Kako pustiti nekog?

[descender]

dire Dawn kaže:

Ne možeš upravljati niti vlastitom agresijom, a tuđom još manje. Agresiju trebaš eliminirati, a isto vrijedi i za opsesiju. Probala sam "hraniti" opsesiju opsesijom, dolijevati ulje na vatru, no postoje određene granice koje moj um ne može preći, a po kojima opsesija rado titra i samim time izaziva napadaje panike. Borba same sa sobom mi do sad nije donijela išta, puno bolji efekt su imale tablete za smirenje koje bi "ubile" tu negativu koja me paralizira.

Za depresiju.. kada bi se istu simbolički karakteriziralo kao nekakav strani entitet.. moglo reći kako ima agresivne i periodički, zavisno od razine napadnosti i pojavnosti, opsesivne karakterne crte. Ciklički, šire pojavnosti primjetljivo, obično za vrijeme blagdana.. krajnje agresivno, do razine sposobnosti suicida, (kao djed božićnjak poklonima.. ili isus potrebe slavlja rođendana, na način prakticiranja onog nepotrebnog za prakticirati tijekom godine) terorizira umetanjem opsesije bezvrijednosti, nebitnosti, prolaznosti, praznine....
Sposobna je periodički, pojedinačno ciklički relativno.. i izvan blagdanske ludnice, pojedinca na xyz dana nježno ušuškati u određeni, repetitivni obrazac provođenja u krevetu u fetalnom položaju, nametanjem ideja od kojih je moguće pobjeći samo isključivanjem se (bilo koji način dozvoljen) od bilo kojeg mentalnog procesa.. koji će u toj agresiji biti reorganiziran u trivijalnost, nepotrebnost, ništavilo, crninu....
Pitanje si/se.. da li je ta ciklička, krajnje prepoznatog intenziteta, načina.. mojih odgovora na istu.. depresija.. moguće moja repetitivna opsesija, odškrine prozorčić koz koji, ako je vani dan (ako nije, pravo pitanje u krivom trenu).. unese tračak svijetla, nade, mogućnosti za samokritički, planski, ciljano opsesivni (ustrajni).. ne-sedirani model reakcije na opsesivnu agresiju.
Depresija kaže, mrš stoko u krevet. Fuck off debilkušo, kao odgovor. Depresija kaže, pljesnut ću te potrebom skakanja kroz prozor ako nisi za 2 minute u fetalnom, u krevet. Samo daj patetiko, kao odgovor. Bujica uvjerenosti kako je neupitno ispravno skočiti kroz prozor. Relativnost svega, izvedena iz okp-ropitkivanja o svemu bez konačnog odgovora.. te poimanje neuvjerenosti i relativnosti ispravnosti.. "ne da mi se".. kao odgovor.....
Bez agresije, borbenosti za život, za lucidnost, za.. unutar xyz vremena utrošenog na namjensko opsesivno truciranje (si).. možda naredna prepoznatost se izvan kreveta, izvan godišnjeg, mjesečnog, tjednog.. zabijanja se najcrniju rupicu gdje je postojanje postojano bez zapravo postojanja.. iznjedri percepciju rezultata "makni se iz te (repetitivne, opsesivne) uvjetovanosti".
Možda i ne. Možda i ne uspije svaki put; ionako, sve je uvijek relativno. Zašto depresija ne bi bila. Opsesija manje relativna, u osobnu korist, naučenim modelom vrtnje određenih procesa. Po primjetnosti uspješnosti preusmjeravanja autodestruktivnosti.. možda je naredno moguće na opsesiju "pranja poda u točno 6 popodne.. pod obvezno, osim nedjeljom..".. odgovoriti sa "ma joj, ne danas.. sigurno ne u 6.. (u inat)". Određena (ne ugodna) praksa "remodeliranja se".. kao osobna "primijenjena opsesija, svojim opsesivno sjebanim sebstvom." Indolencija, odobravanje, prepoznavanje neupitnosti obrazaca.. kao trik (opsesije) dio; temelj za podložnost, poslušnost, pokornost.

dire Dawn kaže:

Kao netko tko se većinu života borio (i nadajmo se da će ostati u past tensu) sa prisilnim, opsesivnim, izrazito nasilnim prisilnim mislima vrlo dobro znam svoje granice i mjere što također znači da taj dio mene točno zna gdje treba udarit da se iz "ja to mogu, jebem si mater" prebacim u "molim te bože da ovo prestane". Dovoljna je jedna misao, btw, da me stilta na mjesec-dva.
Onda mi ovakve misli dođu poput vodice i mogu samo zahvalno prihvatiti da nisu nasilne i ne izazivaju napadaje panike nego "samo" depresiju.

Dok se netko u "samo" depresiji, ubije jer ne prepoznaje mogućnost za popiti ili piti tu, njemu/njoj razinu govana, koji su tebi vodica. Zahvala na percepciji mogućnosti.. ili mogućnosti percepcije.. izvedene iz određenih prijašnjih repeticija gutanja.. ne vodice.. ili kazna, karma, urok, prokletstvo..? Minimalno dvije pozicije, dva kuta.... povodom pogleda na bilo što.

dire Dawn kaže:

Moja vrlo poznata rečenica je da mene nitko ne može mrziti više nego što mrzim sama sebe. I to je činjenica protiv koje se niti ne trudim boriti. Manjkava sam i ne dopuštam si da se vidim u nekom boljem svjetlu jer smatram da treba objektivno sagledati stvari. Dali bih se osjećala bolje da mislim da sam najsuperzakon ikad? Vjerojatno. Dali bi to bilo suprotno mom karakteru i onome kako živim otkad znam za sebe? U potpunosti. Greške opraštam drugima, ali sebi ne. Kao netko tko teško prihvaća tuđe (iako ih oprašta) još teže prihvaćam svoje. No to je zasebna tematika.

Egzistiraš na vlastitoj percepciji sebstva. Mjerenje istoga bazirano na sumarumu prošlosti. Glumiti (si), pretvarati se, namjerno izbacivati, modelirati sjećanja, iskrivljivati protekla djelovanja.... sasvim nepotrebno. Od danas.. sad pa na dalje nigdje nije.. valjda.. zapisano tko i kakav ćeš naredno sad, kasnije, sutra.. biti.
Definiran smo (relativno) do *sad*.
Za oprost je potrebno dvoje. Onaj koji oprašta i onaj kojem se oprašta. Oprostiti sebi u takvom modelu poimanja, malo je nezgodno. "Nezgodno" za istovremeno biti, onoj koji oprašta i onaj kojem se oprašta. Oprost iziskuje povjerenje. Parcijalni oprost tipa oprostio sam no nisam zaboravio, nije oprost.
Oprost kao riječ za "drugu priliku". Komplicirana mehanika je taj život. Bez polica punih apsolutno točnih, polica punih knjiga naputaka.. bez skripte ili nekog biltena.. apsolutno točnih naputaka o istome, o prakticiranju.. Zašto sebi netko ne bi dao drugu priliku za samome sebi pokazati kako je sposoban učiti na priznatoj, vlastitoj govnjivosti? 100 prilika, 500to? Neka, misaona forma mazohizma (kao cilja, staništa, prepoznatljivosti, priznatosti..)?

dire Dawn kaže:

Mislim da nekad treba stati ukoliko shvatiš da ti iznova dolaze iste situacije samo sa različitim ljudima. Zajednički nazivnik si ti sam. U čemu je onda greška? U tih xy ljudi koje si upoznao na različite načine, na različitim mjestima i u različitim periodima ili u tebi? Zar je karma stvarno takva da eto, baš se urotila protiv mene(/nekog) da konstantno zlostavlja te šalje ono što ja tako mila, dobra i draga ne zaslužujem?

Možda je da.. konstantno zabavlja. Ti je opetovano, frustracijom na istost, istim odgovorima, načinima djelovanja, zabavljaš. Iz jednog bazena pretačeš u drugi.. iz kojeg, naredno nalazeći se u njemu, pretačeš u treći itd itd.. Možda ti pokušava (uz zabavu, naravno.. svi smo u interakciji/ama, povodom sebe prvenstveno) ukazati na problem Onaj sifon pored bazena.. kao praktičnost.. unutar odsluženja pražnjenja bazena šalicom za kavu.

dire Dawn kaže:

Kad to tako sagledaš vidiš da negdje radiš grešku. Da nije do tebe. Da svojim ponašanjem zlostavljaš i sam sebe i evidentno i te neke druge "krive" ljude koji su ustvari samo "krivi" za mene, dok bi za neke druge bili "pravi". I onda se također zapitaš čemu opsesija odnosima koji od starta nemaju budućnost jer bi stvaranje iste zahtjevalo brisanje mene kao osobe i stvaranje neke druge, bolje mene. Vlastiti operativni sustav ne mogu "srušit" pa instalirat neku noviju/pametniju/ljepšu verziju. To sam, što sam.

Dobro pitanje. Čemu opsesija.. bilo čime/kime.. za koga/čega/što se u startu "zna" okvirni rok trajanja, smislenost prakticiranja, definiranost kraja, načina istog i posljedica.... Cijeli život, svaka sitnica u danu, svako minorno veselje ili frustracija, svaki uspješni pokušaj prakticiranja ičega, pronalaženja se unutar nečega, otpuštanje, popuštanje zanimacije za isto, xyz moguća naredna nesposobnost za isto......... apsolutno sve; može se može sabiti u krajnju upitnost života.
Ionako na kraju, osim kraja.. pa i njega, na kraju.. sve je nebitno.
Previše vremena provedenog u opsesiji ili opsesivnoj održanosti ove ili one opsesije.. životnu smislenost definira opsesivnošću. Naše male ponaosob odabrane rutine, ovisnosti.. i doživotno opsesivna vrtnja istih, kroz sebi primjerene, namijenjene, forsirane.. ovakve ili onakve obrazce.. po kojima nismo definirani, no sami se po opsesivnoj potrebi definicije, definiramo. Mislim, dakle mislim, da mislim.. da, kako, koliko, zašto.. da ili ne, jesam.

[devaa]

Ha gle ako dobis kaznenu prijavu za uznemiravanje.. Onda to vec spada u posesivnost... Uhoda, pratnja nekog, dolazak na posao i sl. stvari to je vec bolest od takve osobe bi se prek noci maknuo pa makar se 20 god znali i druzili.. Jer to vec nije normalno..

Ali gle vec si si odgovorila na pitanje ak ti se neda vise trudit, pricat, molit, pokazivat a sto drugo ti preostaje nego otici ?
Ako vidis da je drugoj strani svejedno.. Cemu borba ? Kao sto ti rekoh definitivno se treba truditi oko ljudi meni tu nikad nije bilo nesto sporno, ali ako se ti trudis godinama, a nikakvog produkta nema cemu dalje..

Evo ti nesto od mene osobno mozda ti i to pomogne.. Moj otac je dok sam ja bio mali pio jbg kao i vecina odraslih i mladih danas.. Boze moj.. Medutim ti imas ljude koji su zabavni i veseli kad se napiju, a imas i one koji su nazalost agresivni i nasilni.. Pretpostavljam da mozes pogodit nazalost koja je bila strana mog oce, nazalost ne prva.. Imao sam 3 ili 4 god kada sam vidio kako njegova samarcina pada na lice moje mame.. I tu noc je on svoju vlastitu majku izgurao iz stana. Zatvaro vrata od stana dok joj se ruka jos oko stoka opirala da ih ne zatvori..

Tada je moja mama prvi puta otisla samnom kod svojih nije se planirala vratit ali eto vratila se ( duga prica )..
Naravno moj stari nije prestao cugat i 2004 napravio sranje koje je eto moju obitelj rastavilo.. Nakon scene koja je isto duga prica.. Jos je neko vrijeme malo pio i doktorica mu je zabranila..

Ali kako je on bio osoba koja nije imala zlatnu sredinu nego je bio ili u 7-om nebu ili diboko u depresiji kreveta.. Tak je njega dizalo nekontrolirano i nepromisljeno trosenje goleme kolicine novaca..

Za covjeka koji je tada radio za 6500kn i mamu koja je radila za 4000kn...
Nabijat racune, i minuse odnosno da american dolazi mjesecno po 5-7 tisuca kn nije malo uz troskove zivota, mene i brata koji rastemo i trebamo.. Od njegovih kredita od 20k € i slicnih stvari, a doma osim fotica, satova, cda nismo nista drugo vidjeli postajalo je smijesno.. Nekak se to isplati u 2 god njegovi dugovi i moj otac opet ode u element opet trosi novce doma nista ne donosi i to je sve skupa napravio ni ne znam koliko puta od 2004.. Bio jamac covjeku koji mu to nije htio placat vise jos dan danas mu je duzan 1000€..
Od toga da je dobio otpreminu kad je dobio otkaz nasim ulaskom u EU i sve potrosio na CD kolekciju, da dobro si/ste procitali doma imam CD kolekciju svega i svacega vrijednu 6000€ koja mi i stoji na njuskalu mislim da sam stavio za duplo manje.. Jer on od tada ne radi, ja studiram, brat isto, a mama ima eto takvu placu

Jer eto moj otac je dolazio doma po savjete kad njegove racune, minuse, dugove i kredite njegova placa nije mogla mirit.. Moja mama, njena mama, ja s vremenom ( danas imam 24 god ), mamina sestra, njen muz smo pokusavali razgovarat s njim.. U periodu sredivanja dugova slusao je savjete, cim su se rijesili to je bilo ovak moj american, moja placa, moji novci.. Tu nije bilo nase nego njegovo.. I eto to je zaista predugo sa bi napisao sva njegova sranja u zadnjih 12 god.. Ali eto moja mama je prije 2 god odlucila otici, rekla je da smo brat i ja sad dovoljno veliki i zreli i da ona jednostavno vise ne moze.. Mjesec dana kako je otisla me nazvala u suzama i pitala jel se mi ljutimo sto je otisla..

Ja sam joj poklopio sjeo u auto i odma otisao do nje i rekao da joj se ja divim da je toliko izdrzala i cudim zasto je tako dugo ostala sa njime..
Prakticki smo cijelo to vrijeme zivjeli sa njenom placom, hranili se, rezije, sve sve sve.. Dok je njegova odlazila na minuse i kredite.. Nego eto dosta o tome..

Poanta price je ta da koliko god smo se mi trudili razgovarati sa mojim ocem, moja mama posto mu je bila zena.. Njen savjet mu je bio dobar dok mu je trebalo sredivat sranja, pomoc.. Kad se digo na nogu nema vise niciji savjet nista nije znacio..
I sad ti meni reci kad se ti trudis, razgovaras godinama, savjete dajes godinama, suze prolijevas godinama, objasnis nekome da se vise ne radi samo o nama da mi imamo dvoje djece.. I toj osobi to nista ne znaci, trosi novce koje nema i ne moze tako lako vratiti.. Dali bi ti nakon toliko godina samo preko noci otisla i jednostavno pustila ?

To ti je sve ono sto sam ti rekao jos u pocetku.. U nedostatku kompromisa, empatije i medusobnog postivanja apsolutno nikakva vrsta ljubavi ne moze opstat i na temelju moga oca i mojih prijasnjih veza, prijateljstava nitko me ne moze razuvjerit u suprotno.. Te 3 stvari moraju biti, i kompromis mors biti gotovo podjenjak na vazi.. I to je to..

Toga kod moga oca nije bilo i moja mama je jedan dan samo odlucila da za vikend kada ne radi se seli.. Naravno moj otac je molio, pricao sta ce on bez nje, bla bla bla.. Mene gnjavio pitanjima.. Sve sta sam mu ja rekao je bilo tata imao si 10 god da razmisljas o tome i jbg, sjebo si..

Powered by LG G3

[kosjenka-]

devaa kaže:

Ha gle uzeti u obzir razloge odlaska te osobe...
Ljudi odlaze iz njima znanih razloga, trude se isto tako, odustanu isto tako.. Ljudi ne odustanu ponekad jer njima nije stalo vec sto drugoj strani nije.. I jer se druga strana ne trudi... Kako pustiti ? Ako zelis crno na bijelo stavi sto te drzi ka njoj.. Cesto je ta neka navika dugog poznanstva i nista drugo... Ta neka sigurnost kada znas sve o nekome..
Ha joj koliko sam ja vec ljudi pustio, a bio sam u uvjerenju da nikada nece otici. I zapravo kada odu prode neko vrijeme ne vidis se i ne cujes s njima i jednostavno shvatis da si oke bez njih.. Da je lako naravno nije.. Prode i mene nostalgija, ali jbg ja se vise ne zelim trudit i da nekome taj trud nista ne znaci i da ta osoba stalno meni nabija neku griznju savjest i svaljuje krivnju na razlog naseg ne nalaska na kavi i sl.. Jednostavno mi se neda i sto sam stariji sve mi se manje da.. Zasto ja moram nekog stalno podjsecat na nesto kada on uporno mozda i namjerno zaboravlja.. Jbg nekad jednostavno s vremenom smisao nestane..




Powered by LG G3

S ovim se slažem, tako sam i ja s mnogima raskinula kontakt, da se dotične pita i dalje bi se povremeno čuli, išli na kavu dva puta godišnje i slicno, ali meni to ne treba niti mi se da, nisam od onih osoba kojoj trebaju stalni pozivi, poruke i javljanja, ali jebemu javiti se prijatelju s kojim živiš u istom gradu dva puta godišnje i za posebne prilike jer eto nemaš vremena vise za mene nije prijateljstvo pa ni poznanstvo. Možda odnosi zamru, izgubi se interes, imaju se drugi prioriteti, druge su životne okolnosti, sve je to ok, ali ja tu nemam sto vise tražiti i ja odem.

[dire Dawn]

descender kaže:

Bilo koja/kakva odluka (izbjegavanje, prolongiranje, negiranje.. također kao odluka) sobom naravno, povlači posljedice. Pitanje je da li se osjećaš loše zbog određene posljedice koja se ispostavila negativna.. ili je loše osjećanje bazirano na (sve mjereno iz) konstruktu poimanja uvijek loših posljedica, bez obzira na izbor odabira, djelovanja.
Svatko će vjerojatno prepoznati određenu dozu mazohizma u sebi, no neće se baš svatko naći u poziciji promatranja svojeg mazohizma kao jedne od osnovnih crta ličnosti. Fokus primjetnosti ili željene (čak i kada je krajnje neželjena) percepcije, određuje "stvarnost, trajnost, neupitnost, očekivanu repetitivnost..". Kao i svaki drugi obrazac, samo jedan od, naravno, iskoristivih (ma koliko se možda činilo drugačije), naučenih obrazaca poimanja, djelovanja....

Mazohizam je jedna od osnovnih crta moje ličnosti s obzirom da se isti može prepoznati u svim odnosima/postupcima.
Neki ljudi imaju potrebu usrećiti se, moja potreba je ozlijediti se. Emocionalno ili fizički. Ovo drugo sam prestala radit, no baš evo pisah na topicu za dušice o novom aspektu psihofizičkom samosilovanja.

Pitanje je koje je "stanje".. "ispravno, racionalno, smisleno, istinito..". Pijano ili "trijezno".
Simulirana stvarnost unutar ovih ili onih, ovakvih ili onakvih očekivanja.. trijezno drži neupitnošću ispravnosti povodom održanosti određene forme zacrtanog, željenog.. očekivanog, "sebstva". Pijano.. ili bilo koje ili kakvo drugo opozicijsko (depresija, slom živaca, psihoza..).. kao proturječje samome sebi. Postavljanje si pitanja, da li si stvarno siguran u boju, materijal, kroj.. tog omotača u kojem provodiš vječnost. Potrebu posvećenja svega (štagod da to bilo), održanju fine, ugodne, tople, prozračne.. robice, na sramu nagosti.

Koje stanje bi se uopće moglo nazvati pijanim, a koje trijeznim? Što ako su pijani trenutci za nekoga ustvari ono što su za druge (većinu) trijezni?
Kad sagledam svoj život ne vidim neki uzorak sreće i veselja, osim u određenim, očito "pijanim" trenutcima.

[dire Dawn]

descender kaže:

Za depresiju.. kada bi se istu simbolički karakteriziralo kao nekakav strani entitet..

U meni želje za borbom nema. Ne puno barem.
Onaj dio koji bi se trebao boriti je depresivan, zato ostatak mene i divlja. Zato i napadaji panike, zato i opsesivne misli, zato i sve ostalo. Jer se ne borim. Svjesna sam toga.
Borba mi baš ništa nije donijela. Više efekta je imala kemija, pa se opet uzdam u štake.

Za oprost je potrebno dvoje. Onaj koji oprašta i onaj kojem se oprašta. Oprostiti sebi u takvom modelu poimanja, malo je nezgodno. "Nezgodno" za istovremeno biti, onoj koji oprašta i onaj kojem se oprašta. Oprost iziskuje povjerenje. Parcijalni oprost tipa oprostio sam no nisam zaboravio, nije oprost.

Što kad si svjestan da nisi zaslužio oprost?
Oprostila sam si neke fakat gnjusne stvari, no određena ponašanja (koja u usporedbi mogu djelovati puno banalnija) nisam.
Nisam si oprostila ni neke neizrečene stvari i neke krive osjećaje. Ne nužno jer sam naštetila nekom, u ovim slučajevima 100% nisam, nego zato što sam naštetila sebi.
Ukoliko (i sebi) radim ono što ne bih oprostila (ako se parcijalni ne računa) zašto onda licemjerno sebi oprosti? Zašto dvostruki kriteriji koje na sebi ne primjenjujem?

devaa kaže:

Ha gle ako dobis kaznenu prijavu za uznemiravanje.. Onda to vec spada u posesivnost... Uhoda, pratnja nekog, dolazak na posao i sl. stvari to je vec bolest od takve osobe bi se prek noci maknuo pa makar se 20 god znali i druzili.. Jer to vec nije normalno..

Nitko se ne želi nametljivo ponašati, a ono što je nametljivo ponašanje ovisi o definiciji druge strane.

[devaa]

Svakako draga Dawn sve je stvar perspektive... Ali gledajuci tako onda mozemo reci da ne postoji dobro i zlo.. Vec imas 2 razlicite strane pojedinaca ili grupe ljudi koji istu situaciju gledaju sa dvaju razlicitih perspektiva.. Poanta svega je, mi smo prolazne jedinke ovog planeta zajedno sa zivotinjama i biljkama.. To je mozda i nesto sto bi nas trebalo zapravo ciniti sretnima.. Hmm, zasto ? Kada znas da mozes umrijeti pa cak i dok citas ovaj moj komentar s vremenom ces shvatit da smo svi mi zapravi "isti" sto zelim reci ne zelimo gubiti vrijeme i trositi zivot na nebitne "stvari" kako smo stariji sve manje..

Svi tezimo ka sreci i ljubavi htjeli to mozda neki cak i ne priznati.. Ali istina je da svatko zeli biti prihvacen na ovaj ili onaj nacin.. I svatko zeli osjetiti ljubav, srecu, zadovoljstvo i ispunjenost zivotom koji zivi.. Medutim kada ti znas, uvidis da nekome nije stalo jednostavno se moras nauciti odvojiti od toga s vremenom.. Jer zivot je prolazan, zivot nazalost danas vise ne pita za godine, rasu, vjeru i sl.. Bolest dode sutra, pijanac u automobilu te nece zaobici jer eto ti imas 20+ god i citav zivot ispred sebe.. Bit ce svega na ovom svijetu samo nas nece.. Tako je bilo prije, tako ce biti i poslije nas..

Ljudi koji su te mozda povrijedili, gledaj na to kao nesto sto ti u zivotu treba na taj nacin se s vremenom covjek uci nositi sa gubicima, jer ako nema takvih stvari u zivotu jednostavno ne mozemo rasti, sazrijevati... Igracke ce se potrgati, auti polupati, odjeca prerasti, skola zavrsiti, ljubav ako nije prava ugasiti, ljudi promijeniti.. I sve ce se to s godinama mijenjati, dolazit ce bolje..

Gledaj na to ovak kao i aplikacije na tvome mobitelu, koje se azuriraju odnosno mjenjaju sadasnju verziju novom, boljom, poboljsanom, ali nesto iz prosle verzije ce ostati... Tako je i sa svime gore navedenome, ti ces u svakoj osobi naci nesto sto je neka osoba koju si znala nekoc radilla, voljela, mrzima, pricala... Mislim da si milijun puta cula joj da moja bivsa je isto mrzila taj film, joj da moja frendica jedna sada vec bivsa frendica je voljela tu vrstu nakita.. Bla bla bla... Nakon svakog azuriranja aplikacije nesto od prijasnje starije verzije ostaje, tako je i s ljudima novi dolaze ali svaki od njih ima nesto, sadrzi nesto sto je imao netko kog smo nekoc poznavali..

Kada shvatis da je zivot razvoj i ucenje cijelim putem do smrti, u proslost ces gledat samo da izvuces neke uspomene, savjete pa i boli koje ces iskoristiti da poboljsas svoju buducnost.. Naravno svatko od nas nije toliko isti, kao osoba nekome je teze pustit, nekome je lakse..
Oboje je u redu.. Ali kada vec znas da ce sve to proci pa i ovaj zivot, cemu se stalno osvrtati iza osim ako ne gledas koliko si puta prosao..
Zasto se vicu osobe koje volimo ne mozemo jednako nasmijati da nam ga isprica 10x zaredom,
Ali mozemo iznova i iznova plakati i zaliti zbog rijeci i nacina na koji nas je netko povrijedio..

Ja sam puno ljudi pustio iz svog zivota jer su jednostavno krenuli putem kojim ih ja nisam mogao pratiti.. Nisam ni htio, isto tako je puno ljudi iz istog razloga i od mene otislo.. Ako ti je tesko procijeniti koga treba pustiti, a za koga se boriti..

Ja cu ti reci samo jednu stvar poslusaj glas u pozadini svoje glave.. Sve ovo sto mi tu pisemo, savjeti, komentari, kritike.. Su samo proizvod nase maste, nacin na koji mi gledamo situaciju moze biti za nekoga prosvjetljenje, za tebe moze recimo biti pogubno... Ovo ovdje su sve subjektivna misljenja i masta pojedinaca iznesena na temelju dogadanja u nasim zivotima..

Ti sama moras donjeti odluku koju smatras ispravnom i najboljom za sebe i vjeruj mi kad ti kazem poslusaj svoju podsvijest.. Tijelo osjeti losu i dobru energiju i tvoje vlastito tijelo i podsvijet ce ti dati najbolje moguce savjete jer dolaze iz najdubljeg djela tvojeg vlastitog bica odnosno tebe..

Meni npr. nije tesko niti je ikad bilo pustiti vecinu ljudi u mom zivotu, jer eto mene je otac od najmlade dobi naucio da ja njemu ne mogu vjerovati... Njegove lazi, djela, lazna obecanja koja su trajala citavo moje djetinjstvo su u mene usadile u pocetku tugu, kasnije depresiju koja je proizvela mrznju prema ljudima i svijetu.. I ako ja svome vlastitome ocu nisam mogao vjerovati onda kome sam mogao, nekome tko mi danas moze bit prijatelj, a sutra mozda zbog njega mogu zavrsiti u bolnici, zatvoru i sl..

Odrastao sam u konzervativnu osobu, sklonu predrasudama i mrznji prema ljudima i svijetu... Moj problem najvise sa povjerenjem u ljude me kostao i veza i prijateljstava.. Jer jednom kad me netko slaze.. Ja svaku sljedecu rijec te osobe ispitujem, indiretkno pokusavam provjeriti uvjeriti se u istinu, cak i kada mi je ta neka osoba znala dokazima potvrditi istinu, ja sam trazio nesto da razuvjerim tu istinu.. I naravno ljudi su poceli odlaziti..

Perfekcionizam vodi depresiji ja ti to definitivno mogu potvrditi.. Jer sam ja osoba koja zeli sve i to onak savrseno odnosno najljepse moguce sto moj um i vid mogu zamisliti ili ne zelim nista.. Za mene izmedu ne postoji.. Nazalost ironija je to da se zivot bas sastoji od toga, sredine izmedu zivota i smrti.. Ja se trenutno borim za jednu osobu iznimno bitnu u mom zivotu pisao sam cak i na pdfu ljes o tome..

Cura u koju sam zaljubljen i s kojom sam htio biti s prvim danom kad smo se upoznali.. Osoba koja je bils uz mene kada su drugi odlucili otici, koju sam ja 2x svojim postupcima, odlukama, rijecima prouzrokovanim nezadovoljstvom vlastitog zivota i zivotnih odluka otjerao od sebe.. Koja me toliko trpila koliko mislim da me rodena mama nebi, koliko nisam ni zasluzio da me netko trpi.. A kada je otisla, razmisljao sam kako nije odgovarala na por i pozive da ju s vremenom pustim..

Ali glas u pozadini moje glave je imao drugaciju ideju i eto prije mj, mj i pol dana smo nanovo uspostavili kontakt.. I eto ja se borim jer je ta osoba meni vrijedna borbe, jer se ona borila za mene u situacijama kada bi ja vrlo vjerojatno otisao..
U kojima je sustina mojih "prijateja" i otisla.

Nazalost ti mogu reci kako cemo svi jednog dana izgubiti nase voljene i drage osobe.. To je eto zivot, ali ako cemo se vezati za nebitne stvari, nebitne ljude i ostalo sto smatramo da nam je problem pustit.. Kada nam umre netko zaista drag pa i obitelj.. Probaj promisliti dali znas nekoga tko se nakon smrti voljene osobe odao nekoj posasti.. Alkoholu, kocki, drogi, depresiji i sl.. Ja oko sebe imam puno takvih ljudi..

Nauci pustati ljude ako zele otici i ako ti zapravo duboko u sebi smatras da ih nema smisla zaustavljati.. Jer nazalost jednog dana ces morati nekome reci posljednje zbogom kad ga zivot snade, posljednji izdah.. I htjela ili ne htjela morat ces pustit, jer zivot nazalost ne pita jel ti zelis nekog pustit da umre ili ne zelis.. Zivot nam je dao mogucnost, a mogucnost ti je sahovska ploca, a na nama je samima da izberemo dali cemo zivjeti kao kraljevi i kraljice ili njihovi podanici, pijuni...


Powered by LG G3

[descender]

dire Dawn kaže:

Mazohizam je jedna od osnovnih crta moje ličnosti s obzirom da se isti može prepoznati u svim odnosima/postupcima. Neki ljudi imaju potrebu usrećiti se, moja potreba je ozlijediti se. Emocionalno ili fizički. Ovo drugo sam prestala radit, no baš evo pisah na topicu za dušice o novom aspektu psihofizičkom samosilovanja.

The law of causality is the law of identity applied to action. All actions are caused by entities.
The nature of an action is caused and determined by the nature of the entities that act.
A thing cannot act in contradiction to its nature.

Ako si nešto, ne baš konstruktivne prirode ("ovo drugo"), no tebi tada prirodno/osobne prirode.. u međuvremenu ili nakon, potrebom (sebi svojstvenom) drugačijeg rezultata, sebe, oblika djelovanja.... nekim drugom modelom (odabir je/kao i negacija istovremeno) uspjela prestati činiti, smanjiti repetitivnost pojave potrebe za.... "jedino" što se retrospektivno može zaključiti je; kako ti je u prirodi, sposobnosti, ličnosti.. uz tadašnju potrebu.. ili po tadašnjoj potrebi, kao modelu si uvjetovanja (kontra "ovo drugo").. naredno dostupna sposobnost za odustati od istoga kao sebi svojstvenog. "Kreirati novu svojstvenost"?
Jednom u prirodi, ne nužno, no vjerojatno sasvim jasno, kao moguće (obrazac); uvijek u prirodi.
Cijeli život ili ostatak života, proveden u nekoj "validaciji sebstva"; poimanje istog, uključivat će (ili u nekom drugom slučaju, bezuspješno zazivati) određene repeticije sebstva i/ili svoje negacije (negacija kao sposobnost, kao priroda sebe), sposobnosti negacije, fragmenta svoje - kod maštovitih ljudi, počesto vrlo oprečno razigrane - prirodnosti. Jednom prestati, eksplicitno fokusirati se na obrasce "kakav jesam, kakav sam bio..", i obratiti možda malo više pažnje na implicitne izmjene između zadanih stanja (fokusa).. ostavlja prostora za primijetiti se kao primarno relativnog, gdje je "krajnje stanje" sekundarnost poimanja, točka mjerenja, derivat relativnosti. Samo margina koja govori ili crta konture jedne (obje) krajnosti. Relativnost.. omeđena "milijardama" (obrazaca) crtica "ja jesam".. bilo bi "ja jesam". Ne crtice.. sumarum istih.. koje su ništa do nekadašnjih, tada (sve prije sad je tada) spoznaje okvirnih izvedenica, izvučenih ili povučenih (ponekad tisuću puta podvučene) iz/po percipiranoj (repetitivnosti.. ne)relativnosti.

Želi li netko "izgubiti" svoje krute crtice sebstva koje si je sam - praktičnošću modela imanja krutog sebstva - zadao kao sebi svojstvene, prirodne.. ima vremena i želje baviti se sobom ("rad na sebi".. ili u sebi.. ili....), izvan "self-hep by xyz" modela re/modeliranja se, pronalaženja, identificiranja, grupiranja.. se u.. može pokušati kontrirati si. U potpunosti. Povodom svega. Svaki "ja.. ni/sam, ne/želim, ne/namjeravam, mislim da/ne....".. u percepciji se na jednoj strani kao sebi svojstvenoj, kroz nepraktičnu primjenu sebstva pokušati okrenuti. Po impulsu ne djelovanja djelovati, i po impulsu djelovanja, ne djelovati.
U početku, moguće ili vjerojatno; ne baš sretno i/ili spretno (kao i svako učenje, stjecanje (cirkuske) vještine..) poimanje matematičkih obrazaca u kojoj "ja" više nije baš (potrebitost kao nova upitnost) točni, očekivani rezultat na kraju zadane formule.. a što vrijeme više prolazi i ustrajnost na održavanju tog ne identificiranja se takvim, već testiranja se kao "ne takvog i takvog".. dobije formu postojanosti.. moguće poimanje se (poimanje kao upitnost) kao izmjenjive formule, zavisne od uopće potrebe ((pod)pitanje uzročnosti) za istom i po input-u, očekivanog rezultata. Apsolutizam relativnosti. Paradoks dualnosti.

Crno kao moguće najtamnija nijansa bijele.. dobro i loše, ispravno i neispravno, istina i laž.. zavisno od.. kao i sve, naravno.. osobne pozicije, težnje ("karaktera, prirode, ličnosti..") za u zadanom trenu, pozicionirati se negdje.. kao forme trenutne iskoristivosti, sebe, okoline, uvjetovanosti i poimanja (u svoju korist, sebi) moguće reakcije na istu.... Izvan socijalne strukture, modela, uvjetovanja, potrebe pozicioniranja se.. čovjek je što? Nije. Možda apsolutno više nego u kineskoj, plastičnoj babuški uvjetovanosti, je.. no kao krajnje burna esencija dualnosti.. nije. Nema vremena "za (odrediti, mjeriti, čekati repetitivnost, bilježiti i knjižiti prepoznatljivu mu pojavnost..) biti".

Opsesivnim ljudima (opsesivno se smatraju opsesivnima), ne bi preporučio pokušaj ili pokušavanje takvog igranja se zapravo jedinom vrijednosti (prakticiranja održivosti, stabilnosti.. stabilne održivosti, održive stabilnosti..) koje su u posjedu. "Opsesija bi mogla preuzeti uzde" i nastaviti prakticirati obrazac do kraja života, izvan modela "igranja se mogućnostima ili nemogućnostima za/unutar ne/biti". Ograničen čovjek namjerno je ili s namjernom je (jedna od dostupnih mu "prirodnosti") unutar svoje podvučene, crticama okružene ograničenosti. Ne ograničavati se izvan praktičnosti.. ne ograničavati se u potpunosti.. model je koji (odabir A1 istovremeno negacija A2) ne negira suvislost. Suvislost unutar istog nije postojana. Ili barem ne izgleda imalo identično, prepoznatljivo, usporedivo.. suvislosti unutar praktičnosti. Entropija praktičnosti, mogućnosti održanja, konstante iste.. čini ljude "ludima".. ne entropija (kao po potrebi, promjenjiva formula.. varijabilnih) suvislosti.

dire Dawn kaže:

Koje stanje bi se uopće moglo nazvati pijanim, a koje trijeznim? Što ako su pijani trenutci za nekoga ustvari ono što su za druge (većinu) trijezni? Kad sagledam svoj život ne vidim neki uzorak sreće i veselja, osim u određenim, očito "pijanim" trenutcima.

Mehaničko mjerenje odstupanja (srednja vrijednost) od "normale". Normala kao izvedenica odstupanja od postavljenih (bilo prirodnih, bilo teza o.. prirodnim..) srednjih vrijednosti. Daltonista ima problem ("poremećaj") "srednje vrijednosti". Možda "jednako" kao i bilo koji radnik, ratnik, patnik, ovisnik.... ustrajni bigot koji svoje očito (izvan konceptualne srednje vrijednosti) iskrivljeno sebstvo, ovako ili onako, namjerno ili nenamjerno.. ne želi podčiniti subverzivnosti normale. San je samo san.. s ove strane zrcala. U snu je moguće, s one strana zrcala.. bivanje upitno potrebitog sna. Mehaničko (krv curi (bol) ako se porežeš) bivanje dio je misaone, senzorne, taktilne, perceptivne strukture. "Bez" misaone strukture, mehaničko bivanje ili nije toliko mehaničko ili nije uopće. Bez obzira na isto, mehanička matematika poimanja, kao centar postojanosti.. ne baš, možda, najracionalnija ("koje stanje bi se uopće moglo nazvati pijanim, a koje trijeznim") praksa.

Uzorak sreće i veselja. Odlično postavljeno s naglaskom na uzorak. Definicija (srednja vrijednost) "sreće i veselja" kao osobna definicija ili definicija iz generalnog poimanja, oblika, forme, patterna..? "Self mutilation"; kroz praktično (po skripti uzroka i posljedica) djelovanje, kao čin (stavljanja točke, zareza, crtice..) nemogućnosti zazivanja, materijalizaciju patterna "sreće i veselja srednjih vrijednosti".. ili svoj neki, unutar "sreće i veselja srednjih vrijednosti".. bizaran poriv, sebi osobno kao takve (nepriznate) neprepoznate.. "sreće i veselja"?
Kako seksualnost igra veliku.. najveću, bez obzira na sve, čini se.. ulogu u ljudskom bivanju.. za primjer upitnosti ili relativnosti generalnih (srednjih vrijednosti) poimanja.. može se uzeti homoseksualizam, aseksualizam, biseksualizam, demiseksualizam, transseksualizam.... "Sreća i veselje" demiseksualca unutar današnjeg normativa ili npr u vrijeme normativa "klanskog, plemenskog, razmjene dobara, prakticiranja seksualnosti (pripadnosti, mjesta u "natural order of things") s 12.."? "Sreća i veselje" homoseksualca unutar današnjeg normativa ili npr u vrijeme visoke emisije radijacije, velikog broja (srednjih vrijednosti) nuklearnih obitelji?

Odstupanje od ove ili one.. nedajvraže, bože.. i ove i one.. i one treće.. vrijednosti, poimanje svoje; moguće krajnje varijabilne, zavisne od upitnog uzroka.. primarnosti, izvan zadanog sklopa (uzorak) vrijednosti.. pojedinca p/ostavlja u levitaciju kroz vorteks upitnosti u kojem mu je identifikacija sebstva na temelju uzorka.. moguća samo onoliko koliko je sugestivno-autosugestivno sposoban uzorke prisvojiti i obično na kraće razdoblje, zadržati kao ako već ne primarnost, onda barem nekakvu, moguće nikada zadovoljavajuću svojstvenost, pronalaženja hranjivih mrvica.. u onome što bez sugestivno-autosugestivnog modela hranjivosti.. moguće sebi primarno, smatra, drži, vidi.. drekom. Nije govno, nego je drek. Nije drek, neko je gnojivo. Nije gnojivo, nego je život....

Praktičnost modeliranja uzorka.. zavisno od osobne potrebe. Oprostiti nekome ili sebi.. ili nemogućnost za isto te zadržavanje uzorka nemogućnosti oprosta zbog xyz (ili bilo koja ustrajnost).. samo kao - bez obzira na moguću autosugestivnu percepciju nepraktičnosti, kazne unutar nemogućnosti za drugačije, karme, repetitivnih uvjetovanosti.... - praktična modeliranost zadržavanja se u određenim okvirima sebstva.

A thing cannot act in contradiction to its nature (by nurture, by self-concept, by....).

[JustForFun]

Da si zabrijes da su te osobe tesko bolesne i samim tim se distanciras od te materije?

[mik-mik]

Devaa ima jako dobre posotve, super mi je što prića stvari koje je doživio, prića nešto što je proživio i što je njegovo iskustvo.

D.D dosta si okrenuta sebi, puno toga se vrti oko tvoga "ja", oko tvog ega, tvoj ja nemože dospustiti da neko koga toliko cijeniš ode od tebe. ljudi koji jako teško otpuštaju druge su po mom mišljenju (možda krivo mislim ), okrenuti sebi, također spadam pod te koji se dosta bave svojim egom pa mi se dešavaju slične stvari kao i tebi, otkrivljavanje, emotivni mazohizam, sto pedeset pitanja šbbkbb (što bi bilo kad bi bilo itd).

prije nove godine sam se mislila javit jednoj osobi(muškoj), koja se blago rečeno ponašala ko kreten prema meni, blago rečeno, uglavnom poigravanje sa mojim živcima i vremenom itd, i moj razumski dio zna da je on kreten i đubre od čovjeka i svinja ali emotivni dio i povrjeđeni ego nemože to prihvatiti, pa sam si rekla, ajde malo ugasi te emocije i gledaj razumski,,,i tako sam par sati bila bjesna i ljuta i zbunjena istodobno i onda sam si rekla, pa čekaj jesi li ti stvarno toliki mazohist da ćeš ponovo dopustiti isti obrazac ponašanja ??? i ljepo uzela mob, blokirala njegov broj a kad ga vidim u gradu pravit ću se ko da vidim stablo,,, uvjek kad te muće pitanja o otpuštanju drugih ljudi priguši malo emocije, jer vidim da si jako emotivna i ukljući razum, emocije kad su prevelike mogu svakakva sranja napravit.

kad ih je previše odma se javljaju i pitanja i otkrivljavanja i svakakve stvari koje su nepotrebne da nemogu bit nepotrebnije. neko oće otić, ma nek ode ko ga jebe, naići će neko bolji, ćemu svoje dragocjeno vrijeme trošit na ljude koji ga ne zaslužuju. Za moj mazohizam su zaslužne neke stvari koje sam si posvjestila, i ćim si posvjestiš neke stvari zašto nekog nemožeš otpustit, razlog takvom ponašanju, možda će ići na bolje, kod mene za sada pali to što maknem emocije sa strane i uključim razum, prevelike emocije su me masu puta znale jako "sjebat" da prostiš, Pa eto možda i tebe emocije koće u nekim stvarima, neznam ?

[Carpe Diem!!!]

Zasto su potrebni bilo kakvi rituali da bi se nekoga pustilo?

To vrijeme ucini samo od sebe. Jednostavno doneses odluku i kada se osvrnes nakon nekog vremena shvatis da vise ne mislis na tu osobu.

[Andreasas]

@direDawn Dobar početak ;-)
Prestala sam se ispričavat. Nije mi više nešto pretjerano žao.
Trudim se ne gledat na druge, ne gledat na išta.
Krećem od starta i moram kreirat neku drugu, novu i prihvatljiviju sebe. Čisto onako... Jer ovo nema smisla.


I za kraj samo jedno "jebi se" za tvoju sebičnu i licemjernu guzicu koja ovo vrlo vjerojatno neće ni pročitati

[descender]

JustForFun kaže:

Da si zabrijes da su te osobe tesko bolesne i samim tim se distanciras od te materije?

Po tom/takvom principu.. putovanje i odredište je kakvo/gdje?

this is the dead land
this is cactus land
here the stone images
are raised, here they receive
the supplication of a dead man's hand
under the twinkle of a fading star
alas!

[dire Dawn]

devaa kaže:

Svakako draga Dawn sve je stvar perspektive... Ali gledajuci tako onda mozemo reci da ne postoji dobro i zlo..

Ne možemo.

No u situacijama vezanim(a) uz potencijalno uznemiravanje se ionako kontaktira treća, nepristrana strana - sudac.
I taj dio je u oku promatrača ili pak onog koji se osjeti maltretiranim.

JustForFun kaže:

Da si zabrijes da su te osobe tesko bolesne i samim tim se distanciras od te materije?

Ak to ne upali, da možda naručim nekog hitmana da ih riješi, pa ono...?

Ne, ne ide to tako.
I ne, ne želim čak i da ide tako.
Jer emocionalno distanciranje je kurac od osjećaja i generalno se osjećaš ko kurac cijelo vrijeme.
Manje više si loše kak god okreneš, samo možda manje/više.

mik-mik kaže:

D.D dosta si okrenuta sebi, puno toga se vrti oko tvoga "ja", oko tvog ega, tvoj ja nemože dospustiti da neko koga toliko cijeniš ode od tebe. ljudi koji jako teško otpuštaju druge su po mom mišljenju (možda krivo mislim ), okrenuti sebi, također spadam pod te koji se dosta bave svojim egom pa mi se dešavaju slične stvari kao i tebi, otkrivljavanje, emotivni mazohizam, sto pedeset pitanja šbbkbb (što bi bilo kad bi bilo itd).

Jesam. Okrenuta sam sebi. Jedan od razloga je taj što je ovo moja tema koja ni ne može biti o nekom drugome osim o meni jer postavljanje dijagnoza drugim ljudima ovdje na forumu nije dozvoljeno. Niti teme o drugim ljudima u stilu "zašto on/ona/ono radi ovo".
Na stranu to, da, moj život se meni vrti oko mene. Kad nema nekog drugog da bi me barem malo izbacio iz te jednolične putanje.

[dire Dawn]

descender kaže:

Želi li netko "izgubiti" svoje krute crtice sebstva koje si je sam - praktičnošću modela imanja krutog sebstva - zadao kao sebi svojstvene, prirodne.. ima vremena i želje baviti se sobom ("rad na sebi".. ili u sebi.. ili....), izvan "self-hep by xyz" modela re/modeliranja se, pronalaženja, identificiranja, grupiranja.. se u.. može pokušati kontrirati si. U potpunosti. Povodom svega. Svaki "ja.. ni/sam, ne/želim, ne/namjeravam, mislim da/ne....".. u percepciji se na jednoj strani kao sebi svojstvenoj, kroz nepraktičnu primjenu sebstva pokušati okrenuti. Po impulsu ne djelovanja djelovati, i po impulsu djelovanja, ne djelovati.

Postoji razlika između onog kad se netko poželi promjeniti jer se ne uklapa u neke drušvene norme ili zacrtane mu kutije i između onog kad se netko poželi promjeniti jer je svjestan da je većina štete učinjena od strane sebe.
Pomiriti se s tim da si xyz nije ništa lakše od boriti se protiv toga da budeš xyz. Ne ukoliko ti stvarno *ne želiš* biti xyz. I tu opet dolazimo do onog radi koga/čega se želiš mjenjati.

Moji obrasci ponašanja se vuku još od malih nogu. U periodu kad nisam radila sam imala gro previše vremena i dobar dio toga je prošao u samoanalizi svega ikad i svih bitni(ji)h odnosa. Počevši od djetinjstva, obitelji, prijatelja, škole, pa do tadašnjeg "prezenta".

Problemi koji se očituju u emocionalnim odnosima bilo koje vrste (partner/prijatelj/obitelj) se pojavljuju onoliko rano koliko mi daleko sjećanje seže. Jednako toliko vremena sam se trudila prihvatiti sebe i mislim da sam se samo dodatno "mrzila" zbog onoga što u suštini jesam. Jer ne, nemam kvalitete koje bi prekrile nedostatke. Ne, nemam opravdanje. Nemam ništa, tražim sve i vrlo često dobijem kurac. No oke, to je druga tema. Nemam ništa, tražim sve, dobijem nešto i nije mi dovoljno.
Koliko dugo (vremenski) se trebam vrtit u krug prije nego sama sebi kažem "daj dosta jebote"? Evidentno je da nema smisla. Fakat.
Ako sam toga bila svjesna sa 22, ništa nisam poduzela; svjesna sam toga sa 26 i biram ništa ne poduzeti - otkud mi onda pravo da sa 30 imam ijednu lošu riječ o "prošle četiri godine" (26-30)?

Ukoliko vidim krivi obrazac ponašanja, a kriv je prvenstveno za mene i moju guzicu, ne napravim ništa po pitanju toga, zar stvarno imam pravo plakati nad sudbom kletom kad ustvari sva sranja sama sebi izazivam ili od malog potenciram veće?
Mislim realno da, imam pravo. Mogu cvilit od sad pa do zauvijek, samo se onda sasvim gubi na težini kad se nešto stvarno loše desi ili kad izgubim nekog stvarno bitnog. Jer nebitnim ljudima gradim tronove i ispadam maloumni debil sa 26 godina.

Crno kao moguće najtamnija nijansa bijele.. dobro i loše, ispravno i neispravno, istina i laž.. zavisno od.. kao i sve, naravno.. osobne pozicije, težnje ("karaktera, prirode, ličnosti..") za u zadanom trenu, pozicionirati se negdje.. kao forme trenutne iskoristivosti, sebe, okoline, uvjetovanosti i poimanja (u svoju korist, sebi) moguće reakcije na istu.... Izvan socijalne strukture, modela, uvjetovanja, potrebe pozicioniranja se.. čovjek je što? Nije. Možda apsolutno više nego u kineskoj, plastičnoj babuški uvjetovanosti, je.. no kao krajnje burna esencija dualnosti.. nije. Nema vremena "za (odrediti, mjeriti, čekati repetitivnost, bilježiti i knjižiti prepoznatljivu mu pojavnost..) biti".

U svom malom svemiru on jest cijelo vrijeme dok postoji. Bez obzira na širu sliku i svi smo mi samo xyz u ztv, na stranu toga koliko je pojedini čovjek nebitan u nekoj široj slici nečega - sebi je bitan. Sad u ovom trenutku. I ono što je meni bitno sad u ovom trenutku ne može utješiti činjenica da za određeni broj godina neće biti ni mene, a samim time ni to neće biti bitno. Zajebi.
Sve se može svesti na relativno kratak životni vijek čovjeka, na gubljenje vremena na propitivanja koja na kraju ne rezultiraju ičim jer dok shvatiš otprilike si mrtav, a tvoja zapažanja teško da mogu imati ogroman utjecaj na nekog drugog, čak ni na nekog bliskog tebi.

Ono što mogu učiniti je probati sebe ovaj sad trenutak učiniti ugodnim. I možda ga trošim na tipkanje na forumu umjesto da, ne znam, gledam zvijezde ili se napušavam, svakom njegovo, no sama činjenica da sam u nekoj većoj/široj slici nebitna ne mjenja moje osjećaje sada niti moju bitnost u vlastitim očima. Ego majka

"Opsesija bi mogla preuzeti uzde"

Ovo je nešto o čemu sam ustvari razmišljala, samo ne u kontekstu ove teme činimise . Ne mogu se točno sjetit, nije ni bitno ustvari.

Navika ili random radnja vrlo lako pređe u opsesiju, a mjenjanje jedne opsesije drugom (razmišljanje o nekome/nečemu sa vježbanjem) nije nužno najbolje rješenje. Jednako kao kad swapaš jednu ovisnost za drugu (heroin - metadon). U suštini si i dalje ovisnik, samo o nečemu manje lošem (što je opet relativno).

A thing cannot act in contradiction to its nature (by nurture, by self-concept, by....).

Što ako može.
Odnosno što ako je prirodno ponašanje ustvari ono kako se ne želiš ponašati i samim time ti vlastite reakcije "ne sjednu" iako ustvari ne znaš reagirati drugačije?
Koliki udio odgoj ili sredina može imati u tome da "moraš reagirati tako", te dali te u tom kontekstu onda stvarno smeta reakcija ili misliš da te mora smetati?
Dali je moguće sasvim sagledati sebe, na stranu odgoja/društva/ostalih čimbenika; sagledati sebe i reći "ja sam točno takva osoba jer sam baš takva osoba". Koliko karakternih crta je ustvari nastalo iz "moranja" ili "ne smijenja"?

Kad sagledam sebe ili kad pokuša(va)m rijetko kad mogu dobiti punu sliku i znam djelovati sa strane kao netko tko je "kako vjetar puše". Mislim da je kod mene razvoj karaktera stao u nekom periodu kad se iz "moraš" i "ne smiješ" trebalo razviti neko moje vlastito shvaćanje moranja i smijenja. Otprilike sam stala na mjestu di znam što ne smijem, ali ne znaš što smijem. I dali je ono što želim nešto što spada u te dvije kategorije i što napraviti ukoliko nije.

[kikakm]

dire Dawn kaže:

...mislim da sam se samo dodatno "mrzila" zbog onoga što u suštini jesam. Jer ne, nemam kvalitete koje bi prekrile nedostatke. Ne, nemam opravdanje. Nemam ništa, tražim sve i vrlo često dobijem kurac. No oke, to je druga tema.

Ovo je upravo jedna od bitnijih stvari koje moraš proraditi. Kako se percipiraš da si u suštini? Kvalitete ne trebaju prekrivati nedostatke, nego doći do izražaja. Nedostatke ne prikrivati, već prihvatiti kao dio sebe. Ne se okrivljavati, sramiti i sl. U kakvoj si obitelji odrasla? Jesi imala podršku tj. poticajnu okolinu? U čemu je to problem s emocijama?

dire Dawn kaže:

Navika ili random radnja vrlo lako pređe u opsesiju, a mjenjanje jedne opsesije drugom (razmišljanje o nekome/nečemu sa vježbanjem) nije nužno najbolje rješenje.

Vezano za prisilne misli (pogotovo nasilnog tipa), napisala si da te to trigerira, pa ću samo napomenuti da je važno da radiš upravo na tome. Ako ideš na psihoterapiju, samim procesom ćeš doći do srži problematike, makar je ustvari slična kod većine. Strah od gubitka kontrole. S vremenom naučiš neke metode kojima svladaš opsesije. Na kraju svega, dopi.de s vremenom i počneš ih automatski ignorirati. I desenzitizacija.

dire Dawn kaže:

Odnosno što ako je prirodno ponašanje ustvari ono kako se ne želiš ponašati i samim time ti vlastite reakcije "ne sjednu" iako ustvari ne znaš reagirati drugačije?

Što bi za tebe predstavljalo neprirodno ponašanje?

dire Dawn kaže:

Dali je moguće sasvim sagledati sebe, na stranu odgoja/društva/ostalih čimbenika; sagledati sebe i reći "ja sam točno takva osoba jer sam baš takva osoba".

Da, moguće je. To je jedna od karakteristika ljudi koji imaju izgrađen svoj identitet, ali on se izgrađuje životnim iskustvom prvenstveno, a nakon toga kako ga kao pojedinac percipiraš, izanaliziraš, uklopiš u svoj život i sl.

[dire Dawn]

kikakm kaže:

Ovo je upravo jedna od bitnijih stvari koje moraš proraditi. Kako se percipiraš da si u suštini? Kvalitete ne trebaju prekrivati nedostatke, nego doći do izražaja. Nedostatke ne prikrivati, već prihvatiti kao dio sebe. Ne se okrivljavati, sramiti i sl. U kakvoj si obitelji odrasla? Jesi imala podršku tj. poticajnu okolinu? U čemu je to problem s emocijama?

Ne govorim o prikrivanju nego balansu. U idealnoj situaciji bi bilo ili disbalans na stranu dobrih karakteristika ili barem 50:50 (" ").

Vezano za prisilne misli (pogotovo nasilnog tipa), napisala si da te to trigerira, pa ću samo napomenuti da je važno da radiš upravo na tome. Ako ideš na psihoterapiju, samim procesom ćeš doći do srži problematike, makar je ustvari slična kod većine. Strah od gubitka kontrole. S vremenom naučiš neke metode kojima svladaš opsesije. Na kraju svega, dopi.de s vremenom i počneš ih automatski ignorirati. I desenzitizacija.

Ne pojavljuju se više, ali i prije sam znala imati periode "zatišja", pa zato i dalje ne govorim o njima jer u situacijama kad sam i pokušala taj dan bi obično bio loš sa nekim njihovim blagim naznakama. Opsesija oko moguće opsesije ili w/e, ali radije izbjegavam temu koja je drugima ionako ustvari nebitna.

Naučila sam se nositi s njima, no problem je što kad god se vrate (su se vratile), vrate se u nekom novom ("krvavijem") obliku. Primjera radi, prve su se pojavile sa cca 12 godina i bile fokusirane na pse/životinje, nakon određenog perioda su nestale odnosno ja sam naučila ne reagirat na njih, a idući put kad su se pojavile su bile fokusirane i na ljude. Kasnije kombinacija.

Što bi za tebe predstavljalo neprirodno ponašanje?

Ljubomora kao primjer.
Za mene je prirodno reagirati burno, a neprirodno biti mirna.
To je također primjer reakcije koja mi se ni najmanje ne sviđa.

Da, moguće je. To je jedna od karakteristika ljudi koji imaju izgrađen svoj identitet, ali on se izgrađuje životnim iskustvom prvenstveno, a nakon toga kako ga kao pojedinac percipiraš, izanaliziraš, uklopiš u svoj život i sl.

O ovome sam u međuvremenu (jedan dan ) stvorila određenu teoriju koja se savršeno uklapa u moje "kako vjetar puše" karakteristike

[Josephine Anne]

Pozdrav svima!
Čitam vaše postove i najviše mi se svidjaju postovi od Devaa. Smatram da treba pustiti svakog tko duže vremena ne sudjeluje u našem životu bez obzira radilo se o prijateljima, rodbini, partnerima ili mrtvima. Ljudi koji bi htjeli biti uz nas će učinit sve da ostanu dio našeg života. Ostali će nestajat pomalo il naglo... Obje strane se podjednako trebaju truditi bez obzira bila riječ o prijateljstvu il vezi. Ako nije tako samo je pitanje vremena kad će stvar puknuti. Ja sam znala isto zvati, slati poruke, moljakati ali sam naučila iz iskustva da to ne treba raditi duže vremena ako nema povratne reakcije od druge strane. Svatko ima svoje razloge zašto ulazi s nekim u vezu il prijateljstvo i svoje razloge il interese zašto izlazi a razmišljati i razbijati glavu zašto je netko otišao naglo, drsko i bezobrazno najviše govori o toj osobi. Ima dosta kukavica kojima je lakše svaliti krivnju na drugog, svadjati se, stvarati (smišljati) razloge za svadju nego se suočiti s osobom. Ljudi su takvi kakvi jesu. Najbitnija je stvar po meni na vrijeme reagirati, na vrijeme uočitit da na tu osobu ne trošimo dragocijeno vrijeme te je skloniti što je moguće prije iz našeg života. Iz iskustva znam da takvi ljudi donose samo više nemira, nereda i boli a situacija se ne mijenja ne ide na bolje nego na gore. Nema popravka kad nešto krene krivo...

[woow123]

Bila je ta neka prva s kojom sam ostvario nešto a zapravo nije bilo ništa vidio sam je svega 4 puta...od toga 2 puta pred njom plakao...poljubio sam je u kosu i zagrlio....rekla je kraj davno nije bilo ni pocetka nicega ali eto meni je bila ta neka prva....tj. Nije mi bila nista....
Samo me je zalila to sto sam prosao u zivotu...i ja budala uporno joj pisem poruke mislim da mi je postala opsesija.....
Vidim da ovo sto radim granici s ludosti....i danas sam odlucio sve prekinuti....rekla je da je htjela sa mnom...samo je moj bijedan zivot otjerao....
Privukao sam je fizicki....a ja nju nisam volio niti je volim samo ta neka potreba da imam nekoga....
I ovo je ludo sto pisem...nisam je ni poljubio a gledam je kao na nesto. ....
Tako da sam odlucio ako mi znaci kao osoba ona koja je mnogo puta zaplakala radi mene....moram je pustiti....toliko mi je puta rekla moras me pustiti...i pustam je vjerovatno zauvjek ali kako zaboraviti tolike suze i moje i njene....te suze su me vezale za nju...

[woow123]

Bila je ta neka prva s kojom sam ostvario nešto a zapravo nije bilo ništa vidio sam je svega 4 puta...od toga 2 puta pred njom plakao...poljubio sam je u kosu i zagrlio....rekla je kraj davno nije bilo ni pocetka nicega ali eto meni je bila ta neka prva....tj. Nije mi bila nista....
Samo me je zalila to sto sam prosao u zivotu...i ja budala uporno joj pisem poruke mislim da mi je postala opsesija.....
Vidim da ovo sto radim granici s ludosti....i danas sam odlucio sve prekinuti....rekla je da je htjela sa mnom...samo je moj bijedan zivot otjerao....
Privukao sam je fizicki....a ja nju nisam volio niti je volim samo ta neka potreba da imam nekoga....
I ovo je ludo sto pisem...nisam je ni poljubio a gledam je kao na nesto. ....
Tako da sam odlucio ako mi znaci kao osoba ona koja je mnogo puta zaplakala radi mene....moram je pustiti....toliko mi je puta rekla moras me pustiti...i pustam je vjerovatno zauvjek ali kako zaboraviti tolike suze i moje i njene....te suze su me vezale za nju...

[Maconddo]

dire Dawn kaže:

Mazohizam je jedna od osnovnih crta moje ličnosti s obzirom da se isti može prepoznati u svim odnosima/postupcima.
Neki ljudi imaju potrebu usrećiti se, moja potreba je ozlijediti se. Emocionalno ili fizički. Ovo drugo sam prestala radit, no baš evo pisah na topicu za dušice o novom aspektu psihofizičkom samosilovanja.
.

pa jesi li razmisljala potraziti strucnu pomoc? (da se prizemljimo malo.)