Zašto ljudi imaju/žele djecu?

[Abaddon0100]

Soul sister kaže:

Ma nisu isto. Postoji razlika između pojmova Instinkt i Trieb. Instinkt je shema ponašanja, (npr. pletenje mreže pauka), a nagon (Trieb) se izgrađuje od urođenog prema kultularnom (npr. majčinski nagon). Dakle, instinkt je "program" i ne ostavlja mogućnost izbora.

Inače prema Školskom leksikonu (oblast Psihologije) ovo su ti definicije:

Instinkti, nenaučeni, tačno određeni oblici ponašanja koji su rezultat nasljeđenih karakteristika i sazrijevanja organizma.

Instinktivne radnje su nenaučene, složene reakcije na okolinu koje su karakteristične za čitavu vrstu organizama i gotovo uvijek se izvode na jednak način.


Nagon, fiziološka potreba organizma koja služi kao pokretač za aktivnost.
...
Za razliku od instinkta, nagon nije unaprijed naslijeđen određeni oblik ponašanja.
Kod životinja to su najčešće instinktivni oblici ponašanja, dok je za čovjeka karakteristično ponašanje stečeno tokom individualnog iskustva u okviru ograničenja i zahtjeva određene kulture...

Generalno isti kurac, samo sto covjek ima malo vise soli u glavi od ostalih zivotinja pa moze i promisliti o svemu.

Psi ce se ponjuskati i poceti pariti pred svima na otvorenom, bez razmisljanja.

Ljudi ce se s druge strane takoder uociti, pa onda ovisno o mjestu odvijanja i vlastitim zeljama odluciti hoce li i kako nastaviti. Jer nije isto otici s nekim u krevet ako ga upoznas u pekari i u nocnom klubu, jel'. Bitan je kontekst situacije, kao sto su bitna i vlastita uvjerenja osobe koja se u toj situaciji nade. Ukoliko se istrpe dovoljno dugo na kraju ce se isto pariti.

[NikadNisam]

Po meni je prirodno da ljudi zele djecu, a mislim da ako su oba roditelja normalna, odnosno imaju samopouzdanja i normalni su(), da je jedina prepreka i strah to da, uloze sve u to dijete, i njemu se nesto desi tipa prometna nesreca ili nesto... toga se bar ja jedino bojim.

[Griješnica]

zato sto ostanu u drugome stanju. Mislim, zene i nije da imaju nekakvog izbora.

[Griješnica]

NikadNisam kaže:

Po meni je prirodno da ljudi zele djecu, a mislim da ako su oba roditelja normalna, odnosno imaju samopouzdanja i normalni su(), da je jedina prepreka i strah to da, uloze sve u to dijete, i njemu se nesto desi tipa prometna nesreca ili nesto... toga se bar ja jedino bojim.

mislis u smislu da im djete nece stici vratiti ulozena sredstva ?

ugaganje u djecu je ionako ulaganje u buducnost.

[Hoaxy]

Meni je to bilo često pitanje s obzirom da sam jedna od onih koja nije imala tu potrebu i djecu smatrala gnjavažom. Možda s nekom zrelošću i godinama osjećaji prema ideji imanja djece mijenjaju mi se. U moj život ušla su djeca nekih meni bliskih ljudi i zavoljevši ih sve više razmišljam o tome kako bi bilo lijepo imati jedno malo biće koje ćeš upoznavati sa životom, učiti o svijetu, s njim kreirati jedan mali dio budućnosti..pritom mislim da je osjećaj pružanja sreće jednom djetetu divan i ispunjavajuć. Djeca su (ili bi trebala biti) radost i veselje, usrećuje me ideja da jednog dana sa svojom djecom idem na izlete, pečem kolače, kitim bor, radim sve one patetične stvari iz reklama, kada odrastu da se volimo i da smo si podrška. Možda tako neće biti, djeca su uglavnom slatka kada su mala, i što Branko kockica kaže - ne zanimaju ga više djeca s kojom je radio emisije, mnoga od njih su danas đubrad. Zapravo kada razmišljam o djeci ideja posvajanja nekog nesretnog i neželjenog djeteta mi je vrlo prihvatljiva.

No zašto ljudi žele djecu - nažalost većina iz potpuno pogrešnih razloga i znam da bi masu njih oko mene koji nisu roditelji bili to puno bolje od većine ljudi koje znam a to jesu i to me baš rastužuje.

[The Ambadassor]

Soul sister kaže:

Ma nisu isto. Postoji razlika između pojmova Instinkt i Trieb. Instinkt je shema ponašanja, (npr. pletenje mreže pauka), a nagon (Trieb) se izgrađuje od urođenog prema kultularnom (npr. majčinski nagon). Dakle, instinkt je "program" i ne ostavlja mogućnost izbora.

Inače prema Školskom leksikonu (oblast Psihologije) ovo su ti definicije:

Instinkti, nenaučeni, tačno određeni oblici ponašanja koji su rezultat nasljeđenih karakteristika i sazrijevanja organizma.

Instinktivne radnje su nenaučene, složene reakcije na okolinu koje su karakteristične za čitavu vrstu organizama i gotovo uvijek se izvode na jednak način.


Nagon, fiziološka potreba organizma koja služi kao pokretač za aktivnost.
...
Za razliku od instinkta, nagon nije unaprijed naslijeđen određeni oblik ponašanja.
Kod životinja to su najčešće instinktivni oblici ponašanja, dok je za čovjeka karakteristično ponašanje stečeno tokom individualnog iskustva u okviru ograničenja i zahtjeva određene kulture...

Ista stvar. I nagoni su urođeni i nenaučeni, odnosno barem ne tokom života nego poslijedice evolucijske adaptacije. Životinje se ponašaju točno po instinktima/nagonima, a ljudi ih imaju, ali imaju mogućnost odluke oće li ih pratit ili ne. Mogu ih analizirat, mogu ih suspregnut, mogu djelovat suprotno usvojenom obrascu. I nijedno nije kulturološki uvjetovano, osim u svojstvu adaptacije na okolinu i psihološko modeliranje koje nam podešava instinkte kako sazrijevamo ili se suočavamo sa životnim situacijama.

Recimo, netko tko je bio puno puta povrijeđen i iznevjeren će instinktivno zazirat od bliskosti i organizam će mu blokirat povjerenje, ali će nagon za bliskošću i dalje bit prisutan.

[Carica Hrdalo]

Brutalis kaže:

Pozdrav svima, evo to pitanje se ja već neko vrijeme pitam.
Nije mi jasno što to drugi ljude vide u tome što imaju potomstvo.
Svima je jasno da njihova djeca možda neće biti sretna u životu ali svejedno zašto imaju djecu? Kad se pogleda ova situacija u državi koja ne garantira neku sreću djetetu, zašto ga opet svejedno žele?
Život je sam po sebi patnja bogatima i siromašnima, još ako imaju djecu samo si dodatnu brigu zadaju, nije li ljepše živjeti sam pa si kupiš što želiš i to je to. Koje je vaše mišljenje o tome? Po meni imati potomstvo nema smisla.
Raditi potomstvo samo zato da ostavite nekome ono što ste stekli u životu je jako glupo, ima takvih ljudi. Zašto bi onda uopče čovjek živio svoj život na taj način samo da ostavi nekome, zašto jednostavno ne radi za sebe i da na kraju života uživa u svojim plodovima rada? Ovo su možda i filozofska pitanja, ali mi se čini da više pripada psihologiji pošto je to nešto u ljudskoj psihi.

Eto tako to otprilike izgleda kad se ljudi igraju Boga... Kvaliteta života nije zajamčena... no shit Sherlock? Po tebi bi se trebao upucati svatko ukoliko si ne može kupiti što si želi... consumerism run amok... zelo te zelo

s takvim pogledom na život... nadam da nemaš djece i da ih nećeš niti imati ...

Odbojnost prema djeci može biti i simptom da ne možeš podnjeti svoje unutarnje dijete:
https://www.youtube.com/watch?v=kqpkcV9MuYs

[The Ambadassor]

Carica Hrdalo kaže:

Eto tako to otprilike izgleda kad se ljudi igraju Boga... Kvaliteta života nije zajamčena... no shit Sherlock? Po tebi bi se trebao upucati svatko ukoliko si ne može kupiti što si želi... consumerism run amok... zelo te zelo

Ma glupost. Ne da nemaju šta žele, nego nemaju ni šta trebaju da bi živili iole pristojno. To nije konzumerizam nego kvaliteta života. Znači, ti želiš rodit djecu koja... Ako će se i moć obrazovat, neće se moć zaposlit, ako se i zaposle, životarit će od plaće do plaće uz par kredita, i tebi je to normalan život?

[Carica Hrdalo]

Gledaj imam djecu i život je sve samo ne s garancijom... Ma koliko god si mi umišljali da možemo predvidjeti, isplanirati, iskalkulirati, spriječiti, itd.; djeca su najbolji način da te uvjere u suprotno, a tajna života je pak da te uvijek uspješno iznenadi... Ukratko: život je hororac za sve kontrolfrikove i kontrolfrikuše

[Carica Hrdalo]

The Ambadassor kaže:

Ma glupost. Ne da nemaju šta žele, nego nemaju ni šta trebaju da bi živili iole pristojno. To nije konzumerizam nego kvaliteta života. Znači, ti želiš rodit djecu koja... Ako će se i moć obrazovat, neće se moć zaposlit, ako se i zaposle, životarit će od plaće do plaće uz par kredita, i tebi je to normalan život?

Norma je iluzija i ljudima je teško, jer je žele postići, u nastojanju nerijetko očajavaju, te tako izgube snagu, volju i životnu iskru, no neki ipak shvate da to uopće nije ono što žele... Kvalitetan život je autentičan život, a zahtijeva iskrenost prema samom sebi i drugima.

[wesnoth]

Kako bi izgubili prezime ako im se gadno zamjere, recimo.

[Meadow]

orah-pita kaže:

Djelomično si u pravu. Naravno da je uz materijalne mogućnosti potrebna i ljubav, ali niti ljubav niti i poštivanje neće nahraniti gladna usta.
Osim toga, tamo gdje postoje materijalni i socijalni problemi teško da obiteljski odnosi mogu biti dobri i skladni jer se takvi ljudi suočavaju sa brojnim problemima- nasilje, depresija, mentalni problemi, zanemarivanje, alkoholizam...

Djeca itekako osjećaju neimaštinu i to može ostaviti posljedice na njih- jer ako djetetu ne pružiš većinu onoga što i njegova okolina posjeduje-igračke, odjeća...to dijete postaje socijalno izolirano.

Apsolutno.

Ono što je meni komično u ovakvim i sličnim temama, jest što se uvijek stvari stavljaju u opoziciju, tipa: "nebitno je siromaštvo ako je kući ljubav" vs. "nebitan je novac ako je kući razdor". Pritom se počesto karikira nerealnim usporedbama, te se uopće ne gleda situacija realno: da su veće šanse da je kući ljubav ukoliko je kući i novac, a manje šanse da je kući prisutna ljubav ukoliko je zavladalo siromaštvo.

Također smatram da ljudi često imaju skroz krivu percepciju onoga što život u siromaštvu uistinu jest (a pritom ne mislim na to da djeca nemaju high class odjeću, tehnologijske igračkice i ljetovanje na moru po dva puta u sezoni, već na zadovoljavanje optimalnih potreba djeteta).

Tu su moguća dva scenarija:
- siromaštvo + odgovoran roditelj = depresivan, pretrgan roditelj koji nerijetko radi i više poslova da djetetu osigura koliko-toliko normalne uvjete odrastanja. Na kraju dana, on je umoran i iscrpljen da nema vremena ni živaca (uz svu dobru volju) baviti se kvalitetno djetetom. Tu nema kina, izleta, šetnji... jer roditelj ili nema novca ili jer fizički ne stiže, a ako toga i ima, jako je rijetko. Dijete ili čuvaju drugi ili je prepušteno samo sebi.

- siromaštvo + neodgovoran roditelj = razni poroci, alkoholizam, nasilje u obitelji, teški oblici depresije i sl. Niti ima ljubavi, niti ima financijske stabilnosti za dijete.


Još mi je također komično čitati tu neke insinuacije kako autor teme zasigurno ne voli djecu. Naprotiv, rekla bih da je zreo, te da razmišlja objektivno o svim prednostima i manama roditeljstva u neadekvatnim uvjetima. Ono što sami roditelji često zaborave. Pa imamo slučajeve trgovine djecom u Europi u 21.st.

[The Ambadassor]

Carica Hrdalo kaže:

Norma je iluzija i ljudima je teško, jer je žele postići, u nastojanju nerijetko očajavaju, te tako izgube snagu, volju i životnu iskru, no neki ipak shvate da to uopće nije ono što žele... Kvalitetan život je autentičan život, a zahtijeva iskrenost prema samom sebi i drugima.

Ja stvarno ne znam u kojem ti svijetu živiš, ali današnja realnost je krpanje kraja s krajem i život u uvjetima puno gorim od onog šta bi se nazvalo "humano", a ti ovdje govoriš o normama, konzumerizmu i autentičnosti.

Nije poanta u tome da nema sigurnosti, nema sigurnosti u ničemu i sutra te može strefit srčani ili pregazit kamion. Ali životarenje ne mogu otpisat ni na konzumerizam, ni na nerealna očekivanja, nit takav život mogu smatrat kvalitetnim, o kakvim god ljudima s kakvim god željama i standardima se radi. Čovjek se navikne na svašta, ali to je sranje.

Ta djeca koju imaš će jednog dana odrast, pozavršavat fakseve i uselit ti se natrag jer se ne mogu zaposlit, ili jer ne mogu otplaćivat kredite da žive sami. Siguran sam da baš o takvom životu sanjaju. Ali nama je super jer živimo autentičan život...

[Carica Hrdalo]

The Ambadassor kaže:

Ja stvarno ne znam u kojem ti svijetu živiš, ali današnja realnost je krpanje kraja s krajem i život u uvjetima puno gorim od onog šta bi se nazvalo "humano", a ti ovdje govoriš o normama, konzumerizmu i autentičnosti.

Nije poanta u tome da nema sigurnosti, nema sigurnosti u ničemu i sutra te može strefit srčani ili pregazit kamion. Ali životarenje ne mogu otpisat ni na konzumerizam, ni na nerealna očekivanja, nit takav život mogu smatrat kvalitetnim, o kakvim god ljudima s kakvim god željama i standardima se radi. Čovjek se navikne na svašta, ali to je sranje.

Ta djeca koju imaš će jednog dana odrast, pozavršavat fakseve i uselit ti se natrag jer se ne mogu zaposlit, ili jer ne mogu otplaćivat kredite da žive sami. Siguran sam da baš o takvom životu sanjaju. Ali nama je super jer živimo autentičan život...

Da i? Ako ćemo moći zajedno (prihvaćati se kakvi jesmo i bez osuda), živjeti ćemo, nešto drugačije, no ponovno zajedno, pa što...? Znaš li da je na Aljasci dozvoljeno ubijanje medvjeda, ali je buđenje medvjeda zbog fotografiranja zabranjeno? Eto i to je je normalno...

Kao što je humor sposobnost pronalaska smiješnog u nesmiješnom... Tako je i životna iskra sposobnost pronalaska smisla u izglednom besmislu...

[The Ambadassor]

Carica Hrdalo kaže:

Kao što je humor sposobnost pronalaska smiješnog u nesmiješnom... Tako je i životna iskra sposobnost pronalaska smisla u izglednom besmislu...

Nije poanta smisao ili ne-smisao, nego mogućnost ili nemogućnost. Stvarno ne znam na koji način je potrebno crtat da ljudi spajaju kraj s krajem i ne znaju šta će sutra jest, ali nije bed, za 20 godina kad bude duplo gore sigurno im to neće smetat. Jer su oni autentični i autentično će živit sa starcima dok čekaju na birou za priliku da se zaposle kao čistačice i konobari.

I bit će presretni zbog toga

[babas]

Djeca su najvece bogatstvo. Kuca bez djece je prazna i tuzna kuca,djeca su veselje i radost. Djeca su ulaganje u buducnost,nema tog novca koji moze djecu zamjeniti i donijeti srecu. Svaki uspjeh vlastitog djeteta covjeka veseli kao njegov vlastiti.

[The Ambadassor]

babas kaže:

Djeca su najvece bogatstvo. Kuca bez djece je prazna i tuzna kuca,djeca su veselje i radost. Djeca su ulaganje u buducnost,nema tog novca koji moze djecu zamjeniti i donijeti srecu. Svaki uspjeh vlastitog djeteta covjeka veseli kao njegov vlastiti.

To je sve istina (iako baš ne gledam tako), ali prije svega su trošak, i to priličan.

[Abaddon0100]

Osobno uopce ne razumijem kako netko moze imati obraza dovesti dijete(koje to nije trazilo) na svijet, a da mu ne moze priustiti sve sto mu je za danasnji zivot i potrebno. Ukljucujuci paznju i roditeljsku ljubav.

[wesnoth]

Taj debil je izgubio i prezime i sina, i to zasluženo, i to javno.

[Walkman]

roziukrasi kaže:

pa i dalje radi za sebe, jer dijete je dio njega

Brus radiš za sebe, sve ulažeš i žrtvuješ za dijete.
Zbogom individualnosti, welcome obitelj.
Zbogom kabriolet, welcome monovolumen.
Zbogom bungee jumping i safari, welcome ljetovanje u Crikvenici.

Po meni je želja za potomstvom sebično motivirana, kao želja za širenjem svog sjemena, širenjem "sebe".
Što je ok,ako su djetetu pruženi svi uvjeti potrebni za normalno odrastanje.
Ja osobno nemam želju za potomstvom.
Imam sjebanu genetsku sliku (neurotična familija, alkosi i tako-a ni ja nisam najsjajniji ljudski primjerak) koju ne bi želio prenijet na potomstvo. Dovoljno je da se jedan muči