Dosadna pitanja i lažni novi frendovi

[Brian Walker]

Pozdrav, novi sam na forumu pa mi oprostite ako sam pitanja poslao u krivu rubriku ili podrubriku. Prije nego ću ih postaviti pregledao sam sve rubrike i mislim da ova najviše odgovara pitanjima koja želim postaviti.

Za početak bih napisao nešto malo o sebi da lakše shvatite sve što želim pitati. Odrastao sam u radničkoj siromašnoj devetočlanoj porodici. Bili smo toliko siromašni da su mi čak i pojmovi "čokolada, meso, sir i mlijeko" i tome slično zvučali kao "Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Jupiter" i tako dalje... Danas, kao informatičar srednjih godina i sretno oženjen druželjubiv čovjek mogu reći da sam ispunio gotovo sve svoje snove, ali isto tako i da nisam totalno sretan...

Radi svega lošeg što sam proživio u djetinjstvu sažalim se i gotovo rasplačem nad svakom nezaposlenom osobom ili prosjakom što me nerijetko opeče jer sam primjetio da u navedenu grupu spada i jako veliki broj profesionalnih prevaranata koji su nerijetko znali iskoristiti moju dobrotu i naivnost. Pošto neki od njih spadaju u grupu poznanika koje nisam vidio preko 20 godina, pokušao sam se družiti sa njima i pomoći im koliko god mogu. Nerijetko su tražili novac koji mi naravno nikada nisu vratili, znali su me nazvati samo kada im nešto treba a kada meni zatreba prijateljski razgovor uz kafu oni naravno nisu dostupni. Imaju obaveza, porodičnih problema, umorni su, sa prijateljima su pa ne mogu, upravo rade i tako dalje...

Radi činjenice da sam osoba jako vedrog karaktera, u ljudima obično vidim pozitivitete pa ću tako i u crnom prosjaku vidjeti njegove svijetle oči, no oni u meni vide nešto drugo. Ako ne primjete podočnjake koji su temporarna posljedica pretjeranog rada i nespavanja, onda su tu priče o mom zločestom pradjedu iz Drugog svjetskog rata. Ako nema ni priča o pradjedu onda se izmišljaju neke treće lažne kojim me pokušavaju degradirati iza leđa jer im valjda ne odgovaram ovakav kakav sam.

Jedan od tih poznanika odnosno "novih prijatelja" koji me je počeo zvati "bratom" mi je čak pokušao rasturiti brak. Supruga i ja smo dobili pozivnice za njegov rođendan no ona je odbila otići jer ga (mada ga pozdravi svaki put kada ga sretnemo u prolazu) smatra "nemoralnim smećem sa kojim želi imati što manje dodira" pa sam otišao sam. Pola sata nakon što sam došao moj "brat" je poslao dvije "sponzoruše" da se navodno "slikaju sa mnom", no međutim nakon što smo nastavili dijalog primjetio sam da u pitanju nije samo "slikanje" nego nešto "malo više". Zbog toga sam odglumio scenu sa mobitelskim pozivom zbog kojeg hitno moram napustiti proslavu i otići na posao, pozdravio se sa svima, i odvezao kući. Čim sam ušao, supruga je primjetila da nešto nije u redu pa sam joj ispričao sve što se desilo. Ona je tada svojom slobodnom voljom, dakle bez mog nagovora, poslala mom "bratu" poruku koja glasi "sretan ti rođendan, kako mi je muž" a ja sam se doslovce sledio kada sam pročitao odgovor. Ispod slike na kojoj sam okružen "sponzorušama" pisalo je "super se provodi, mislim da mu nikada nije bilo bolje". Zbog toga sam se i prestao družiti sa njim a danas uopšteno ne volim nova druženja sa likovima koje sam tek upoznao jer ih se doslovce plašim zbog čega ih izbjegavam. Osjetim da mi treba društvo i jako trebam društvo, ali opet bježim od ljudi sa kojima se mogu družiti jer ih se plašim.

Što se tiče starog društva sa njima nemam problema osim što su druženja sa njima jako rijetka. Većina starih prijatelja su uglavnom rasuti po svijetu, susjednim gradovima, prezaposleni su, ili realno siroti zbog čega se ne možemo družiti svake sedmice po restoranima i sličnim objektima koje volim posjećivati. Svakog dana osjetim da mi sve više i više fale.

Pitanja koja želim postaviti su slijedeća:

1. Kako određenom broju pijavica na lijep i kulturan način mogu reći da su dosadni i naporni, i da primjetim sve i jednu prevaru koju mi pokušavaju servirati u solo ili grupnoj verziji?

2. Kako da izbjegnem odgovore na glupa pitanja tipa "kako se zove momak tvoje tetke", "nabroj mi svoje rodoslovno stablo i poslove kojima su se bavili", "da li je istina da si bio jako siromašan", "šta radiš i čime se baviš", "koliko zaradiš mjesečno" i slična glupa pitanja? Po meni je to dio mog života koji ne moram dijeliti sa drugima i uopšteno - ne volim kada mi ljudi čačkaju po životu jer mi neke proživljene scene kvare raspoloženje kada ih se ponovo sjetim ili govorim o njima.

3. O čemu uopšte da razgovaram sa ljudima koje sam tek upoznao i kako da ih zadržim kao prijatelje? Ako razgovaramo o nekom poslu onda je sve super jer mi takve teme idu od ruke no međutim primjetio sam da ljude takve teme slabo zanimaju koliko tračevi tipa "gdje je ko koga i zašto".

4. Kako mogu shvatiti da moj "idealni svijet u kojem svi trebaju biti sretni" ne postoji, da trebam pomagati samo sirotim i nemoćnim ljudima, ali ne i onima koji su siroti jer ne žele raditi i pomoći sami sebi.

5. Kako se mogu riješiti svog djetinjastog ponašanja i kako mogu postati čovjek koji je interesantan drugima?

Hvala velika na odgovorima.

[JOHABI]

Pozdrav, evo još jedne glupače, nisi sam.
U prvoj polovici posta čitam sebe, ali ja se ne želim mijenjati.
Druga, di se mučiš kako se ljudima dopasti i ostvariti kontakt - tu se razilazimo. Meni se, ma ne da mi se živo fučka, nego jednostavno ima već neko vrijeme kako ne želim nikakve bliže kontakte sa ljudima, nikakvu prisnost - želim ih samo sa strane promatrati i držati se na distanci. Od svih, osim od nekoliko bliskih kojima vjerujem i koji me do sada nisu razočarali, ili nisu bitno.
Takvih ima - koji nisu - brojkama i slovima 1, a koji nisu bitno 3. Svi su mi ostali u kategoriji potrošne robe i ne zamaram se uopće dopadam li im se ili što bi trebalo da se ja dopadnem njima.

Odgovoriti ću ti samo na 5. pitanje, i to samo na prvi dio.
Svoga takvog ponašanja ćeš se riješiti onog trenutka kada se razočaraš u ljudima dovoljno da izgubiš sve ideale. Budi strpljiv, budu se oni pobrinuli za to sami.

[kradljivac]

5. Kako se mogu riješiti svog djetinjastog ponašanja i kako mogu postati čovjek koji je interesantan drugima?

Za pocetak, prestani daviti s ovakvim pitanjima. Ozbiljno. Zamisli da upoznas nekoga i taj ti odmah isprica svoju zivotnu, tuznu pricu, kako su svi protiv njega a on dobar, pitas ga kako je, lik ti isprica obiteljsku anamnezu od broncanog doba do danas, pitas sto radi a tip te uvede u detalje projekta itd...

[Brian Walker]

JOHABI kaže:

Pozdrav, evo još jedne glupače, nisi sam.

Moram priznati da mi je sada dosta lakše...

JOHABI kaže:

Meni se, ma ne da mi se živo fučka, nego jednostavno ima već neko vrijeme kako ne želim nikakve bliže kontakte sa ljudima, nikakvu prisnost - želim ih samo sa strane promatrati i držati se na distanci.

Meni je to već poprilično teško mada sam pokušavao. Prije nego smo se poudali i poženili naše društvo je brojalo oko 40 članova. I dan danas smo u kontaktu i viđamo se ponekad mada dosta manje jer su daljine uradile svoje. Jako je teško ponoviti sva ta lijepa druženja, svirke, sjećanja na usluge tipa "dopada mi se tvoja djevojka, ako ne osjećaš ništa prema njoj ja bih je oženio" i slično. Sve mi to jako fali, možda u tim "novim" ljudima pokušavam pronaći one "stare" koji su sada daleko, možda sam u muškom klimaksu ili mi se "nešto pokvarilo"... Nemam pojma.

JOHABI kaže:

Svoga takvog ponašanja ćeš se riješiti onog trenutka kada se razočaraš u ljudima dovoljno da izgubiš sve ideale. Budi strpljiv, budu se oni pobrinuli za to sami.

Već sam razočaran ali možda ne dovoljno kao što si napisala. Možda me prođe jednog dana.

Tražim pola sata dugme "like" ispod tvoje poruke i izgleda da ga nema pa eto... Smatraj da sam ti lajkao post i hvala ti na javljanju.

[JOHABI]

A gle, ono nešto plemenito u čovjeku - koje istinabog ne posjeduju svi - navodi na želju za pomoći po defoltu svakome kome primjetiš da treba.
Kod nepoznatih su to samo vanjski znakovi koje oni sami impliciraju prema nama a mi "padamo" na njih zbog empatičnosti koju posjedujemo u većoj mjeri nego je većina ima, i tu smo dobra podloga prevarantima za izvlačenje koristoljublja.
Osobno se vodim onom bedastom - bolje biti i izvozan nego uskratiti pomoć nekome kome zbilja treba. Zapravo intuitivno mi znamo da nas se voza, ili smo u velikoj mjeri siguri u to, ali onaj prokleti "ali" većinom prevlada i podsvijesno svijesno dozvoljavamo da nas se pređe.

Ah ta nekadašnja društva - nedeljnji pik - nici, roštiljade sa kupanjem uz Dravu, nedeljnji plesnjaci sa tučnjavom - ma znaš ono, netko se iz društva zakači sa nekim iz drugog, dođe do sukoba, protivnikovo društvo odmah svome priskoči u pomoć, mi priskočimo svome i nastane opća zbrka, a onda kolektivni bijeg da ne popušiš teške batine.....ne fali li nama možda to, ta uzbuđenja, dašak minulog vremena, prohujala mladost i dani bezbrižnosti zapravo?
Sada smo ušli u neko drugo vrijeme života, sa drugačijim priortetima, pritisle su drugačije brige, potrebe, a pomalo i zamor dinamikom života radi svoje - nije samo da smo svi otišli na svoju stranu, neki se poudali, poženili, odselili, umrli, tegobe života napravile su od svih nas druge osobe, drugačije, neprepoznatljive u odnosu na onakve kakvima se pamtimo.....a mi tražimo baš takve, onakve kakvi smo mi nekada bili, tražimo i nas i naše staro društvo u nekim novim ljudima....a i ti novi su se zapravo pogubili davno, isto kao i mi sami.
I kako da se onda nekome takvome dopadneš kada niti njega samoga nema, nestao je tamo negdje jednom davno, i on se sam traži u nekome koji isto tako više ne postoji kao niti on sam.

Ma da, ima tih etapa života, velikih prekretnica kada se mijenjaju prioriteti i nove vrijednosti potiskuju do jučer jako bitno. Čak i emotivna strana nije pošteđena toga, i zapravo je to doba sazrijevanja i "svitanja" - ma znaš ono, najjednostavnije rečeno - vrijeme kada ne kupuješ ambalažu nego ono što se nalazi unutar nje.
Čini se da i ti polako dolaziš do toga, ali se opireš i pokušavaš odgoditi neumitno.
Padaju ideali, jel?
Veli jedan stih jedne davno napisane pjesme - "Ideal je voće koje zri na grani koju nikada neće dohvatiti ruka čovječja".

Zato pusti, nebrigaj - uzmi ono što ti se nudi - prihvati ljude takvima kakvi jesu, loše drži na distanci, sa dobrima se nasmij i ne kalkuliraj - život je prekratak da brineš tuđe brige ili da očekuješ da će se netko zbog tebe promijeniti na bolje.

Malo sam zabrazdila sada, jel....stati ću ovdje, djeluješ freudovski na mene.

[Brian Walker]

JOHABI kaže:

Malo sam zabrazdila sada, jel....stati ću ovdje, djeluješ freudovski na mene.

Meni ustvari baš gode tvoji tekstovi pa ti slobodno budi moj Freud i piši šta god hoćeš i poželiš. Ne smeta mi.

JOHABI kaže:

Sada smo ušli u neko drugo vrijeme života, sa drugačijim priortetima, pritisle su drugačije brige, potrebe, a pomalo i zamor dinamikom života radi svoje - nije samo da smo svi otišli na svoju stranu, neki se poudali, poženili, odselili, umrli, tegobe života napravile su od svih nas druge osobe, drugačije, neprepoznatljive u odnosu na onakve kakvima se pamtimo.....a mi tražimo baš takve, onakve kakvi smo mi nekada bili, tražimo i nas i naše staro društvo u nekim novim ljudima....a i ti novi su se zapravo pogubili davno, isto kao i mi sami.

< cut >

JOHABI kaže:

Padaju ideali, jel?

Da, polagano... I nakon ovoga što sam pročitao dosta lakše dišem.

JOHABI kaže:

Zato pusti, nebrigaj - uzmi ono što ti se nudi - prihvati ljude takvima kakvi jesu, loše drži na distanci, sa dobrima se nasmij i ne kalkuliraj - život je prekratak da brineš tuđe brige ili da očekuješ da će se netko zbog tebe promijeniti na bolje.

Ja sam neka verzija Superhika koji krade od sebe da bi dao onima koje smatra sirotima mada dobar broj tih "sirotih" jednostavno ne želi uraditi ništa da im bude bolje. Ne radim to radi zahvalnosti ili nekog interesa i od ljudi ne trebam ništa osim par riječi dok gledamo nogometnu utakmicu. Jednostavno sam želio da tim ljudima bude bolje jer u njima vidim sebe iz mlađih dana, ali što god više čitam teme na ovom forumu koje u nekim dijelovima liče na moje, sve više i više vidim da si u pravu. Tekstovi su ti dosta logični pa će kao takvi biti prihvaćeni u potpunosti sa prioritetom "high".

[JOHABI]

Brian Walker kaže:

Meni ustvari baš gode tvoji tekstovi pa ti slobodno budi moj Freud i piši šta god hoćeš i poželiš. Ne smeta mi.



< cut >



Da, polagano... I nakon ovoga što sam pročitao dosta lakše dišem.



Ja sam neka verzija Superhika koji krade od sebe da bi dao onima koje smatra sirotima mada dobar broj tih "sirotih" jednostavno ne želi uraditi ništa da im bude bolje. Ne radim to radi zahvalnosti ili nekog interesa i od ljudi ne trebam ništa osim par riječi dok gledamo nogometnu utakmicu. Jednostavno sam želio da tim ljudima bude bolje jer u njima vidim sebe iz mlađih dana, ali što god više čitam teme na ovom forumu koje u nekim dijelovima liče na moje, sve više i više vidim da si u pravu. Tekstovi su ti dosta logični pa će kao takvi biti prihvaćeni u potpunosti sa prioritetom "high".

Znaš šta mene najviše smeta - recimo susjeda.
imam tu jednu tu iza vrta kojoj idem tu i tamo na kavu i koja mi tako nešto plačeno odradi kada mi turska sila - ostale sam sve eliminirala jer nakon uobičajenih fraza i konstatacija o vremenu i tegobama života nakon deset minuta nemamo više o čemu pričati jer mene ne zanima što se u selu događa, pojma nemam što se događa u Sili, Mili, Zabranjenoj ljubavi, i inim turskim i hr sapunicama, pa se teme koje njih zanimaju brzo ispucaju, a i ta, ta, iza vrta je tu negdje....eh, tu je problem malo drugačiji - ona nema sa mnom šta pričati dok iscrpimo prognozu i "šta smo radili ili ćemo raditi danas", jer mene ne zanima kaj se bude kuhalo kod nje, koji su recepti za kakvo jelo, nedajbože da mi priča o kolačima nešt što i kako - imam tu averziju prema kuhanju i pečenju u slobodno vrijeme, znaš, ono, kao kad ti se digne kosa na glavi kada je ono neko vrijeme prije na tv nadjeljom iza podnevnog dnevnika išla ta neka emisija u kojoj se kuhalo - pa ubiotebog, ja kao domaćica, majka i žena cijelo nedjeljno prijepodne stojim ispred kuhače ploče i kuham četiri sata, onda poslužim obitelji ručak i na kraju još i suđe idem oprat, i sada si ja strašno želim da mi još jednu uru nakon toga sa ekrana troje krelaca pili o kuhanju i pokazuje kako se kuha.
- e, sa takvom temom onda meni susjeda, predpostavljaš kolko, digne živac, ali jbga - u njenoj sam kući i onda ja to moram fajn i pristojno odslušati.
A probam ja tako ponekad okrenuti neku drugu temu, koja meni paše - bila sam joj u jednom njenom treškom trenutku života dala knjigu "Put kojim se rijeđe ide", da si je pročita i neke aspekte svoga života malo posloži po uzoru na nju - e, o tome niti riječi. Niti riječi o načinu kako kroz diskurs duhovnog rasta i tradicionalnih vrijednosti izgraditi u sebi punoću života, kako se izvući iz sranja u kojem je, i koje ju je hospitaliziral na odjelu psihjatrije i nakon izlaska još šest mjeseci držlo u intelektualno - duhovnoj formi mumije. I sad, ja znam da je ona zapravo duhovno dobra osoba, ali kao promatrač sa strane vidim da si ona sama šteti i dovodi se u probleme koji onda eskaliraju nezadovoljstvom, a na kraju i nekakvom letargično - depresivnom formom koja završava ili očajem ili bijesom.
I htjela bih ja njoj pomoći i govorim joj da joj je njena tridesetogodišnja nezaposlena kćer koja ne želi raditi jer nikako ne može naći posao koji joj odgovara a da bude dobro plačen samo teret, i da joj je najbolje fino je odvojiti iz kućanstva pa neka si kuha, pere, čisti i plaća režije sama - no, od toga ništ. Takve teme njoj ne pašu - valjda bole, a ono što boli ljudi izbjegavaju. Kužiš?

Daklem tu sam Sizif, a Sizif si i ti kada želiš nekome dobro, i trudiš se da napraviš nekome nešto dobroga, i napraviš nešto dobroga, ali to dobro ispadne zapravo poligon za perfidnost na kojem te izvozaju ko zadnjeg bedaka.
Sada, što tebi znači napraviti za nekoga nešto što će mu pomoći, doživljavaš li to kao nekakav osobni benefit?


Zapravo više nas vidim ko Vladimira i Estragona u očekivanju Godota .

[little-big-one]

Moja zivotna prica skoro pa identicna tvojoj, a mozda i ponasanje.

No mene najvise muci 2. stavka. Ukoliko odbijem odgovarat na ova pitanja ljudi odmah pocnu biti skepticni i misle da nesto skrivam, a tu sve ode nizbrdo.

1. Istom kulturom kojom oni tebi. Ugodnim ignoriranjem.

3. Okruzi se ljudima koji imaju iste hobije / zanimaciju / mentalitet kao i ti (a da nije IT). Ostale nema smisla pokusavat zadrzat kao prijatelje, eventualno samo kao poznanike. Ako i to.

5. Nemoj.


Samim pisanjem ovih postova ti dajes vaznost upravo ovim ljudim koji to mozda ne zasluzuju, dok istovremeno uskracujes nekom tko mozda zasluzuje.
Let it go, ne zamaraj se nebitnim ljudima. Ignoriranje cuda radi.

[zanima me]

Odgovori na glupa pitanja se lako mogu izbjeći skraćenom ljepšom verzijom odgovora ili naglim skretanjem na drugu temu ili otvorenim odgovorom kako se nema volje za pričanjem o tome jer su u zadnje vrijeme mnogi pitali pa je dosadilo ponavljati...