Ljudi koje nitko ne sluša dok pričaju

[Yuna]

Iochannes` kaže:

.. bio, prošao.

Što sam shvatio; koliko si "tih" prema drugima, toliko si "tih" prema sebi.

Interesantno. Možeš to malo elaborirat? Nisam sigurna da shvaćam

[Iochannes`]

Može, evo ista stvar iz druge perspektive; kako se izražavaš prema drugima, izražavaš se prema sebi.

Drugi postoje stoga da bi se ti mogao izraziti u odnosu na nekoga, jer ako se ne izraziš u odnosu na nekoga, ti tada ne vidiš sebe u odnosu na nekoga. Ako ne vidiš sebe u odnosu na nekoga - ako ne vidiš sebe, sam i sa drugima, tj. u potpunosti; tada ne upoznaješ sebe u potpunosti; i jer tako ne poznaješ sebe, ne možeš da izraziš sebe u istini.

Izraziti (bilo riječju, mišlju ili djelom) znači izbaciti sebe iz sebe. I tada vidiš tko si.

[- nya -]

Da bas tako. Ne mozes se vidjeti ako si sasvim sam. Nemas ogledalo.
Ja nisam pricljiva ako mi nije zanimljivo, ako jest pricam. To sad. Iako rado i slusam ako imam koga i sto.
Inace sam isto imala problem izrazavanja prema drugima, jer da bi se izrazio moras se otvoriti (a ako je iko bio zatvoren, ja sam bila).
I mozda ispadnes glup, mozda smijesan, mozda bezvezan, mozda neznalica. Sve je moguce. Al sto onda?
Kao da su drugi bolji? Pa ako i jesu (po cijim kriterijima), koga briga
Aj em maj oun spešl kriejšnnnnn

[Jolie Roger]

Prave osobe će ti dati pažnju i uvažit te i takve osobe zaslužuju tvoju pažnju, ostali f. off.
Sa večinom ljudi sam izgubio volju za komunikacijom.

Yuna kaže:

Svjesna sam da je problem u meni, vjerojatno mi je glas jednoličan i pretiha sam pa me nadglasaju.
Morat ću se počet više derat
U petak idem na jedno okupljanje di su jako glasni ljudi pa ću im baš namjerno upadat u riječ da vide kak je to hihi.

Postoje vježbe za glas.

ovo zadnje i ja nekad smišljam.

[Amstrad]

Tako je i meni, nitko me ne slusa. Onda sam skuzio da je to zato sto sam puno mladi od svog drustva, po njihovim rijecima jos sam zelen i nemam iskustva u zivotu kolko oni imaju, jer ipak oni su naj pametniji oni znaju kako se zivi jer su stariji. To je tako bez obzira jesi ti sposobniji, pametniji ili nesto trece, oni se osjecaju ugrozeno i automatski te iskljucuju. Jbg. nas mentalitet.

[LarryWallis]

Yuna kaže:

Ja sam jedna od tih. Čim otvorim usta da ispričam nešto duže od par riječi netko mi upada u riječ, nadglašava me i slično, UVIJEK, u skoro svim društvima u kojima sam se ikad nalazila u životu.

Fascinira me kad neki ljudi počnu pričat neki događaj i svi istu sekundu ušute i pažljivo ga slušaju, čak i kad ta osoba priča nešto užasno dosadno i glupo. Svjedočila sam tome valjda milijun puta.
A ja kaj god pričam, čak i kad je nešto super zanimljivo i zabavno, jako rijetko me netko uopće sluša, pogotovo duže od par sekundi, a face im izgledaju ko da jedva čekaju da završim i svako malo pogledavaju druge samo da ne moraju mene slušat.

Očito je problem u meni, tj. mom načinu govora. Možda je dosadan, možda imam ružan glas, možda nisam dovoljno glasna, možda nešto deseto.

Ima još koga s istim problemom?

Počela sam namjerno upadat u riječ onima koji meni to rade, smijat se nečem desetom, ignorirat ih i slično dok pričaju da vide kak je to. Al džabe mi kad sam jedina, svi ostali ih pažljivo slušaju

Mozda im nisi interesantna ali kazes da i drugi koji nisu interesantni njih slusaju? Onda moze znaciti samo jedno, ne znas se postaviti u razgovoru. U razgovoru se mora osjetiti da znas sta pricas i osjetiti maltene da ces nauciti tog nekog necemu, da izazivas postovanje. To je valjda kod primitivnijh ljudi, koji su u glavi kao copor majmuna, trazi se alfa muzijak i ostali, znaci neka hijerarhija u drustvu. Kod pametih ljudi bitno je sto kazes a ne tko kaze i kako kaze. A to je velika razlika. Da si agresivnija, fizicki krupnija, jako vjerujes u svoje stavove i zelis ih nametnuti pogotovo ako imaju i malo logike, cak i ako ne uspijes cut ce se tvoj glas. Ako si sitna, tiha, povucena, takve ti nitko ne postuje jer kod nas ljudi su navikli na batinu, autoritet, silu kroz prosla stoljeca pa je to ostalo u mentalitetu.

[untrue]

ljudi vole glumce, bez obzira ako ti prica nije pretjerano zanimljiva, ako imas dobru predstavu, ljudi ce te slusati.
ista situacija i sa pricanjem viceva. netko zna, netko ne zna.
netko ce urlati na neciji vic, a netko ce ispricati isti taj vic a ljudima ce stajati upitnici nad glavom.
ako imas volje, stani katkad pred zrcalo i baljezgaj bilo sta, pricaj sa tim bicem u odrazu.
mijenjaj intonaciju, tempo, geste, radi stanke i promatraj se.
meni je poprilicno pomoglo snimanje pred web kamerom. jednostavno citanje neke knjige ili bilo sta, nebitno,
ali mi se promijenila percepija o samome sebi i pomogla da se vidim iz nekog drugog ugla.

[Aeonium]

Yuna kaže:

Da, al fascinantno mi je da nekima ne upadaju i slušaju ih dok nekima non stop netko upada u riječ, kao da njihova priča nije vrijedna slušanja. Obično tišim i nenapadnim ljudima upadaju. Ali ja nisam nešto pretjerano tiha, onak između sam, pa mi opet upadaju. Nije mi jasno...
Možda se moram počet više derat

Moraš počet prestat pridavat pažnju i poštovanje drugima u društvu oko sebe. Šta više paziš da nekoga ne povrijediš, izvinjavaš se i generalno motriš tuđe reakcije ljudi te počinju olako shvaćat.

Počni bit bahata, neobazriva i egoistična i vidjet ćeš promjene. Počni malo i zajebavat, spuštat određene osobe i te iste će ti pit vode iz ruku. Ljudi su uglavnom retardirani, više štuju neku prgavu seljačinu nego empatične osobe.

[maidish]

Vrh je kada nesto hoces reci i onda se okrenu prema tebi, lagani "omg izraz", pregovorila je, trude se taj izraz lica sakriti, zauzmu onu zainteresirnau pozu, jednom rukom cesljaju bradu i koncentrirano gledaju u tebe sa najboljim namjerama i nakon pola recenice se vise ne mogu suzdrzati, okrenu na svoje ili jos bolje pocnu zvjerkati okolo Ma to je tako zanimljiv fenomen u nasem drustvu dodje mi da im poklonim bonboncic kada to vidim, koliko se trude, preslatko za vidjeti

[N3M0N]

Problem u komunikaciji sa drugima.

Nisi jedina, dosta ljudi imaju probleme prilikom komunikacije. Nekad je to zato što imaju veoma mal vokabular, nekad zato što mucaju, jecaju te neke riječi ponavljaju nekoliko puta a nekad zato što ne znaju da dočaraju priču drugima. Ima svega tu po malo kako bi se reklo, i ja sam nekoć imao sličan problem. Kada želim da ispričam neki događaj dosta toga kod moje priče bude nepovezano, dosta sam jecao i zastajkivao a o tome kako sam dočaravao ljudima priču neću ni da govorim.

Kako sam se poboljšao ? Jednostavno, opustio sam se, oslobodio, prije neke priče duboko udahni i kreni sa pričom...

[čćtkj]

problem je u tome da ne odgovaram više na pozive iz Hrvatske
nije ne jedina

[markos30]

Aeonium kaže:

Moraš počet prestat pridavat pažnju i poštovanje drugima u društvu oko sebe. Šta više paziš da nekoga ne povrijediš, izvinjavaš se i generalno motriš tuđe reakcije ljudi te počinju olako shvaćat.

Počni bit bahata, neobazriva i egoistična i vidjet ćeš promjene. Počni malo i zajebavat, spuštat određene osobe i te iste će ti pit vode iz ruku. Ljudi su uglavnom retardirani, više štuju neku prgavu seljačinu nego empatične osobe.

znaci ti ljude nazivas prgavin seljacinama koje smatras nesimpaticnima i njoj kazes da ona postane ono sto i sam prezires? genijalno

[Clandestine]

Ja nisam primjetio da mi se upada pretjereano u riječ,nego znate li onaj trenutak kada je razgovor na vrhuncu,neka tema je humoristična,zabavna ili intelektualno poticajna i onda vi počnete zaneseno pričati ili nešto komentarisati.I onda taj užasan osjećaj i realizacija da te jebeno niko nije čuo,kao da si govorio zidu.Jednostavno im je tvoj komentar ušao na jedno izašao na drugo a ti ne znaš da li da odeš ili da se praviš budala.

[Mmps]

Mislim da je stvar u tome koliko si sam uživljen u priču. Što si sam uživljeniji u nešto prije ćeš i druge zainteresirati.

Ali opet...

Clandestine kaže:

Ja nisam primjetio da mi se upada pretjereano u riječ,nego znate li onaj trenutak kada je razgovor na vrhuncu,neka tema je humoristična,zabavna ili intelektualno poticajna i onda vi počnete zaneseno pričati ili nešto komentarisati.I onda taj užasan osjećaj i realizacija da te jebeno niko nije čuo,kao da si govorio zidu.Jednostavno im je tvoj komentar ušao na jedno izašao na drugo a ti ne znaš da li da odeš ili da se praviš budala.

....uvijek se može desiti da te jednostavno nisu skužili

Ima puno toga u brzini govorenja i visini glasa, mimici i stavu općenito. Ja sam malo ekstrem jer imam bipolarni pa sam često i s jedne i s druge strane, nekad me nitko ne doživljava a to je kad ni samu sebe ne doživljavam i kad mi se ni ne da pričati i pričam sporo, tiho i nezainteresirano, a nekad se doslovno popnem negdje i praktički se derem i toliko sam uživljena u nešto što moram ispričati da nema šanse da me itko prekine, i u tim trenucima definitivno ne razmišljam da li me itko čuje, vidi i je li zainteresiran za temu ali ispada da me u takvim trenucima svi doživljavaju

Tako da mislim da kad želite da vas se čuje da bi bilo dobro da se uspravite i pojačate ton, eventualno malo ubrzati priču, ali mislim da se to spontano događa kad je netko uživljen u ono što priča.

A na kraju krajeva, uvijek ima onih s kim nit nemaš o čemu pričati, kao i onih s kojima možeš o bilo čemu... neovisno o svim tim pizdarijama...

[Oswin Oswald]

hah, moje frendice cesto zazuje kad pricam neke stvari tipa kad sam prolazila enciklopediju povijesti sam imala hrpu teorija kak je do ceg doslo (tipa zasto neandertalci nisu uspjeli pratit homo sapiense ), pa sam bila zaljubljena u aleksandra makedonskog jedno vrijeme jer je bio srcan i hrabar i lud onda sam krenula s povijesti filozofije gdje sam imala crush na talesa itd. ljudi sam pocnu zujat okolo. nekad lupim sakom o stol i onak sam "SLUSAJTE!!!" malo se sokiraju al sta ces al s druge strane i meni su cesto njihova sranja dosadna, pa ono.. it's okay

e a kad mi ljudi tak zazuje cesto se i ja pogubim u glavi i mislim si "ahhhh da bar znam nekog tko je zanimljiv KO JA" strasna sam

[Mmps]

Hahahah pa da, kad naiđeš na nekog isto tako zaljubljenika u povijest, filozofiju ili što te već zanima onda nema problema u komunikaciji kad si s nekim na istoj valnoj duljini. A ovo tko je gdje bio i što je tko radio i što je tko kupio, ajde da ljudi pričaju o sebi samima još bi možda i slušala, ali obično pričaju o nekim trećim osobama koje nit znam nit me zanimaju. Niti meni pada na pamet pričati frendici o nekoj tamo trećoj što je ona rekla i blablabla, pa se zavalim negdje u kut listam novine uglavnom...ni ne trudim se sudjelovati u takvim razgovorima naporno mi je to

[maidish]

N3M0N kaže:

Problem u komunikaciji sa drugima.

Nisi jedina, dosta ljudi imaju probleme prilikom komunikacije. Nekad je to zato što imaju veoma mal vokabular, nekad zato što mucaju, jecaju te neke riječi ponavljaju nekoliko puta a nekad zato što ne znaju da dočaraju priču drugima. Ima svega tu po malo kako bi se reklo, i ja sam nekoć imao sličan problem. Kada želim da ispričam neki događaj dosta toga kod moje priče bude nepovezano, dosta sam jecao i zastajkivao a o tome kako sam dočaravao ljudima priču neću ni da govorim.

Kako sam se poboljšao ? Jednostavno, opustio sam se, oslobodio, prije neke priče duboko udahni i kreni sa pričom...

Ne postoje ljudi koje nitko ne slusa dok pricaju Svaki je sa barem jednom osobom, ma bila to cak i samo obitelj potpuno opusten, sto je na neki nacin kljuc dobroj komunikaciji…..

Ako vec onda ljudi koje puno njih ne slusa dok pricaju

[Oswin Oswald]

Mmps kaže:

Hahahah pa da, kad naiđeš na nekog isto tako zaljubljenika u povijest, filozofiju ili što te već zanima onda nema problema u komunikaciji kad si s nekim na istoj valnoj duljini. A ovo tko je gdje bio i što je tko radio i što je tko kupio, ajde da ljudi pričaju o sebi samima još bi možda i slušala, ali obično pričaju o nekim trećim osobama koje nit znam nit me zanimaju. Niti meni pada na pamet pričati frendici o nekoj tamo trećoj što je ona rekla i blablabla, pa se zavalim negdje u kut listam novine uglavnom...ni ne trudim se sudjelovati u takvim razgovorima naporno mi je to

ma nije cak ni do toga sad da netko mora imat iste interese kao ja (jer mijenjam interese ko carape ), al jebote daj reci nesto novo, nesto drugacije, nesto zanimljivo, nesto sto se ne tice ljudi ili day-to-day stvari. cak mogu i pricat o obicnim stvarima.. ali SAMO o tome pricati fakat ne razumijem. pa kakve zivote ljudi vode, mene to sve deprimira. najdraze mi se druzit jednom mjesecno. iako evo prijete mi se da moram ic van i u petak i u subotu

[reverat]

Yuna kaže:

Ja sam jedna od tih. Čim otvorim usta da ispričam nešto duže od par riječi netko mi upada u riječ, nadglašava me i slično, UVIJEK, u skoro svim društvima u kojima sam se ikad nalazila u životu.

Fascinira me kad neki ljudi počnu pričat neki događaj i svi istu sekundu ušute i pažljivo ga slušaju, čak i kad ta osoba priča nešto užasno dosadno i glupo. Svjedočila sam tome valjda milijun puta.
A ja kaj god pričam, čak i kad je nešto super zanimljivo i zabavno, jako rijetko me netko uopće sluša, pogotovo duže od par sekundi, a face im izgledaju ko da jedva čekaju da završim i svako malo pogledavaju druge samo da ne moraju mene slušat.

Očito je problem u meni, tj. mom načinu govora. Možda je dosadan, možda imam ružan glas, možda nisam dovoljno glasna, možda nešto deseto.

Ima još koga s istim problemom?

Počela sam namjerno upadat u riječ onima koji meni to rade, smijat se nečem desetom, ignorirat ih i slično dok pričaju da vide kak je to. Al džabe mi kad sam jedina, svi ostali ih pažljivo slušaju

Ne kuzim zasto te ne slusaju, uopce mi ne zvucis dosadno ili kao da imas problem s jezikom. Za razliku od recimo mene koji se stalno mucim s izrazavanjem, posebice u pisanom obliku. Meni to oduzima toliko mentalnih resursa da cesto zvucim ko da sam retardiran.

[piskavac]

Yuna kaže:

Ja sam jedna od tih. Čim otvorim usta da ispričam nešto duže od par riječi netko mi upada u riječ, nadglašava me i slično, UVIJEK, u skoro svim društvima u kojima sam se ikad nalazila u životu.

Fascinira me kad neki ljudi počnu pričat neki događaj i svi istu sekundu ušute i pažljivo ga slušaju, čak i kad ta osoba priča nešto užasno dosadno i glupo. Svjedočila sam tome valjda milijun puta.
A ja kaj god pričam, čak i kad je nešto super zanimljivo i zabavno, jako rijetko me netko uopće sluša, pogotovo duže od par sekundi, a face im izgledaju ko da jedva čekaju da završim i svako malo pogledavaju druge samo da ne moraju mene slušat.

Očito je problem u meni, tj. mom načinu govora. Možda je dosadan, možda imam ružan glas, možda nisam dovoljno glasna, možda nešto deseto.

Ima još koga s istim problemom?

Počela sam namjerno upadat u riječ onima koji meni to rade, smijat se nečem desetom, ignorirat ih i slično dok pričaju da vide kak je to. Al džabe mi kad sam jedina, svi ostali ih pažljivo slušaju

Imam donekle taj problem. Samo što se on kod mene ne očituje toliko da će me odmah na početku neko prekinuti i pričati svoje, mada ima i toga.

Nego se više radi o tome kad počnem obrazlagati neke detalje (a imam ""nos"" za detalje) onda me se naprasno prekine, kao da je i najmanje ulaženje i objašnjavanje detalja misaoni zločin koji se smjesta mora kazniti.

Niedajbože da razgovor nije p(l)itak i lagan.

-------------------------------------

Čini mi se da je problem opisan u uvodnom postu prisutniji u osoba koje istovreemeno imaju i tih i spor izričaj.