koji ja ovdje vidim je ovo boldano. Zaista ne vidim logiku po kojoj je normalno škvadru, očigledno nesposobnu za vožnju, puštati da prođe kako ne bi zamrzili automobil.

Možda to tako stoji u HAK-ovoj teoriji, no ne bih čak rekla da će ta osoba zamrziti automobil ako ne prođe, koliko sustav obučavanja, odnosno mogla bi nakon toliko puta postati kronično nevoljna dalje plaćati ispite i dodatne sate. Ne znam, ali mogu zamisliti da to loše izgleda i u statistici, kad netko potpuno odustane.

Objektivno, to ne moraju biti loši vozači, ako se dogodi da netko padne zbog, ne znam, prevelikog broja inače tolerabilnih grešaka, koje se akumuliraju uslijed stresa zbog ispita.

[slafko]

Naravno da se radi o lošem vozaču ako ga stres usred ispita rastura toliko da radi masu grešaka. Pazi, na ispitu si u vozilu s instruktorom. Instruktorom koji ima papučice na svojoj strani i internevirat će ako nastane sranje. E sad, ako nisi sposoban vozit auto s "pomoćnim kotačima", nisi sposoban niti voziti auto bez pomoći. Ako ti je izlazak na ispit, na kojemu znaš što se gleda i gotovo te se vodi za ruku, toliko stresan - koliko će ti stresno biti samostalno sudjelovati u prometu?

Ne kužim zašto je ljudima toliko teško shvatiti da nismo svi jebeno stvoreni za upravljanje motornim vozilima. Ne vidite mene da izvodim vježbe na gredi, izrađujem unikatni nakit kojega prodajem na internetu ili ronim na dah. Zakaj me ne vidite da to radim? Zato jer sam jebeno svjestan da sam nesposoban za takve aktivnosti.

[Sparkly]

slafko kaže:

Naravno da se radi o lošem vozaču ako ga stres usred ispita rastura toliko da radi masu grešaka. Pazi, na ispitu si u vozilu s instruktorom. Instruktorom koji ima papučice na svojoj strani i internevirat će ako nastane sranje. E sad, ako nisi sposoban vozit auto s "pomoćnim kotačima", nisi sposoban niti voziti auto bez pomoći. Ako ti je izlazak na ispit, na kojemu znaš što se gleda i gotovo te se vodi za ruku, toliko stresan - koliko će ti stresno biti samostalno sudjelovati u prometu?

Ne kužim zašto je ljudima toliko teško shvatiti da nismo svi jebeno stvoreni za upravljanje motornim vozilima. Ne vidite mene da izvodim vježbe na gredi, izrađujem unikatni nakit kojega prodajem na internetu ili ronim na dah. Zakaj me ne vidite da to radim? Zato jer sam jebeno svjestan da sam nesposoban za takve aktivnosti.

Ti znaš da je instruktorova intervencija pad?
Ako znaš, kako možeš izjaviti ovako nešto? Sasvim je normalno da čovjek ima tremu u bilo kojim uvjetima u kojima se prati svaki njegov potez.

Ni s drugim odlomkom se ne slažem. Prosječan čovjek može naučiti voziti jer je to stvar vježbe i iskustva, a ne viša znanost ili talent.

[tužni cvjetić]

Ja sam prvi put imala užasnu tremu, nisam spavala barem tri dana prije kako spada, a ni jela. I toliko zablokirala da sam pala čim sam krenula.
A drugi put NISAM NIKOME rekla da idem na ispit, ionako sam sve sama plačala, kako auto školu, tako i padove. Svojima govorila da idem van i tako
drugi put izašla na ispit i odmah me pitao da li sam nervozna ( da ne spominjenm da sam ispit trebala imat u 12h, a došao je u 14h) i već sam bila gladna
i živčana jer mrzim kad netko kasni...i veli on idemo desno , idemo lijevo, parkirajte pred birc tu ode ja na pivu. Ja iznad glave ogroman WTF. I parkiram ja,
na rikverc, sva onako već se tresem, pa nije valjda opet...i šuti on, šutim ja, instruktor kaže, ajde sad izađi iz parkinga, a ispitivač kaže: Ne! Može ugasit auto.
Ja sad već na rubu, kad on kaže...Gospođice A, prošli ste. Vidite da nema mjesta tremi...

[slafko]

Sparkly kaže:

Ti znaš da je instruktorova intervencija pad?
Ako znaš, kako možeš izjaviti ovako nešto? Sasvim je normalno da čovjek ima tremu u bilo kojim uvjetima u kojima se prati svaki njegov potez.

Naravno da je bolje da instruktor intervenira nego da idiot pregazi nekog ili izazove prometnu. I ne, nije normalno da ima tremu ukoliko je zaista sposoban pravilno upravljati vozilom. Tremu ima škvadra koja je svjesna da se do tog trenutka provlačila i da zapravo nema pojma.

Sparkly kaže:

Ni s drugim odlomkom se ne slažem. Prosječan čovjek može naučiti voziti jer je to stvar vježbe i iskustva, a ne viša znanost ili talent.

Prosječnom čovjeku ne treba desetak izlazaka na vozački niti ima tremu i strah koji ga u potpunosti blokiraju. I da, za vožnju ti treba doza talenta. Vježbati se možeš na poligonu dok ne postaneš spreman za polaganje vozačkog.

Puštanje na vozačkom samo da se ne bi prepao vožnje pa odustao je glupa i vrlo štetna praksa.

[VucinSljedbenik]

ja sam inače smiren tip,ne paničarim.do polaganja nisam nikako vozio.i tako odradio sa instruktorom,došo na polaganje,i dok sam vozio zajebavo se sa ispitivačem,pričo viceve i tako .bez problema položio.

par mjeseci kasnije,idem polaati kamion.obuka traje samo 5 dana.i 2 dana sve ide ok,i onda srenje s nekom curom,psihički sam pao previše...koncentracija ispod 0!instrukoru ništa jasno...ajde nekako ja i to prevladavam.dolazi dan polaganja,ujutro zadnja vježba sa instruktorom.to sam odvozio kao da nikad u životu nisam vidio neko vozilo,a kamo li vozio.instruktor se mislim nije ni nadao da ću proći,jer puno se teže skoncentrirati za kamion,nego za auto.

ali onda sam si reko: http://www.youtube.com/watch?v=YYbL-rU5sVk !!!

i totalno se skuliro,prošo bez problema.i reko sam ispitivaču: http://www.youtube.com/watch?v=-7P_wHyfQsQ

i onda sam trebao polagati tjedan kasnije za motor,obuka 3 dana,padala je dosta kiša,obuka je bila "nabrze",ali i to sam rasturio...

a šta reći,svi smo različiti,bit je pronaći neko dugme u svojoj glavi u kojoj se gasi panika.ja sam to uspio prije 4-5 godina

[VucinSljedbenik]

e da,moj kolega iz razreda je krenuo s autom,i odmah na izlasku na cestu je nagazio na ivičnjak,i samo je napravio krug i nazad na poligon .sa našeg poligona imaju 2 izlaza,jedan ide na brzu cestu sa dva kolnička traka,koja su odvojena jedna od drugog.ali nije ni bitno,jer svakako ne smiješ prelaziti sa preko pune linije na drugi.i lik je došao do izlaza,i pitao gdje ćemo.kaže ispitivač,nećeš nigdje,vrati se u rikverc,pao si.jer ne može nigdje osim desno,logično...pa tek kasnije polukružni napravit ako će u drugom smijeru...

[rider_26]

slafko kaže:

Naravno da je bolje da instruktor intervenira nego da idiot pregazi nekog ili izazove prometnu. I ne, nije normalno da ima tremu ukoliko je zaista sposoban pravilno upravljati vozilom. Tremu ima škvadra koja je svjesna da se do tog trenutka provlačila i da zapravo nema pojma.

Prosječnom čovjeku ne treba desetak izlazaka na vozački niti ima tremu i strah koji ga u potpunosti blokiraju. I da, za vožnju ti treba doza talenta. Vježbati se možeš na poligonu dok ne postaneš spreman za polaganje vozačkog.
Puštanje na vozačkom samo da se ne bi prepao vožnje pa odustao je glupa i vrlo štetna praksa.

Složit ću se s napisanim, iz razloga što sam se nedavno uvjerila u to da nisu svi ljudi stvoreni za automobil i vožnju. U autoškoli u kojoj sam odradila vozački bila je žena koja bi nas (pod tim mislim na kandidate koji su se s njom vozali povremeno ) ubila da nije bilo instruktorice. Mogu razumjeti da kandidate može uhvatiti panika i strah (samoj mi se to događalo, posebno u početku vožnje), ali da nakon 30 odvoženih sati stišćeš gas umjesto kočnice pred zebrom ili na i izlasku iz sporedne ulice, ne može se ničime opravdati osim patološkom anksioznošću koja zahtjeva psihološki tretman, emocionalnom nestabilnošću ili jednostavno - antitalentom za vožnju.
Kakvo puštanje na ispitu? Ma, onaj ispitivač koji bi ju pustio, imao bi ju za cijeli život na savjesti, jer bi prvom prilikom ubila sebe, svoju djecu i ugrozila sudionike u prometu. Sjećam se kad sam izlazila na ispit, ta žena je polagala(treći put) sat prije mene i ispitivač je doslovno pozelenio od straha i muke kad su se vratili na poligon. Prešla je u krivi smjer. Na ispitu prije toga je oduzela prednost vozilu iz suprotnog smjera, prije toga skoro pregazila dijete na cesti...
Šteta pa zakon nije puno jasniji prema ovakvim slučajevima, jer osobno u životu nisam proživjela gori strah nego kad me dotična 'provezla' po gradu.
Nažalost, nakon petog pada, ona se može upisati u drugu autoškolu (ako ima novaca) i opet sjesti za volan.

[slafko]

Da stvar bude još gora, može tako u nedogled, dok ju netko ne odluči pustiti jer, eto, da se sirota ne prepadne vožnje pa odustane. Pri tome nikome nije na pamet palo razmisliti o posljedicama koje jedan takav vozač može izazvati. Ne znam za ostale, ali meni je logičnije da netko nesposoban za neštu tu stvar ne radi umjesto da svojom nesposobnošću druge dovodi u izravnu životnu opasnost.

Evo jedan filmić za pobornike teorije "za vožnju nije potreban talent".
Link vodi na index.hr.