Strah od samoće

[bucka brzoprst]

Upravo sam izašla iz dugotrajne veze. Nije više išlo.
Nema tu nekih pametnih razloga. Ljubav je polako gasnula, mi smo se sve manje razumjeli. Više se osjećam kao da sam izgubila najboljeg prijatelja.

Ali sad mi jedan mali crv sumnje ne da mira.
Što ako zauvijek ostanem sama? Jer ako on nakon 10 zajedničkih godina nije vidio razlog da ostane sa mnom, kako će ga pronaći netko novi?

A toliko se stvari mora poklopiti. Netko novi se mora fizički svidjeti meni, kao i ja njemu. Moraju nam se poklopiti godine, interesi, svjetonazori, smisao za humor...
Ako sam išta u ovoj vezi naučila to je da je važan neki zajednički ritam i poštovanje i empatija prema drugoj strani. Kako uopće sve to pronaći? Gdje uopće tražiti?

Kako se boriti s tim paralizirajućim strahom od samoće.
Ili još bolje pitanje, kako se nakon tolikih godina uparenosti pomiriti sa samoćom. Jer nekako mi se čini da je možda u tome ključ.

[Joshua]

Pa jednostavno se pomiriš. Ideš iz dana u dan. Nekada je lakše,a nekada teže. Naučiš delati neke stvari sam koje prije nisi delao. To dođe samo od sebe.

[Zrakomlatski]

Jedna od najvaznijih stvari je da budes dobra riba (ili bar nesto u tom pravcu i smislu) i nikada neces biti sama,frajeri i muskarci ce non stop obletati oko tebe....uglavnom pokusavajuci da dobiju od tebe znas vec sta,ali medju toliko mnogobrojnih likova pojavice se i neki normalni...

Tj fizicki izgled je jako bitan u danasnje vreme...

[MikroBelaj]

bucka brzoprst kaže:

Upravo sam izašla iz dugotrajne veze. Nije više išlo.
Nema tu nekih pametnih razloga. Ljubav je polako gasnula, mi smo se sve manje razumjeli. Više se osjećam kao da sam izgubila najboljeg prijatelja.

Ali sad mi jedan mali crv sumnje ne da mira.
Što ako zauvijek ostanem sama? Jer ako on nakon 10 zajedničkih godina nije vidio razlog da ostane sa mnom, kako će ga pronaći netko novi?

A toliko se stvari mora poklopiti. Netko novi se mora fizički svidjeti meni, kao i ja njemu. Moraju nam se poklopiti godine, interesi, svjetonazori, smisao za humor...
Ako sam išta u ovoj vezi naučila to je da je važan neki zajednički ritam i poštovanje i empatija prema drugoj strani. Kako uopće sve to pronaći? Gdje uopće tražiti?

Kako se boriti s tim paralizirajućim strahom od samoće.
Ili još bolje pitanje, kako se nakon tolikih godina uparenosti pomiriti sa samoćom. Jer nekako mi se čini da je možda u tome ključ.

To sto ON nije vidio za 10 zajednickih godina ce mozda neko novi spoznati za 10 dana ili mjeseci,samo naprijed ,glavu gore i ne sikiraj se previse !

[Oraško]

A zašto želiš biti u vezi opet? Ograničavati se na jednu osobu nepotrebno? Toliko opcija ima po svijetu, kanaliziraj radije avanturistički duh.

[MaloJa]

Prvo, mislim da od sudbine nije nitko pobjegao pa neces ni ti. To sto kazes da on vise nije vidio razlog da ostane sa tobom nakon deset godina, govori mi jednu stvar. Ljudi svakodnevno donose odluke da se raziđu,pa se tako razilaze nakon godinu dana braka, tri, pet..Cinjenica je da se ljudi mjenjaju, koliko se to nama sviđalo ili ne. Deset godina je velik period. Nema garancije za nista. Tko tebi garantira da ces ostati sama? Nitko. Osim tvoj strah koji u tebi postoji. Svatko nastavlja sam dalje.

[ci-pele]

a ima i ona stara
Dok se jedna vrata ne zatvore druga se ne otvore.
ne očajavaj, glavu gore. ima ovdje metar ljudi koji su prošli sličnu situaciju ili je tek prolaze. vjeruj mi sve se dešava s razlogom i ako te je netko otpilio bez obzira na tvoje kavlitete on te ni ne zaslužuje.

[littleorange]

potpuno te razumijem...
sama sam već tri godine, i ponekad zaista imam osjećaj kao da ću ostati sama zauvijek
a toliko sam puna života i ljubavi i snage i svega što želim dati...
i želim još početi ispočetka, i toliko toga još imam
ali tako je teško i nemoguće skoro nekoga upoznati... ne znam što bih rekla

[skorpionka87]

littleorange kaže:

sama sam već tri godine, i ponekad zaista imam osjećaj kao da ću ostati sama zauvijek
a toliko sam puna života i ljubavi i snage i svega što želim dati...

ali tako je teško i nemoguće skoro nekoga upoznati... ne znam što bih rekla

Živiš na pustom otoku?

[Ufur]

bucka brzoprst kaže:

Upravo sam izašla iz dugotrajne veze...

Nije ti to nista strasno, do sada si bila fokusirana na vezu, na odnos u dvoje, sada ces biti fokusirana na sebe i na vezu sa sobom.

Stvar je odbacivanja paradigme, a stanje ti je u biti nepromijenjeno.

[lara79]

Taj strah je većina ljudi prošla u životu,pa sam sigurna da će te mnogi od nas itekako razumjeti
Ja ću ti reći da se nemaš čega bojati , biti će ono što mora biti- čak i da ostanes sama , to nije najgore što ti se moglo desiti
Najgore je živjeti život koji nije tvoj, a ne možeš iz njega izaći - npr živjeti sa osobom sa kojom se više ne razumiješ ali imate klince ,kredit za stan i kako to već ide ..

Prema tome - samo hrabro dalje , glavu gore i uživaj u upoznavanju sa samom sobom. Sigurno ćeš mnogo toga novog otkriti o sebi

[littleorange]

Škorpionka, ne živim na pustom otoku.
Trudim se živjeti, upoznavati ljude, imam hobije, interese, ali toliko promašaja, toliko početaka i nada i toliko na kraju ničega.... da se čovjek umori od svega.

[ericsson]

lara79 kaže:

Najgore je živjeti život koji nije tvoj, a ne možeš iz njega izaći - npr živjeti sa osobom sa kojom se više ne podnosiš

Malkice sam promijenio tvoj post.

Da, ovo što si napisala (uz moju malu ispravku) je najgora opcija.

Ali biti sam je prosječnim ljudima druga po redu najgora opcija. Pa ako to nekoga tješi, ok.

[Explorer]

Iskreno ne razumijem taj strah od samoće. U čemu je problem...žvjeti sam ima i svoje brojne prednosti.
no možda je problem u prevelikim očekivanjima od partnera...ja gledam da je u većini slučajeva to razlog.
A strah od samoće --individualna stvar koja zavisi od karaktera i prethodnog načina života.

[Explorer]

littleorange kaže:

Škorpionka, ne živim na pustom otoku.
Trudim se živjeti, upoznavati ljude, imam hobije, interese, ali toliko promašaja, toliko početaka i nada i toliko na kraju ničega.... da se čovjek umori od svega.

Zašto misliš toliko ničega na kraju...Sve je to život, sve su to iskustva koja nas čine mudrijima i jačima. a sigurno je u svemu tome bilo lijepih trenutaka...a život se sastoji od trenutaka lijepih pa ružnih pa lijepih...

[littleorange]

Slažem se, Explorer, sa svime što si napisao.
Ali želim si nekoga s kim ću biti, uživati, šetati gradom, ići na kupanje, hodati na Sljeme, nekoga s kim ću imati sve. Partnera za sve. I svjesna sam da kad imaš iza sebe bivši brak, bivši neki život i djecu i posao i obaveze, da nije to sve lako uskladiti s nekim i naći se s nekim na istoj vibri. Ali voljela bih to.

[Preveza]

Ja ne razumem zasto na tako logicna pitanja se neko pita A zasto?
Normalno je da covek zeli da ima nekog svog, ko ga voli i kojeg on voli!
I ne, ne bilo koga, ne treba odmah pisati da je bolje biti sam, nego u nikakvoj vezi, braku, to se valjda podrazumeva?

[ericsson]

littleorange kaže:

Slažem se, Explorer, sa svime što si napisao.
Ali želim si nekoga s kim ću biti, uživati, šetati gradom, ići na kupanje, hodati na Sljeme, nekoga s kim ću imati sve. Partnera za sve. I svjesna sam da kad imaš iza sebe bivši brak, bivši neki život i djecu i posao i obaveze, da nije to sve lako uskladiti s nekim i naći se s nekim na istoj vibri. Ali voljela bih to.

Dakle, smatraš da je činjenica što si razvedena i što imaš djecu razlog što se ne možeš naći s nekim na istoj "vibri?"

[RobCat]

Ja sam sa 22 godine ušla u stabilnu vezu i zapravo nikada nisam živjela sama. Kada je ona nakon 11 godina završila, bilo me pomalo strah kako će to izgledati.

Doslovno sam zivkala frendove na ručak svaki dan, jer nisam mogla zamisliti da sama jedem ista složenije od sendviča.

Ali vrlo brzo mi se svidjelo. Ima nešto oslobađajuće u planiranju života, aktivnosti i godišnjih isključivo po svom. Nekako se u današnjem svijetu lako nađe društvo za svakojake aktivnosti.

Ne brini za taj dio

Nove veze su ipak bitno drugačiji problem. Ne znam kakav ti je bio put do ove veze, ali ako si relativno brzo ubola ovog koji je vrijedio dobrih deset godina, dobrodošla u svijet starih trauma, projekcija, naucenih obrazaca i obrambenih zidova.

I nemoj brinuti, svidjeti ćeš se ti njima. Jednom kad probiješ predrasudu da razina suživota koju si ti uvježbala nije navezanost, nego ljubav, svidjeti će im se i način na koji voliš.

Samo je pitanje koliko će se tebi svidjeti način na koji oni vole. Puno se sebičnosti danas krije pod maskom individualizma i slobode.

Evo ja se već nekoliko godina iskreno čudim tome, pokušavam naći razumnu mjeru metodom pokušaja i pogrešaka.

Ali osim u onih prvih par tjedana, nikad se solo nisam osjećala samom. Tek sam u vezi (točnije pokušaju iste) spoznala taj osjećaj.

Tako da, nemoj se zuriti, otkrij prvo ovaj dio kad si stvarno solo. Sjajan je!

[LolaRun]

Da i ja nešto prvi put napišem...

Naravno da se nameće pitanje o relativnosti trajanja.... to se i ja znam pitati. Nakon 12 godina, svega što smo prošli, predivnog djeteta otići, bez truda, bez razgovora, bez ičega. I pitaš se kako ćeš opet nešto započinjati, ulagati, truditi se i riskirati.
Padneš na dno i ustaneš. Oporavit ćeš se.

Samoća ne mora značiti usamljenost. Iskreno, meni je ona najljepše otkriće u životu i toliko toga lijepog mi je donijela. Najprije činjenicu da sam sada sebi bliže no ikada. Slobodno vrijeme koristim kako želim, naravno, kako mi i prilike dopuste zbog djeteta. Naučila sam krizne trenutke u životu iskoristiti za svoj rast. Šetam sama, dugo, ujutro odem prije posla sama na kavu uz knjigu, odem i u kino sama, kupim si cvijeće, lijepu haljinu, bavim se stvarima koje volim, otkrivam i nove strasti i neku novu sebe....Dala sam si vremena za oporavak. Daj si ga i ti. Ne krpaj rane novim i površnim odnosima.
Danas svoj razvod osjećam kao veliku uslugu.
A netko novi? Iskreno, doći će kad bude trebao, a možda nikada i neće i u tome nema ničeg strašnog. Strašno je biti usamljen u dvoje.