Strah od druge djece

[lfc]

pozdrav,

nasa cura ima skoro 2 god.
problem je sto se boji djece.
kad dode netko dijete do nje,ili cak samo prode,bilo starije ili mlade,pobjegne k nama.
situacija je jos gora kad se nade u situaciji da ne moze pobjeci.
npr.vrti se na vrtuljku,dodu klinci kraj nje i onda pocne vristanje i panika.

jel imao netko takvih iskustava?

[shtefy]

A ide li u vrtić, da li je prije bila u kontaktu s drugom djecom?

Mislim, kod tako malih su faze ponekad totalno neočekivane, moja je u toj dobi plakala i sakrivala se kada bismo s nekim stali pričati na ulici, ali je npr. u trgovini u gužvi bila super sigurna...

[lfc]

shtefy kaže:

A ide li u vrtić, da li je prije bila u kontaktu s drugom djecom?

Mislim, kod tako malih su faze ponekad totalno neočekivane, moja je u toj dobi plakala i sakrivala se kada bismo s nekim stali pričati na ulici, ali je npr. u trgovini u gužvi bila super sigurna...

je,u kontaktu je.
zadnjih 2 mjeseca smo skoro svaki dan u parku i vrticu da se privikne.

od ovog tjedna pocinje ici.
psihologicu zvali neki dan,pa je rekla da pocne od slijedeceg tjedna jer ce ovaj biti ludnica zbog plakanja drugih klinaca pa da joj ne bude jos veci sok.
danas je bila sa mamom na pol sata u vrticu.
drzala se cijelo vrijeme za mamu i plakala.
sutra i prekosutra idu opet.
dobra stvar je da je pricala sa svojom tetom koja ce ju cuvati

[martha]

lfc kaže:

je,u kontaktu je.
zadnjih 2 mjeseca smo skoro svaki dan u parku i vrticu da se privikne.

od ovog tjedna pocinje ici.
psihologicu zvali neki dan,pa je rekla da pocne od slijedeceg tjedna jer ce ovaj biti ludnica zbog plakanja drugih klinaca pa da joj ne bude jos veci sok.
danas je bila sa mamom na pol sata u vrticu.
drzala se cijelo vrijeme za mamu i plakala.
sutra i prekosutra idu opet.
dobra stvar je da je pricala sa svojom tetom koja ce ju cuvati

pomalo..nadoć će to....

moja ima 4,5 godine, malo je dosad bila u vrtiću, uglavnom sa starijima, i stariji su joj draži od djece...kaže da su joj djeca glupa...ja poludim na to, ali nisu joj stvarno zanimljiva..u vrtiću je uglavnom sa tetama, pomaže im servirat, brine se oko jasličara....i priča, priča, priča...ne gasi se!

[rona718]

Moj je sin (2g) jako sramežljiv. Sa odraslima se brzo sprijatelji, ali s djecom nikako. Boji ih se i neće im se ni približiti.

Bila sam ga upisala u jaslice.To su mi bila dva mjeseca pakla. Vrištao je kad bi ga puštala ujutro, tete su mi rekle da ne prestaje plakati, rigao je svako malo od plača. U rijetkim minutama kad nije plakao sjedio bi sa strane i gledao djecu, ali im se nikad nije približavao. Neznam da li je to bilo prekratko razdoblje i da li bi se možda s vremenom privikao, al ja to više nisam mogla podnositi te sam ga ispisala.

Možda je razlog tome što se ne druži intenzivno s djecom osim ono malo po parku. Ili je genetski (moja sestra je bila sramežljiva kao dijete).

Tješi me jedino što je sad dobio seku, pa će se možda s njom naučiti na djecu. Nadam se da hoće jer slijedeće godine mora u vrtić htio on to ili ne, a mene već sad panika hvata.

[lfc]

rona718 kaže:

Moj je sin (2g) jako sramežljiv. Sa odraslima se brzo sprijatelji, ali s djecom nikako. Boji ih se i neće im se ni približiti.

Bila sam ga upisala u jaslice.To su mi bila dva mjeseca pakla. Vrištao je kad bi ga puštala ujutro, tete su mi rekle da ne prestaje plakati, rigao je svako malo od plača. U rijetkim minutama kad nije plakao sjedio bi sa strane i gledao djecu, ali im se nikad nije približavao. Neznam da li je to bilo prekratko razdoblje i da li bi se možda s vremenom privikao, al ja to više nisam mogla podnositi te sam ga ispisala.

Možda je razlog tome što se ne druži intenzivno s djecom osim ono malo po parku. Ili je genetski (moja sestra je bila sramežljiva kao dijete).

Tješi me jedino što je sad dobio seku, pa će se možda s njom naučiti na djecu. Nadam se da hoće jer slijedeće godine mora u vrtić htio on to ili ne, a mene već sad panika hvata.

mi cemo vidjeti kako ce nama biti.

sad idemo svaki dan u jaslice po pol sata.
bude valjda ok. nekoj djeci jednostavno vise treba.
treba biti strpljiv i uporan

[lfc]

lfc kaže:

mi cemo vidjeti kako ce nama biti.

sad idemo svaki dan u jaslice po pol sata.
bude valjda ok. nekoj djeci jednostavno vise treba.
treba biti strpljiv i uporan

bili danas opet pol sata.
pocela vristati i plakati vec doma.
ne znam kako ce to zavrsiti.
ide s loseg na gore

[putnica]

joj misek

koji god da je razlog, tesko je, vjerojatno se neka djeca ipak puno teze privikavaju i socijaliziraju.
je li i inace sklona placem traziti pravdu?
normalno je da pokusa izbjeci situacije u kojima se ne osjeca ugodno, a znam da ti je tesko gledati ju i siliti, no pokusaj jos malo biti uporna i njezna, ali odlucna (mama ide raditi i ti ides na svoj posao, pa cemo imati za zooloski i izlet i...), ostaviti ju u vrticu i otici. ponekad placu samo onome kod koga znaju da ce proci.

no ja bih trazila i opciju tete cuvalice koja ima recimo jos dvoje, troje djece, nadje se toga, ako bas ne bude islo.

iako..vjerujem da ce se navici

[rona718]

lfc kaže:

bili danas opet pol sata.
pocela vristati i plakati vec doma.
ne znam kako ce to zavrsiti.
ide s loseg na gore

Ma možda joj treba samo malo vremena. Nisu sva djeca jednaka. Nemoj još odustati. Znam kako ti je, mislim da je nama mamama gore nego njima. Ja sam znala plakati od vrtića do posla, i još cijeli dan raditi sa grčem.
Sretno!

[paul]

Dijete će mi uskoro napuniti sedam mjeseci i pokazuje izrazit strah prema maloj djeci, glasnim neuobičajenim zvukovima (npr. zvuk mog kašlja i sl.) - neki dan mi je u stanu bio mali nećak koji ima 3 godine i naravno da je u igri stalno vriskao i galamio na što je ona svaki puta počela plakati ko ljuta godina, jadna se počeka zakašljavati i grcati u suzama, nikako se nije mogla umiriti i priviknuti na taj zvuk..sa starijima je sve ok, smiješi im se i hoće ići njima, inače je vesela beba, ali ovo je skros izbaci iz takta..
možda je problem u tome što sam sama s njom kod kuće skoro cijeli dan već 6 mjeseci, muž mi s posla dolazi tek oko 18 h i ima dana i dana kada smo potpuno same doma pa je navikla jedino na nas..preko dana je aktivna, igra se, uživa sa mnom i sasvim se dobro razvija, ponoći uredno spava 10 sati u komadu...ja je pokušavam svakodnevno navikavati na glasne zvukove, npr. zakašljem se i sl., na što se ona sva strese i počne plakati...znam da je strah uobičajena pojava kod malih beba, ali ovo mi se čini previše...
u snu još uvijek ponekad trzne rucicama kao da je moorov refleks još prisutan..
ne znam kako joj odagnati taj strah i plašljivost..napominjem da smo konstantno same, bake rade, frendovi isto, sad po zimi ne mozemo ici bas cesto van, ali mislim da bi joj neki oblik druženja s drugom djecom i u glasnom okruženju dobro došao..što mislite o tome?

[Death-of-Art]

djeca su vam vjerojatno natprosječno inteligentna.

pa ne znam zašto radite halabuku oko gluposti.

kao da sve mora ići po nekim glupim nametnutnim normama?

jel baš moraju biti poput svih ostalih?

zato jer je neka zadnjerazredna wannabe psihologinja/pedagoginja napisala knjigu koja se prodaje uz jutarnji list a nadobudni je roditelji masovno pročitali "moje dijete i kako ga prikazati savršenim pred svima".
dajem samo banalan ali očito realan primjer.


ako im to ne ugrožava egzistenciju, ja stvarno ne vidim u čemu je problem.
jedu. piju. spavaju. dišu. ne vole vršnjake-velika stvar.

[nightfall]

Death-of-Art kaže:

pa ne znam zašto radite halabuku oko gluposti.


ako im to ne ugrožava egzistenciju, ja stvarno ne vidim u čemu je problem.
jedu. piju. spavaju. dišu. ne vole vršnjake-velika stvar.

Pa ne znam kak ti, ali drugi roditelji idu radit i djecu smještaju u vrtiće. A tamo ima i druge djece pa ako dijete plače i ima strah od druge djece nastaje problem s odlaskom u vrtić. Svaki roditelj si želi da dijete ima što manje traume od ostavljanja nekom na čuvanje pa tako ih i pokušava izbjeći ili ublažiti, u ovom slučaju pokušava naviknuti dijete na drugu djecu prije nego krene u vrtić. I to nisu gluposti, nego problem koji zahtjeva rješavanje.

[Death-of-Art]

nightfall kaže:

Pa ne znam kak ti, ali drugi roditelji idu radit i djecu smještaju u vrtiće. A tamo ima i druge djece pa ako dijete plače i ima strah od druge djece nastaje problem s odlaskom u vrtić. Svaki roditelj si želi da dijete ima što manje traume od ostavljanja nekom na čuvanje pa tako ih i pokušava izbjeći ili ublažiti, u ovom slučaju pokušava naviknuti dijete na drugu djecu prije nego krene u vrtić. I to nisu gluposti, nego problem koji zahtjeva rješavanje.

to je glupost. a ne problem.
pogotovo ne problem koji zahtjeva rješavanje.

vi ste svi pod utjecajem glupih američkih filmova.

[paul]

bilo bi dobro kad bi netko napisao svoja iskustva, savjete i pomoć u rješavanju takvih ili sličnih problema, jer, koliko se god problem činio malen ili prolazan, vjerujem da na može utjecati na djetetovu socijalizaciju i razvoj - ako se dosad bojala svaki put kad bi bili u društvu male djece ili iznenadnih zvukova, ne vjerujem da će i idući put biti bolje, jer ne znam kako joj pomoći..zato vas molim savjet ili iskustvo, jer ni nama mamama nije lako gledati preplašenu i uplakanu djecu...

[Death-of-Art]

paul kaže:

bilo bi dobro kad bi netko napisao svoja iskustva, savjete i pomoć u rješavanju takvih ili sličnih problema, jer, koliko se god problem činio malen ili prolazan, vjerujem da na može utjecati na djetetovu socijalizaciju i razvoj - ako se dosad bojala svaki put kad bi bili u društvu male djece ili iznenadnih zvukova, ne vjerujem da će i idući put biti bolje, jer ne znam kako joj pomoći..zato vas molim savjet ili iskustvo, jer ni nama mamama nije lako gledati preplašenu i uplakanu djecu...

znam ljude koji su ispali savršeno normalni unatoč toj nekoj "asocijalizaciji" u svom djetinjstvu.
štoviše. intelektualno i mentalno napredniji od onih koji su od ranih dana pokazivali neku komunikativnost, društevnost, socijaliziranost, bla bla...

ja mislim jednostavno da ljudi imaju izopačene kriterije a dijete koje ne osjeća potrebu da bude glasno, da bude u centru pažnje, da non stop trči među ostalu djecu... deklarirate praktički kao bolesno.

meni je to
ružno.

[rona718]

paul kaže:

bilo bi dobro kad bi netko napisao svoja iskustva, savjete i pomoć u rješavanju takvih ili sličnih problema, jer, koliko se god problem činio malen ili prolazan, vjerujem da na može utjecati na djetetovu socijalizaciju i razvoj - ako se dosad bojala svaki put kad bi bili u društvu male djece ili iznenadnih zvukova, ne vjerujem da će i idući put biti bolje, jer ne znam kako joj pomoći..zato vas molim savjet ili iskustvo, jer ni nama mamama nije lako gledati preplašenu i uplakanu djecu...

Tako se i moj sin plašio zvukova od najranije dobi. I sada je sramežljiv i ne opušta se lako sa djecom.
Ipak, svakim danom vidim promjene. Sve je bolji i bolji kad smo u društvu sa klincima, i čini mi se da mu samo malo, malo fali da se potpuno oslobodi.

To je takvo dijete. Normalno da je lakše kad ti se igra sa djecom, a ne pod tvojom suknjom, ali mislim da se ne trebaš ni najmanje brinuti.

Po meni je od velikog utjecaja i to što se ne družite s nekim, pa da se nauči na djecu i njihovu galamu. I mi smo u malom doticaju sa djecom- samo po parku i par puta mjesečno sa prijateljima koji imaju djecu. Da se s nekim intenzivno družimo, to bi sasvim sigurno bila drukčija pjesma.

Polako i sve će doći na svoje mjesto.

[Rita]

Sa dvije godine su i jako vezani za mame, moj aje jako socijalna i voli djecu ali bas primjecujemo koliko je bas nekak zaljepljena za mene. A ovo sa zvukovima je prilicno uobicajeno, dosta djece je osjetljivo na podrazaje. MOja starija mrzi carape i usku odjecu.Savrseno je normalno dijete ali nosi sve dva broja vece.Puno toga oni prerastu ali neke stvari malo teze i treba im dat malo vise vremena i razumjevanja.

[Alia]

Podižem temu iz mrtvih!
Naime, moj Filip, godinu i mjesec dana, se strašno boji druge djece. Nema veze dal su mlađi od njega, stariji, dal samo puzaju ili hodaju, ako im samo čuje glas - več dolazi k meni, skriva se, penje na mene.. Ne daj Bože da neko dijete zavrišti, odmah je u plaču. A najčudnije mi je bilo baš sinoć kad smo bili kod prijatelja, kad je čuo vrisak dečkića od 10mj (vrisak veselja), samo se ugasio. Legao je na pod, okrenuo glavu prema zidu, i tako ležao. Jel to normalno?? Jeste imale slična iskustva? Ja se tješim da je to samo faza.

[MetallicAngel]

ja bih na tvom slučaju pitala ipak pedijatricu za mišljenje,možda je i samo neka faza,tko bi ga znao...moja je još mala,5,5 mjeseci,ali se trudim da bude što više među djecom razne dobi (djecom prijatelja),nadam se da će to imati neki utjecaj na kasnije,s vremenom..

[alistra]

Hm, nisam sigurna koliko je to normalno. Moj sin se slicno ponasa a dijagnosticirani su mu elementi autizma. A i to sa zvukovina je sumnjivo, zbog toga moj ide na senzornu inegraciju. Ima vodenu cistu u glavi koja mu pritisce ceoni rezan, pa otuda kazu nesigurnost i strah. Mozda se neki od ovih roditelja ne zabrinjavaju bezvwze.