Zašto ostajemo u lošim brakovima?

[parizankaa]

bosonogi kaže:

Jedna stvar mi je pala na pamet: dal unutarnje nezadovoljstvo samim sobom pokusavamo utaziti povecanim zahtjevima od partnera. Jer nerealno je od partnera ocekivati stalni priljev srece, samopouzdanja, optimizma. Covjek bi trebao biti emocionalno samostalan, a partnera imati za ono sto nemoze dobiti sam: ev. financijsku pomoc, pomoc u slucaju bolesti, zaj. odgajanje djeteta, dom, fizicka pripomoc, njeznost ,

dodajem - osmijeh kad ti je potreban, kad su svi protiv tebe, on je uz tebe...

emocionalno samostalnog partnera naći je izuzetno teško. barem ja ne znam da li sam ikad imala takvog. A i mislim da baš zbog toga jer smo danas uvučeni u taj neki kolektiv -" sve ćemo lako i ne'š ti mene zajebavat, idem ja odmah..." da zato lakše odustajemo.
Zbrajat i oduzimat je teško, ali ja mislim da to treba. S time da neki plusevi i neki minusi imaju svoju težinu.
Kako onda izračunat. Uf.
Stvoreni smo kao jedinke... da živimo sa nekim cijeli život? Kak? A onda opet... privlače nas totalno drugačiji i suprotni karakterni tipovi, jer želimo stvarati djecu sa njegovim genima, djecu koja će biti pobjednici.

[misko80]

xleona kaže:

Ovo je po meni, apsolutno točno. I uzrok raspada mojeg braka. Moj ex i ja dijametralno suprotno smo gledali na brak; on ga je vidio kao polupraznu čašu, a ja kao polupunu. On je i dalje nesretan i nezadovoljan, opet mu je čaša poluprazna, dapače, puno praznija nego što je bila...

U cemu je problem.....stavite case jedno do druge...i gle isto je.

Dijamentalno znaci u dva suprotna smjera ili kao kad se ide spavati i okrene guzicu..... a one se dodiruju....

[xleona]

misko80 kaže:

U cemu je problem.....stavite case jedno do druge...i gle isto je.

Dijamentalno znaci u dva suprotna smjera ili kao kad se ide spavati i okrene guzicu..... a one se dodiruju....

On je bio koncentriran na prazni dio, a ja na puni. Zato nam nije isto.

[Dr.Vito Dugonoga]

misko80 kaže:

Varas se, mozda ne na otoku.....ali ima.

Nemoj pokusavat bit smisan il vidovit
vec raspravljaj o temi!!!

Koi su to dobri brakovi i di ih ima!?
Koi to imaju neku visu osnovu i neki smisao!?
Koje su to dvoe povezani necim visim il vridniim
od obicnog oponasanja vec vidjenog!!!

[misko80]

xleona kaže:

On je bio koncentriran na prazni dio, a ja na puni. Zato nam nije isto.

Nemoj biti tuzna....

http://www.youtube.com/watch?v=kD_fC_bNa74

[misko80]

Dr.Vito Dugonoga kaže:

Nemoj pokusavat bit smisan il vidovit
vec raspravljaj o temi!!!

Koi su to dobri brakovi i di ih ima!?
Koi to imaju neku visu osnovu i neki smisao!?
Koje su to dvoe povezani necim visim il vridniim
od obicnog oponasanja vec vidjenog!!!

Tesko je raspravljati u "bosanskoj kafani" o ozbiljnim stvarima.

[Di-di]

Ja bi se pridružila u raspravi o ovoj temi, ali eto ne znam pravi odgovor na to pitanje. Već jako dugo sam u braku sa čovjekom i često se pitam zašto smo mi uopće zajedno, jer što god pogledamo ili imamo mišljenje o nečemu ili što god volimo u svemu, svemu na ovom svjetu se razlikujemo osim u jednom u to da ćemo i ostariti zajedno.
Ja ne poznam dvoje ljudi koji toliko imaju različite poglede o svemu, čak kad skuham i meni je očajno znam da sam mu skuhala odličan ručak, a ipak smo skupa neki bi rekli zabog djece ma ne, zbog financija ma ni to ko crkveni miševi smo guramo minus pred sobom, zbog ljubavi e pa nije ni to, jedino mi ostaje ona opcija vjerujem da mi ga je Bog stavio na put, a zašto pa neznam ni to, ali obečali smo u dobrom i zlu, pa valjda sad kad smo odgojili djecu moglo bi doći i dobro. Eto ja mislim da smo zajedno zbog te nade, nade za bolje, kada nemam pojma, ali nada umire posljednja.

[Dr.Vito Dugonoga]

Di-di a zasto ste uopce usli u brak?
Sta vas je povezalo...

[Di-di]

Dr.Vito Dugonoga kaže:

Di-di a zasto ste uopce usli u brak?
Sta vas je povezalo...

To samo dragi Bog zna, niti smo bili mladi ludi, niti smo bili previše zaljubljeni, nije nas niko ni tjerao, možda, možda nam je biološki sat otkucavao stvarno možda. Kad smo bili lijepi i mladi drugačije se gledalo na život u dvoje nego danas, drugačije smo i odgojeni. Ne mogu reći da baš nije bilo simpatija začinjenih ljubavlju, privlačnosti i tako ali

[little_devil]

Di-di kaže:

To samo dragi Bog zna, niti smo bili mladi ludi, niti smo bili previše zaljubljeni, nije nas niko ni tjerao, možda, možda nam je biološki sat otkucavao stvarno možda. Kad smo bili lijepi i mladi drugačije se gledalo na život u dvoje nego danas, drugačije smo i odgojeni. Ne mogu reći da baš nije bilo simpatija začinjenih ljubavlju, privlačnosti i tako ali

meni je zao kad ljudi potrate zivot...

[Di-di]

little_devil kaže:

meni je zao kad ljudi potrate zivot...

Zašto misliš da sam potratila život. Misliš da je život samo u braku ?

Čovjek mora prvo nać svoju svrhu života, pa zatim cilj, i na kraju plan kako ostvariti svoj cilj. Strpljenje je blaženo komu ga Bog da. Ja mislim da sam jedan dio svog bračnog života i obaveza jako, jako uspješno obavila i na to sam strašno ponosna, ne da se hvalim nego me drugi hvale a to godi i tjelu i duši.
Sada intenzivno radim na sebi i svom zdravlju, i nadam se lijepom životu, mirnom i da ću moći zadovoljavati sve svoje potrebe koje sam radi obaveza morala staviti na čekanje. Za mene život onaj lijepi, miran, bez velikih turbulencija tek počinje ja sam sigurna u to, a da naravno nakon 23 godine zajedničkog života naučiš poštivati različitosti i ne mjenjati ih.

[little_devil]

Di-di kaže:

Zašto misliš da sam potratila život. Misliš da je život samo u braku ?

Čovjek mora prvo nać svoju svrhu života, pa zatim cilj, i na kraju plan kako ostvariti svoj cilj. Strpljenje je blaženo komu ga Bog da. Ja mislim da sam jedan dio svog bračnog života i obaveza jako, jako uspješno obavila i na to sam strašno ponosna, ne da se hvalim nego me drugi hvale a to godi i tjelu i duši.
Sada intenzivno radim na sebi i svom zdravlju, i nadam se lijepom životu, mirnom i da ću moći zadovoljavati sve svoje potrebe koje sam radi obaveza morala staviti na čekanje. Za mene život onaj lijepi, miran, bez velikih turbulencija tek počinje ja sam sigurna u to, a da naravno nakon 23 godine zajedničkog života naučiš poštivati različitosti i ne mjenjati ih.

lijepo je kad sve mozes izracionalizirat da budes mirna u sebi ali mene su drugacije odgajali.... zapravo, kad bolje razmislim i jesu i nisu, oduvijek sam takva, moji su me cak sputavali u tome..... vjerujem da svatko zasluzuje srecu... da ju sami moramo pronaci ali ne racionalizacijom i uvjeravanjem sebe da smo super i da je tako trebalo biti vec potragom za njome...

s obzirom da sam veliki pobornik psihologije i da mi je razumijevanje pihe nevjerojatno puno pomoglo u zivotu mogu samo reci da se covjek mora mijenjati, jer svi mi grijesimo i ako se ne mijenjamo ne razvijamo se na bolje a time ne pomazemo ni sebi ni drugima

nije zivot samo u braku al bi nam taj odnos trebao biti najsvjetlija tocka.. posao je uzitak ako ga volimo al ujedno i veliki stres, djeca su najvece blago ali jos veci stres, veza bi trebala biti nasa sigurna luka iz koje crpimo energiju za zivot... iz te ljubavi

[bosonogi]

Bok Di-di, buduci da si pravi bracni veteran, situacija u kojoj si se nasla nije nista neobicno. Mozda bi bilo previse ocekivati da nakon toliko godina braka vas odnos bude super. Koliko sam ja primjetio, kad jednom u braku pocnes s teskim rijecima i svadjama, zauvijek ubijas onu zaljubljenost i naklonost partneru. Zato treba iz dana u dan voditi racuna o tome da se to ne dogodi ili minimalizira.Super ti je to sto se okreces k sebi jer (isto izvor psihologija) kaze jedan stricek da ako se sredimo iznutra da cemo biti pozeljniji vanjskom svijetu. Npr. svi ce se ljepiti oko sretnih, veselih, pozitivnih ljudi koji djeluju kompletno. Krivo je osjecati neku prazninu u sebi za koju nije kriv partner i ocekivati da je on ispuni a to nemoze.
Mislim da se zivot nemoze potratiti i da je to destruktivno razmisljanje koje vodi u frustracije. Da bi to mogao procjeniti, trebao bi biti super covjek, Bog i sagledati zivot pojedinca kao i njegov utjecaj na druge ljude, dakle cijelu sliku. U svakom slucaju ako si na svjetu donio djecu, tvoj zivot nije nikako potracen.
Sreca mora doci iznutra i mislim da mi cijelo vrijeme osjecamo kako doci do nje, ali samo ne slusamo taj glas. Zasto? Zato jer je jednostavnije ne slusati!

[xleona]

misko80 kaže:

Nemoj biti tuzna....

http://www.youtube.com/watch?v=kD_fC_bNa74

Nisam. Ja na cijeli život gledam kao na polupraznu čašu pa se koncentriram na ono dobro što imam i uživam u tome; ono što nemam, pokušavam se domoći i toga, ali ne gubim vrijeme ma žaljenje.

[misko80]

Di-di kaže:

Čovjek mora prvo nać svoju svrhu života, pa zatim cilj, i na kraju plan kako ostvariti svoj cilj. Strpljenje je blaženo komu ga Bog da. Ja mislim da sam jedan dio svog bračnog života i obaveza jako, jako uspješno obavila i na to sam strašno ponosna, ne da se hvalim nego me drugi hvale a to godi i tjelu i duši.
Sada intenzivno radim na sebi i svom zdravlju, i nadam se lijepom životu, mirnom i da ću moći zadovoljavati sve svoje potrebe koje sam radi obaveza morala staviti na čekanje. Za mene život onaj lijepi, miran, bez velikih turbulencija tek počinje ja sam sigurna u to, a da naravno nakon 23 godine zajedničkog života naučiš poštivati različitosti i ne mjenjati ih.

Mislim da ste jedan primjer "idealnog braka".
U braku se svast dogada, samo nesmije biti fizickog i psihickog maltretiranja.
Mladi parovi(mislim na frisko zaljubljene), misle da ce do kraja zivota biti tako ruzicasto....razocaraju se, traze nakon toga gresku u drugome i tjera se "mak na konac".
Svaka nova veza trazi novu privremenu kazalisnu pretstavu, moras uciti tekst, glumiti......
To kosta strasno puno energije.
Zato pametni ljudi prvo utrose svu tu energiju u postojecu vezu......pa ako vec nikako neide.....stigne se i ono drugo.

[little_devil]

misko80 kaže:

Mislim da ste jedan primjer "idealnog braka".
U braku se svast dogada, samo nesmije biti fizickog i psihickog maltretiranja.
Mladi parovi(mislim na frisko zaljubljene), misle da ce do kraja zivota biti tako ruzicasto....razocaraju se, traze nakon toga gresku u drugome i tjera se "mak na konac".
Svaka nova veza trazi novu privremenu kazalisnu pretstavu, moras uciti tekst, glumiti......
To kosta strasno puno energije.
Zato pametni ljudi prvo utrose svu tu energiju u postojecu vezu......pa ako vec nikako neide.....stigne se i ono drugo.

"Već jako dugo sam u braku sa čovjekom i često se pitam zašto smo mi uopće zajedno, jer što god pogledamo ili imamo mišljenje o nečemu ili što god volimo u svemu, svemu na ovom svjetu se razlikujemo osim u jednom u to da ćemo i ostariti zajedno.
Ja ne poznam dvoje ljudi koji toliko imaju različite poglede o svemu, čak kad skuham i meni je očajno znam da sam mu skuhala odličan ručak, a ipak smo skupa neki bi rekli zabog djece ma ne, zbog financija ma ni to ko crkveni miševi smo guramo minus pred sobom, zbog ljubavi e pa nije ni to, jedino mi ostaje ona opcija vjerujem da mi ga je Bog stavio na put"

hmm..idealan brak zato sto nema fizickog i psihickog maltretiranja.........

ehh, nekad mi je nevjerojatno koliko malo ljudi traze od zivot

[misko80]

little_devil kaže:

hmm..idealan brak zato sto nema fizickog i psihickog maltretiranja.........

ehh, nekad mi je nevjerojatno koliko malo ljudi traze od zivota

Koja je tvoja verzija "svrha zivota"?

[little_devil]

moji roditelji su vec minimalno 10 godina stranci u braku, ne razgovaraju, svi problemi se stavljaju pod tepih, ne mogu provesti vise od sat vremena u istoj prostoriji jer se guse jer su navikli bit sami....nema tu nicega
ako sam nesto naucila to je da
pod broj 1. nikad necu potratiti zivot u losem braku, neisplati se
2. los brak i nesretni roditelji ubijaju djecu, ne isplati se zbog djece ostajati u braku jer ona to ne zele, vec zele da roditelji budu sretni.
a da ne govorim koliko to se to nezadovoljstvo prenosi na njih i na odgoj...

[misko80]

little_devil kaže:

moji roditelji su vec minimalno 10 godina stranci u braku, ne razgovaraju, svi problemi se stavljaju pod tepih, ne mogu provesti vise od sat vremena u istoj prostoriji jer se guse jer su navikli bit sami......

To je za mene psihicko maltretiranje.

[rolle1]

O.N.P. kaže:

U dobru i zlu... razmišljamo li o tome u trenutku svećanog obećanja vjernosti i ljubavi "dok nas smrt ne rastavi"? Na koje vrste zla smo spremni? Samo one koje uzrokuju okolina i viša sila, ili smo spremni prihvatiti i zlo koje nam nanesu sami bračni partneri? E, tu dolazim do same biti ove teme.... dobro, nakon 5, 10 ili više godina shvatili ste da nemate više snage boriti se i da se vaš partner nikada neće promijeniti. Ali ipak ostajete u braku nadajući se čudu ili pak čekajući da smognete snage za tako težak korak. Što vas sprečava? Djeca? Financijska nesigurnost? Vjera? Tradicionalna okolina? neodlučnost? Ljubav za koju mislite da još uvijek postoji?
Da ne duljim, iznesite svoja mišljenja i iskustva...

Na boldanu recenicu cu odgovoriti sa DA..i jos nadodati,u tom svecanom cinu izgovaranja tih rijeci uz onaj smijesak zadovoljne osobe ,tako i mislimo.Ubjedjeni kako cemo upravo mi biti taj privilegirani par,koji ce sve to bez puno napora i zivjeti.U ljubavi i razumjevanju do smrti.

Ubrzo cemo posumnjat u to...no zivot ide dalje,lako cemo zakljuciti,ok nama ni bolje ni gore nego i vecini.Prihvatiti cemo to nase stanje.I dalje noseni mladoscu i zivotom.

Nakon sto smo posumnjali,slijedi trijeznjenje...Mi smo totalno razliciti! Ja se tesko nosim sa njegovim manama i nedostatcima,isto i on sa mojim !
Ipak ostajemo u braku,koji nije zlatan, i nije bas slika braka kakav bi trebao biti,ali "ima vremena,bit ce bolje".Zanimljivo je,kako je puno lakse izgraditi krasan brak za javnost,dok iznutra sve sama trulez !?

I nakon sto tolike godine prolete u trenu,pogledas gdje si,sta si..opet nista ne radis ,ides linijom manjeg otpora..jer ono sto nalazis je samo jad i tuga.A tko bi se sad hvatao tog posla? Nije to rijesivo za dan-dva.I najgore izgubi se volja na mjestu gdje si i skim se,uopce ista raditi.Radje ides nekim svojim pravcem,koji sebi zacrtas kao pojedincu,pa dok ide-ide.U biti kukavicluk!

I tako,vec odavno sam zakljucila od tih rijeci nema nista.Prazno obecanje,kojeg se rijetki pridrzavaju.U stvari i ne vidim smisla u tome.Kako nekome nesto obecati,posebno tako velike stvari i za cijeli zivot ???
Te rijeci danas dodju vise kao ucjena,na koje se u datom trenutku okrivljeni moze opozvat! " zar nisi obecala/o i u dobru i u zlu"