Ljudi koje nitko ne sluša dok pričaju

[Doricamerica]

bolje ikako nego nikako ne pričat

[Jobi]

oko te izjave bi se moglo raspravljat.

[pattie_boyd]

meni se to zna dogoditi u društvu kad je netko predominantan
tako je u jednom jedna cura koja pol druženja provede pričajući o sebi i u to vrijeme iz mene iscrpi svu energiju, površno ju i slušam, tak da se ne nestojim uopće ni ubacit u razgovor, nego samo ako promijenimo temu počnem pričat
u to vrijeme često i odem na WC, do dućana i sl. jer mi treba malo odmora
al ajde, tješim se jer je i tim ljudima naporna, tak da

[AyaFey]

Darkyn kaže:

Možeš imati sve navedeno u prvoj rečenici, no, ukoliko imaš sugovornika/sugovornike koji misle da je bitnije da oni iznesu svoje mišljenje prvi, uvijek , pa čak i dok osoba priča, da doslovno "pregaze" njeno izlaganje svojim, ne preostaje ti ništa drugo nego biti izravan u smislu "dosadno ti je ovo što ja pričam?", "oprosti, ali upadaš mi u riječ. Znaš li da to baš i nije kulturno?"...ili se jednostavno pobrati nakon nekog vremena i otići kući.

Imala sam jednog poznatog koji je mislio da razgovor za kavom podrazumijeva njegov monolog o bitku i batku. Ja bih zaustila da se referiram na eventualno zanimljivu temu u razgovoru(nakon što sam pretpostavljala da je monologu bilo dostatno 10 min neprekidne priče), a on bi jednostavno nastavio.
Pokušala sam i sa "a mogu sad ja?", u nadi da ću ga zericu posramiti. Jok. Lik si je bio prebitan.
Pa je onda i moj raspored najednom postao prebukiran. Sveden na osobe koje su ekšli ugodni sugovornici.

Da, znam, istina da nekad od brbljavaca ne možeš doći na red jer njih ne zanima čut što ti imaš za reći nego im je najbitnije da imaju publiku koja će ih slušat. Imala sam slične susrete par puta u životu...i uvijek me fasciniralo to što baš uživaju držati monologe, uživaju u jednostranom razgovoru. Meni uopće nije problem slušati, ali imam svoje granice.

Autorice - kažeš da si bila u društvu i da te nitko nije slušao. Možda tim ljudima jednostavno nisi sjela, da se tako izrazim. Nisi ni prva ni zadnja kojoj se to dogodilo. Imaš ljude s kojima odmah pronađeš zajednički jezik, a imaš i one s kojima se to nikad ne dogodi. Zašto uopće razmišljati o ljudima koji te stalno prekidaju usred rečenice i nastavljaju po svojem? Ne vrijedi.

validusername kaže:

da ti približim što je "power line", recimo najljepši primjer imaš u izjavi jednog našeg sportskog dijelatnika jednom novinaru "jebem ti mater koja te okotila".

novinari nisu stali ovo je nečuveno, jer tko je taj novinar, čovjek koji želi raditi ono što želi raditi i staviti kruh na stol.
on nema "power line" iza sebe, ovaj ima "power line" iza sebe, pa što kod kaže, to respektiramo

tako ti i hrvatskom društvu, i na onoj psihološkoj razini, mi respektirano "power line", ako nemaš "power line" iza sebe ti su šuka koja priča gluposti

Ajde, tko poštuje Mamića?
Prije će bit da ga se neki ljudi pribojavaju...

[Fantasist]

u tome i jest vic, ako ga se boje moćan je i kad on nešto govori onda svi šute...ta teorija, rekao bi, imidžu koji se gradi, iam smisla itekako...kad smo već kod dotičnoga, on isto tako ima i jaku diplomaciju, nije baš tip koji ide kroz zid.

[uzurpator]

Ja imam drugi problem, ja previše pričam. Čak me bivša šefica nekoliko puta upozorila i rekla da joj upadam u riječ i da prvo saslušam do kraja što mi ima za reći, pa onda da kažem svoje mišljenje. No, ovo nije topic o tome, samo sam htio istaknuti da ima i nas koji previše pričamo.

[Orlandia]

Zanimljiva tema!
Družim se s većim i šarolikim brojem ljudi koje upoznajem zbog posla.
I uvijek se nađe određeni broj dominantnih brbljavaca zbog kojih ne dođem na red za nešto reći. Ali ti brbljavci su ljudi koji i ne slušaju mene ili nekog drugog nego isključivo piće po svom. I kao da uživaju slušati sami sebe. Ili možda misle da su jako zanimljivi i pametni da ih mi ostali jedva čekamo čuti.
Vrlo često su to naporne osobe, a sadržaj njihovih priča je dosadan.
Iz svog života sam isključila sve koji drže monologe na način da ne iniciram kavice, druženja i slično.
Na poslu je lako. Maknem se i idem nešto raditi dok ovi melju ili smislim nešto treće.
Takvo dominantno brbljanje je obična nekultura i dokaz da osoba nije svjesna sebe u dovoljnoj mjeri kao i to da ne osjeća i ne poštuje druge.
Na pitanje kako dominirati u razgovoru odgovaram: zar je to vrijedno truda?
Ako s nekim klikneš tada će razgovor teči ravnopravno, a ove ostale je bolje zanemariti.

[Jobi]

@orlandia

[validusername]

AyaFey kaže:

Ajde, tko poštuje Mamića?
Prije će bit da ga se neki ljudi pribojavaju...

primjer sa Albert Einstenom je mnogo jači, njega nitko nije slušao ili bolji reći čitao, dok nije netko stao iza njega tko nije imao "power line"
taj primjer se gura pod tepih da otac suvremene fizike je bio izgnoriran.
no to je već socijološki primjer.
i nije prvi niti zadnji, takve stvari su obilježile prošlo stoljeće.
danas mislim da se razvijenija društva malo agresivnije ponašanje u situacijama ignoriranja jer se prečesto pokazalo da nešto "stoji na mjestu" čisto zbog prihvaćanje ignoriranja kao oblika komunikacije.

Orlandia kaže:

Takvo dominantno brbljanje je obična nekultura i dokaz da osoba nije svjesna sebe u dovoljnoj mjeri kao i to da ne osjeća i ne poštuje druge.
Na pitanje kako dominirati u razgovoru odgovaram: zar je to vrijedno truda?
Ako s nekim klikneš tada će razgovor teči ravnopravno, a ove ostale je bolje zanemariti.

nepoštovanje je vjerovatno najvažnija riječ. nije važno što se govori nego je važno tko govori.
u manjim sredinama je puno više izraženije, možda i čak stvar kulture.

u većinim sredinama u okruženju u kojima se svi međusobno uvažavaju, to je možda ono i najbitnije, toga nema, pa čak i brbljavci ušute kad se to od njih očekuje.

to je vjerovatno i jedan od mojih problema u grupnoj diskusiji otkad sam napustio manje sredine, jer sam uvučen u taj oblik ruralne komunikacije.

razgovarati sa osobom je lako jer ne postoji dominacija za koju se očekuje da vodi komunikaciju u svojem smjeru.
no nasuprot doći u veću sredinu gdje ta dominacija ne postoji niti u grupi, stvara mi velik problem.
zato je odgovor, seljak

[Orlandia]

Ovdje su u pitanju razni procesi kod osoba koje proždiru sugovornika. Glad za pažnjom, volja za moć, potreba za ekspanzijom unutarnje napetosti.

Ali kod osoba koje gutaju šutke verbalnu trpezu isto postoji problem, a već su ga detektirali na ovom topicu, a to je slaba slika o sebi i stav koji govori: ja sam beznačajna osoba.

U korijenu tog bespogovornog slušanja ide paralelno i neslušanje sebe i svojih potreba. A ostajanje u neugodnom društvu govori i o nepoštivanju samog sebe.
Po meni nije toliki problem ne znati se nametnuti u razgovoru jer ima ljudi kojima se ne da nametati, ne da im se pričati radi pričanja i nemaju potrebu podijeliti tok misli s drugima u nekom većem obimu.

Problem je kad se osoba ponaša kao da je paralizirana i kao da nema nikakvu slobodu (dići se, otići, izgovoriti se) nego sjedi prikovana i sluša gnjavatora koji iz nje isisava energiju. To je zbilja tužno.
I u društvima u kojima kultura ne diktira način ophođenja kao što je naše društvo većinom na žalost primitivno i neotesano introvertirani pojedinac se smatra "slabim" dok se gnjavatori smatraju "jakima".

Kako je uopće došlo do ove besmislene dihotomije i zašto se ona toliko podupire nije mi jasno.. jer kategorije o kojima govorimo uopće ne znače "jakost" i "slabost" jer i dominantan gnjavator se može smatrati slabim ukoliko ga se promatra kao onoga koji slabo kontrolira sebe i ima apsolutno slab osjećaj za druge.

[naomi]

Yuna kaže:

Ja sam jedna od tih. Čim otvorim usta da ispričam nešto duže od par riječi netko mi upada u riječ, nadglašava me i slično, UVIJEK, u skoro svim društvima u kojima sam se ikad nalazila u životu.

Fascinira me kad neki ljudi počnu pričat neki događaj i svi istu sekundu ušute i pažljivo ga slušaju, čak i kad ta osoba priča nešto užasno dosadno i glupo. Svjedočila sam tome valjda milijun puta.
A ja kaj god pričam, čak i kad je nešto super zanimljivo i zabavno, jako rijetko me netko uopće sluša, pogotovo duže od par sekundi, a face im izgledaju ko da jedva čekaju da završim i svako malo pogledavaju druge samo da ne moraju mene slušat.

Očito je problem u meni, tj. mom načinu govora. Možda je dosadan, možda imam ružan glas, možda nisam dovoljno glasna, možda nešto deseto.

Ima još koga s istim problemom?

Počela sam namjerno upadat u riječ onima koji meni to rade, smijat se nečem desetom, ignorirat ih i slično dok pričaju da vide kak je to. Al džabe mi kad sam jedina, svi ostali ih pažljivo slušaju

Kad sam procitala ovo kao da sam vidjela sebe. Šta posebno iritira su sitacije u kojima osjetim da sam u pravu, znam šta govorim i da je to svima bitna tema, a ljudi ne slušaju. Znam ih nekad i iskreno upitat: ''Zadnjih 5 puta kada sam nesto preporucila se pokazalo da sam bila u pravu, zašto me sada ne slušate?'' Ljudi obicno odgovore ''Hocemo'' i zaborave sta sam rekla.
Nije da sam stalno uvjerena kako sam u pravu , al nije mi jasno zasto nemam bas nikakvu moć u govoru.

Uff posebno sam se naljutila kad je jedan kolega s posla lagao, i osjetila sam da ljudi vise vjeruju njegovoj laži nego mojoj istini... Bila sam u depresiji dva tjedna nakon toga

Bas sam se raspisala, stvarno me ova tema takla

[inka20]

ja imam isti problem, trudim se biti dominantna, ali jednostavno nisam takav tip. imam faza kao i svatko kada se dobro osjecam i uspijem ispricati nesto, ali vecinu vremena nije tako. mislim da se tu ne moze puno napraviti.

jedna stvar koju sam primjetila, a to je da je na poslu drugacije. nosim uniformu pa me ljudi slusaju . U drustvu nije tako.

[Levelrunner]

@Yuna, još rano ujutro sam pročitao ovaj tvoj post, obavio neke stvari, otišao do dućana...i još uvijek mislim o tome. Ne mislim da ti imaš problem neslušanja izuzev možda toga da si previše fokusirana. Naravno, razumijem ne bi ni bila fokusirana da se te situacije ne ponavljaju u nedogled. I još je tu pitanje većine. Meni se identično događalo (i dalje se događa, ali ne i meni, jer nemam namjeru spuštati se, drugim riječima ne uzimam to više osobno) dok nisam shvatio da je pitanje frekvencije. Većina ljudi koje znam su jednostavno na nekim nižim frekvencijama i za njih smo mi "drukčiji" dosadna egzotika. Došao sam do toga da vibraciju ne spuštam ni pod cijenu života. U suprotnom iscrpi te njihova prisutnost, a svi pokušaji skretanja pažnje na sebe odnosno na jednu normalnu rečenicu završavaju pogledima: "Kaj to ovaj sad pokušava reć" ...a ti se osjećaš blesavo, ispijeno, umorno i na krvom mjestu u krivo vrijeme.

S druge strane poznajem ljude koji su visokoobrazovani, načitani, umjetnici, ma nije bitno kaj su...pa i stariji od mene 30-40 godina da jednostavno: slušaju, uvažavaju, zaključuju, uživaju u obostranoj komunikaciji.

Ne moram valjda reći nakon ovoga gore da sam napravio selekciju, odrezao čitave grupe i to dugogodišnjih "prijatelja". Ćaos, uživajte u glupostima i "slušajte" se međusobno.

I dodao bih, pomaže razvijanje nekih svojih vještina/talenata da se učvrstiš "i postaneš interesantna", kod mene je npr: slikanje, sport...da ne nabrajam. No njima (neslušljivcima) ne buš i dalje OK, jer je stvar u frekvenciji. Oni su jednostavno vriti.

[Leteća]

Ako nisu u stanju biti kraći i zanimljiviji trebali bi manje pričati.

[validusername]

eto danas razgovarao sa nadprosječnom inteligentnom osobom.
i koliko je to težak razgovor.
a najbolnije što mu kažem ono što je netkom sa iskustvom 5g. teško za svatiti, njemu kao da si mu rekao žuta boja je žuta jer je žuta.

i onda se počne praviti blesav i uvijek ima nešto pametno za kontra reći što nemožeš oboriti, i onda jebeno moraš popiziti.

i onda kad počne pričati uopče valjda ne shvaćajući svoje inteligencije, koliko je njegovo pričanje zahtjevno..
no niti ne shvača koliko njegova inteligencija je nešto što se treba uklopiti.
jer mi ne živimo u društvu inteligentnijih ljudi nego društvu Kim Kardašijan.
popuši pečenicu, objavi to na web, ako imaš sustav iza sebe biti ćeš priznata..., a ovaj inteligentniji neka se goni u svoj svijet.

i onda se svađa sa osobama koji neznaju tablicu množenja i pokuša im objasniti neke osnovne stvari, a ne shvaća da oni to niti ne mogu shvatiti.
jer on uporno ne želi prihvati da pušenje pećenice je za današanje društvo standard ako imaš sustav iza sebe.

zar nisu takve osobe najnapornije?

[lupko1994]

Nemate pojma koliko mi je drago što sam naišla na ovu temu. Sve što je Yuna napisala sam i ja prolazila. Ja sam u osnovnoj školi doživljavala ignoriranje svojih školskih kolega kad god bih ja nešto htjela reći, a doživljavala sam to i od strane nekih profesora. Znali su mi upadati u riječ, ponekad me uopće ne bi slušali što bih govorila, a ponekad bi mi čak i dali do znanja da sam im dosadna (kolutajući očima ili odmahivanjem ruku). Radi ovakvih stvari sam znala biti jako tužna i često sam samu sebe znala pitati: “Zašto se mene nikad ne sluša kad pričam, a kad netko drugi priča njega se mora pozorno slušati? Da li sam zbilja tako dosadna ljudima kad pričam? Jel nešto ne valja s mojim glasom?“ Godinama kasnije sam shvatila kako me skoro nitko u tom razredu nije volio, i naravno, kad nekog ne voliš, zašto bi mu uopće dopustio da priča, zar ne? (roll eyes)
Evo jedna priča iz mojeg iskustva: u srednjoj školi sam išla na jedan zbor na koji su išle cure iz svih razreda.Na taj zbor je išla jedna moja poznanica s kojom sam bila u dobrim odnosima. Uglavnom, imali smo malu pauzu i naravno, sve smo cure počele pričati jedna s drugom. Ja sam prišla svojoj poznanici, par minuta smo čavrljale i tako, sve normalno. Primijetila sam da je imala jednu slatku naušnicu na uhu, i rekla sam joj kako mi se sviđa njena naušnica te da me podsjeća na neku naušnicu koju sam vidijelu u nekom filmu. Ona na to nije ništa odgovorila što mi je bilo vrlo čudno (s obzirom da sam sjela DO nje, tako da nema šanse da me nije čula), pa sam joj ponovno rekla za naušnicu. Ona opet nije ništa rekla. Pomislila sam da me stvarno ne čuje,čak je okrenula i glavu od mene.Potapšala sam je po ramenu i pitala da li me čula,a ona se živčano okrenula i rekla “Čekaj!“ i to na pomalo bezobrazan način (po tonu glasa joj se osjetilo da joj idem na živce). Bila sam stvarno zbunjena i isti tren sam prestala pričati.Nakon par minuta mi se okrenula, nasmiješila i rekla: “Znam, čula sam te. Hvala.“ Ja sam se na to samo kiselo nasmiješila i nisam mogla vjerovati. Želite li znati zašto me je ignorirala? Jer je, zamislite, bila prezauzeta slušajući kako jednu curu iz susjednog razreda profesorica na sintisajzeru upjevava da vidi u koji glas će je staviti. Pa mislim, ako joj je bilo toliko važno čuti kakav glas cura ima, mogla mi je pristojno reći da ne može sad pričati sa mnom jer ju želi čuti. Ali ne! Ja sam morala ispasti dosadna i naporna radi nje! A htjela sam joj dati samo jedan JEBENI KOMPLIMENT!
Eto, to je samo jedna od puno situacija koje su mi se znale dogoditi zbog ljudi kojima je očito prenaporno slušati kad ja s njima želim pričati. Ok, možda neki ljudi imaju slabiju koncentraciju kad moraju slušati druge ili im misli brže odlutaju nego kod drugih ljudi, ali JEBEMU MATER! Zar je tako teško poslušati kad ti netko želi reći JEDNU JEBENU REČENICU?! Zašto se ja uvijek trudim slušati što drugi pričaju, a mene se MORA ignorirati?!
Ne znam, ja sam tip ljudi koji nije napadan i trudim se slušati svakoga i ne upadati u tuđu riječ i ne mislim za sebe da sam dosadna kad pričam jer pričam isljučivo s ljudima koje poznajem (nikad ne bih prišla nepoznatoj osobi i započela razgovor).Ljudi često za mene kažu da sam jako sramežljiva i povučena,te da mi treba dosta vremena da se opustim i započnem razgovor s osobom koju sam tek upoznala.
Koliko god se trudim, ne mogu razumjeti ljude koji ne slušaju druge dok pričaju. Ja mislim da je to čisti bezobrazluk i neodgoj pa sad prosudite sami.

[black fairy]

Sjećam se i ja nekih profesora koji bi ignorirali neke učenike i otvoreno favorizirali druge, tipa jedan nešto kaže i nema nikakve reakcije, drugi ponovi isto i prof. je oduševljen, kako možeš raditi kao prof. i tako se ponašati?
Meni se znalo dogoditi da prijateljica povede neke ljude nepozvano na kavu i ja se trudim uklopiti, biti ljubazna i pristojna, ono da ne blejimo u plafon i šutimo i doživim totalni ignore, onda vidim da nema svrhe i zašutim, a oni počnu pričati i mene ignoriraju. Po meni je to bezobrazno, ali te ljude i tako ne namjeravam više viđati niti se družiti s njima tako da me i nije toliko pogodilo, ali jadno do bola jer im ništa nisam loše napravila, čovječe prvi put se vidimo, čemu takvo ponašanje...

[The Maystor]

Slazem se Black fery i Lupko, takva ponasanja otvorenog bezrazloznog ignoriranja su stvarno pokazatelj visokog bezobrazluka. Tako rade oni koji su umisljeni, a nazalost takvi misle da su fora.

A nek uzivaju u svojim svjetovima.

Ja osovno mogu o svacemu pricati s velikim brojem ljudi, a da li me slusaju, to je na njima. Ja i ak nesto ne kuzim, pitam za opsirnije, stalo mi je da razgovori budu smisleni.

[lupko1994]

black fairy kaže:

Sjećam se i ja nekih profesora koji bi ignorirali neke učenike i otvoreno favorizirali druge, tipa jedan nešto kaže i nema nikakve reakcije, drugi ponovi isto i prof. je oduševljen, kako možeš raditi kao prof. i tako se ponašati?
Meni se znalo dogoditi da prijateljica povede neke ljude nepozvano na kavu i ja se trudim uklopiti, biti ljubazna i pristojna, ono da ne blejimo u plafon i šutimo i doživim totalni ignore, onda vidim da nema svrhe i zašutim, a oni počnu pričati i mene ignoriraju. Po meni je to bezobrazno, ali te ljude i tako ne namjeravam više viđati niti se družiti s njima tako da me i nije toliko pogodilo, ali jadno do bola jer im ništa nisam loše napravila, čovječe prvi put se vidimo, čemu takvo ponašanje...

Da, neki profesori su skloni favoriziranju drugih učenika, tome sam i ja svjedok. Mene je u osnovnoj školi znala ignorirati jedna profesorica kad god bih ja digla ruku i nešto htjela reći (a da ne spominjem da me je ta profesorica 4 godine maltretirala...).

[The Maystor]

Koji je smisao da neki profesori svjesno favoriziraju neke ucenike?

Pa, vjerojatno jer osjecaju neku slicnost sebi samima u tim danima. Ipak, to nije fer prema drugim sudionicima nastave, i zato bi takav stil profesori trebali izbjeci.

Prevelika i opsirna vracanja u proslost nisu bas smislena, ali da ostavljaju traga.