Koja je razlika izmedu drzave (bilo koje) i mafije?

[IuliusCaesar]

pukovnikz kaže:

Uber, to je ova neka taksi služba? Iskreno rečeno nemam sve informacije da bi mogao formirati neki stav, ali navodno se radi o tome, da taksist može postati osoba samo tako, što stvara nestabilnost u taksi obrt, e sad sve je pitanje mjere, ničeg previše da bi stvar funkcionirala optimalno.

Uber nije taksi služba, nego Uber čini taksi službu bespotrebnom.
Isto kao što ne trebaš biti taksist da prevezeš nekoga tko stopira, ne trebaš biti taksist ni da se s nekime preko online aplikacije dogovoriš za prijevoz. Plaćanje se vrši preko aplikacije - država uzima svoje, vozač svoje, a Uber svoje. Ništa nelogično.

[pukovnikz]

IuliusCaesar kaže:

Uber nije taksi služba, nego Uber čini taksi službu bespotrebnom.
Isto kao što ne trebaš biti taksist da prevezeš nekoga tko stopira, ne trebaš biti taksist ni da se s nekime preko online aplikacije dogovoriš za prijevoz. Plaćanje se vrši preko aplikacije - država uzima svoje, vozač svoje, a Uber svoje. Ništa nelogično.

Rekao sam da nisam potpuno informiran i teško mi sad dat neki zaključak...

[satnik]

pukovnikz kaže:

Rekao sam da nisam potpuno informiran i teško mi sad dat neki zaključak...

Dakle, nije problem što država ima ovlasti zabraniti dobrovoljne transakcije, i silom prebiti prekršitelje centralnog plana ako isti ne poštuju njihova arbitrarna i anti-liberalna ograničenja.

A glede crkvenog poreza ateistima, ja sam čuo sljedeću priču, da vjerske zajednice imaju dio poreznog kolača koji ovisi o broju vjernika prema popisu stanovništva. Što bi značilo, da ako bi pao broj nekoj vjerskoj zajednici, dobije manje love, ako naraste broj vjernika, onda naraste i dio kolača toj zajednici - ako je to točno ona ateist ne plaća crkveni porez, jer i njegov glas određuje postotke.

Zar ne vidiš kakvu mentalnu gimnastiku radiš da bi sam sebi racionalizirao oružanu pljačku i nasilno otimanje slobode dobrovoljne suradnje? Ako ja ne želim financirati Srpske novosti jer se ne slažem s četnicima i marksistima, od kud tebi pravo s pištoljem u potiljak mene natjerati na takvo nešto? I ako nemaš to pravo, a nemaš, kako nepostojeće pravo možeš delegirati državi pa da to država čini umjesto tebe?

Upravo o ovom pričaju liberali kad govore o prevelikim ovlastima u rukama političkih centralnih planera, da nam paraziti zabrane dobrovoljne transakcije, otimaju imovinu i uskraćuju temeljne slobode na izbor.

[satnik]

IuliusCaesar kaže:

U suštini država se do izuma predstavničke demokracije doista nije mnogo razlikovala od današnje mafije.
Predstavnička demokracija ipak daje državi određeni legitimitet, iako država kao skup institucija sa monopolom sile može egzistirati i kada nema vlasti (npr. između izbora), a i niz institucija je izvan dohvata građana (npr. izbor sudaca, pojedinaca koji vode represivni i obavještajni aparat itd.).
Država je primitivan društveni fenomen koji u većini slučajeva svoju zadaću obavlja prilično slabo i moram priznati da me zapanjuje brojnost ljudi koji zagovaraju jaču ulogu države u ekonomiji, zdravstvu i slično.

mene uopće ne zapanjuje, etatisti su izgleda programirani da se boje slobode i da večličaju političare u nebesa, iako ih svako malo psuju. Naročito ljevičari, gaje zablude da su svi ljudi loši i da bi bez države u svakoj pori društva nastala anarhija i divlji zapad i ostale ljevičarske mantre. Ironično je da takvi u suštini misle da su ljudi loši, ali unatoč tom uvjerenju, istovremeno zagovaraju ogromnu koncentraciju sile i moći u rukama šačice moćnika s monopolom nad silom, kao da su takvi nešto bolji od ostalih čiju bi slobodu nasilno uskratili jer se plaše anarhije. News flash, političari su najgori među nama, većina nije niti jedan pošten dan posla napravio niti je išta stvorio, samo raspolažu tuđim novcima dok se igraju igre prijestolja na naš račun.

Ne znam kako im pokazati na ovaj nedostatak racionalnog razmišljanja i te ogromne rupetine u logici..

[žalac_1]

satnik kaže:

Naročito ljevičari, gaje zablude da su svi ljudi loši i da bi bez države u svakoj pori društva nastala anarhija i divlji zapad i ostale ljevičarske mantre. Ironično je da takvi u suštini misle da su ljudi loši, ali unatoč tom uvjerenju, istovremeno zagovaraju ogromnu koncentraciju sile i moći u rukama šačice moćnika s monopolom nad silom, kao da su takvi nešto bolji od ostalih čiju bi slobodu nasilno uskratili jer se plaše anarhije.

ljevičari su skloniji idealističkoj predodžbi o ljudima, altrusitičniji su, i percipiraju ljude kao dobronamjerne, samo što te iste ljude kao zajednicu hebu "izmišljeni" i silom nametnuti entiteti: države, granice, nacionalne i vjerske podjele i sl.

Pa su i skloniji humanističkom egalitarističkom vrednovanju čovjeka, promatranju svijeta kroz "ljubičaste naočale", internacionalnim ili anacionalnim stavovima i uvjerenjima.

Naivčine žešće klase što se realne politike tiče, po mom mišljenju.

nisam još upoznao permisivnog ljevičara koji politici upravo ne pristupa s tog polazišta.
Rijetko koji tvrdokorni ljevičar smatra da bi se ljudi po prirodi poklali i pobili među sobom da nema presije sustava i državnog "kišobrana" nad njima.
Upravo suprotno...

[satnik]

žalac_1 kaže:

ljevičari su skloniji idealističkoj predodžbi o ljudima, altrusitičniji su, i percipiraju ljude kao dobronamjerne, samo što te iste ljude kao zajednicu hebu "izmišljeni" i silom nametnuti entiteti: države, granice, nacionalne i vjerske podjele i sl.

Pa su i skloniji humanističkom egalitarističkom vrednovanju čovjeka, promatranju svijeta kroz "ljubičaste naočale", internacionalnim ili anacionalnim stavovima i uvjerenjima.

Naivčine žešće klase što se realne politike tiče, po mom mišljenju.

nisam još upoznao permisivnog ljevičara koji politici upravo ne pristupa s tog polazišta.
Rijetko koji tvrdokorni ljevičar smatra da bi se ljudi po prirodi poklali i pobili među sobom da nema presije sustava i državnog "kišobrana" nad njima.
Upravo suprotno...

Slažem se, u načelu su altristični i često se diče svojim dobrim namjerama i humanosti, unatoč dozvoljenim sredstvima koje su spremni koristiti i pravima koji su spremni silom zgaziti da bi opravdali put do ružičastog egalitarnog cilja. Ali na tom putu su i ponajveći protivnici slobode: od slobode tržišta, do slobode misli, do slobode govora. Ovo implicitno govori da ne vjeruju drugima, da se boje od toga što bi ljudi rekli da im je sloboda govora, što bi crtali da nema cenzure niti nedodirljivih proroka, kome bi dali posao da je izbor prepušten poslodavcu. kakvo bi zdravstvo izabrali da nisu prisiljeni uplićivati u onu državnu ili što bi slobodni ljudi kupili ako je izbor ostavljen njima. Sve stvari koje ljevičari ne žele prepustiti slučaju i slobodi pojedinca, država mora napraviti ove odluke umjesto nas, jer država zna bolje i pravednija je. Ovaj stav govori puno o ljevičarskom stavu o ljudskoj prirodi.

Ustvari, skaču s jedne pozicije na drugu kako kada. Mene najviše muči, ako doista vjeruju da su ljudi po prirodi dobronamjerni, onda valjda stoji da bi bili za što veću slobodu koja će tu inherentnu dobrotu dovesti do izražaja? Ne bi jedni druge plašili divljim zapadaom u slučaju oslabljenja državne kontrole, ali to najčešće upravo i rade.

[Blank Page]

satnik kaže:

Skeptičan sam na samu pojavu države s monopolom nad silom, naročito populističke države koja sustavno zatire građanske i ekonomske slobode u ime nekakvog "javnog interesa", a to često raja puši i dobrovoljno slobodu predaje na oltaru kolektivističke dogme. Kroz povijest je ta institucija dovela do najviše patnje i smrti u povijesti svijeta, ali nigdje nisam rekao da bismo ju trebali u potpunosti ukinuti, samo ograničiti da čini najmanje štete. Postoje dobrovoljne organizacije koje rade puno onog čime se država bavi, naročito tamo gdje se država bavi svim i svačim kao kod nas.

Pa netko će uvijek imati monopol nad silom. Kroz povijest se došlo do zaključka da je onda najbolje da taj monopol bude u rukama države.
Nisam baš sigurna na kaj zapravo misliš tu. Država ima vojsku i policiju. To je monopol nad silom. Sve ostalo su nadogradnje sustava.

A i čuj, potpuna deregulacija je isto tako regulacija. Ne postoji odsutstvo ljudske volje u postojanju države kao ljudske tvorevine, jel.
Samo kaj, nije ti samo načelna deregulacija problem, nego i sami ljudi (državljani, građani).

U našem konkretnom slučaju, našim problemima, radi se o tome da postoji vrlo velik broj ljudi koji smatraju da bi oni svakako trebali imat sve "besplatno" i neznamkakve penzije, beneficije, kajveć. I dokle god ta kritična masa postoji, postojat će i ovo kaj se čini da je pretjerana regulacija a u biti je tek brljavljenje u svrhu izvlačenja što više love da bi se svi ti apetiti zadovoljili. I može se grintat oko krađe itd ali činjenica jest da mi imamo društveni, sociološki problem koji generira drugi problem koji je sada u konačnici doveo do sloma sustava.

[Vautrin]

Pizvo kaže:

Društveni ugovor uopće nije teorija, već "teorija društvenog ugovora" pokušava što je točnije moguće opisati činjenicu da društveni ugovor postoji.

Ne radi se o fiktivnom ugovoru s pristankom već je to naziv za proces odricanja prirodnih prava radi učinkovitije kooperacije, veće sigurnosti i raspodjele poslova u društvu.

Društveni ugovor je nužna posljedica diverzifikacije djelatnosti, prisutna u svakom ljudskom društvu koje je ikada postojalo. Dokaz? Sve i jedna civilizacija iznad razine mlađeg kamenog doba je, neovisno jedna o drugoj, stvorila državu koja je uvijek i svuda imala iste značajke. Država je produkt evolucije ljudskog društva.

Učinkovita kooperacija i sigurnost se postižu tako da se stranke discipliniraju kroz konstantno međudjelovanje (discipline of constant dealings). Država ne regulira tržište marihuane, ali ti bez problema možeš redovito kupovati u svog lokalnog dilera i biti uvjeren da će ti prodati dobru marihuanu. Njemu je cilj biti dobar prema tebi tako da nastaviš stalno kupovati, a tebi je cilj da mu redovito platiš tako da ti može nastaviti prodavati. Tu nema ni d od države. Nitko u transakciji ne koristi usluge suda i policije, a opet tržište marihuane postoji.

Ako je država produkt evolucije ljudskog društva, je li Sjeverna Koreja daljni stadij u evoluciji, tu teorija društvenog ugovora obuhvaća još više toga?


Evo nekih generalnih odlika valjanog ugovora:

1. Valjani ugovor zahtijeva razumnu mogućnost odbijanja pristanka na ugovor. (Npr. tko se slaže sa mnom neka digne ruku - to je valjana mogućnost. Nevaljana bi bila: tko se slaže sa mnom, neka digne ruku, a tko se ne slaže, neka odsječe sebi ruku. )

2. Eksplicitno odbijanje ugovora nadjačava navodno implicitno pristajanje na ugovor. (npr. uđeš u kafić i naglasiš da nećeš platiti kavu, ako te i nakon toga konobar posluži, nisi dužan platiti. A ako šutiš i naručiš, očekuje se da ćeš platiti, implicitno se pretpostavlja da u kafiću plaćaš kavu, a i cjenik je na stolu).

3.Ne može se smatrati da je građanin implicitno pristao na ugovor ako će se nešto napraviti bez obzira slaže li se građanin s tim ili ne. Ja se protivim gradnji Pelješkog mosta, ali ne protestiram javno jer će se most gradit, mene nitko ne pita. To ne znači da sam dao implicitan pristanak nego znači da moje neslaganje nema efekta.

4. Ugovorna obaveza je međusobna i uvjetna (mutual and conditional). Ako jedna osoba odbija izvršiti obaveze iz ugovora, onda druga osoba više nije vezana ugovorom.

Teorija društvenog ugovora ne zadovoljava ova 4 generalna uvjeta (ima tu još puno drugih razloga) i ona više nije toliko ni zastupljena. Posljednjih desetljeća se više proučava John Rawls i njegove floskule o velu neznanja i knjiga Teorija pravednosti.

Teorija društvenog ugovora jako loše opisuje stvarnost. Vrijedi li po toj teoriji da grad Zagreb izdaje dozvole taksistima ili po toj teoriji postoji mogućnost Ubera (koja je bolja i jeftinija usluga, bez uplitanja države)?

Monopol nad sredstvima prisile je puno bolji od nepostojanja monopola iz jednog iznimno jednostavnog razloga - vjerojatnosti i rizika. U kodificiranom složenom sustavu prisile, manja je vjerojatnost da će vlast postupiti protivno općim normama, odnosno ponašati se kaotično, te je rizik od nepredviđenih okolnosti puno manji. Kada ne moraš brinuti hoće li ti svaki tren uletiti banda i razrušiti manufakturni pogon, onda možeš uštediti novac na sigurnosti, planirati unaprijed i kvantificirati rizike. Kvantifikacija rizika je doslovno temelj investicijske ekonomije.

Mene zanima koja to magija čini monopol na silu dobrim, a sve ostale monopole lošim (iz perspektive potrošača)? Zašto se demokratski ne glasa za jedan automobil kojeg će svi građani smjeti voziti 4 godine (radi vjerojatnosti i rizika)? Koji mehanizmi djeluju da se spriječi zloupotreba monopola? Ako te hrvatski policajac tuče, ti ne možeš prestati koristiti njegove usluge i početi koristiti zaštitare. Ne možeš glasati novčanikom, kao što možeš u slučaju mobitela, automobila, pjevača itd. Šta to disciplinira monopolista (kad već nema konkurenciju) da i dalje nastavi pružati dobru uslugu?

Jedan od ključnih momenata u toj tranziciji je bio upravo razvoj trgovine i manufakturne proizvodnje u gradovima, što je ne samo osnažilo gradove kao subjekt u državi već direktno zahtjevalo osnaženje centralne države radi dvije stvari: sustava sigurnosti i normiranja mjera i utega. Naime, gradovi su bili izolirane naseobine "slobodnih" seljaka, obrtnika i trgovaca, koji su se grupirali radi zaštite od samovolje feudalaca. Kralj je bio tek najjaći feudalac i države su postojale samo na papiru. Obzirom da je u stvarnosti zemlja bila razdvojena na posjede raznih veličina koji su međusobno bili u latentnom sukobu, a veličina feuda je izravno stvarala osobno bogatstvo feudalca, upravose teritorij smatrao glavnom valutom - više zemljišta znači i više prinosa i više kmetova, što plaća veću osobnu stražu itd.

Taj period je zapravo pokazatelj kako u pravilu izgleda ljudsko drušvo bez monopola prisile - mnogo teritorijalno određenih monopola najsposobnijih malih skupina koji su u prirodnom sukobu zbog ravnopravnog statusa, a teže proširenju svog osobnog monopola i ne posjeduju sustav normi (zbog čega npr. smatraju kmetove imovinom i rade sa njim što god žele).

Sustav normi se može uspostaviti bez centralnog autoriteta, jezici su nastali bez centralnog autoriteta (neki lingua franca pogotovo). Ako želiš prisilno nešto normirati (radi "sigurnosti") onda si tim činom zaustavija napredak. Sad je EU normirala punjače za mobitele tako da je svaka mogućnost inovacije zaustavljena. Ne znam zašto bi normiranje veličina bilo nekakav problem, trgovalo se oduvik, u početku bez novca (barter).

Sva srića da s nama ne postupaju kao s kmetovima, ostave nam čak 50% zarađenog.

Činjenica da građani trebaju sigurnost i infrastrukturu, te zajednički sustav normi, te mjera i utega (prve mjere poput engleskih imperijalnih nastaju po tjelesnim mjerama kraljeva tipa palac, stopalo, lakat i sl.) radi univerzalne i jednostavne trgovine, a masovno koriste upravo državni novac, paše kralju. Građani dobivaju dekret o tome da su slobodni ljudi kraljevstva sa određenim pravima garantiranima riječju kralja (koja je svetinja, proglašena tako od vjerskih vođa koji su golemi autoritet i ne gazi se lako) i propisima (koji postaju temelj kasnije građanske revolucije kojom nastaju moderna demokratska društva), te dobivaju samoupravnu autonomiju, državnu stražu koja je profesionalna služba, dobivaju ceste kojima patrolira vojska, a to sve financiraju porezima koji su određeni kao dio proizvedenih viškova, odnosno dobiti od trgovine. To nije namet kralja ostvaren silom, već impuls koji kreće od samih gradova priznanjem kraljevog monopola radi ostvarenja beneficija. Ne predstavlja otimanje baznih sredstava građana već ustupanje dodane stvorene vrijednosti radi kupovine usluga protekcije i izgradnje infrastrukture. Kasnije će kralj (država) zbog toga postati kudikamo moćnija od feudalaca, koji će kompromisno priznati kraljev monopol, ali uz uvjet da kralj napismeno prikaže svoj monopol kao voljni pristanak. Ta dva pristanka, feudalani i građanski, su temelj svih parlamenata i garant prava koje kralj garantira podanicima i na temelju kojega parlament ruši kraljeve odluke ili čak samog kralja ako prekrši obećano. Prvi takav pristanak, Magna Carta, se smatra prvim europskim ustavnim tekstom.

Otud izraz "ugovor" i zašto porezi nisu pljačka već ekonomsko-društvena simbioza monopolista i slobodne volje građana.

Ovo je samo vrlo šturo i vrlo ukratko pojašnjenje, o toj temi su napisane čitave knjižnice knjiga.

Ne postoji trenutno država koja je imala ovakvu genezu kako ti navodiš. Teorija solidno zvuči (osim geografske komponente, jer nisu isti posjedi u Austriji i Kini, a onda se drugačije i porezi skupljaju, drugačiji je odnos kmeta i feudalca itd.), ali te stvarnost demantira 100%. Jel država Kosovo ovako nastala? To je jedna mlada država pa možemo provjeriti.

Ne postoji zajednička slobodna volja (i volja i sloboda su apstraktne imenice kojima se daje značanje onako kako to nekome odgovara u tom trenutku).

No nekakve osnove ekonomije nalažu da je pojeftinjenje proizvodnje za krajnjeg korisnika višestruko povoljnije od količine sredstava koje bi mu ostale neplaćanjem poreza, uz dodatak marži prijevoza, trgovine i ostalih troškova na skuplji osnovni proizvod. To je gradivo prve godine ekonomije...

Nisam studira ekonomiju nažalost, balet je moj životni poziv. Dakle, pastiru se da 100 € subvencija za svako janje i onda kad ga on zakolje, ja ga platim 100€,a inače bih ga platija 200€. Kako je ovo pravedno prema nekom vegetarijancu koji ne jede meso, a subvencionira janjetinu?
Postoji nešto šta se zove teorija komparativne prednosti koja se pripisuje Davidu Ricardu koja u potpunosti opovrgava ovo tvoje šta je gradivo prve godine ekonomije. Čak i kad ne bi bilo a priori nemoralno, centralni autoritet ne može znati koje djelatnosti subvencionirati, on to radi po političkim principima. Subvencije daju krive signale tržištu da se nešto isplati i time se pogrešno alocira novac (koji je ukraden drugim građanima kojima subvencije nisu potrebne). Po tvom kriteriju bi se Snježna kraljica mogla održati i na Golom otoku, ako se dovoljno dobro subvencionira.

[Vautrin]

Pizvo kaže:

Postoji nekoliko vezanih sustava provjere.


Nećeš mi sada valjda ić prodavati priču da sustav koji nije 100% učinkovit ne treba ni postojati?

Šta motivira svakog pojedinca u tom vertikalnom sustavu kontrole da radi svoj posao ako nema konkurencije? Građani su ga prisiljeni plaćati bez obzira na kvalitetu usluge koju on pruža (kvalitetu kontrole).

U SAD-u postoji više od 300 agencija koje provjeravaju ispravnost košer hrane (provjeravaju zaslužuje li neka namirnica tu naljepnicu da je košer), to je industrija vrijedna više od 12 milijardi dolara. Taj sustav je neusporedivo bolji od državnog, a ovo su razlozi:

First, sufficient consumer demand for kosher certification gives food manufacturers incentive to pay for reliable, independent inspection of their production facilities. Consumers seek the assurance provided by kosher certification and companies that fail to obtain certification risk losing market share.

Second, brand competition among certifiers based on reliability has led to increasing expertise and accountability. Efforts to build brand value in response to competition have led kosher certification agencies to provide professional training for their personnel in Jewish law as well as food chemistry and technology and to impose strict ethical codes. Agencies have also instituted new forms of quality control that include multiple layers of oversight and improved information management. Brand sensitivity has produced a culture of prompt and thorough responses to consumer complaints.

Third, interdependence among certifiers gives rise to additional oversight. The value of an agency’s kosher certification of a food ingredient—for example, vanilla extract—depends on its acceptability to other agencies certifying products that include the ingredient downstream in the production process—for example, ice cream or cookies. This means that upstream certifiers must meet standards set by downstream certifiers… Since agencies typically certify different products at different stages of the production process, they operate both upstream and downstream relative to each other, creating a network of interagency oversight.

Fourth, concentration of market power in the hands of a few large certifiers makes it easier to coordinate the development and enforcement of industry standards… Any agency that fails to conform to these standards risks losing accounts to competitors.

Fifth, a corps of active and vigilant consumers provides additional oversight, gives certifiers quality-control feedback, and puts teeth in reputational sanctions… Since certification agencies’ brand value depends upon their reputation among vigilant consumers, agencies have a strong incentive to avoid mistakes and misconduct, and to report them promptly when they occur.

A autoceste su vrlo specifičan primjer. Uzmi npr. cestu Glina-Velika Gorica. Zašto bi ijednom privatniku bilo u interesu napraviti tu cestu, koja je predugačka da bi bila isplativa u razumnom investicijskom periodu? Bez državno subvencioniranog prijevoza i državnih cesta, Glina bi bila u najboljem slučaju orijentirana na Petrinju, ako i to, došlo bi do masovnog isljevanja i cijeli glinski kraj bi potpuno opustio.


Da ceste, struja, voda i stanovništvo nije VEĆ postojalo, do procvata te industrije nikada ne bi došlo jer je sama za sebe premala da financira infrastrukturne radove, bez inicijalnog procvata industrije ne bi imao tko izgraditi ceste u scenariju gdje to rade privatnici.

Da poopćimo ovo – dozvoljeno je vršiti prisilnu distribuciju tuđe imovine ako postoji mogućnost da će to donijeti ekonomski uspjeh jednom dijelu građana. Ako ne donese uspjeh, nikom ništa. Zaboravija si napomenit da su drugi građani osiromašeni za iznos kojim se finacirala cesta Glina-Velika Gorica. Država stječe novac na 3 načina: oporezivanjem, posuđivanjem ili printanjem (poput Venezuele, Jugoslavije i slično). Država nema svoj novac i da bi finacirala tu cestu, ona je morala oteti nečiju zaradu.

Zamisli da crnac siluje djevojku i ona zbog silovanja ode na CT da vidi ima li unutarnje ozljede. CT otkrije da ima tumor. Dakle, silovanje je dobro za zdravlje. Ili ovo nije dobar primjer? Neko nasilje je a priori dobro, a neko ne.

Inače, postoji i nešto šta se zove kredit u banci. Tko vjeruje da ima dobre planove, neka digne kredit i gradi infrastrukturu i tvornice. Zašto bi baba s Brača financirala cestu na drugom kraju države?

Ja se a priori protivim prisilnoj redistribuciji jer ne nalazim opravdanje za nju, a ti je a priori podržavaš (ako te netko uvjeri da distribucija ima dobre učinke). Tu je naša temeljna razlika i srž ove rasprave.
Inače:

Državna revizija odradila je tijekom prošle godine veliki pretres poduzetničkih zona u Hrvatskoj i što se dosad učinilo u njihovom razvoju. Ove su zone od 2004. kad se krenulo u njihov razvoj trebale Hrvatskoj donijeti gospodarski preporod, povećati broj proizvodnih tvrtki u svim dijelovima zemlje, te smanjiti nezaposlenost.
Nažalost, desetak godina kasnije, u poduzetničke zone uložene su milijarde kuna i tisuće hektara zemljišta, a prema rezultatima očito je da je veliki državni projekt poduzetničkih zona podbacio. U tome je Zadarska županija među prvima u Hrvatskoj po broju osnovanih zona, veličini zemljišta i novcima koji su uloženi, no nažalost, prema rezultatima poprilično smo daleko od prosjeka.

Prema prostorno-planskoj dokumentaciji u Hrvatskoj imamo 1.308 poduzetničkih zona, od kojih je aktivirano u smislu poduzetničke aktivnosti bilo njih tek 451 ili 34,5 posto, nešto više od trećine.
http://www.narodni-list.hr/posts/81735002

Lista ti je posve pogrešna. Hong Kong i Singapur su, ako uzimamo Weberovu definiciju, kudikamo strože od Hrvatske po pitanju monopola nad nasiljem. Hong Kong je provincija komunističke Kine gdje je oštrija javna kritika vlasti kazneno djelo, a Singapur autokracija u kojoj se ide u 24satni zatvor za bacanje papirića na cestu.

Da, ne možeš se obraniti od građana tih država, preplavili su Balkansku rutu. http://www.heritage.org/index/ranking 50 nijansi sive.

Država je itekako obvezna poštivati društveni ugovor. Kodifikacija stavki društvenog ugovora između građana i države, koju mijenjati može samo dvotrećinska većina narodnih predstavnika u vlasti, se zove ustav, a pod-akti se zovu zakoni.

Posrednik u postupku između države i građanina je država. Trodioba vlasti služi tu da te utješi.
Ustav je religijski tekst jer su mu potrebni tumači (ustavni suci). Nikad ti nećeš znati tumačiti Bibliju bolje od kardinala. Zato i nastaju problemi kod imenovanja sudaca, to možeš sad viditi kad je umra Scalia u SAD-u, a i u Hr se neki političari bune na ustavne suce (mislim da se SDP nešto buni, nisam pratija). I odlični ustavi su podložni kvarenju, a kamoli neki ustavi poput hrvatskog. On samo može usporit metastaziranje države. Nema te države koja nije proširila ovlasti u odnosu na početak kad je osnovana.

I iz (nažalost) obiteljskog iskustva ti mogu reći da se pretrage za rak, pogotovo dijagnostičke, ne čekaju gotovo uopće i to već godinama.

Nadam se da nisi platija doktoru 1000€ da te još bolje besplatno liječi. To je pojava itekako prisutna u hr bolnicama.

IuliusCaesar kaže:

Država je primitivan društveni fenomen koji u većini slučajeva svoju zadaću obavlja prilično slabo i moram priznati da me zapanjuje brojnost ljudi koji zagovaraju jaču ulogu države u ekonomiji, zdravstvu i slično.

Pruski način obrazovanja je jedan od mogućih uzroka. 15ak godina se ispire mozak djeci. Preostaje paralelna edukacija djece ako misliš da bude nešto od njih. Hrvatskoj nema spasa, to je sigurno.

[nasmijanonebo]

Kako bi u takvom drustvu bez drzave regulirao pravosudna pitanja?

[satnik]

Blank Page kaže:

Pa netko će uvijek imati monopol nad silom.

Ne nužno, u nekim državama su i građani naoružani i imaju pravo štititi sebe i svoje.

Kroz povijest se došlo do zaključka da je onda najbolje da taj monopol bude u rukama države.

Ne slažem se ni s jednom tezom, samo pogledaj žrtve tog monopola u 20om stoljeću, od nacionalnih socijalista do onih internacionalnih i svih između.

Nisam baš sigurna na kaj zapravo misliš tu. Država ima vojsku i policiju. To je monopol nad silom. Sve ostalo su nadogradnje sustava.

Ne mora biti monopol, imaš i privatne zaštitarske službe ali i privatne vojne kontraktore, pa i slobodne građane koji se mogu naoružati za samoobranu. Samim time nije monopol. To ne znači da nema mjesta za vojsku i policiju, ali zlouporaba ovlasti uvijek vreba ako su ovlasti države toliko široke da se vojskom i policijom zatiru slobode i prava.

A i čuj, potpuna deregulacija je isto tako regulacija.

Naravno da nije, ta dva pojma su suprtotnost. Ne postoji tržište koje nije regulirano, ako ništa regulirano je prirodnim tržišnim principima.

Ne postoji odsutstvo ljudske volje u postojanju države kao ljudske tvorevine, jel. Samo kaj, nije ti samo načelna deregulacija problem, nego i sami ljudi (državljani, građani).

U našem konkretnom slučaju, našim problemima, radi se o tome da postoji vrlo velik broj ljudi koji smatraju da bi oni svakako trebali imat sve "besplatno" i neznamkakve penzije, beneficije, kajveć. I dokle god ta kritična masa postoji, postojat će i ovo kaj se čini da je pretjerana regulacija a u biti je tek brljavljenje u svrhu izvlačenja što više love da bi se svi ti apetiti zadovoljili. I može se grintat oko krađe itd ali činjenica jest da mi imamo društveni, sociološki problem koji generira drugi problem koji je sada u konačnici doveo do sloma sustava.

Slažem se. Ostavština propalog eksperimenta sa socijalzmom.

[Tomislav B]

Vautrin kaže:

Da poopćimo ovo – dozvoljeno je vršiti prisilnu distribuciju tuđe imovine ako postoji mogućnost da će to donijeti ekonomski uspjeh jednom dijelu građana. Ako ne donese uspjeh, nikom ništa. Zaboravija si napomenit da su drugi građani osiromašeni za iznos kojim se finacirala cesta Glina-Velika Gorica. Država stječe novac na 3 načina: oporezivanjem, posuđivanjem ili printanjem (poput Venezuele, Jugoslavije i slično). Država nema svoj novac i da bi finacirala tu cestu, ona je morala oteti nečiju zaradu.

....

Zašto bi baba s Brača financirala cestu na drugom kraju države?

Naši sugrađani iz Gline sada imaju cestu koju sami ne bi mogli financirati i zahvaljujući njoj taj kraj se može razvijati, a Brač ima brod koji ide do Brača pa je život na Braču moguć...
Lako je pričati iz centra Zagreba kako je u nerazvijenim krajevima.

A ako recimo, ako negdje bude poplava, pa odnese most, država će sanirati poplavljeno područje i sagraditi most.

Na ovo vjerojatno neminovno slijedi odgovor: "Ako ljudi misle da tamo gdje žive nije dobro, neka se odsele!" Ili: "Ako nisu zadovoljni kako žive, neka smisle super poslovni plan i dignu kredit."!
I: "Privatni sektor puno efikasnije sanira poplavljeno područje i puno bolje gradi most srušen u prirodnoj katastrofi."

[Halo Effect]

I tako je baba sa Brača pomogla razvoj Gline i sada kada Glini krene, Glina će biti ta koja će uplatiti više u proračun nego što iz njega dobiva, te tako babu sa Brača rasteretiti, a eventualno i babi sa Brača refundirati, ako nekim slučajem baba sa Brača padne u nemilost da mora primati socijalu od države.

[Nikola Duspara]

U raspravi o Crkvi, koliko se sjećam, rekao sam da Crkvu čine vjernici, a Državu državljani!!!
Rasprava o državi je bespredmetna ako nismo razlučili Državu (državljane) i Državu (režim).
Koliko god netko htio naglasiti: "Država, to sam ja", nema pravo sebe poistovijetiti s državljanima!!!
Ja sam živio u tru države:
- Jugoslavija (državljani), bila mi je domovina, ali Jugoslavija (režim) se odnosio prema meni neprijateljski (pisao sam o tome),
- BiH (državljani) bila mi je domovina, ali BiH (režim) neprijateljski se odnosi prema državljanima (i prema meni - posebno),
- Hrvatska (državljani) domovina, a Hrvarska (režim) nije isvukla skoro nikakve pouke iz prethodnih i sve više sliči njima.
Ima više primjera, ali npr.:
- Jugoslavenski režim provalio mi je u stan, jednu sobu NEZAKONITO pripojio drugom (podobnom stanu) a sve to JAVNO opravdavao, progoneći me, sve do 14. kongresa SKJ kad se urušio, jer je bio trošniji od svake "straćare" - još postoji dokaz).
- BiH režim me protjerao i još uvijek mi nije ni odgovorio na povrat imovine, a o drugim pravima da i ne govorim.
Hrvatski režim mi je izdao tri (3) dokumenta i Lokacijsku dozvolu na kojem stoji da mi je kuća "debelo" u građevinskom području, ali se predomislio i kuću mi "ŠUTNUO" kao loptu cca 50 cm u "poljoprivredno" kako bih legalizaciju platio TRI PUTA VIŠE!!!

Što se mene tiče, svaka država zaslužuje biti domovina svojim državljanima, ali režimi koji rade protiv državljana nisu zaslužili čak ni državljanstvo!

Pozdrav
Nikola Duspara

[pukovnikz]

satnik kaže:

Dakle, nije problem što država ima ovlasti zabraniti dobrovoljne transakcije, i silom prebiti prekršitelje centralnog plana ako isti ne poštuju njihova arbitrarna i anti-liberalna ograničenja.

Zar ne vidiš kakvu mentalnu gimnastiku radiš da bi sam sebi racionalizirao oružanu pljačku i nasilno otimanje slobode dobrovoljne suradnje? Ako ja ne želim financirati Srpske novosti jer se ne slažem s četnicima i marksistima, od kud tebi pravo s pištoljem u potiljak mene natjerati na takvo nešto? I ako nemaš to pravo, a nemaš, kako nepostojeće pravo možeš delegirati državi pa da to država čini umjesto tebe?

Upravo o ovom pričaju liberali kad govore o prevelikim ovlastima u rukama političkih centralnih planera, da nam paraziti zabrane dobrovoljne transakcije, otimaju imovinu i uskraćuju temeljne slobode na izbor.

Sad me pitaš za Crkvu i taksi službu.

Ajmo ispočetka:

Želim državu koja je na usluzi njenih građana (državljana).

Protiv sam da EK od Hrvatske rade svoje tržište, što kroz zdravstvo, što kroz druge neporizvodne djelatnosti.

Protiv sam kad nam se krade tržište investiranjem u hotelske sobe i police dućana, kao da se radi o vrhunski sofisticiranoj tehnologiji, pa nam treba nekakav strani partner.


Protiv sam da zdravstvo i obrazovanje bude tržišno, ono mora biti javno dobro.


A našim poduzetnicima bi pomogao tako da bi im predao hrvatsko tržište koje je sad okupirano od strane EK koje nadgleda naše tržište.

Aglede Crkve, mislim da je to taman, niti fali, niti se puno mješa u društvene aktivnosti- taman!

[flexo]

pukovnikz kaže:

bojim se neodgovornog birača, koji je u stanju vidjetei da je političar istog karakternog nivoa kao i mafijaš, ali mu opet daje svoj glas

nisu problem ti birači koji vide to što kažeš i glasaju, mislim da su oni velika manjina, problem su oni koji ništa ne vide i ništa ne kuže a glasaju, a takvih ima koliko hoćeš ... generalno gledano narod je glup ko kurac, ne kužim kako se uopće uspio izborit da ga se išta pita ...

[Vautrin]

nasmijanonebo kaže:

Kako bi u takvom drustvu bez drzave regulirao pravosudna pitanja?

Trial by combat, kao u Igri prijestolja.

Ili onako kako se to rješava kod osiguranja automobila. Kad se dogodi sudar, stvari rješavaju tvoja osiguravateljska firma i ona od vlasnika drugog automobila. Tebi je najbitnije da si osiguran.

Ja ne pravim nacrt svog idealnog društva (niti ga znam) i sigurno je da neću doživit da se, recimo, ukine ministarstvo turizma.

[Pizvo]

Vautrin kaže:

Učinkovita kooperacija i sigurnost se postižu tako da se stranke discipliniraju kroz konstantno međudjelovanje (discipline of constant dealings). Država ne regulira tržište marihuane, ali ti bez problema možeš redovito kupovati u svog lokalnog dilera i biti uvjeren da će ti prodati dobru marihuanu. Njemu je cilj biti dobar prema tebi tako da nastaviš stalno kupovati, a tebi je cilj da mu redovito platiš tako da ti može nastaviti prodavati. Tu nema ni d od države. Nitko u transakciji ne koristi usluge suda i policije, a opet tržište marihuane postoji.

Da. A ako ideš dovoljno daleko u tom odnosu i tebe i tvog dilera prevari dobavljač na veliko pa mu prigovorite ili nekom negdje zakasni isplata, dođu vam dva tipa i slome noge bejzbol palicama.

Isto tako, ti nemaš pojma kakav će biti standard robe koju kupuješ, osim ako si osobno dobar s dilerom.

Zanimljivo je i da si uzeo primjer s dilanjem, kronično nepouzdanom djelatnost s promjenjivom kvalitetom i cijenom usluge, pošto je to lokalizirani monopol i teritoriji dobavljača su nešto na što se jako pazi. Ironija je zbilja jaka u tvojim postovima...

Tržište postoji tamo gdje postoji ponuda i potražnja, to bez daljnjeg. No koje su značajke tog tržišta, da li je konkurencija lojalna ili se služi nepoštenim sredstvima, koji je stupanj rizika, koliko možeš planirati unaprijed...?

Ako je država produkt evolucije ljudskog društva, je li Sjeverna Koreja daljni stadij u evoluciji, tu teorija društvenog ugovora obuhvaća još više toga?

Reductio ad absurdum, zbilja mi to prodaješ?

Ne, Sjeverna Koreja je anomalija. Na svijetu postoji jedan primjer S.Koreje i oko 50 primjera funkcionalnih demokracija. Danas je manje primjera sličnih S. Koreji nego ranije. To znači da ne, S. Koreja nikako nije produkt evolucije društva. Društvo sa najvećim standardom i kvalitetom života u povijesti čovječanstva su društva Sjeverne i Zapadne Europe, Dalekog Istoka, S. Amerike i Australije.

Evo nekih generalnih odlika valjanog ugovora:

1. Valjani ugovor zahtijeva razumnu mogućnost odbijanja pristanka na ugovor. (Npr. tko se slaže sa mnom neka digne ruku - to je valjana mogućnost. Nevaljana bi bila: tko se slaže sa mnom, neka digne ruku, a tko se ne slaže, neka odsječe sebi ruku. )

2. Eksplicitno odbijanje ugovora nadjačava navodno implicitno pristajanje na ugovor. (npr. uđeš u kafić i naglasiš da nećeš platiti kavu, ako te i nakon toga konobar posluži, nisi dužan platiti. A ako šutiš i naručiš, očekuje se da ćeš platiti, implicitno se pretpostavlja da u kafiću plaćaš kavu, a i cjenik je na stolu).

3.Ne može se smatrati da je građanin implicitno pristao na ugovor ako će se nešto napraviti bez obzira slaže li se građanin s tim ili ne. Ja se protivim gradnji Pelješkog mosta, ali ne protestiram javno jer će se most gradit, mene nitko ne pita. To ne znači da sam dao implicitan pristanak nego znači da moje neslaganje nema efekta.

4. Ugovorna obaveza je međusobna i uvjetna (mutual and conditional). Ako jedna osoba odbija izvršiti obaveze iz ugovora, onda druga osoba više nije vezana ugovorom.

A tko odlučuje o tim stavkama? Tko ih je napisao? Zašto ih je napisao? Što bi se dogodilo s tim odredbama da nema države, da li bi ikada uopće nastale?

Plešeš na rubu paradoksa.

Teorija društvenog ugovora ne zadovoljava ova 4 generalna uvjeta (ima tu još puno drugih razloga) i ona više nije toliko ni zastupljena. Posljednjih desetljeća se više proučava John Rawls i njegove floskule o velu neznanja i knjiga Teorija pravednosti.

Teorija društvenog ugovora jako loše opisuje stvarnost. Vrijedi li po toj teoriji da grad Zagreb izdaje dozvole taksistima ili po toj teoriji postoji mogućnost Ubera (koja je bolja i jeftinija usluga, bez uplitanja države)?

1. Društveni ugovor nije pravni akt, već pojam iz društvene znanosti koji se samo naziva ugovorom jer je to najsličniji pojam onome što je bit, srž i poanta društvenog ugovora.

2. Taj pojam nije nešto što se primjenjuje ili negdje piše - društveni ugovor je proces, element razvoja društva, duh društvenog međuodnosa.

3. Banalno pitanje Ubera ni na koji način nije vezano s tim pojmom. Radi se o politički uvjetovanom netržišnom postupku u nefunkcionalnoj i korumpiranoj državi, kojeg narod te države želi jer je više puta uzastopno izabrao vlast koja to čini na slobodnim demokratskim izborima.

Mene zanima koja to magija čini monopol na silu dobrim, a sve ostale monopole lošim (iz perspektive potrošača)? Zašto se demokratski ne glasa za jedan automobil kojeg će svi građani smjeti voziti 4 godine (radi vjerojatnosti i rizika)? Koji mehanizmi djeluju da se spriječi zloupotreba monopola? Ako te hrvatski policajac tuče, ti ne možeš prestati koristiti njegove usluge i početi koristiti zaštitare. Ne možeš glasati novčanikom, kao što možeš u slučaju mobitela, automobila, pjevača itd. Šta to disciplinira monopolista (kad već nema konkurenciju) da i dalje nastavi pružati dobru uslugu?

Monopol na silu nije nešto dobro ili loše, to je jednostavno nešto što postoji, oduvijek je postojalo i oduvijek će postojati, bez obzira tko je nositelj monopola. Ako to nije država, bit će neka druga jedinica ili skupina. Korištenje prisile je prirodno sredstvo ostvarenja interesa i provedbe volje među ljudskim jedinkama. Kad govorimo o prisili, odnosno polugama moći i vlasti, govorimo o samoj prirodi čovjeka, osim ako ćemo promatrati primitivna izolirana plemena sa maksimalno 50 članova, koja su to opet izbjegla detaljnim kodificiranjem i provedbom pravila skupine.

Uzmimo na primjer da ti zbilja ne moraš koristiti usluge policije, već plaćaš privatnika.

Postavlja se pitanje - zašto bi ti bio sigurniji s privatnikom? Bez policije nema ni zakonom definiranog postupka, nema očevida i istražnih radnji, dokazi se ne priznaju na sudu... Izuzev nekakve primarne osobne zaštite u realnom vremenu, ti zapravo više nemaš mehanizme borbe protiv prisile, da ne spominjemo npr. utjerivanje pljačkaša, nasilnika, silovatelja ili sl. koji je npr. oštetio tebe i familiju (dobio bi onaj scenarij potjere u westernima, kad potjera stane na granici tuđe jurisdikcije, veli "jebiga, pobjego" i okrene se na peti). Ako netko tvom novom zaštitaru plati više nego mu ti plaćaš, on će te sutra opljačkati, prebiti ili ucijeniti. Naime, u sustavu sa privatnom policijom ne postoji sustav zaštite od policije, odnosno funkcionalno pravosuđe. Privatne policije su ništa doli rascjepkani monopoli prisile na određenom teritoriju na kojem djeluju i protiv njihove volje ponovno ne smiješ ići i apsolutno se nemaš kome žaliti ako te prebiju. Policajca uvijek možeš tužiti i izići s tim u javnost, pritisak javnosti kao poslodavca policije je prevelik da bi bio ignoriran, što je senzibilitet kojeg privatnici uopće nemaju. Još gore, svaka ta privatna skupina ima vlastiti kodeks, vlastite norme. Možeš eventualno pokušati otići drugoj tvrtci, ali to podrazumijeva i preseljenje, uspješno odbijanje prijetnji i prisile da to ne napraviš, te nadu da ti to ponovno drugi neće napraviti...

Spomenuo sam westerne, odnosno američki Sjeverozapad i to s dobrim razlogom jer je to jako dobar primjer fragmentiranih lokalnih monopola prisile. U normalnim okolnostima je šerif nositelj mjesne nadležnosti, odnosno zajednica njemu povjerava monopol nad sredstvima prisile. I to funkcionira ok, biraju si sami svog šerifa između sebe i sve super, barem dok u grad ne ujaše banda od 50 revolveraša i okupira gradski salon. Šerif u tom trenutku gubi monopol nad prisilom i on se seli revolverašima, revolveraši postaju monopolisti. Šerif i svi njegovi zamjenici mogu samo moliti boga da ovi neće zapucati i porušiti pola grada, te da će im biti dosadno pa će se pokupiti, a ne odlučiti živjeti tu do kraja života.

Kada pak imaš nacionalni sustav sa desecima tisuća naoružanih profesionalaca koji dijele podatke, raspolažu ogromnim arsenalom naoružanja i djeluju unificirano, onda će tih 50 revolveraša, ako se uopće skupe, jako jako dobro paziti što i gdje rade, jer će se u tom gradu nacrtati kontingent u roku od 24 sata i isprašiti ih.

U tvom malom scenariju - što kada se pojavi skupina koja je moćnija od tvojih zaštitnika i kojoj baš ti smetaš? Što ako provali velika horda razbojnika ili vojska druge države? Tko će te štititi bez velikog broja dobro financiranih i umreženih profesionalaca? Misliš da bi šačica privatnika stavljala svoje guzice na liniju vatre da spasi baš tebe?

Jako si naivan...

[Pizvo]

Sustav normi se može uspostaviti bez centralnog autoriteta, jezici su nastali bez centralnog autoriteta (neki lingua franca pogotovo). Ako želiš prisilno nešto normirati (radi "sigurnosti") onda si tim činom zaustavija napredak. Sad je EU normirala punjače za mobitele tako da je svaka mogućnost inovacije zaustavljena. Ne znam zašto bi normiranje veličina bilo nekakav problem, trgovalo se oduvik, u početku bez novca (barter).

EU je normirala punjače radi uštede energije, smanjenja elektroničkog otpada i zaštite potrošača. Šema da svatko ima svoju verziju punjača je skuplja, štetnija za okoliš, napornija za energetsku mrežu i - profitabilnija za tvrtke, odnosno prisiljen si plaćati više za proizvod kojeg kupuješ, ne postoji alternativa koju možeš koristiti osim da daš još svog novca da bi proizvod kojeg si već kupio bio funkcionalan. Ljudi su se masovno žalili, ali su proizvođači mobitela postali toliko veliki da ih za to nije bilo briga jer je udovoljavanje volji kupca bilo manje profitabilno od promjene proizvodnog procesa, odnosno marketinški i društveno stvorena potreba za mobitelima je premašila kritičnu masu gdje će odbijanje nezadovoljnih utjecati na poslovanje. Ovo je JAKO opasan proces.

Naime, proizvođači su sklopili nešto što se zove kartel. Karteli su netržišni dogovori raspodjele plijena najvećih tržišnih aktera koji služe maskimiziranju profita kroz zajedničko nepridržavanje pravila i eksploataciju i sprječavanju rasta nove tržišne konkurencije.

Karteli u načelno slobodnom tržištu nastaju zato što je savršeno slobodno tržište, kakvo zagovaraju libertarijanci i protivnici centralne države - mit, utopija, ideal-tip, ne pretjerano realniji od idejnog komunizma. Kada bi akteri na tržištu bili savršeno racionalni strojevi sa inherentnim altruizmom, onda se to ne bi događalo. Ali nisu, ljudi su od krvi i mesa.

Uzmi primjer jedne rafinerije nafte. Država nalaže rafinerijama da moraju paziti na razine otpadnih plinova, ugrađivati pročišćivaće za zrak i vodu itd. Država to ne radi jer mrzi rafinerije i želi da pate dok se državni službenici kupaju u lovi od poreza, već iz vrlo praktičnih razloga - ti dimovi i otpadne vode uništavaju floru i faunu rijeka i okolnog područja, što treba sanirati i smanjuje ekonomsku iskoristivost tog područja, uzrokuju zdravstvene probleme ljudima zbog čega češće oboljevaju, pa troše više iz zdravstvenog fonda i ranije umiru, zbog čega za života plate manje poreza od predviđenog itd. Uz to što je to interes države, interes je i svakog pojedinca koji ne želi da sve oko njega, uključujući njega samog, krepava od zagađenja.

No gle - da država nije to rekla rafinerijama, one to NIKAD ne bi napravile. Zašto? Pa jer je skupo. Košta gomile novaca i treba se periodički ponovno investirati u nove tehnologije i nove pročišćivače, a ne dopridonosi plasmanu i iskoristivosti njihovog proizvoda. U prijevodu - radi se o čistom trošku, najvećem neprijatelju proizvodnih procesa.

I sad će neko reći: "da, ali ljudi će ih kazniti na tržištu gdje postoji više konkurentskih rafinerija, pa će kupovati od ovih koje ne zagađuju". E vidiš, upravo tu leži caka. Neće. Zašto neće?

Jednako kao što je stvorena potreba za mobitelima koju ljudi slijepo prate, još je više stvorena potreba o gorivu, bez toga ne možeš na posao, kući, babi, otić kam trebaš, da ne spominjemo industriju i trgovinu koje troše naftu ko sumanute. Ona rafinerija koja ugradi pročišćivač će imati nešto skuplje gorivo i neki ljudi će ga radije kupovati jer ne žele zagađenje. No pogodi što? Još više ljudi i maltene sve i jedna tvrtka koja postoji će kupovati od ovih jeftinijih bez pročišćivača. Zašto? Pa jer je profitabilnije i jer uski partikularni interes uvijek statistički prevlada nad kolektivnim sve dok kolektivni utjecaj ne postane alarmantan (kada je obično već prekasno). A ta rafinerija, koja ne pročiščuje, će i dalje zagađivati okoliš i uzrokovati sve nabrojane štete, a dovoljno je da samo malo podigne cijenu goriva od tržišno opravdive i imat će veći profit od one koja pročišćuje, a svejedno konkurentniju cijenu goriva!

Dakle bez državne regulacije bi onaj direktor rafinerije koji kaže: "e, ajmo mi ipak pročistiti plinove i vodu, nije to fer od nas" dobio izvanredni otkaz na prvom sastanku dioničara. A mi bi živjeli u benzenskim parama, kraj rijeka punih teškim metalima...

I da ironija bude potpuna, jedini mehanizam kojeg imamo na raspolaganju protiv toga - pravosuđe, inspekcijski i represivni aparat koji provodi zakone koji nalažu rafineriji da ugradi pročišćivače - si upravo zamijenio malim privatnim sigurnosnim službama, kakve vlasnik rafinerije kupi za dnevni utržak svojih benziskih crpki. Što misliš da li bi takve stale u obranu interesa tebe i drugih pojedinaca ili gazde koji ima keš za plaću i razne dodatke?

Toliko o "tržišnom samoreguliranju" i bespotrebnoj državi.

Ne postoji trenutno država koja je imala ovakvu genezu kako ti navodiš. Teorija solidno zvuči (osim geografske komponente, jer nisu isti posjedi u Austriji i Kini, a onda se drugačije i porezi skupljaju, drugačiji je odnos kmeta i feudalca itd.), ali te stvarnost demantira 100%. Jel država Kosovo ovako nastala? To je jedna mlada država pa možemo provjeriti.

Kako ne postoji? Velika Britanija, Italija, Njemačka, Japan (vjerovao ili ne), pa i Hrvatska su takve zemlje. Sve koje nisu su naknadno prihvatile čitav taj model i sva načela. A svima skupa im je izvor rimsko pravo i Rimsko carstvo (sve današnje zemlje osim onih sa specifičnim vjerskim pravnim sustavom imaju zapadni model vlasti, pa i one na Dalekom Istoku).

Ne postoji zajednička slobodna volja (i volja i sloboda su apstraktne imenice kojima se daje značanje onako kako to nekome odgovara u tom trenutku).

Netočno.

Volja je odluka, odabir po pravu na dispoziciju npr. na svakim izborima. Čak je i neizlazak na izbore odabir - slobodan si glasati ili prepustiti drugima da donesu tu odluku, tvoja volja...

Slobode i prava su definirane ustavom RH, vrlo strogo i metodički.

Nisam studira ekonomiju nažalost, balet je moj životni poziv. Dakle, pastiru se da 100 € subvencija za svako janje i onda kad ga on zakolje, ja ga platim 100€,a inače bih ga platija 200€. Kako je ovo pravedno prema nekom vegetarijancu koji ne jede meso, a subvencionira janjetinu?
Postoji nešto šta se zove teorija komparativne prednosti koja se pripisuje Davidu Ricardu koja u potpunosti opovrgava ovo tvoje šta je gradivo prve godine ekonomije. Čak i kad ne bi bilo a priori nemoralno, centralni autoritet ne može znati koje djelatnosti subvencionirati, on to radi po političkim principima. Subvencije daju krive signale tržištu da se nešto isplati i time se pogrešno alocira novac (koji je ukraden drugim građanima kojima subvencije nisu potrebne). Po tvom kriteriju bi se Snježna kraljica mogla održati i na Golom otoku, ako se dovoljno dobro subvencionira.

Vidi se da nisi studirao ekonomiju.

Profitne marže se određuju kao postotak cijene, ne fiksna stavka stvarnih troškova.

Ako janje u otkupu od proizvođača košta 100€, a ukupna profitna marža trgovca s prijevozom je npr. 50%, onda je ukupna cijena janjeta tebi kao krajnjem kupcu 150€ plus par stotinki jednog centa tvog poreza za tu godinu (zapravo puno manje, podijeli npr. 50% poticaja na cijenu svih proizvedenih janjaca sa preko 3 milijuna poreznih obveznika i dobit ćeš svoj udio).

Kada bi u otkupu koštalo 150€ jer seljak ne dobiva poticaj, onda bi krajnja cijena sa 50% profitne marže za tebe kao krajnjeg kupca bila 225€.

Čestitam, upravo si izbio seljaku kruh iz usta jer će prodati premalo janjaca da opravda troškove uzgoja zbog 75€ razlike u cijeni finalnog proizvoda, nabio dodatne marže, ali izbio višak dobiti trgovcu i prijevozniku, a sve da bi dobio nekoliko stotinki jednog centa svog poreza.

I ne samo to, a ne, ima toga još. Kada bi eventualno sam kupio jednog jedinog takvog janjca, potrošio bi gotovo jednaku količinu novaca na razliku u cijeni nego je ukupni udio tvog poreza za sve poljoprivredne doprinose u Republici Hrvatskoj (535 kn 2015. godine ukoliko primaš plaću ispod 6.000 kn, oko 800 ako je iznad 8.000).

Briljantno, nauči me toj logici molim te.

[Pizvo]

Vautrin kaže:

Trial by combat, kao u Igri prijestolja.

Ili onako kako se to rješava kod osiguranja automobila. Kad se dogodi sudar, stvari rješavaju tvoja osiguravateljska firma i ona od vlasnika drugog automobila. Tebi je najbitnije da si osiguran.

Ja ne pravim nacrt svog idealnog društva (niti ga znam) i sigurno je da neću doživit da se, recimo, ukine ministarstvo turizma.

Nego ajde ti nama sad lijepo ispričaj tko će platiti štetu ako krivac kojim slučajem nije osigurao auto?

Mali hint: nitko. Uvijek i isključivo plaća osiguravajuća kuća onoga tko je skrivio nesreću. Upravo zato država nalaže da je auto bez valjanog osiguranja neispravan za vožnju i strogo sankcionira nepoštivanje te odredbe.

Kad ta odredba ne bi postojala, nitko lud ne bi plaćao osiguranje - desi se nesreća, pojeo vuk magare, jebiga. Ovaj koji te lupio nema osiguranje, nemoš mu ništa, moraš sam platiti popravak. Ti si lupio nekoga, ovaj ti nemre ništa jer se ne može naplatiti od tvog osiguranja.

Još jedno malo pitanjce - tko je ovlašteni procjenitelj krivnje za sudar dvaju vozila?

Hint: policija, koju bi ti ukinuo ili privatizirao.

Ajde sad, čisto iz zabave, zamisli scenarij da privatnu policiju sponzorira jedna osiguravajuća kuća, a dođu na očevid kojeg je njihov osiguranik skrivio protiv osiguranika druge osiguravajuće kuće, koja pak pošalje svoju privatnu policiju na mjesto događaja...

Još jedna briljantna ideja koja bi se prevorila u montypythonovski spektakl u praksi. :klap: