Teorija kriminala

[carica]

Devet teorijskih koncepcija o devijantnosti i kontroli:

1. teologija
2. zakonodavstvo
3. medicina
4. psihologija
5. antropologija
6. socijalni rad
7. obrazovanje
8. psihijatrija
9. sociologija

1. Teologija kaže: Devijantnost = grijeh
- Ljudski je teritorij poprište bitke nadnaravnih sila.
- uzrok devijantnosti: “Zlo”. iskušenje (napast) i obuzetost (demonima).
- što god društvo smatra “zlim”.
- sociologija “luđaka, prostitutki i perverznjaka” (Alex Liazos)
- egzorcizam i egzorcist
- profetska teologija
- 1484. Malleus Maleficarum

2. Jurisprudencija kaže: Devijantnost = racionalni hedonizam

Cesare Beccaria: Esej o zločinima i kaznama (1764)

(društveni ugovor)

- Pojam devijantnosti određen zakonom. Devijantna su djela a ne osobe. Devijantne osobe nisu drukčije od ostalih.

- sustav racionalnog kažnjavanja. “Racionalna kazna brani javne slobode od uzurpacije pojedinaca”. Obrana društvenog ugovora.

- “suci nemaju pravo interpretirati krivični zakon. Kada je krivični zakon određen, mora ga se doslovno poštovati, pa za suca ne ostaje ništa nego da odredi je li počinjeno djelo izvršeno ili nije.

- načelo hedonizma: maksimalizacija užitka i minimalizacije boli. “utilitarni kalkulus”

- društvena kontrola kao racionalno kalkulirana kazna

- sprečavanje kao predmet društvene kontrole

- kontrola akata a ne djelatnika

Francuski krivični zakonik iz 1791.
Neoklasične modifikacije: krivični čin lakši ili teži ovisno o:
- prethodnoj namjeri
- olakšavajućim okolnostima
- ludilu

Koliko kazna spriječava/zastrašuje:
- posebno zastrašivanje: “Što je kazna oštrija, to će kažnjenik češće počinjati nova krivična djela”
Gold i Williamsova studija pokazuje da uhvaćeni delinkventi češće počinjaju nova krivična djela od neuhvaćenih, i zato “kazna povećava broj budućih kršenja zakona” (Liska).
- opće zastrašivanje: Što je izvjesnost i jačina sankcija veća, stopa ubojstava je manja. Gibbsova studija pokazuje da to vrijedi samo za izvjesnost, ali ne i za jačinu sankcija.





3. Medicina. Patološka perspektiva kaže:
Devijantnost = bolest

Cesare Lombroso: Kriminalni čovjek (1876)
Josef Gall i Johann Spurzheim: Frenologija

- “urođenost kriminalnosti”. atavizam.

Osnovne komponente patološke perspektive
1. uzročnost: devijantnost nije pitanje moralnog izbora već je ovisna o izvanjskim faktorima
2. pozitivizam: opservacija
3. organizmička infekcija: društvo kao tijelo

Od tjelesnih tipova do kromosoma:
Earnest Hooton (1939): visoki-mršavi predisponirani su za ubojstvo i pljačke; visoki i teški za prevare i krivotvorenja; mali za krađe i provale, niski i teški za napade na čovjeka i spolne zločine.
William Sheldon: tjelesna struktura: endoderm, ektoderm, mesoderm (košćati, mišićavi). Delinkventi = mezomorfični tipovi.
Charles Goering: delinkventnost je nasljedna
Henry Goddard: obitelj Kallikaks: nasljedna putem nižeg IQ. Carl Murchinson “Criminal Intelligence”
Studije blizanaca, Studije adoptirane djece
XYY supermuški kromosomi. 3% zatvorenika a samo 0.15% novorođenčadi. (Patricia Jacobs)

- psihoanaliza
- psihometrija Minnesota Multiphasic Personality Inventory (500 pitanja)
Eysenck genetske deficijentnosti ličnosti
Yochelson i Samenow
Hervey Cleckley: Mask of Sanity

- usporedne analize sociopatije (D.T.Lykken 1955) sociopati su premalo nadražljivi. Stimulacija epinefrinom.

- eugenika (T. W. Shannon 1916)
sterilizacija i kastracija (70.000 prisilnih sterilizacija u US.

- šok terapija
- psihofarmaci (Thorazin)

- povijest ludnica u US. Socijalni problemi s prenapučenošću ludnica. Ali tko će ih prihvatiti? Oko 25% od 100.000 stanovnika welfare homes u New Yorku su “ozbiljno mentalno disfunkcionalni”.

- kirurška kontrola ljudskog ponašanja:
lobotomije: Antonio Moniz (1935) Walter Freeman i James Watts (1949) oko 50.000 lobotomija. Do 1973. vršeno je oko 600 lobotomija godišnje u US.

cingulotomije:
izmjene električnog naboja hipotalamusa.




4. Psihologija. Perspektiva socijalne dezorganizacije kaže: Devijantnost je uzrokovana socijalnom dezorganizacijom.

Čikaška škola (1920)
Florian Znanietzki / W. I. Thomas

- socijalna uzročnost umjesto racionalne odluke i patološke uzročnosti.
- visoke stope nekonfromizma pojavljuju se kada prevelika promjena u prekratkom vremenu naruši normativni društveni poredak

- Znakovi socijalne disfunkcionalnosti: konkurencija normi, sukob i pomanjkanje konsenzusa.

- Čikago 1920. godina. /demografija: smanjenje ruralne populacije/ gomilanje urbane, posebno crnačke. Povećanje gradova s 1 milijun na 5 milijuna. Valovi imigranata. 1930. trećinu bjelačkog stanovništva predstavljali su imigranti.
Rat, velika depresija, mafija. Socijalna nejednakost: 1% najbogatije populacije posjedovala je sedminu svih nekretnina, više od polovine svih dionica i gotovo sve korporativne nekretnine i pogone.
- socijalne reakcije na tehnologizaciju, imigraciju, urbanizaciju.

- Čikaška škola je pokušaj upravljanja socijalnom promjenom.
- Poljski seljak u Europi i Americi (Znaniecki) pokazuje kako promjena normi utječe na devijantnost.

- istraživanje ekologije dezorganizacije (Park, Burgess)
1) upad konkurirajućih vrsta
2) sukob za dominaciju među vrstama
3) prilagodba slabijih vrsta dominirajućima
4) asimilacija novog poretka i simbioza.

- geografska distribucija tih vrsta mehanizama (na urbanom teritoriju). Shaw i McKay
1) delinkvencija neravnomjerno raspoređena
2. najintenzivnija u područjima blizu središnjih poslovnih centara
3. neka ekološka područja (slamovi, tranzicijska područja) najintenzivnija po kriminalu.
4. najdevijantnija područja ujedno i najdisfunkcionalnija

- klasno podrijetlo devijantnosti
- u tim područjima i najveći broj mentalnih poremećaja.

- niz terenskih istraživanja (o kriminalcima, prostitutkama, besprizornima, ljudima u getou)


- Clinard i Abbott: isti pokušaji u Ugandi
- Kirson Weinberg: pokušaj u Akri (Gana)
- zaključak: različite stope devijantnosti. Nije imovinsko stanje, nego razlika u normativnoj socijalnoj organizaciji (etničke razlike i sl.)

Socijalna dezorganizacija u Europi.
Marshall Clinard: u Švicarskoj manje kriminala:
1) jer sporija stopa urbanizacije
2) tradicija političke decentralizacije i lokalne odgovornosti (“u Švicarskoj je svaki svoj policajac”)
3) tradicija integracije svih dobnih skupina

Michalovski, Sollenberger: za automobilske nesreće vrijedi isto teorija socijalne dezorganizacije.

U čemu se sastoje “vrijednosne” norme:
Walter Reckless: unutrašnja i vanjska “zadržanost” (containment)
Travis Hirschi:
1) attachment: privrženost drugima
2) commitment: stupanj intenziteta veze i načina ponašanja
3) involvement: stupanj vremena utrošenog za “konvencionalno ponašanje”


- pokušaj promjene stanja kroz “programe” spriječavanja delinkvencije (Chicago area project, Boston). Rezultati su bili minimalni ili čak kontraproduktivni.

[carica]

5. Antropologija. Funkcionalistička perspektiva kaže:
Devijantnost je nužna i korisna. (i disfunkcija je funkcija)

Emile Durkheim: Pravila sociološke metode

“Zločin je nužan. On je fundamentalni uvjet cjelokupnog socijalnog života, a samim time on je i koristan. Kriminal ne samo da je prisutan u većini društava jednog tipa, nego je prisutan u svim društvima svih tipova. Nema društva koje se ne suočava s problemom kriminalnosti. To znači da je on neizbježan, premda žalostan fenomen, koji nema nikakve veze s čovjekovom zlom prirodom; to znači samo to da je on faktor javnoga zdravlja, integralni dio svih zdravih društava.” (Durkheim)

“Društva “trebaju” određenu kvotu devijantnosti. Devijantnost funkcionira tako da društva ostavlja nedirnutim” (Kai Erikson)

- devijantnost ima pozitivni učinak na organizaciju društva. Po sebi disfunkcionalna, ona pojačava reakciju, tj. društvene veze u postojećem socijalnom poretku.

Funkcija postavljanja moralnih granica:
- Oblici devijantnosti mogu varirati, ali neki oblici moraju postojati u svakom društvu. Bez devijantnosti ne bi bilo moralnih granica, a bez tih granica ne bi bilo društva.
Funkcija grupne solidarnosti:
Funkcija prilagodbe i inovacija:
- patološko je društvo ono u kojemu su norme ili prejake ili preslabe. (društvo anđela) Ako su norme prejake dolazi do preslabe adaptibilnosti društva na nove probleme u okolini. Ali “tamo gdje postoji kriminal, zajednički su osjećaji dovoljno fleksibilni da preuzmu novi oblik, a zločin će im katkada pomoći prilikom određivanja primjerenog društvenog oblika.”
Funkcija smanjenja tenzija:
“scapegoating”, “swinging”
Latentne funkcije devijantnosti:
Davis: prostitucija, swinging radi očuvanja socijalno poželjnih institucija.

Merton: kako bi se izbjegle cirkularnosti funkcionalističke metodologije: devijacija funkcionalna za neke, disfunkcionalna za neke druge. “Cost-benefit”.

Dentler i Erikson: Quaker projekti: “skupine s najekstremnijim članovima” postižu najvišu ravnotežu i intenzitet socijalnih veza. Isto i u vojničkim organizacijama. A. Kapland Daniels i R. Daniels: “career fools”: tolerancija prema takvima znači da sistem ne može slomiti svakoga.

Erikson o Salemu: broj devijantnih osoba ostaje konstantan. Devijaciju stvara društvo u onoj mjeri u kojoj ju je sposoban kontrolirati.

Kritike: 1) loša teleologija 2) cirkularnost 3) konzervativizam

6. Perspektiva anomije. Devijantnost kao odsutnost normi.

Durkheim: Samoubojstvo
“Namjera da se ostvari cilj koji je po definiciji nedostižan, znači osudu samoga sebe na stanje trajne nesreće.”
Robert Merton: Socijalna teorija i socijalna struktura

Durkheim:
- mehanička solidarnost
- organska solidarnost

Poznavanje vrsta autsajdera upućuje na poznavanje socijalnog sistema. (Analiza brakova)

- Svako društvo treba normativnu organizaciju, i zadatak je da tu normativnu organizaciju “uključi” u normativni sustav pojedinca. Tamo gdje se to ne zbiva, postoji visok stupanj anomije.
- Ne postoje “pojedinci za sebe”. Oni bi se normativno raspali. “Ljudska priroda je kod svih ljudi ista. Ne postavlja ljudska priroda granice našim potrebama. One su po sebi neograničene, ako ovise isključivo o pojedincima... Stoga jedino društvo može imati moderirajuću ulogu, samo je ono moralna snaga superiorna pojedincu, autoritet koji pojedinac prihvaća. Samo društvo ima nužnu moć da postavi zakone i točku iza koje strasti ne smiju ići.” Moraju dakle postojati moralne granice. Tamo gdje ih nema dolazi do proširenja aspiracija i strasti, i dolazi do anomije.

Samoubojstvo: egoistično, altruističko i anomijsko
- uloga religije i braka. Neženje.

- smanjenje uloge religije i povećanje uloge industrije, koja ukida granice strasti i apetita, stoga u industrijskim društvima dolazi do anomije, tj. anomijskih samoubojstava.


Merton: (self-fulfilling prophecy)
(tablica)

Hans Mayer: Autsajderi
Foucault: devijantnost gornjeg sloja “Reiz ludila”.




7. Odgoj. Psihologija. Devijantnost = oblik naučenog ponašanja. Ona se uči i stiče u suradnji s drugima

Gabriel Tarde: “Svi važni postupci društvenoga života provode se pod utjecajem primjera. ^ovjek ubija ili ne ubija zbog toga što imitira druge.”

Edwin Sutherland i Donald Cressey: “Osoba postaje kriminalizirana jer je u doticaju s kriminalnim obrascima ponašanja, i zato jer nije u doticaju s anti-kriminalnim obrascima.”

- nije cijelo društvo uzrok devijacije (dekriminalizacija društva).

Tardeovi zakoni:
1. zakon bliskoga dodira
2. zakon imitacije superiornih
3. zakon ubacivanja (pištolj umjesto noža)


E. Sutherland: teorija o diferencijalnoj asocijaciji: svaka osoba može se naučiti da prihvati i slijedi obrasce kriminalnog ponašanja.
- diferencijalna asocijacija VS diferencijalna socijalna organizacija: “Diferencijalna socijalna organizacija će objasniti stopu kriminala, a diferencijalna asocijacija kriminalno ponašanje osobe”.
- 1. devijantnost se pojavljuje kada ljudi određene situacije definiraju kao primjerene prilike za kršenje društvenih normi i zakona
- 2. definicija te situacije stiče se biografski, pomoću prošloga iskustva, i pomoću asocijacije s drugima.

Sutherlandovi zakoni:
• frekvencija
• trajanje,
• prioritet
• intenzitet devijantnih ili antidevijantnih ponašanja

Glaserovo pravilo diferencijalne identifikacije.
- čak i u odsutnosti bliskog dodira, osobe se mogu naučiti devijantnom ponašanju kroz identifikaciju recimo s TV junacima.

Tehnike neutralizacije: (Sykes and Matza)
- poricanje odgovornosti
- poricanje štete
- poricanje žrtve
- optužba optužitelja
- pozivanje na višu lojalnost

Dvije psihologije. Reaktivna i aktivna psihologija. Response-Stimulus-R esponse” model učenja

pozitivni reinforcement - pozitivna kazna
negativni reinforcement - negativna kazna

preventivno učenje
korektivno učenje suprotnoga

Imitativna kontrola (programi za kontrolu i prevenciju delinkvencije) Kassenbaum. Rezultat: potiče više nego kontrolira

Reverzibilna diferencijalna asocijacija:
Oduka: grupe alkoholičara
modifikacija ponašanja:
• sukcesivna aproksimacija (u slučaju šizofreničara)
• token ekonomije (cigarete za dobro ponašanje)
• program averzivne terapije (Clockwork orange)

Dvije rezerve:
- slobodna odluka i “soft determinacija”
- manje pažnje prema socijalnoj dimenziji učenja


8. Perspektiva društvene reakcije. Devijantnost je samo oznaka za određeno ponašanje

J. Simmons: “Devijantnost, poput ljepote, postoji samo u očima onih koji je promatraju. Ne postoji ništa imanentno devijantno u ljudskome činu. Nešto je devijantno samo zato što su neki ljudi uspješno obilježili (label) takvo ponašanje.”

H. Becker: “Devijantnost nije kvaliteta nečijega djela, već posljedica primjene pravila i sankcija na “počinitelja””.


- teorija simboličke interakcije (Mead, Herbert Blumer): “Simbolička interakcija odnosi se na činjenicu da ljudi ne reagiraju na djela drugih, već ih prvo tumače ili definiraju”. “Ja” jest dinamična serija vlastitih slika, kojima ljudi interpretativno prihvaćaju stajalište drugih prema sebi.
A) labeling: 1. konkretna interakcija između označivača i potencijalnih meta njihove oznake 2. povjesna konstrukcija samih oznaka (labels). (Becker). Tajni devijanti.
Proces označavanja formalan ili neformalan. Formalan: odluka (Policajac u noći)
Neformalan: pripisivanje homoseksualizma (Kituse) Označavanje se vrši neovisno o stvarnom govoru, interesima, obrascima ponašanja, ili spolnim odnosima između ljudi koje se karakterizira kao homoseksualce.
B) sekvencijski model devijantnosti. “Devijantnost se ne događa odjednom. Zadatak društvenih znanosti da pronažu model kojim će objsniti kako se takvi obrasci ponašanja razvijaju s određenom pravilnošću”. (Becker): 1) inicijalna regrutacija 2) zarobljenost ulogom 3) ulazak u trajniju devijantnu subkulturu. Situacijski faktori, mini-odluke, “career contingencies”.
C) devijacija kao “master” status. Od velikog broja stautusa i uloga, ljudi izabiru “master” (glavni) status, kako bi pojednostavnili proces askripcije. (crnac, policajac...)
D) sekundarna devijantnost. Labeling može pojačati reakciju na devijantnost (primarni uzroci jedno, sekundarna reakcija drugo). (Lemert)
E) stigma. (Goffman) Tri tipa stigme: tjelesna, karakterna, i rasna (nacionalna, religiozna). virtualni identitet. “menagement” ugroženog identiteta. Devijantnost je poput stigme. Hendikep se pokušava pretvoriti u sigurnost. Simpatije iz kruga osoba s istom stigmom.

[carica]

Fenomenološka sociologija. Otkuda dolazi “svakodnevno”? Zašto zdravorazumski prihvaćamo da muškarac djeluje na jedan način, a žena na drugi? Berger-Luckmann kreacija umjetnog poretka svijeta. Mi postajemo zarobljenici simbola koje smo sami stvorili. “Stvorenje” vlada stvoriteljem. Objektifikacija i eksternalizacija. Institucionalizacija društvene realnosti kao kontrola iskustva.

Etnometodologija. (Garfinkel) Etnometodolozi za razliku od simboličkih interakcionista, ne pretpostavljaju da ljudi dijele zajednička simbolička značenja, već isključivo praksu interpretacije. Samo trenutačna kreacija svijeta u interakciji s drugima. Što je to stvarno? Devijantnost se rađa iz drukčije interpretacije “stvarnosti”.
- indeksičnost. Sudnow (javni suci). Stereotipi “nomalnih” kriminalaca.
- reflektivnost. “realnost” objekata samo u odnosu prema značenjima. Isto i za devijantnost. Neprimjetna djela tumačenja. Javni suci.
- dokumentarna interpretacija. rukovanje političara, razotkrivanje “dubljeg značenja”.

U kojim je područjima jaka perspektiva društvene reakcije? 1. Kritika službenih statistika, 2. kritika definicija devijantnosti. 3. refleksivni karakter istraživanja.

- diferencijalna vidljivost (nižeg sloja)
- organizacijska potreba za bilježenjem devijantnih
- dekriminalizacija kriminala bez žrtava

Edwin Schur: Radikalna neintervencija. Socijalno bez rezultata.

Slučajevi kriminalizacije opijata. Proces.
Maltretiranje djece. Zašto medicinari nisu intervenirali?

Labeling i mentalne bolesti. Thomas Scheff. eksperiment s normalnima u ludnici. Razlozi: financijski, ideološki i politički.
- Što su češće pacijenti posjećivali psihijatre, to su češće bili odbacivani. (Label)

- Eksperiment s tipovima oznaka kriminalaca i vjerojatnošću da budu primljeni na posao. (Schwartz i Skolnick)

- Undercover detektivi.

- Kolektivni odgovori na oznake “devijantnih”. Nove grupacije “devijantnih”.

Kritika pozicije:
- je li labeling pravi uzrok kriminalnosti?
- da bi se “nepristrano istraživalo”, moramo imati početnu normativnu poziciji, definiciju devijantnosti.


9. Kritička perspektiva. Devijantnost je posljedica nemoći devijantnih

Devijantnost je strategija otpora, način potvrđivanja izgubljene moći. Društvena kontrola je, obrnuto, djelovanje moćnih kojim će se bespomoćni održati u stanju bespomoćnosti.

Rollo May: “Nasilje je igra moći, dramatični gest kojim se pokušava steći kontrola nad svijetom koji nam izmiče pod rukama”. (Power and Innocence)

- društvena kontrola devijantnosti oblikuje se interesima onih koji imaju društvenu moć.

- devijantnost se pripisuje nemoćnima, manjini, gubitnicima u njihovoj borbi za moć. (Georg Vold)
- “pluralistična teorija konflikata”.
- model konflikata. Chambliss i Seidman. “Najbolji model za razumijevanje djelovanja pravnih institucija u birokratskom društvu.”
- autoritet i moć

Smisao kritičke perspektive:
- naglašavanje važnosti suradnje.
- naglašavanje sposobnosti demitologizacije socijalnih institucija
- isticanje raznolikosti
- ritualno pomirenje
- recipročna moć


Marksističke i pseudomarksističke teorije. Bonger. Eksploatacija.
- Reich, Marcuse, Fromm, Adorno
- dijalektika prosvjetiteljstva

sigurno ćeš naći neke odgovore na svoja pitanja. izaberi si perspektivu i gledaj iz nje. otkrit ćeš kojem si pristupu najbliži. ovo su samo natuknice.

[skeptik]

Ovo izgleda kao biljeske s predavanja.

[Sanherib]

Kao što vidimo, moje objašnjenje je na daleko fundamentalnijoj i cjelovitijoj razini.

[carica]

hm da.
nešto su i bilješke s predavanja.
mislila sam pomoći.
oprostite ako sam uvrijedila vaše velike mozgove.

Sanherib, slažem se s tvojom ravnotežom.
razumijem da dugi postovi mogu biti odbojni, no ovako raširen pregled koji je mljacko tražio, zapravo odgovor na dileme koje ga muče, trebao bi mu poslužiti, i ja sam mu ga od srca servirala.
skeptika muče 'bilješke s predavanja'...well, shoot me.

ponavljam, htjela sam pomoći.

[Sanherib]

illegale kaže:
reciprocitet=dinamicka ravnoteza?

Što ti nije jasno? Reci.

[skeptik]

carica kaže:
hm da.
nešto su i bilješke s predavanja.
mislila sam pomoći.
oprostite ako sam uvrijedila vaše velike mozgove.


skeptika muče 'bilješke s predavanja'...well, shoot me.

ponavljam, htjela sam pomoći.

Ma to je OK.
Medjutim, ja NIKAD u zivotu nisam ucio iz TUDJIH biljeski s predavanja.
BTW, sto si studirala?

[skeptik]

skeptik kaže:

Medjutim, ja NIKAD u zivotu nisam ucio iz TUDJIH biljeski s predavanja.

U stvari, kad bolje razmislim, bilo je i toga. No to nisu bile biljeske u pravom smislu, nego vise prepisivanje matematickih izvoda s ploce. Zasto to naglasavam? Nemam pojma ...

[Sanherib]

carica kaže:
hm da.
nešto su i bilješke s predavanja.
mislila sam pomoći.
oprostite ako sam uvrijedila vaše velike mozgove.

Sanherib, slažem se s tvojom ravnotežom.
razumijem da dugi postovi mogu biti odbojni, no ovako raširen pregled koji je mljacko tražio, zapravo odgovor na dileme koje ga muče, trebao bi mu poslužiti, i ja sam mu ga od srca servirala.
skeptika muče 'bilješke s predavanja'...well, shoot me.

ponavljam, htjela sam pomoći.

Meni tvoj post uopće ne smeta niti je moj komentar upućen kao kritika tebi (jer to i nisu tvoje teorije) već komentira upravo te teorije.

Što se tiče popisa koji si navela, on je, što se mene tiče zapravo dobrodošao, jer upravo ističe ograničenost i parcijalnost tih teorija kad ih se usporedi s teorijom reciprociteta pojedinca i društva u cjelini.

[illegale]

Sanherib kaže:
Što ti nije jasno? Reci.

Ova jednakost. Oces je prokomentirat?

[illegale]

carice, jel bi se ukljucila u raspravu da cujemo i tvoje misljenje? Ti si ta koja je bila na predavanjima, pa da vidimo kako ti shvacas porijeklo kriminala.

[Mljacko]

Da fakat, cijenio bih da daš svoje mišljenje. drugo, kako nepostojanje glavne religije ima veze s bilo čim?

osim kaj, jesam li ja to glup ili su velika većina Amera kršćani

[Sanherib]

illegale kaže:
Ova jednakost. Oces je prokomentirat?

Neću, potrudi se malo i razloži svoju misao, (što misliš da si shvatio, kao si došao do te "jednadžbe", što misliš da ona znači, zašto te ona buni ako te buni, itd... )
Nemam puno vremena, pa ćeš mi morati pomoći...

[carica]

Ok, sad kad smo probavili foršpane, možemo za istač!

Dragi moji. Ne pada sneg da zaveje breg, nego da svaka zverka u njemu ostavi svoj trag!
Negdje mi u glavi odzvanja da je potrebno neusporedivo manje mentalnog napora za osuđivanje nego za konstruktivno mišljenje. Raširena mentalna ravnodušnost, toliko dominantna u društvu, dokazuje da je ovo fakat istina. Umjesto da hrabro, ali i inspirativno zaroni u dubinu bilo koje ideje, da istraži njenu bit značenje (za svakog od nas posebno, ali i za nas kao zajednicu), većina ljudi će ih ili osuđivati ili će se pouzdati u neke površne ili jednostrane definicije nebitnog.
Isto tako, nemoguće je zanijekati utjecaje koje je u nas kao žigove utisnulo znanje koje smo do ovog ovdje jutra stekli.
Devijacija kao otklon po meni nije patološkog tipa.
Mišljenja sam, pomalo romantičnog, da svako namjerno i nesmisleno narušavanje integriteta cjeline (bilo osobe, bilo materije) dolazi kao posljedica nemogućnosti doživljavanja odgovornosti, koju nam ciglu po ciglu gradi ništa drugo nego – ljubav.
E sad...ako ćemo znanstveni žargonom (što baš ne volim; zato radije citiram i sterilno navodim autore i kratki pregled osnovnih crta; jer bez temeljca nema sarme)
Ta ljubav, u sociološkom smislu, za nas je zapravo primarna socijalizacija, koju stječemo u obitelji. Svatko od nas ima obitelj, samo je možda iz ovog ili onog razloga od te obitelji bio (uglavnom silom) odvojen.
Tako da pojam devijacije usko povezujem uz obitelj kao jezgru najsavršenije ljubavi koju možemo primiti. Mislim da nema savršenije ljubavi; gotovo nagonski zaštitničke (kao prema mladunčetu), kao što je to roditeljska ljubav. Ta i takva obitelj uči nas prihvaćanju (u ranijoj fazi potpuno bez razumijevanja stvari koje prihvaćamo) nekih (kakvih, to je upitno) vrijednosti.
Taknuli ste se morala, čak i vucarajući ga pod kapom filozofskom, ja bih dodala i teološkom, jer je daleko teže odvojiti moral iz te dihotomije, nego što je to reći: ne znam što je ljubav; nije me nitko zaštitio; nije se nitko brinuo kad nisam bio dobro, i konačno, zašto bih ja brinuo za nekoga...
Ako nismo bili voljeni (ili u narodu poznato kao – rano nas mater od sise odbila ), to nikako ne znači da ne možemo voljeti; čak niti da ne znamo voljeti; jer uvijek treba ostaviti prostor za otvoreno nebo i potenciju: možda ne znamo da znamo.
Nedostatak primarne socijalizacije u obitelji kod djeteta, nenadoknadiv je. To su rupe koje nijedna fuga ne može spojiti i popuniti.
E sad...gdje je tu religija. Ne bih se htjela sad tu posebno zapiknuti u religiju i u to što ona predstavlja za društvo u cjelini, a onda i na svakoga od nas individualno (njen utjecaj je jak, ma koliko se mi protivili ili ne slagali), ali ću probati to nekako ukratko...
Etimoloski, religija izlazi iz latinskog glagola 'religare', sto znaci ponovo uspostaviti neku izgubljenu vezu. Razmisljala sam puno o povezanosti ljudskog sjecanja kao materijala (cigle) za gradnju identiteta (kuca). Onoga trenutka kad bi se izgubilo sjecanje, izgubio bi se i taj kontinuum koji se zove identitet (kuca nije dovrsena; useljiva iliti - prazna je).
Upravo to sjećanje (koje ja nazivam sjećanje roditeljske ljubavi; sjećanje i osjećanje sigurnosti koje nam donosi taj jedan respekt prema svijetu i vremenu) na neki način u nama budi strah od kazne. Ovo možemo promatrati iz svih onih 9 točaka koje sam navodila gore...Mene osobno najviše zanima onaj psihološki. Religija nam unosi strahopoštovanje i poštivanje.
Poistovjećivanje i identifikacija s ostalim pripadnicima zajednice najjača je u religijama i vjerskim obredima. (napominjem da ovdje ne prozivam niti apostrofiram nijednu religiju !) Ukoliko postoji prevelik mišung i čušpajz sličnoga, postoji osjećaj 'svejednosti', a onda se vraćamo na onu mentalnu ravnodušnost s početka.
Mogla bih satima pisati o tome, a budući da mislim da sam pretjerala s ovim kilometarskim postom, za sad ću ušutjeti.
Sociologija je moja velika ljubav. Mljacko i ostali, nadam se da sam elaborirala dio svojih razmišljanja i ispričavam se ako sam nerazumljiva.


Pozdrav!


p.s. kaj mislite, jel u plemenskim društvima bilo kriminala (ili onoga što se u ono vrijeme moglo pod njim podrazumijevati)?
p.p.s. sjetih se Malinowskog i KULA-sistema; plemena na nekom otočiću koje je kao platežno sredstvo imalo školjke; što indirektno znači da banka nije bio čovjek (koji je stvarao, krao i proizvodio novčanice), nego more i priroda. Hm.
Ajmo malo mućnut glavicama... jel u primitivnim društvima postojao kriminal?
Zanijekali smo prirodu i ona će nam se osvetiti. To nijedna valuta neće moći nadoknaditi. Uskratili smo prirodi i njenim 'zakonima' svoju ljubav.Ili bar poštovanje. Možda i njoj postane svejedno.

[Sanherib]

Da, vjerojatno je da ništa u ovom postu nije posebno ili uopće netočno (za sada sam izvršio samo kratak prelet), no s druge strane, ova individualno-porodična razina primarne socijalizacije mora nekako da se poveže sa društvenim faktorima cjeline, da bi se npr. objasnila razlika između stopa kriminala različitih društava.

To se može pokušati pomoću razlika u kulturi, međutim kultura je isto proizvod nečega, a ukoliko se to "nešto" promijeni, kulture se vrlo brzo mijenjaju ili erodiraju.
To nešto je osnovni sistemski princip iz kojeg proizlaze svi ostali "faktori", a to je "oblik" razmjene u društvu (shvaćen u najširem smislu i obuhvaćajući sve razine razmjene) odnosno stupanj reciprociteta te razmjene.

Kulturni obrasci stvoreni kroz povjest u tradicionalnim društvima, pa i uzorci socijalizacije koji su dio njih, zapravo reflektiraju oblik razmjene društava u kojim su nastali.
Do njihove erozije ili promjene dolazi ukoliko se nešto promijeni u vezi glavnog principa.

Sustav zapravo predstavlja cjelinu gdje su sve razine komplementarne.
Ukoliko (i tu ću možda odgovoriti na Illegaleovo pitanje) dođe do promjene u razini reciprociteta društva i pojedinca, to će pomicati i druge "faktore", npr. kroz vrijeme će se promjeniti (u statističkom smislu) i oblik socijalizacije koji obitelj prenosi na svoju djecu, jer, u mafijaškoj obitelji npr, dijete ne postaje obavezno kriminalac zato što je bilo "nevoljeno" - što bi odgovaralo Caričinoj tezi - već zato što se kroz obitelj i mikrosredinu, prenosi uzorak određenog odnosa pojedinca/porodice i društva u cjelini.

Kao što vidimo, neki takvi oblici (mafijaški) mogu biti povjesno vrlo rezilijentni, pa bi se netko pitao dali sam u pravu što se tiče te ravnoteže o kojoj sam govorio, no tu se radi o "ekološkim nišama prošlosti" da se tako izrazim, koje mogu postojati zbog toga što im postojeći glavni obrazac razmjene to dozvoljava.

Međutim, ono što je bitno jeste da u statističkom smislu, bez obzira na određenu otpornost nekih točaka, bilo u pozitivnom smislu (otpor eroziji morala), bilo u negativnom smislu (primjer mafijaškog uzorka koji opstaje kroz vrijeme), promjena opće razine reciprociteta će imati efekta na sve druge faktore koji utječu na opću statističku razinu osjećaja moralne obaveze pojedinca prema društvu.

[illegale]

Emile Durkheim: Pravila sociološke metode

“Zločin je nužan. On je fundamentalni uvjet cjelokupnog socijalnog života, a samim time on je i koristan. Kriminal ne samo da je prisutan u većini društava jednog tipa, nego je prisutan u svim društvima svih tipova. Nema društva koje se ne suočava s problemom kriminalnosti. To znači da je on neizbježan, premda žalostan fenomen, koji nema nikakve veze s čovjekovom zlom prirodom; to znači samo to da je on faktor javnoga zdravlja, integralni dio svih zdravih društava.” (Durkheim)

Ovo mi je fora. Samo, ne bih rekao zlocin, vec devijantnost. Ono sto omogucava prilagodbu sistema novim uvjetima. Zadivljujuce je kako svatko ima svoju ulogu.

[carica]

illegale kaže:
Zadivljujuce je kako svatko ima svoju ulogu.

tako je...sve pod kapom nebeskom...

[Superskeptik]

carica kaže:

p.s. kaj mislite, jel u plemenskim društvima bilo kriminala (ili onoga što se u ono vrijeme moglo pod njim podrazumijevati)?

Ovo se kaže postaviti pravo pitanje.

Međutim, stvarno mi je nevjerojatno da i jedna ljubiteljica sociologije može napisati da plemenska društva ne postoje danas, tj. da se o njima govori u prošlom vremenu. To samo pokazuje koliko smo ukalupljeni u našu, "naprednu" civilizaciju...

Dakle, u plemenskim društvima - prije, a i danas - kriminal je vrlo rijedak i skoro nezamisliv pripadnicima tog plemena, iako se povremeno desi (pod kriminalom mislim na "kršenje zakona"). Zašto? Zbog razlika u zakonima.

Razlika između njihovih - "primitivnih i plemenskih" zakona (koji uopće ne moraju biti u pisanoj formi jer ih svi znaju napamet) i naše "hrpe zakona" modernog i civiliziranog društva je sljedeća:

NAŠI ZAKONI su napisani za ljude "kakvi bi trebali biti" - dobroćudni, moralni, velikodušni, skromni i sve ostale vrline - možete i sami popuniti.

PLEMENSKI ZAKONI su "napisani" za ljude kakvi jesu i kakvi mogu biti - dobroćudni, temperamentni, velikodušni, uskogrudni, pohlepni, skromni itd.

NAŠI ZAKONI postoje da reguliraju dozvoljene norme ponašanja - tko krši norme je izoliran iz društva i misli se da je problem rješen. Naši zakoni se ne brinu o ljudima (žrtvama), već su tu da održe red.

PLEMENSKI ZAKONI postoje da bi se stvari popravile (najbolje što mogu) nakon što se kršenje zakona desi - štogod to bilo - od krađe jabuka preko preljuba do ubojstva.

I to je to. Pitanja?

Kriminal ne nastaje isključivo zbog dolje napisanog, ali su sljedeće situacije "katalizator" kriminala:

a) prevelike socijalne razlike unutar društva
b) dostupnost sredstava za izvršenje kriminalne radnje
c) mogućnost izvršenja kriminalne radnje
d) dugotrajna izloženost stresnim situacijama

Ako iskombinirate A, B, C i D biti će vam jasno zašto je u U.S. kriminal 10x veći nego drugdje, te zašto puno više kriminala ima u velikim gradovima. Isto tako, biti će vam jasnije zašto je kod nas kriminal u porastu...

Isto tako, vidjeti ćete da je u "primitivnim društvima" (pogotovo onima koji imaju vrlo mali dodir ili nemaju uopće dodira sa "modernom" civilizacijom) dugotrajna izloženost stresnim situacijama vrlo mala ili nikakva.

Mljacko, jel' te ovo zadovoljava? Ili imaš neka podpitanja... Kod zakona sam skoro pa doma - bili oni "prirodni" ili neki drugi...

[carica]

Superskeptik kaže:
Međutim, stvarno mi je nevjerojatno da i jedna ljubiteljica sociologije može napisati da plemenska društva ne postoje danas, tj. da se o njima govori u prošlom vremenu. To samo pokazuje koliko smo ukalupljeni u našu, "naprednu" civilizaciju...

alzo, dozvolite da se obratim
pozdrav superskeptiša!

nemojmo nagliti. apsurdno bi bilo negirati egzistenciju plemenskih društava, nisi sam ja igdje to napisala.
ne radi se o perfektu kao nepostojanju plemenskih društava , već kao komparaciji u odnosu na vrijeme koje je 'evoluiralo' u međuvremenu (sad mi fali da mogu nacrtati shemicu ) . tako da se valjda nismo dobro razumjeli. no, hvala Bogu, možemo se razgovarati
e sad.
pitanje je veliko koliko su moderna društva istinski evoluirala, i koliko je zapravo napredno u stvari - nazadno - i za koga; kako za čovjeka himself, a kako za zajednice, pa i svijet u cjelini. mogli bismo razgovarati o održivom razvoju, itd itd.
ono što je ljudima imanentno - ne poznaje vrijeme.
oruđa, logistike, strategije su različite, ali karakteristike koje navodiš kod 'plemeskog čovjeka', ne mislim da ne postoje kod bilo kojeg čovjeka.
jedino što mi se čini jest to, da se danas počelo ubijati iz zabave, a ne iz potrebe (hrana). nemojte me krivo shvatiti, maksimalno ću pojednostaviti, ali :kanibal za mene ubija sa svrhom, a Manson i Bush - ne. (ne znam da li me razumijete? ?)
a ta anomija...........odakle, zašto....kažeš 'dugotrajna izloženost stresnim situacijama'.......hm.......ne znam.
po tome smo svi mi potencijalni počinitelji kriminalnih djela!
ili?


p.s. nadam se da smo ispravili krive Drine glede plemenskih društava.
pozdrav!