Selektivno jedenje

[TincH]

@Nera, moze, hvala, sa zanimanjem cu procitati

@Francesca, mislim da je pitanje zapravo bi li nesto od te hrane pojela da nemas zbilja nista drugo pred sobom, a da si recimo gladna danima.
Npr, ja ne volim hladetinu i nikad ju necu jesti, ali to samo zato kaj obicno mogu birati nesto drugo, ili nisam pregladnjela. No, sigurna sam da bi ju pojela da umirem od gladi i nemam druge opcije, kuzis.
Dakle, to je prije neka izbirljivost.
U selektivnom jedenju nije tako, ljudi bi radije tjednima gladovali nego stavili u usta par listova kelja ili sto vec.
Plus panika, nelagoda, anksioznost, strah od samog pogleda na problematicnu hranu, i strah od mogucnosti da ce te netko na nesto prisiljavati.

[TIT]

Bojim se da će se pod ovom dijagnozom sakrivati svatko tko rađe jede meso s krumpirima umjesto raznolike prehrane...
Isto kako roditelji neodgojene djece kažu - ma on je malo hiperaktivan.

Prema ovom što sam tu pročitala, ima mi nedosljednosti. Recimo, kako poremećaj može biti vezan na senzoriku, a onda isključuješ cijelu skupinu - kao, krumpiri mogu ali meso ne?

Ono što me smeta je što imam dijete sa senzoričkim poremećajem, i znam kako to ide. On ne jede ništa ljigavo. Ni slano ni slatko ni mesno ni povrtno. Dakle, neće pojesti jogurt, ni pire krumpir, ni paštetu ali ni sladoled ili puding, neće tu pomaknuti granicu.

Imam frenda koji je kao muž od Tinch, ali samo u izgledu. On jednostavno jede ono što mu je fino. A to je pečeno meso, pečeni krumpiri, kruh. Salatu nije pojeo godinama, čušpajz ne dolazi u obzir, voće preskače... i kad on ovo vidi, granut će mu sunce, "nisam ja kriv, to mi je dijagnoza". Kada mu se ukaže na činjenicu da je zdravstveno loše radi takve prehrane, ne traži načina poboljšati ju, nego traži rat s onim tko mu je to rekao - "želiš mi oduzeti jedini užitak u životu". Za razliku od Tinchinog koji pokušava naći načina da si pomogne.

Kod svake dijagnoze treba biti oprezan, ali kod ovakvih posebno jer su jako "rubne".

[nera]

gargamišamel kaže:

stvarno ne želim da mislite kak vas zajebavam ili nešto drugo, ali evo, ja zaista pokušavam to sve posložiti u svojoj glavi.
koja je pozadina svega toga? meni se čini da kreće od senzoričkog poremećaja.

Oprosti ti, ako smo te na neki način izazvale da to pomisliš.. čak ti zahvaljujem jer si očito osoba koja nemaš dijete sa SEDom, ali se trudiš nešto novo naučiti i saznati. Kad bismo više imali ovakvih ljudi koji se zanimaju i žele točno znati što je što i nama bi bilo puno lakše. Često puta nailazimo na ismijavanja i glupa pitanja od okoline pa smo nekad valjda svi već umorni od toga. Zato tebi skidam kapu jer se trudiš shvatiti nas

[nera]

TIT kaže:

Bojim se da će se pod ovom dijagnozom sakrivati svatko tko rađe jede meso s krumpirima umjesto raznolike prehrane...


Prema ovom što sam tu pročitala, ima mi nedosljednosti. Recimo, kako poremećaj može biti vezan na senzoriku, a onda isključuješ cijelu skupinu - kao, krumpiri mogu ali meso ne?

.

Slažem se da će se mnogi i skrivati pod ovom dijagnozom, ali i to će se jednom iskristalizirati kad liječnici sami budu znali dati upute i dijagnoze.

A što se tiče ovog drugog, on može biti vezan na sezoriku, ali ne mora.
ovako piše u priručniku: kod nekih pojedinaca, izbjegavanje ili ograničavanje unosa hrane katkada se temelji na osjetilnim odlikama hrane, npr. kad je riječ o krajnjoj osjetljivosti na izgled, boju, miris, teksturu, temperaturu ili okus. Takvo se ponašanje opisuje kao "ograničeno jedenje", "selektivno jedenje", "izbirljivo jedenje", "ustrajno jedenje", "kronično odbijanje hrane" i "neofobija od hrane", i katkada se očituje kao odbijanje jedenja određenih vsta hrane ili nemogućnost podnošenja mirisa hrane koju drugi ljudi jedu.

Izbjegavanje ili ograničavanje unosa hrane može biti i uvjetovana negativna reakcija povezana s uzimanjem hrane nakon čega je uslijedilo neugodno iskustvo poput gušenaj, agresivnih pretraga ... ili ponavljajuće povraćanje..

[nera]

Dobila sam i kopirala stranice iz priručnika DSM - 5 o kojem sam vam pisala.
Pod poremećajem hranjenja i jedenja je i ARFID - tj. naša točna dijagnoza Poremećaj izbjegavanja/ograničavanja unosa hrane.
Opisano je sve stručno jer je to medicinski priručnik. Ali ovo je dobro imati jer nam je nekad potrebno objasniti možda čak i lječnicima gdje se ta dijagnoza nalazi. Bilo bi idealno kad bi lječnici imali načina da vide radi li se stvarno o tom poremećaju ili ne, ali za to ćemo se sigurno još načekati više godina.

Čim stignem ću vam prepisati iz tog priručnika što su obilježja ovog poremećaja

[nera]

TincH kaže:

@Nera, moze, hvala, sa zanimanjem cu procitati


Npr, ja ne volim hladetinu i nikad ju necu jesti, ali to samo zato kaj obicno mogu birati nesto drugo, ili nisam pregladnjela. No, sigurna sam da bi ju pojela da umirem od gladi i nemam druge opcije, kuzis.
Dakle, to je prije neka izbirljivost.
U selektivnom jedenju nije tako, ljudi bi radije tjednima gladovali nego stavili u usta par listova kelja ili sto vec.
Plus panika, nelagoda, anksioznost, strah od samog pogleda na problematicnu hranu, i strah od mogucnosti da ce te netko na nesto prisiljavati.

svaka čast na opisu - da to je tako :klap:

[gargamišamel]

nera kaže:

Oprosti ti, ako smo te na neki način izazvale da to pomisliš.. čak ti zahvaljujem jer si očito osoba koja nemaš dijete sa SEDom, ali se trudiš nešto novo naučiti i saznati. Kad bismo više imali ovakvih ljudi koji se zanimaju i žele točno znati što je što i nama bi bilo puno lakše. Često puta nailazimo na ismijavanja i glupa pitanja od okoline pa smo nekad valjda svi već umorni od toga. Zato tebi skidam kapu

ma sve pet.
evo, iz svog kuta kao netko tko nema s tim problema mogu reći da je stvarno teško imati razumijevanja za taj problem. meni je u glavi još mnogo upitnika kaj se toga tiče.
da sam se recimo ranije susrela sa terminom senzoričkih problema drugačije bih se u nekim trenucima postavila prema svojem klincu. sva sreća pa je i to brzo došlo na svoje.
da, definitivno treba strpljenja i bez forsiranja. drago mi je čuti za ove kikače kod kojih se navike pomalo mijenjaju na bolje.

[nera]

Pokušavam sinu uvesti rižu na bilo koji nači, al mi ne ide.
Jučer sam pokušala napraviti kašastu rižu na mlijeku i još s malo pudinga od vanilije, ali čim je vidio da nije potpuno glatko kao puding nije htio ni probati.

[Monstera]

temu prebacujem na pdf psihologija, jer mi se cini da pripada tamo vise nego ridu...

o djetetu koje ne zeli jesti, bez dijagnoza, mozete nastaviti ovdje.

[babunovich]

a normalno je da djete zazire od voća i povrća do neke faze jer nam je u kodu strah od potencijalno otrovnih namirnica, počnemo sve jest tek sa svješću da nam se niš neće loše dogoditi

osim toga prije ili kasnije fobija se može razviti iz nekog lošeg iskustva, prilikom trovanja određenom hranom , bio je eksperiment i s vukovima kojima su podvalili pokvarenu ovčetinu, bježali su kasnije od ovaca ko vrag od tamjana

[glamwizard]

Nemam službenu dijagnozu, al znam da imam ovo. Imam i drugih pshičkih problema, ak mi se oni pogoršavaju, pogoršava se i ovo. Ko mala sam doslovno bježala od svježeg sira i vrhnja, tekstura me odbija, a meso čeprkam do mrvica, nemrem gledat one sve žilice (što ljudi ni ne vide), ne mogu jest ak ne izgleda savršeno. Sjećam se pogleda od strane obitelji i rodbine za stolom, u stilu šta je s ovim bićem. Ni psihijatri ne kuže, jedna je uvjerena da sam samo izbirljiva, drugi se kune u prehranu po krvnim grupama, pa misli da ja izbjegavam namirnice koje nisu dobre za moju krvnu grupu, znači trebala bih obožavat bobičasto voće Ne vidim izlaz, psiholozi, psihijatri i svi ti na psih- nemaju pojma da ovo postoji, ako imaju, onda ne znaju liječiti, jedino šta imamo su forumi i samoprozvana "picky eating coach" ekipa koja masno naplaćuje svoje usluge, vjerojatno lažu samo da dobiju pare pošto su ljudi očajni jer nema doktora ni terapeuta koji se bave time. Tipa, taj Felix kojeg svi hvale, možda nije prevarant, al 100 funti po seansi, pa tko to može platit

[nera]

glamwizard kaže:

Tipa, taj Felix kojeg svi hvale, možda nije prevarant, al 100 funti po seansi, pa tko to može platit

Da, preskupo je, ali očito za Engleze nije. Mi smo odustali od traženja bilo kakvih psihoterapija u Hrvatskoj jer kako i kažete nitko se time ne bavi, samo bi izvlačili novce.
Na žalost izlaza nema, ili se nadati kako će to završiti samo od sebe ili čekati da se ovdje stvarno netko počne baviti ovim problemom.

glamwizard, kako ste saznali za SED? preko Felixove grupe?

[Nour Bin Laden]

Tema je stara ali sam je pronašla tek danas.
Imam 35 godina i SED. Oduvijek ga imam, otkad se se sjecam.
Netko je spomenuo da izbirljivost prelazi u SED kada dijete/covjek jede samo nekoliko namirnica.
Netko drugi je napisao da je stvar u teksturi, boji, uglavnom u nečemu iz područja senzorike.
E pa nije....da pokušam jednostavno objasniti.
Ne volim kelj npr, kao ni ništa od kupusnjača. Bljak su mi😀
Ali ako krepavam od gladi i dođem mami na ručak, pojest ću kelj koji je skuhala- iako ću ga dooobro izgnječit vilicom da ne osjetim u ustima ono grozno hrskanje.
ALI ako se umjesto o kelju radi o sendviču koji sadrži majonezu ( ili senf, sir, bilo šta kiselo npr krastavce) MA NEMA ŠANSE.
Crknut od gladi? Ok ako nema ništa drugo za jest.
Ne mogu jesti kiseliš, sir ( niti jedan, niti na pizzi, niti u tiramisu), majonezu, senf, karfiol, jaja, ne mogu piti pivo ni vino ( ni šampanjac).
Nemam ocat u kući jer čim se boca otvori povraća mi se od mirisa.
Ako netko kraj mene jede hot dog s majonezom, meni je to ( oprostite na izrazu) kao da kraj mene obavlja nuždu.
Nema šanse da u frižideru držim tubu majoneze.
Gadi mi se oprat čašu iz koje je netko pio vino.
Dovoljna je jedna mrvica ili kap navedenih namirnica na čitav lonac jela, da za mene to jelo bude sasvim neprihvatljivo.
Netko je spomenuo i muža koji niti u gostima ne može pojesti zalogaj povrća. Ja ga potpuno razumijem. Ne postoji situacija u kojoj bih stavila u usta npr zalogaj kisele paprike. Kakvi gosti😖.
S druge strane, ne volim kruh putar i med, ali ću ga pojest ako sam jako gladna. Isto tako kuhano meso, kobasice, pekmez....ima toga dosta ali taj dio nije SED nego obična izbirljivost. Kažem, pojedem ali preko volje.
Za razliku od ranije nabrojanih namirnica gdje bih, kažem radije iščeprkala nešto iz kante za smeće nego pojela najmanji listić kiselog kupusa.
Inače imam 167 cm, 51-52 kg i normalnog sam zdravlja.
Eto, sorry na epskom postu, morala sam podijelit iskustvo... možda kome dobro dođe.

[Banana10]

Pronašao sam ovu temu, vidim da je stara, ali je aktualna i danas. U kontaktu smo s Felixom koji se ovdje spominje, je li tko bio na tretmanu kod njega?

[ladybug24]

TIT kaže:

Bojim se da će se pod ovom dijagnozom sakrivati svatko tko rađe jede meso s krumpirima umjesto raznolike prehrane...
Isto kako roditelji neodgojene djece kažu - ma on je malo hiperaktivan.

Da, koliko ih samo ovdje ima koji imaju SED, a tako rijedak poremecaj.

Ono sto se meni pokazalo jako djelotvorno s djecom koja ne jedu je da im se kaze ako ne pojedes, neces ici na to i to mjesto (nađe se nesto sto vole) i naravno, drzi se toga sto se reklo.
Tada dijete samo odlucuje je li mu prihvatljiva posljedica nejedenja, nitko ga na nista ne tjera.

E da, "zeljena stvar" ne moze biti nesto vremenski daleko, sto djetetu ionako nista ne znaci. Nego neposredno taj dan, nakon obroka koji se pred njim nalazi.
Po mom iskustvu, jako rijetko ce se dijete svojevoljno odreci necega sto mu se sviđa.

[Banana10]

I nije tako rijetka, samo nije često dobro dijagnosticirana jer se time nitko u RH ne bavi.

Tvoj recept jednostavno ne prolazi kod djeteta koje ima SED, ali može kod izbirljivog ili tvrdoglavog. Ako nije u njegovom rasponu hrane jednostavno bi prije umro od gladi nego pojeo nešto što mu nije sigurna hrana.

Radi se o fobiji koja ne prolazi s vremenom i nije podložna raspoloženju kod djeteta, zapravo mu to stvara još veće poteškoće jer ne može sa ostalima na ručak u školi, pa onda zadirkivanje i propitkivanje djece, učitelja, rodbine, itd...

[Colospa Retard]

ladybug24 kaže:

Da, koliko ih samo ovdje ima koji imaju SED, a tako rijedak poremecaj.



Ono sto se meni pokazalo jako djelotvorno s djecom koja ne jedu je da im se kaze ako ne pojedes, neces ici na to i to mjesto (nađe se nesto sto vole) i naravno, drzi se toga sto se reklo.

Tada dijete samo odlucuje je li mu prihvatljiva posljedica nejedenja, nitko ga na nista ne tjera.



E da, "zeljena stvar" ne moze biti nesto vremenski daleko, sto djetetu ionako nista ne znaci. Nego neposredno taj dan, nakon obroka koji se pred njim nalazi.

Po mom iskustvu, jako rijetko ce se dijete svojevoljno odreci necega sto mu se sviđa.

tak su meni jednom prijetili da necu ic na neki rodjendan pa sam rekla super jer nisam ni voljela tu djecu. na kraju su me odvukli gladnu jer je majka obecala ljudima.


al ne bi im upalilo ni da sam voljela ista. nista nisam voljela onolko kolko sam mrzila hranu.