Ah ta motivacija za učenjem.
Tijekom svog školovanja naučio sam dosta stvari o sebi samome, pa tako i o samom procesu učenja. O potonjem sam istraživao puno vremena, ulupao sate i sate istraživanja jer jednostavno nije išlo. Ili sam ja samo tako mislio? Prelistao sam sve moguće portale, knjige, tiskovine i sl. na temu učenja, memorije, pamćenja, koncentracije i sl., ali ništa nije urodilo plodom.
No jednog dana, odlučio sam samo uključiti svoj mozak i prići problemu s zdravorazumske perspektive. Moji zaključci su sljedeći:
Najbolje se uči kada postoji iskreno zanimanje za predmet kojeg se uči, ali čak ni to nije garancija jer i u tome postoje nezanimljivi dijelovi gradiva. Motivacija najviše pada zbog lošeg pristupa procesu učenja. Ukoliko smo bilo kad imali problema sa istim, stvorili smo neki mentalni zid prema tome, unaprijed misleći da je to nemoguć proces.
Po meni, odnosno meni osobno, najveća motivacija dolazi kada upijam gradivo i kužim stvari. Neovisno o predmetu i temi, ako nešto razumijete motivacija se povećava te samim time raste produktivnost. Pod razumijevanjem mislim obrada informacija u glavi bez napora za memoriranjem i besciljnim ponavljanjem. Treba dobro poznavati i razraditi osobne metode rada sa tekstom. Učenici i studenti često ne znaju raditi sa nastavnim materijalima, uče doslovno i bez uključivanja mozga. Kada gradivu pristupite sa samom željom da razumijete, sa dozom radoznalosti i istraživačkom perspektivom - stvari se mijenjaju u vašu korist. Još bi dodao i Bloomovu taksonomiju kao orijentaciju u učenju (svakako je proučite).
Rekao bih da je nedostatak motivacije samo nedostatak vještina u obradi nastavnih materijala, jer smatram da smo svi motivirani kada nam nešto ide, kada su rezultati pozitivni. Eto toliko od mene