Jeste li pronašli smisao života?

[blackdragons]

Postoji li nešto u životu što ste postigli ili želite postići pa da možete reći kako vas ne smeta što ćete jednog dana umrijeti?
Ja ne mogu smisliti apsolutno ništa da bi to mogao reći.
I za vas koji ste pronašli smisao ako možete pojasniti kako znate da to nije samo privremeno odvraćanje pažnje od pitanja o smislu života.

[The Maystor]

Mislim da što wiše wrijeme prolazi da če swe manje biti razloga za trajni i prawi smisao žiwota.

Neki priwremeni smislowi kolko tolko stabilan posao i biti dobar sam sa sobom dakle ne biti powodljiw weč swoj pa makar i sam premda znam da ustwari na dulje staze patim

[Roly]

blackdragons kaže:

Postoji li nešto u životu što ste postigli ili želite postići pa da možete reći kako vas ne smeta što ćete jednog dana umrijeti?
Ja ne mogu smisliti apsolutno ništa da bi to mogao reći.
I za vas koji ste pronašli smisao ako možete pojasniti kako znate da to nije samo privremeno odvraćanje pažnje od pitanja o smislu života.

Da.
Zavrsila sam studij. Rodila 2 najvece ljubavi. Poslovno sam za sada postigla vrh ali plan je ici jos dalje.
Relativno sam zdrava, djeca su mi zdrava.imam sto jesti, gdje spavati, nitko me ne zlostavlja, imam prijatelje, hobije, ziva sam...

[PepsiMan]

Roly kaže:

Da.
Zavrsila sam studij. Rodila 2 najvece ljubavi. Poslovno sam za sada postigla vrh ali plan je ici jos dalje.
Relativno sam zdrava, djeca su mi zdrava.imam sto jesti, gdje spavati, nitko me ne zlostavlja, imam prijatelje, hobije, ziva sam...

Ispričavam se, rastavljena?

[Brutalis]

Još sam ja jakooooo daleko od svog smisla života. Tek sam na samom početku, samo mi je nebo granica. Na žalost sve to ide puževim korakom, pa tko zna kad ću ja moć reć "evo ja sam svoje ispunio, sad mogu umrijet"

[blackdragons]

Roly kaže:

Da.
Zavrsila sam studij. Rodila 2 najvece ljubavi. Poslovno sam za sada postigla vrh ali plan je ici jos dalje.
Relativno sam zdrava, djeca su mi zdrava.imam sto jesti, gdje spavati, nitko me ne zlostavlja, imam prijatelje, hobije, ziva sam...

Sve je to super,no meni sve to zvuči kao odvraćanje pažnje.
Praktički tipična priča što društvo očekuje od nas.
Da radimo,budemo oženjeni,imamo djecu i kuću.

Da sutra umreš sva ta idila bi se skroz promijenila.

[john newman]

Smisao života ti je kao bog... - ne postoji.

[Roly]

PepsiMan kaže:

Ispričavam se, rastavljena?

U braku.
Blackdragons navela sam primjere sto mene dize iz kreveta svaki dan. Nekoga moze sto drugih stvari.
Mozda sam samo prosla previse ruznog pa znam cjeniti zivot.
Nije valjda da ti nemas nista u zivotu sto ti daje smisao?

P.s.idila ne postoji.da sutra umrem bilo bi mi svejedno jer bi bila mrtva ne?

[Ćisto Sumljam]

Pronašao sam.

[blackdragons]

john newman kaže:

Smisao života ti je kao bog... - ne postoji.

Kako živiš iz dana u dan znajući to?

Roly kaže:

U braku.
Blackdragons navela sam primjere sto mene dize iz kreveta svaki dan. Nekoga moze sto drugih stvari.
Mozda sam samo prosla previse ruznog pa znam cjeniti zivot.
Nije valjda da ti nemas nista u zivotu sto ti daje smisao?

P.s.idila ne postoji.da sutra umrem bilo bi mi svejedno jer bi bila mrtva ne?

Koji je smisao tvog života?
I kako znaš da te ne tjera da moraš biti majka,žena,radnik itd a ne smisao neki viši,a ako te samo to tjera kako znaš da to sve nije samo nešto da ti drži pažnju da ne razmišljaš o prolaznosti života?

Da imam smisao u životu misliš li da bih otvorio ovakvu temu?

Ćisto Sumljam kaže:

Pronašao sam.

I koji ti je smisao života?

[Ćisto Sumljam]

blackdragons kaže:

Da imam smisao u životu misliš li da bih otvorio ovakvu temu?

Što ako je smisao tvog života upravo i bilo pokretanje ove teme? 🤔🤔

blackdragons kaže:

I koji ti je smisao života?

Biti fokusiran na svog klinca i sebe i s guštom raditi sve što mogu da nam bude što je bolje moguće. Naglasak je na "s guštom" jer volim posao koji radim i on me prilično ispunjava. Ostatak vremena, ono koje ne radim, je za uživanje. Treba biti sretan i zadovoljan. Za sve ostalo me nije ni najmanje briga

[Roly]

blackdragons kaže:

Kako živiš iz dana u dan znajući to?



Koji je smisao tvog života?
I kako znaš da te ne tjera da moraš biti majka,žena,radnik itd a ne smisao neki viši,a ako te samo to tjera kako znaš da to sve nije samo nešto da ti drži pažnju da ne razmišljaš o prolaznosti života?

Da imam smisao u životu misliš li da bih otvorio ovakvu temu?

Rekla sam koji mi je smisao zivota.taj smisao je moj izbor nitko me nije tjerao na brak, djecu, posao volim.
Ne vidis smisao?
Mozda da probas volontirati u traumi na intenzivnoj ili djecjoj onkologiji.

[Hazen]

blackdragons kaže:

Postoji li nešto u životu što ste postigli ili želite postići pa da možete reći kako vas ne smeta što ćete jednog dana umrijeti?

Znala sam govoriti da ako to jednom uistinu napravim, ali ono... kako treba, da zaista valja, što se mene tiče, može me i zgazit auto.

Više to ne govorim. Em što mi nije duhovito, em što jesam pomalo praznovjerna i jednim djelićem sebe vjerujem da takvim iti zajebancijama možemo zbilja privući negativne stvari u život. A život je ipak prekrhak i istovremeno prevrijedan za takve pizdarije od zajebancije. Ja to tako barem doživljavam.

Ali da, imam jedan zadatak koji jednom u životu, kad dovoljno sazrijem da mu budem na razini koju zamišljam, želim napraviti, i dok to ne napravim neću biti potpuno mirna sama sa sobom.

U međuvremenu se rodilo još nekoliko zadataka, ali ovaj mi je ostao najbitniji i vjerojatno ću ga obavit najzadnjeg.


Smisao u životu je "lako" naći. Ono što je teško jest oživotvoriti ga. Prožeti ga sa stvarnošću a da konačni rezultat te prožetosti unutarnjeg i vanjskog bude smislen i ili na razini mojih očekivanja, ili čak da ih nadmaši. Možda je to pomalo grandiozno, ali moje je.

...
I za vas koji ste pronašli smisao ako možete pojasniti kako znate da to nije samo privremeno odvraćanje pažnje od pitanja o smislu života.

Po tome što mislim da svatko treba stvoriti svoj vlastiti smisao (cilj, put). Ono što si ti odabrao, nitko drugi. Nitko ti na to nema na osnovu čega opaliti pečat "to je krivo!" pa da bi se moglo govoriti da je ta tvoja odluka nekakvo odvraćanje pažnje s nečeg valjda univerzalno bitnijeg.

[duhovnjakinja]

Nisam i nikad mi nije išlo.

Ili ga nema, ili je već tu, ne ide mi izmišljanje što je to.

Na cijeni je imati neki film u glavi? A da nije psihopatičan. Pa to pokušavam sklepati. Kad sklepam zvuči mi kao popis za kupnju.

Sve je lako kad si mlad. Onda ti je i sam film dosta.

S godinama želiš jednostavnost.

[Enchantress]

blackdragons kaže:

Postoji li nešto u životu što ste postigli ili želite postići pa da možete reći kako vas ne smeta što ćete jednog dana umrijeti?
Ja ne mogu smisliti apsolutno ništa da bi to mogao reći.
I za vas koji ste pronašli smisao ako možete pojasniti kako znate da to nije samo privremeno odvraćanje pažnje od pitanja o smislu života.

Pitanje o smislu života je staro koliko i ljudski rod. I ja sam nedavno otvorila temu o tome na "Filozofiji" - Smisao (ljudskog) života.

Mislim da je život smisao po sebi - da je postojanje samo sebi svrha.

Ne mislim da moj život ima nekog drugog smisla osim tog, opšteg. Naravno, postoji mnogo toga što me čini srećnom i zadovoljnom, postoje ciljevi, želje, nade... No, to ne bih svrstala pod "smisao". Ostvarenje neke želje ili cilja ne mislim da čini moj život više ili manje smislenim, već tek drugačijim.

[SayVT]

blackdragons kaže:

Postoji li nešto u životu što ste postigli ili želite postići pa da možete reći kako vas ne smeta što ćete jednog dana umrijeti?
Ja ne mogu smisliti apsolutno ništa da bi to mogao reći.
I za vas koji ste pronašli smisao ako možete pojasniti kako znate da to nije samo privremeno odvraćanje pažnje od pitanja o smislu života.

Nikad se nisam zamarala pitanjem o smislu života u "filozofskom" smislu, da dođem do nekih odgovora samo na intelektualnom planu, osim u cilju da mi to eventualno pomogne u sretnijem - življenju. Šta će mi ne znam kakvo "saznanje" o tome što je smisao života, ako sam nesretna.

Ti ljudi iz tvog pitanja, koji su smisao života pronašli (pretpostavljam da misliš na to da ga žive, a ne na neku briju u svojoj glavi za koju misle da je odgovor na to pitanje, ali to ne žive) - mislim da, mirni, zadovoljno žive svoj ispunjeni život, bez potrebe preispitivanja o njegovom smislu. Ako je drukčije, onda smisao nisu pronašli.

Za mene je smisao života uvijek bila sreća, od trena kad sam si ko klinka prvi put postavila to pitanje, pa do dan danas. Može se razgovarati o tome što je za koga sreća, itd., ali ovo je bio oduvijek jedini moj odgovor na to pitanje. Na temelju onog nekog iskonskog, najdubljeg intuitivnog osjećaja, o našoj pravoj prirodi i vrijednosti.

Nešto kasnije, kao smisao svog života, "dharmu", "osobnu misiju" itd. sl. pojmovi, formulirala sam u 2 osnovna životna cilja. Međusobno neodvojiva i isprepletena toliko da je to zapravo jedan cilj, 2 aspekta istog cilja:

1. postizanje svoje vlastite najveće moguće sreće u životu, kroz postizanje najvećeg mogućeg stupnja razvoja

Meni je to prvenstveno neki iznimno visok stupanj psihičkog zdravlja, DALEKO iznad ovog nekog prosjeka što se naziva "normalom" i smatra zdravljem.
Mislim, ne znam odrediti razlike između psih.zdravlja, duhovnog razvoja, ostalih aspekata kao fiz.zdravlje, soc.stanje, odnosi.., sve mi je to previše isprepleteno kao stanje na koje mislim, pa ga nazovem samo "stupanj razvoja", ili - "Zdravlje".

2. pomaganje drugima

U najširem smislu, što već kome treba, unutar nekakvog mog "područja djelovanja", tj. što i koliko mogu, naravno uz zdravu granicu da pritom ne uništavaš sebe.
Po principu "što više sreće / što manje patnje - za što veći broj bića".

A na temelju, opet, tog iskonskog, najdubljeg intuitivnog osjećaja:
da svi - sva bića na dovoljnom stupnju razvoja da su sposobna osjećati sreću/ugodu i patnju - imamo "prirodno" pravo, već samim tim što postojimo i što smo sposobni osjećati, na život + sretan život + omogućavanje maksimalnog stupnja razvoja.
Naravno, stvarni život je nešto sasvim drugo. Zato ovo "što više sreće" ili "što manje patnje" a za po mogućnosti "što veći br. bića".

Ispod ovog idealističkog filozofiranja i grandioznih ideja stoji, osim naravno nekih dubokih "narcizam issues" koji spadaju u patologiju, (evo opet) "iskonski najdublji intuitivni osjećaj" zdrave ljubavi prema sebi, životu i svemu/drugima oko sebe, razvijena empatija i iskreno poštovanje prema drugom biću (nažalost kod mene je to samo kao potencijal, "mrtvi kapital"). I pristup prema životu/sebi da se nikad ne ograničavam u glavi, nikakvom "realnošću", već zamislim "što bi bilo kad bi moglo biti idealno", pa dokud stignem (tako ostavljaš mogućnost da postigneš najviše).
Da, plan-san je bio vrlo ambiciozan i šarolik, od profesije psihoterapeuta, preko vlastitog azila za (različite) životinje, pa do udomljavanja djece i osoba s posebnim potrebama... U suradnji s ljudima sličnih ideja i svjetonazora, zajednica bighappyfamily u našem malom "raju na zemlji".

To je trebao biti moj, življeni, smisao života.
"Tko visoko leti, nisko pada". Totalni životni flop. Na kraju nisam uspjela pomoći ni sebi, niti do razine neke relativno zadovoljavajuće kvalitete života.
Ali, uspijem, povremeno, nekako i svakako ali ipak, pomoći ponekom drugom.

Tako da... dragi autore teme.. nakon svega što je ili nije bilo i kako god ja na kraju završila u ovom svom životu, ima nešto zbog čega ga je bilo beskrajno vrijedno živjeti.
A to je svaka ona pojedina dušica kojoj sam pomogla da ONA živi, da se odmakne od neke svoje patnje, da se pomakne prema nekoj svojoj sreći..
Jer svatko je za sebe cijeli svijet. I ako spasiš nečiji život, makar samo jedan, makar samo jednu malu smrznutu macu, spasio si cijeli jedan svijet. Ako na bilo koji način uljepšaš nečiji život, pomogneš da se nešto promijeni na bolje - promijenio si svijet.

Ne znam kakva je tvoja životna situacija ni što se krije iza tvog pitanja, ali možda da probaš negdje volontirati? Ima toliko onih koji trebaju pomoć, ljudi sa svakakvim problemima i stanjima, djece, životinja... svatko može naći nešto u čemu se najbolje pronalazi. Možda ti to da osjećaj smisla. Možda te odmakne od eventualne prevelike okupiranosti samim sobom koja te možda dodatno odvaja od pronalaženja smisla. Možda upoznaš neke dobre i drage ljude i smislu te približi odnos s njima. Možda, nemam pojma, pišem napamet i možda ovo ništa nema veze s tobom, ali eto...

[Black Catt]

Smisao života shvatiš tek kad si stariji.
Ako si ispunio ono što si želio, onda ima smisao.
Ako nisi, onda nema.
To je tako jednostavno.
Život je kao kazalište - dođeš, vidiš i odeš...

[QuercusRobur]

Jako rano sam postala svjesna smrti i kao mala sam se bojala da će me živu pokopat. Sad se toga više ne bojim, ali smrt je uvijek tu u meni i kraj mene, da parafraziram Šimića.
Da li me smeta i muči da ću umrijet? Ne, zapravo se grozim vječnog života niti shvaćam zašto bi netko htio živjet 300 godina. Više se bojim polaganog i bolnog umiranja, duge bolesti i sl.

Kad sam imala jedno 10-11 godina, vjerovala sam u Boga, i iako sam se tad grozila vječnog života i molila Boga da mi dopusti umrijet zauvijek kad umrem, a ne da moram vječno živjet u raju (), Bog mi je davao smisao životu, vjeru u pravdu, blabla.

Kad sam najkasnije s 16 shvatila da se više ne mogu zavaravat da sve što znam i osjećam upućuje da Boga nema, upala sam u dosta veliku krizu, koja je trajala godinama. Baš to, koji je smisao svega?

I s vremenom se iskristaliziralo da nema smisla, tj.:

Enchantress kaže:

Mislim da je život smisao po sebi - da je postojanje samo sebi svrha.
)

I iskristaliziralo se također da je to sasvim OK. Imam u sebi prirodno nagnuće da se divim stvarima (pogotovo prirodi) i da znam bit zahvalna za "male", svakodnevne stvari (i na uvijek istom putu na posao gledam oko sebe i veselim se lijepim sitnicama). Recimo da mi i,o tako neduhovna znanost, o kojoj ponešto znam, omogućava još jednu vrstu divljenja prema svijetu i to mi je dosta.
Tu smo svi, od zvijezda do mrava i čovjeka, satkani od iste materije i energije, nastajemo i nestajemo, ali one ostaju i u njima nekakav naš trag, svih živih bića i neživih tvari koji su postojali. Prekrasan ples bez smisla, tj. koji je sam sebi smisao.

Ja bih htjela da u trenutku smrti mogu sa smješkom pogledat na svoj život, d a mogu reć da si ostala vjerna i da sam živjela tak kak sam vjerovala da treba.

Nadodat ću samo da je bilo u životu kriza gdje nisam mogla prepoznat ljepotu, ali (sad) mislim da je to normalno - ima ih (gotovo) svaki čovjek, vjernik i nevjernik, bez obzira na svjetonazor. Razlikuju se dužinom trajanja i oblikom, ali inače ista stvar...

[blackdragons]

Trenutno sam na poslu pa ne mogu neki duži komentar napisati i iskomentirati svaki post pa ću samo upitati.
Ako je smisao života život nije li onda nekakav konacni cilj tog smisla besmrtnost?

[J. Alfred]

blackdragons kaže:

Ako je smisao života život nije li onda nekakav konacni cilj tog smisla besmrtnost?

Ne, jer bi besmrtnost poništila život kao smisao, jer bi se on podrazumijevao.