Amniocenteza: za/protiv

[machkala]

ja ne bi išla..jer bi zadržala dijete u svakom slučaju.....bez obzira šta mi rekli...
nikad si ne bi mogla oprostiti da sam ubila svoje dijete.....ne bi mogla s tim živjet....možda sam sebična...ali to je moje mišljenje.

[mici123]

ja nisam išla jer nisam željela pobaciti bez obzira na rezultat nalaza. pošto sam odlučila roditi, nije imalo smisla raditi tu pretragu jer se riskira spontani pobačaj (mali postotak, ali ipak..).

[succorosso]

lara35zg kaže:

Da li ste vi išli ikada na amniocinezu? Da li biste otišli?

Da, sigurno. Sanse za probleme su vrlo male, a vrijednost rezultata pretrage je velika (nekome tko ne zeli dijete Downovim sindromom recimo)

lara35zg kaže:

Ako bi (nedaj Bog) rezultat bio loš... kako biste postupili dalje?

Ponovljena pretraga u drugoj bolnici da se potvrdi dijagnoza (bez da im se kaze sto su prvi zakljucili). Ako je dijagnoza ista onda pobacaj.

lara35zg kaže:

Da li biste zadržali bolesno dijete svjesni što to kroz njegov i vaš život znači.. ili biste se odlučili na pobačaj/prijevremeni porod?

Pobacaj, oporavak, ponova trudnoca. Cemu donijeti na svijet djete koje ce se muciti s takvim uzasnim hendikepom? Zasto to pristiti sebi kad ne moras? Meni se zadrzavanje takvog fetusa cini kao okrutna i glupa akcija.

[larazg]

Ima jedna forumašica sa ŽK iako je tu na temi roditelji, meni jako draga Tija sa svojom preslatkom Korinom...

ta dječica su tako divna i mila, ali uvjek se sjetim jednog njezinog posta koji me natjera na razmišljanje i natjera suze na oči gdje je napisala: 'sve je ok kada sam ja tu ali onoga čega me je najviše strah... što će biti sa mojom malom kada mene ne bude'

I ima pravo, to je strah svakog roditelja za svoje dijete.
Naš sustav je tako okrutan prema bolesnim ljudima... da sve što mi srce govori.. nekako razum razbija

[larazg]

mijaja kaže:

pa i moji razlozi su mogu reći vjerski.... smatram da nemam pravo nikom oduzeti život... jel to vjerski ili ljudski:ne zna:
i ja sam odbila amniocintezu, jer bi zadržala dijete bez obzira na sve, pa čemu onda riskirati onih 1 % pobačaja.....

moram naglasiti da nikoga ne osuđujem i sve podržavam samo je ovo moj izbor....

mislim da je ljudski.. ne odlučuje Bog već TI

[Mijaja]

lara35zg kaže:

mislim da je ljudski.. ne odlučuje Bog već TI

unatoč tome što znam da je Bog dobri otac neki strah od Boga ipak čuči duboko u meni.....
ne odlučuje on već ja, ali nadam se da ćemo jednog dana svi do njega na raport.....

[machkala]

Ja mislim da je sve u Božjim rukama....moj muž i ja nikad ne bi mogli začeti prirodnim putem da nije bilo njegove pomoći...i u to čvrsto vjerujem...

svi i sve je bilo protiv nas...cijela medicina...a mi uspjeli nakon drugog pokušaja!!!!

[larazg]

svaka čast mačkulina, eto a ja od prvog ali ipak mislim da imam razum (to mi je i dragi Bog dao uostalom) da razlikujem osjećaje od činjenica.

Svaka majka voli svoje dijete, u to budi sigurna. Mislim da u majčinskoj ljubavi nema izuzetaka.

Stvar je Činjenica. Kako društvo prihvaća bolesne ljude? Djecu? Pa bili smo svjedoci majki ovog proljeća i traženja da se prizna invaliditet za njihovu djecu...

Društvo je okrutno prema bolesnima, pa na to se swanmia, Tija, Barbaronga i hrpe majki na Down-u stalno žale...

[machkala]

Nisam ja ništa rekla...možda je hrabrija ona koja odluči pobacit...ja sam možda kukavica jer bi se bojala kako bi živjela ostatak života znajući da nekome nisam dala šansu za život.....

Ali nema potrebe o tome raspravljat , svi mi imamo svoje mišljenje.....

[larazg]

mačkulina kaže:

Nisam ja ništa rekla...možda je hrabrija ona koja odluči pobacit...ja sam možda kukavica jer bi se bojala kako bi živjela ostatak života znajući da nekome nisam dala šansu za život.....

Ali nema potrebe o tome raspravljat , svi mi imamo svoje mišljenje.....

pa u tome jest bit.. da svatko da svoje mišljenje.
I obrazloži ga.

Jer pobačaj je tema koja je primjećujem aktualna na svim podforumima osim na ovom koji je možda i najmjerodavniji jer sve tu smo one koje sad proživljavamo sreću oko trudnoće naših milih bebica.. (osjećaji) a opet desi se nešto (nedaj bože) nekima što krene po zlu a vezano je sa razumom.

nemogu meni na ŽK, na Pravu, na religiji, i ostalim podforumima biti mjerodavniji koliko smo mi sve tu skupa.

i zato je dobro da sve iznesemo svoje mišljenje

[Magg]

Evo i mog misljenja..
Na pocetku trudnoce kad mi je gyn pricao o svim mogucim pregledima i tome da se u nekim slucajevima treba radit i amniocinteza sam odlucila da to za mene ne dolazi u obzir.. Kako je dragi Bog za mene odredio, tako neka bude...
Ja osobno nebi mogla zivjeti sa tim da sam prekinila jednom malom bicu zivot - koliko god ono imalo kasnije sansa za prezivljavanje...

[machkala]

lara35zg kaže:

pa u tome jest bit.. da svatko da svoje mišljenje.
I obrazloži ga.

Jer pobačaj je tema koja je primjećujem aktualna na svim podforumima osim na ovom koji je možda i najmjerodavniji jer sve tu smo one koje sad proživljavamo sreću oko trudnoće naših milih bebica.. (osjećaji) a opet desi se nešto (nedaj bože) nekima što krene po zlu a vezano je sa razumom.

nemogu meni na ŽK, na Pravu, na religiji, i ostalim podforumima biti mjerodavniji koliko smo mi sve tu skupa.

i zato je dobro da sve iznesemo svoje mišljenje

a šta imam više obrazlagati??
nisam ja sad neki veliki vjernik...ali sam sigurna da je Bog imao veliku ulogu u tome što danas sjedim i pišem a u sebi osjećam svoje dijete...i znala sam da sam trudna i dok nisam napravila test..ja sam znala...kako sam znala to objasnit ne mogu....
ja ne bi mogla ubit svoje dijete..jednostavno ne bi!!!

[manc]

Ja sam bila na amnio. I opet bi isla. Polubrat od mog muza je Down, mama ga je rodila u 29. Ja sam jednostavno zeljela znat sto me ceka....nisma bila odlucila prije nalaza sto cu napraviti u slucaju loseg nalaza, al sam htijela znat sto je s mojom bebom. I lakse mi je bilo poslije, jer sam znala da je beba ok. Da nisam, znam da bi se samo zivcirala, a to ne bi bilo dobro ni za bebu ni za mene.

U kojem tjednu se tocno radi, ne sjecam se , mislim u od 16-18 . Radila sam amnio u Petrovoj , prije 6 godina. Najprije ides u trudnicku ambulanta na pregled, a onda na amnio koju rade uz UZV. Nije nist bolno, isto kao i kad dobijes injekciju, samo ti u ovom slucaju izvuku oko 20cm2 plodne vode.
I to je sve. Nakon toga bi trebalo odmirovat par dana.
Hvala Bogu da postoje takve pretrage

[ENA29]

Evo ovako:

Nisam trudnica i nemam djece. Ni sama ne znam što bih učinila: išla na amnio ili ne. I pojma nemam što bih napravila ukoliko nalaz ne bi bio u redu.

Ali želim vam samo ispričati slučaj moje šogorice:

U 30. rodila curicu koja sada ima 8 godina. Sve je bilo super, nikakvih problema u trudnoći, a ni kasnije.
U 36.godini ponovno ostala trudna i na preporuku gina, otišla je na amnio. Nalaz: Klifertov sindrom ( možda sam čak i krivo napisala ). Uglavnom, bio je dečko s jednim ženskim kromosom viška ( xxy ).Posljedica ukoliko nastavi trudnoću: dečko ne bi nikada mogao imati djece;možda bi mu narasle grudi;možda bi imao žensko tijelo; spolovilo-ne zna se; motorika bi bila loša iako bi bio jako pametan;i još jako puno toga. Išli su na razgovore sa psiholozima kako bi shvatili što ih čeka. Naravno, puno brige oko tog djeteta, pa se postavilo pitanje: a što sa curicom ( sigurno bi se osjećala zapostavljenom ).
Uglavnom, odlučili da ne žele zadržati dijete ( čitaj; rodila je prirodnim putem u 21. tjednu trudnoće ), jer nisu znali hoće li biti dovoljno jaki da cijeli život gledaju vlastito dijete kako se muči.
Nakon 4 mjeseca od "pobačaja", ona ponovno zatrudnila ( skidam joj kapu zbog psihičke hrabrosti ) i sada ima curicu od 5 mjeseci, zdravu ko dren.
Eto, sigurno će biti onih koje će osuđivati taj njen izbor. Ali vjerujem da ona danas ne bi ni blizu bila tako sretna da je imala uz sebe dijete za koje bi svakodnevno strahovala eventualnim posljedicama zbog "genetske greške".
Divim joj se na hrabrosti jer evo, ponavljam, ja pojma nemam što bih bila učinila na njenom mjestu.

[Tija]

lara35zg kaže:

Ima jedna forumašica sa ŽK iako je tu na temi roditelji, meni jako draga Tija sa svojom preslatkom Korinom...

ta dječica su tako divna i mila, ali uvjek se sjetim jednog njezinog posta koji me natjera na razmišljanje i natjera suze na oči gdje je napisala: 'sve je ok kada sam ja tu ali onoga čega me je najviše strah... što će biti sa mojom malom kada mene ne bude'

više se ne pitam , uz nju sam shvatila da je život pun iznenađenja i svako sutra je nepredvidljivo i zato živim danas
Sad, kad ona ima 5 godina, najrađe bi digla spomenik ginekologu koji je odbio moj zahtjev za amniocintezom, (mada sam ga u prvoj htjela ubiti ) zato što bih najvjerojatnije išla na ab. Iz straha i neznanja. I izgubila bi puno, užasno puno , to dijete je meni, na našem putu i borbi za kvalitetnim životom hrana za dušu, utjeha za srce i poticaj za razum

[cacadoo look]

lara35zg kaže:

ma znam, ali sa Down-om rađaju i one od 19. On nema veze sa godinama...

Više je moralno pitanje...da li biste ga zadržali ako nalazi budu nagativni?!

I zašto žene ne žele ići na tu pretragu? Boje se rezultata ili žive u uvjerenju da je sve ok?

danas je jedna odbila amniocintezu.. I znate iz kojih razloga? Vjerskih!!!

To još i takvu glupost nisam čula

Mislim da žene ne žele ići na tu pretragu prvenstveno iz razloga što postoji mogućnost spontanog, a niti ne zvuči primamljivo način na koji se obavlja. Ali osobno znam žene koje su to obavile, žive su i zdrave i rodile prekrasnu djecu. Mojoj sestri koja je rodila s 24 su to predložili (jer je teta iz petog koljena imala paralizu!!!) pa kad je išla kod drugog doktora po mišljenje ovaj se skamenio i u par riječi objasnio da to nema smisla (obzirom na dob, uredan tijek trudnoće i još neke faktore, nemam pojma koje). Naravno da su moguće pogrešne procjene i krive odluke, ali tko bi znao. Kad bi nalazi kojim slučajem bili negativni, iskreno ne znam što bih učinila.

[misiz S]

Ovdje ja mogu opisati svoju pričicu koja je počela u petak (30.11), i hvala dragom Bogu završila danas.
Naime u petak su nam izmjerili nuhalni nabor između 3 i 4 mm i nakon toga savjetovali amniocentezu (taj dr koji je tada mjerio - na SD kod kojeg sam pratila trudnoću).
Nakon prvotnog šoka - jer ja imam 27 godina - kako nešto može ne biti u redu - sam prihvatila pomisao na to. Međutim moja draga mama je, kad se vratila s puta, zvala ginekologa kojeg pozna i koji radi SD kojije rekao da su u mojim godinama šanse za nešto minimalne - al fućkaj ga ti - crv je crv.
I tako organizirali oni meni drugi pregled kod drugog dr na SD (ali u međuvremenu sam se i ja obrazovala - ono u petak me strefilo na prepad, potpuno nepripremljenu). I opet oni išli mjeriti - nuhalni ispao oko 2,5 mm, ali protok kroz trbušnu venu nije, da citiram, " reasuring" (nadam se da sam OK napisala (kasno je ), ali da nosna kost postoji. Zaključak 2 odtri pokazatelja su granični i on preporuča neki tip kariotipizacije.
Idemo vidjeti gdje je posteljica - straga - shit, biopsija korionskih je prilično riskantna.
Rekoh ja njima da bi ja testirala još triple testom ili tako nekako te njihove pretpostavke. Rekli oni OK - i dali mi papire i otišla ja danas vaditi krv i u 14h došli nalazi mailom - rizik za kromosomske aberacije... jednak onom kao kod 17-godišnje trudnice
Tako da od amnio ništa, a biopsiju ju je i on odmah isključio.

Ako nije prekasno - definitivno preporučam ovaj tzv. kombinirani test (tako se zove).
Žena mog šefa je rodila s 45 prvo i to nakon 2 ili 3 spontana. I napravili su prvo triple i pokazalo se sve super i nisu išli na amnio i sad imaju super dečka od 9 godina.

Hoću reći da dr preporučaju odmah ziherašku metodu kariotipizacije, ali možda to i nije nužno odmah i svima.
Držim fige da će sve završiti kao i nama.

Laku noć

[paspa]

...ja sam valjda jedna od rijetkih koja bi išla na amnio.... ...u mojoj četvrtoj,onoj neslavnoj,trudnoći to je i bilo odmah rečeno od starne gina....ja sam se odmah složila...pa punih mi je 39,k jarcu...a i kakav bi to bio odnos prema ovo troje djece,išla sam u trudnoću zbog nas sviju....kao što reče lara,šta sa djetetom poslije,ostavit ga na brigu ovima troje.... ....ne,toliko sebična nisam,pa se možda sve tako i posložilo i ostadosmo samo sa ovo troje dječice....

[Leonee]

Isla sam na kombinirani, po preporuci dr.
Da su mi preporucili amino, isla bi. No sto napraviti poslije ako su rezultati losi...
Nikako nebi zeljela prekinuti trudnocu.. Tj. Ne dati sansu za zivot svome djetetu,.. no nebi ni zeljela da se moje dijete cijeli zivot pati..
Neznam.. Sada sam vise na strani da bi ga zadrzala..
To je uzasno tesko pitanje.. SbbKbb...

[misiz S]

Da, zato smo mi ostavili mogućnost - ako budu loši nalazi kombiniranog testa idemo na amnio (čak smo i biopsiju korionskih uzimali u obzir).
Htjela bih svom malom čudu dati da živi, ali... opet taj ali...i tu se slažem s vama. Da smo dr rekli 100% zadržavamo dijete bez obzira na sve - ne bi nas nigdje slao - nema smisla.
Al evo na kraju je taj rizik ispao toliko mali da je rizik spomntanog 11x veći od Downa i još veći od ostalih mogućnosti.
Previše puta sam čitala o panici koja je završila prekrasnom dječicom - da bi riskirala - iako kad ti u prvoj trudnoći s 27 godina u kojoj beba raste kao blesava oni kažu da postoji mogućnost Downa, raznoraznih mana... - noge ti se odsjeku...
A beba ti maše na UZV-u i cucla prst
Uf....