Istiniti horrorični događaji

[Instant]

[QUOTE=no name chic;50767539]


Kasnije,kada sam već bila vel'ka cura ... nas par frendica vraćalo se iz izlaska doma. Išli smo ulicom i prolazile smo pokraj kuće susjeda koji su imali garažu odmah ispod kuće, garažna vrata gledala su na ulicu. U trenutku kada smo prolazile, nešto je iz garaže počelo glasno vikati i lupati po tim vratima. Vrata su limena, tako da možete zamisliti koja je to buka bila. To je trajalo sekundu dvije, mi smo podivljale od straha, otrčale svaka svojoj kući i sutradan pokušavale skužit šta je to bilo. Palo nam je na pamet da nas je možda susjed htio uplašiti, ali to nema smisla, pošto on radi u inozemstvu nije nešto blizak sa ostalim susjedima jer je rijetko doma, ali je čovjek skroz ok. I čisto sumnjam da bi cijelu večer proveo u garaži čekajući nas da se vratimo doma Cijela obitelj je super, imaju troje klinaca i žena je odlična osoba. Tako da smo brzo isključile tu opciju, ali drugo objašnjenje nismo našle.

Ako netko u kasne noćne sate lupa po vratima garaže iznutra i viče, tada bi normalna osoba pokušala kontaktirati tu osobu i pitati je u čemu je problem, možda ju je greškom netko zaključao u garažu pa traži pomoć. Tebi je bilo normalnije pobjeći i umisliti da su u garaži duhovi.
Netko je napisao kao neobjašnjivi horor događaj i to da je ostavio na štednjaku mlijeko i zaboravio, pa kad se je vratio našao zakipljeno mlijeko i ugašen plin. To je stvarno teški horor, a još više neobjašnjiv!
Volim ponekad ovdje svratiti i nešto pročitati jer se i meni ponekad dogode neke čudne stvari, ali kakve se sve gluposti prijavljuje pod neobjašnjive da izgubim volju čitati.

[Genscher]

ja kakve sam srece bilo bi jos vise pojacano

meni se desilo da sam se digao u 2-3 ujutro u cuo neku vješticu ili nesta, usra se ko grlica.

Sto znaci kad nadete jaje na tavanu?

[prof56]

Genscher kaže:

ja kakve sam srece bilo bi jos vise pojacano

meni se desilo da sam se digao u 2-3 ujutro u cuo neku vješticu ili nesta, usra se ko grlica.

Sto znaci kad nadete jaje na tavanu?

Zavisi čije je jaje. Ako je tvoje - jebeno ....

[Genscher]

pa valjda kokošje?

[jetstream]

prof56 kaže:

Zavisi čije je jaje. Ako je tvoje - jebeno ....

Ovakvo nešto nebi izjavio ni mrtav pijan čovjek,profesore vraćaj se u đačku klupu...

[Klepsidra]

Da li mi iko moze pomoci da pronadjem onu legendarnu Tulkasovu pricu(horor pricu dakako) koju je on napisao na ovom topicu?

[Hicky]

Tulkas kaže:

Zima je 93'. Bili smo udaljeni od neprijatelja nekih tristotinjak metara zracne linije. Nasi su polozaji bili u rovovima ukopanim bas na pocetku sume dok su oni imali polozaje u jednom malom zaseoku (brat bratu dvadesetak krhkih kucica). Danima se niko nije pomjerao ni metra. Tuklo se minobacacima (tu i tamo) poneko puskaranje, ali nista strasno. I jedni i drugi, sta reci, cekali smo daljnja naredjenja, s vrha naravno i drzali svoje crte. Hladno je bilo, onako kako samo u Bosanskim zabitima zna biti, ali iskreno receno, bili smo dobro opskrbljeni. Te noci bio sam poslan u izvidjanje s jednim suborcem, inace mojim jako dobrim prijateljem. Nismo trebali daleko ici, mozda kojih 150 metara u niciju zonu, mozda nepotrebno, ali ipak. I tako smo se nas dvojica lagano puzeci priblizavali zbunju koje je trebalo biti nasa busija narednih nekoliko sati.
lijepo smo se smjestili i onako nedisciplinirano pripalili po cigaru , sto bi se reklo frajerski i neoprezno, ali s zarom okrenutim unutra, prema dlanu.
Imali smo jedan lijepi dvogled IR. Eh da nam ga je bilo imati kad smo bili klinci i iz daljine virili u auta gdje su se valjali zaljubljeni parovi..
S vremena na vrijeme pogledao bih u pravcu neprijatelja, vidjelo se kretanje, hodali su, nosili drva, nista narocito, al nesto mi nije bilo jasno. Nekoliko njih je krenulo na drugi kraj zaseoka, onako u zurbi i s puskama na gotovs, cula se i vika. Dao sam prijatelju da pogleda i on je poslije par sekunda poceo da brblja, zadihao se i brzo mi gurnuo dvogled u ruke i samo izgovorio "gledaj tamo"..
Ponovo sam pogledao i vidio da su oni napadnuti, pocela je i pucnjava, pojedinacna, rafalna (sve se dogadjalo jako brzo) vidjeo sam neke, neka bica ljudskoga oblika, ali nisam skuzio sta je. Vidjeo sam da ih napadaju i ubijaju (neprijateljske vojnike), grizu. Planulo je par kuceraka a sad se tamo vec odvijao pravi rat pucnjevi vatra, vrisci, uzasni urlici. Nasi su nas odmah pozvali da vide sta se desava. Dao sam dvogled prijatelju i odgovorio nadredjenom da nemam pojma sta se desava ali sa nama nema nikakve veze.
Moj je prijatelj onako otvorenih usta gledao. S obzirom da je vatra bila jaka sjene, siluete se se vidjele golim okom. Bio sam sledjen (od straha ne od hladnoce).. Daj mi normalnu bitku, nema frke, ali ovo.
Uzeo sam , istrgao dvogled i htio, unatoc strahu, vidjeti sve iz vece blizine.
I vidjeo sam jednu priliku zenskog izoblicenog lica (veliki zubi izobliceni, produzena vilica, brada siljata i kandze) kako gleda, ravno, ali ravno prema nama. Mi smo dovoljno daleko u mraku, ali gledala je u nas, znala je da smo tamo. I tada je potrcala velikom brzinom u nasem pravcu. Ja sam sledjen i dalje drzao dvogled kao paraliziran, ali u jednom trenu kao kroz san rekao sam svome suborcu da puca ravno u mrak, ODMAH. I on je zapucao, a odjednom sa moje desne strane u pravcu kuca zapucalo je jos dvadesetak kalasnjikova (ja u svoj onoj izgubljenosti nisam ni primjetio da je jedan dio nase ekipe stigao do nas i razvio polozaj). Poslije dvije tri sekunde i ja sam opalio rafal.
S naseg glavnog polozaja su poceli udarati i minobacacima. Pocelo je oprave, mada niko nije imao pojma o cemu se u stvari radi.
Trajalo je, recimo, deset minuta (ne trebam govoriti da sa druge strane nije stigao ni metak).. Kada je prestalo s lupanjem glavni casnik (ne zelim govoriti ni o imenima niti mjestu zbivanja ) je htio da krenemo naprijed, ali sam ga uvjerio da sacekamo jutro. Puno pitanja je postavljeno, ali nismo im nista kazali, nista sto bi uputilo na to da nas proglase ludima.
Krenuli smo naprijed (vedro je bilo oko 08.00) i poslije par minuta stigli na protivnicke pozicije. Jos je bilo zara na kucicama. Snijeg je bio pun krvi na sve strane, razbacano oruzje i vatreno i hladno (nozevi umrljani krvlju), ali niti jednog mrtvog. Nikome nista nije bilo jasno. Ipak u jednom rovu, zatrpanog snijegom i zemljom pronasli smo jednog mrtvog vojnika, rastrganog. Jasno su se vidjeli ujedi i dijelovi otkinutog mesa.
Ja i prijatelj smo se pogledali, a casnik je to sve prokomentirao kao "bas ga je raznijela prokleta mina". A "oni su se povukli pod nasim djejstvom i pokupili svoje mrtve i ranjene"... To je bilo to i tako je priopceno javnosti

[Irmel]

ja se zbog ove teme prijavio na forum kad ono ste nesto otanjili sa pričama

[Katayama]

Prije nekoliko godina smo se prijatelj i ja vozili autom doma.
Bilo je 2-3 ujutro otprilike. Išao sam s posla i on me vozio jer sam ja taj dan bio bez auta.
Bili smo obojica trijezni i prisebni. Nismo niti bili umorni previše, sve je bilo ok.

Vozeći se kroz jedan mali gradić koji se nalazi nekoliko km od mojeg mjesta stanovanja, kada smo prolazili centar, ja sam u jednom trenutku podigao pogled i kroz vjetrobran vidio kako se sa desne strane sa krova kuče koja je odmah uz cestu nešto diže i preletava na suprotnu stranu prema jednoj staroj kuriji koja je također uz cestu..prvo sam pomislio da je neka velika ptičurina..zatim da je roda..roda nije mogla nikako biti jer je bilo u potpunosti crno..i...nije se kretalo kao ptica..nije letjelo nego se kretalo neprirodno za bilo kakvu pticu. Odrastao sam na selu uz koje kakve životinje..i ptice..noćne i dnevne..ovo nije bila ptica. Ovo je bila nekakva crna "masa" koja se "kotrljala" kroz prostor i kao da je malo pri tome mjenjala oblik...i kretala se dosta sporo. Bilo je na cca. 6m visine od ceste.

Prošli mi to, vozimo se dalje..ja šutim i razmišljam koji je to k...c sad bilo...

Nisam htio ništa govoriti da ne ispadnem "čudan"...ali nakon 20-30sek nisam mogao odoljeti i taman sam htio reči frendu i pitat ga jel on možda isto vidio ovu "pticu", kad on odjednom bojažljivim tonom ( ima 1.95m i 115 kg mišića ) kaže-"Isusa ti, kaj je bilo ovo?"..pogledam ga- a on blijed ko krpa i oči ko sova ..pitam ga jel i on to vidio..kaže da je i da isto kao i ja nije htio ništa govorit ispočetka

E sad, do dan danas neznamo ni on ni ja što je to..nismo niti puno više to spominjali od onda.
Meni osobno nije toliko strašno koliko je zanimljivo, frend je nakon što me je ostavio doma morao još 20 min vozit sam i rekao je drugi dan da se živ usro..

Jedino što znam sigurno je to da je ona kurija u centru za vrijeme 2. svjetskog rata bila tamnica u kojoj su držali, mučili i ubijali partizane..još i danas ima onih kuka po zidu gdje su bili vezani lancima..u podrumskoj prostoriji.

Međutim, to je bilo jedan jedini put da sam išta takvo vidio a ima me po svukuda u sva doba dana i noći.

[Panga]

Možda je bila neka velika crna krpa na tom krovu koju je vjetar donio i onda odnio preko na kuriju baš dok ste vi prolazili. Ili vreća za smeće.

[Katayama]

Hmm..neznam baš, bilo je ljetno doba, mirno i ugodno vrijeme a + toga je ulična rasvjeta bila upaljena..to je sam centar.

Ne znam, možda ima neko logično objašnjenje..mi ga do sada nismo uspjeli pronači, ovo je bilo nešto stvarno neobično..to tijelo/objekat je izgledalo kao da nije imalo čvrstu strukturu..nego se onako "muljalo" kroz zrak.

A vrag če ga znati..

[prof56]

Katayama kaže:

mali gradić koji se nalazi nekoliko km od mojeg mjesta stanovanja
Jedino što znam sigurno je to da je ona kurija u centru za vrijeme 2. svjetskog rata bila tamnica u kojoj su držali, mučili i ubijali partizane..još i danas ima onih kuka po zidu gdje su bili vezani lancima..u podrumskoj prostoriji.

Zašto je u svim ovakvim pričama najtajanstveniji dio napisati o kojem se gradu ili mjestu radi. U čemu je problem napisati gdje se to dogodilo?

[Katayama]

prof56 kaže:

Zašto je u svim ovakvim pričama najtajanstveniji dio napisati o kojem se gradu ili mjestu radi. U čemu je problem napisati gdje se to dogodilo?

Nije problem zapravo, profesore

Grad Zlatar, Hrvatsko zagorje.

[Dylan01]

Trebalo bi sastaviti kompilaciju najboljih, najautenticnijih postova od zacetka teme. 90% sadrzaja je muka za citati.

[Katayama]

Ako nemaš šta pametnije za radit onda počni

[krena]

Katayama kaže:

Prije nekoliko godina smo se prijatelj i ja vozili autom doma.
Bilo je 2-3 ujutro otprilike. Išao sam s posla i on me vozio jer sam ja taj dan bio bez auta.
Bili smo obojica trijezni i prisebni. Nismo niti bili umorni previše, sve je bilo ok.

Vozeći se kroz jedan mali gradić koji se nalazi nekoliko km od mojeg mjesta stanovanja, kada smo prolazili centar, ja sam u jednom trenutku podigao pogled i kroz vjetrobran vidio kako se sa desne strane sa krova kuče koja je odmah uz cestu nešto diže i preletava na suprotnu stranu prema jednoj staroj kuriji koja je također uz cestu..prvo sam pomislio da je neka velika ptičurina..zatim da je roda..roda nije mogla nikako biti jer je bilo u potpunosti crno..i...nije se kretalo kao ptica..nije letjelo nego se kretalo neprirodno za bilo kakvu pticu. Odrastao sam na selu uz koje kakve životinje..i ptice..noćne i dnevne..ovo nije bila ptica. Ovo je bila nekakva crna "masa" koja se "kotrljala" kroz prostor i kao da je malo pri tome mjenjala oblik...i kretala se dosta sporo. Bilo je na cca. 6m visine od ceste.

Prošli mi to, vozimo se dalje..ja šutim i razmišljam koji je to k...c sad bilo...

Nisam htio ništa govoriti da ne ispadnem "čudan"...ali nakon 20-30sek nisam mogao odoljeti i taman sam htio reči frendu i pitat ga jel on možda isto vidio ovu "pticu", kad on odjednom bojažljivim tonom ( ima 1.95m i 115 kg mišića ) kaže-"Isusa ti, kaj je bilo ovo?"..pogledam ga- a on blijed ko krpa i oči ko sova ..pitam ga jel i on to vidio..kaže da je i da isto kao i ja nije htio ništa govorit ispočetka

E sad, do dan danas neznamo ni on ni ja što je to..nismo niti puno više to spominjali od onda.
Meni osobno nije toliko strašno koliko je zanimljivo, frend je nakon što me je ostavio doma morao još 20 min vozit sam i rekao je drugi dan da se živ usro..

Jedino što znam sigurno je to da je ona kurija u centru za vrijeme 2. svjetskog rata bila tamnica u kojoj su držali, mučili i ubijali partizane..još i danas ima onih kuka po zidu gdje su bili vezani lancima..u podrumskoj prostoriji.

Međutim, to je bilo jedan jedini put da sam išta takvo vidio a ima me po svukuda u sva doba dana i noći.

Možda je to još uvijek ova ista "ptica" sa prve strane : https://www.forum.hr/showpost.php?p=6643640&postcount=15

I tada pred očima nas troje odraslih,nepraznovjernih,trijeznih ljudi s obližnjeg drveta počelo se u zrak,uz neprekinuto glasanje,dizati nešto,što nikada nitko od nas troje u životu nije vidio.Uz polagano udaranje ogromnih,višemetarskih krila,odjekivalo je kao udarci po napetoj koži,neprestajući se glasati,razjapljenih čeljusti(ne kljuna),diglo se desetak metara u zrak i tada doslovno rasplinulo.

Ili: https://www.forum.hr/showpost.php?p=4...postcount=6943

ali gore nije bila totalna tama jer sam moga razabrati crvenu boju krova i jasno definisanu formu nečega što se gore nalazilo. Po mojoj procjeni, mislim da je bilo visoko oko jedan metar ili nešto više, širine mozda pola metra.
...

Drvo se usljed toga jako zatreslo i zaljuljalo i čuo sam zvuk lomljenja grana, a potom i tup zvuk kada je to biće skočilo na zemlju a potom i toptanje nogu dok je otrčalo niz komšijino imanje u mrak. Zvukovi su bili veoma jasni jer je bila neobično tiho (tek kasnije sam shvatio da nijeda pas nije zalajao-oba su se sakrila u kućice i bili tako prestrašeni da se nisu usudili izaći vani čak ni da jednu naredna dva dana!!). Otac je vidio kako se drvo zatreslo i čuo je sve zvukove koji su potom uslijedili, što isljučuje mogućnost da sam halucinirao. Obojica smo bili jako uplašeni, da budem iskren čak uzasno uplaseni

[HUNTER (CRO)]

Da ja pridonesem malo temi...

Naime, jucer mi se dogodilo nesto cudno. Svi znaju kako je u Zagrebu jucer grmilo. Uglavnom, vratio sam se izvana i pogledao epizodu South Parka prije spavanja. Isao sam prati zube u potkrovlje, bio je gore mrak zato jer taj prostor zjapi prazan. Ulazim ja u WC i samo je svjetlo u njemu upaljeno. Taman obavim nuzdu 1() i odjednom zabljesne i sve na trenutnak postane ljubicasto od bljeska. Sekundu prije udarca groma cuje se glas. Slicno prigusenom deranju. Cule su se dvije rijeci. Nisam ih zapamtio, ali dobro se culo. Naravno, minutu sam samo stajao izbezumljen i gledao na ulicu, slusao susjede i na sto nacina pokusao objasniti taj "glas". Samo sam otisao na koju minutu popit sok i onda sam se opet vratio gore i na brzinu oprao zube...

Znaci, stvarno jak ljubicast bljesak te onda sekundu prije groma se zacuo taj glas. Danas cijeli dan razmisljam o tome i stvarno mi nije jasno. Lud nisam, pijan nisam bio. Halucinirao nisam jer je zvuk bio stvaran.

[Kolembo]

@hunter vjerojatno je netko stajao na ulici i kada je munja bljesnula nesto viknuo zbog straha..

[Panga]

HUNTER (CRO) kaže:

Da ja pridonesem malo temi...

Naime, jucer mi se dogodilo nesto cudno. Svi znaju kako je u Zagrebu jucer grmilo. Uglavnom, vratio sam se izvana i pogledao epizodu South Parka prije spavanja. Isao sam prati zube u potkrovlje, bio je gore mrak zato jer taj prostor zjapi prazan. Ulazim ja u WC i samo je svjetlo u njemu upaljeno. Taman obavim nuzdu 1() i odjednom zabljesne i sve na trenutnak postane ljubicasto od bljeska. Sekundu prije udarca groma cuje se glas. Slicno prigusenom deranju. Cule su se dvije rijeci. Nisam ih zapamtio, ali dobro se culo. Naravno, minutu sam samo stajao izbezumljen i gledao na ulicu, slusao susjede i na sto nacina pokusao objasniti taj "glas". Samo sam otisao na koju minutu popit sok i onda sam se opet vratio gore i na brzinu oprao zube...

Znaci, stvarno jak ljubicast bljesak te onda sekundu prije groma se zacuo taj glas. Danas cijeli dan razmisljam o tome i stvarno mi nije jasno. Lud nisam, pijan nisam bio. Halucinirao nisam jer je zvuk bio stvaran.

Meni se desilo nešto slično pred više od 15 godina kad sam bio na moru. Isto je bila jako jaka oluja i jako je grmilo. Isto sam čuo taj neki "glas" prije udarca groma i to u dva navrata. Samo što je kod mene stvar bila da sam otišao već spavati i lagano sam dremuckao i nisam vidio bljesak jer sam imao i rolete spuštene i zatvorene oči. Ja sam samo čuo "glas" i onda jak udar groma. Taj "glas" u mojem slučaju nije govorio nikakve riječi nego samo se čulo ko neko podmuklo zavijanje, ne znam kako da objasnim, znam ga reproducirati uživo jer se jako dobro sjećam toga.
Znam i da sam u tom polusnu u sekundi zabrijao da se to vrag zaderao, ali sam se odmah nakon udara groma probudio i zabrijao da je to sve plod moje mašte i sna. Jedino kaj mi nije bilo jasno je kako to da sam čuo taj "glas" i nekako sam znao da odmah poslije toga ide udar groma, a nisam vidio bljesak pa nisam mogao znati da će doći taj udar nikako drugačije osim zbog "glasa".
Nije mi se to nikad prije ni poslije dogodilo, ali sam jako dobro zapamtio kakav je to zvuk bio.

[HUNTER (CRO)]

Ja nisam zapamtio rijeci, ali kao da su bile dvije po sjecanju. Vani se nitko nije derao, a i sami taj glas je dosao iznutra, iz sobe. Vani je bila jaka grmljavina i zapravo se izvana nista nije culo od buke grmljavine i kise. Tako da, glas se cuo, halucinirao nisam. Jos da mogu otkriti sto je to bilo...

@Panga ajd bar jos netko ima slicno s*anje. Pretpostavljam da nisi nasao nista na tu temu?