Anksioznost

[Neli]

lala kaže:

Znam za Hrvatske studije, nemam nikakvih predrasuda jer jednostavno nisam upoznata s programom.
Šta se tiče Filozofskog, tu sam upućena,koliko mogu bit, a govorila sam o dodiplomskom programu (ne doškolovavanje) i tu nema nekih posebnih kolegija o lijekovima, zato ih ne mogu ni propisivati. Ne znam kako je vani. A psihopatologiju sam slušala i polagala sa studentima psihologije i mogu ti reć samo: više sam naučila na svoju ruku, nema šanse da smo i to stigli dotaći na jednom kolegiju...Naravno da su neki predmeti iz domene dobra podloga za razumijevanje djelovanja lijekova, koje laik ne može steći tek tako, ali radeći s dosta ljudi iz te struke, nisam zaključila da su bez dodatnog učenja, tijekom redovnog školovanja, stekli znanja o farmakološkoj terapiji, čak i većina predavača.
Glupo mi je kad naglašavaju da je glavna razlika između njih i psihijatara u tome što oni ne smiju pisati lijekove. (Kako mnogi studenti govore ) Ispada da je to samo stvar birokracije ili zakona. A nije.

Vani su psiholozi -terapeuti i psihijatri potpuno izjednačeni, i po propisivanju lijekova, psiholozi-terapeuti mogi otvarati privat ordinacije- zakonski nema nikakve razlike.

[Neli]

Ira F. kaže:

Sinoć, u 9 navečer nakon 1 tablete Caffetina koju sam uzela protiv menstrualnih bolova, bolovi se nisu smirili. Uzela sam još jedan Caffetin (na prazan želudac - od ručka sam pojela samo dva čokoladna bonbona).
Bolovi se ni nakon 2 tablete Caffetina nisu smirili, a ja sam počela osjećati slabost, a onda i paniku ..... Legnem, pokušavam zaspati - ništa. Osjećam da
mi srce nekako jače i brže tuče .... uhvatila me panika i strah da sam uzela preveliku dozu Caffetina na prazan želudac..... a trbuh i dalje boli....razmišljam što ću .... da sjednem u auto i odem na hitnu.... usred noći...da zovem frendicu? I jedna i druga najbolja frendica nisu u gradu (g.o.).
Postalo mi je tako loše da sam morala uzeti Helex.
Prvi nakon više od dvije godine.
Nekako se tješim da su te dvije tablete Caffetina na prazan želudac učinile svoje; čak sam danas pročitala u uputstvima o simptomima predoziranja (slabost, poremećaj svijesti, itd.).
Bilo je stravično ... kad te tako nešto strefi, a sam si u stanu u gradu u kom nemaš obitelji, nekoliko stotina km od "doma"..

Svako "skidanje" s psihofarmaka je izuzetno osjetljivo, i u pravilu se radi postepenim smanjivanjem doze, a ne naglim prestankom, posebno ne Helexa.
"Skidanje" ide postepenim smanjivanjem braja tableta i miligramaže, cca svakih 3-4 dana smanjiti po jednu tbl. dnevno - 0,25 mg.
Ako se naglo prekida, nastupaju prave apstinencijske krize, s plitkim disanjem, osjećajem da ćeš pasti u nesvijest, preznojavanjem, treskanjem ruku i sl.
Ovo s Caffetinom, posebno na prazan želudac, baš i nije bila najbolja ideja.
Od 2 tbl.Caffetina se nisi predozirala, već si imala apsinencijsku krizu zbog Helexa.A i analgetici na prazan želudac nisu bezopasni.
Neki analgetici, posebno oni koji u sebi sadrže određene tvari ( Caffetin, Plivadon, Zaldiar...) mogu redovitom uporabom stvoriti ovisnost.Stoga,nemoj Helex zamijeniti nekim od analgetika.
Pokušaj menstrualne bolove umiriti ciljanim čajevima, paracetamolom (ne na prazan želudac ).
Pozdrav

[Neli]

keller222 kaže:

zanima me je li netko pokušao anksioznost liječiti jogom i je li upalilo? ljudima koje ja znam,a koji su imali žestoke panične napade, puno je pomogla joga (naročito kriya i vježbe disanja). frendica koja je psihijatrica u Vrapču rekla je da pomaže, da i oni u dnevnoj bolnici rade neke vježbe disanja, ali da ni slučajno ne smije preporučivati tako nešto jer se "kosi sa vjerskim uvjerenjima većine" (?) druga,koja studira psihologiju, rekla je da je to samo placebo efekt.
osobno me ne muči anksioznost,ali primjećujem da su mi npr. izlasci na ispit, javni nastupi, govori i sl. puno lakši i opušteniji otkad vježbam jogu. pa mi je palo na pamet da bi to moglo biti od neke koristi ljudima koji imaju panične napade na neočekivanim mjestima i teško im se smiriti

Nemoj se zamarati pričama."nekima pomaže", "placebo"...
Ako misliš da ti može pomoći, kreni, posebno su dobre vježbe disanja, jer svi u stresu "plitko" dišemo,ubrzano, što samo pojačava napetost i štetno je za organizam- i psihi i tijelu treba kisika-posebno je zadovoljstvo kad naučiš kontrolirati disanje, koncentrirati se među ljudima, dovoljno je nekoliko minuta dnevno, a kad svladaš tehniku "disanja iz trbuha", osjetiti ćeš pravu blagodat, i pshičku i fizičku- duboko, tzv.disanje iz dijafragme čini prava mala čuda za organizam i psihu.
Samo naprijed!!!
Uostalom, što je to placebo??!!??Do danas nije znanstveno objašnjeno što je "placebo", ili "autosugestija"!!??
Znamo samo definiciju, a objašnjenje kod brojnih rezultata????

[Neli]

lala kaže:

Koliko je meni poznato, psiholozi u Hrvatskoj studiraju na Filozofskom i nemaju ni jedan kolegij o lijekovima, dakle, naravno da ne mogu biti izjednačeni s ljudima koji su poslije studija medicine specijalizirali to što jesu, jer o lijekovima znaju najčešće i manje nego okorjeli pacijenti pogotovo hipohondri .

Ja o ZG psihologiji znam da do 90-ih nije bila priznata nigdje na području sadašnje EU.
Ja sam u Njemačkoj, Goethe sveučilište- studirala i magistrirala socijalnu psihologiju ( neverbalna komunikacija)-u Eu su psiholozi zakonom potpuno izjednačeni sa psihijatrima-od propisivanja lijekova, otvaranja privat praxe-nakon diplomiranja, magisterija, da bi postao psiholog terapeut-imaš 4-5 godina dodatnog školovanja za terapeuta.
Za ZG psihologe nemam puno podataka-ovdje sam na jednom međunarodnom projektu sa stručnjacima širokog raspona, i jasno mi je da je za nas izvana situacija ovdje bitno uljepšana-toga smo svjesni svi moji kolege iz EU.
Vjerujem da će po pitanju zakona morati biti izjednačeni kao u EU - psiholozi -terapeuti i psihijatri, kao i da će se situacija morati bitno poboljšati kroz, nadam se, skorije vrijeme.
Za Hrvatske studije znam da postoji problem, nisam sigurna, ali mislim da je problem u programu, i uopće priznavanju tih studija, jer ovaj tren, u EU, Hrvatske studije faktički ne postoje.
Što se medicine tiče, trend - svjetski je ponovo vraćanja čovjeka kao cjeline, a ne silne specijalizacije, a i oni imaju silnih problema sa farmakoterapijom, bez obzira na odslušani broj kolegija.
Svakodnevno imam prilike raditi sa (znanstvenim novakima) i stažistima medicine, i moram priznati da sam ostala šokirana njihovim ne-znanjem, strahom i silnom hijerarhijom koja vlada među medicinarima-da ne spominjem specijalizante, koji razno - raznim načinima dolaze do specijalizacije.
Nažalost, tu smo daleko, daleko iza Europe, ma kako se silno hvalili o velikim postignućima HR medicine.-uvijek jedna te ista imena, kao da nas sve skupa ima 10.
Svjetski trend - sagledavanje čovjeka kao cjeline, nas kao da zaobilazi.
Pitam se za koga je , u našim uvjetima, namijenjena današnja medicina-tehnologija napreduje,RH kupuje nasuvremenije aparate, a prosječnom pacijentu ostaje nedostupna.
Velika većina pacijenata nema mogućnosti platiti skupu tehnologiju, i još uvijek nam je domet KKS(kompl.krvna slika)
Skupa snimanja, skupa dijagnostika- prosječni građanin niti ne zna da postoji, a aparatuta stara preko 30 i više godina-čeka se po nekoliko mjeseci.
Koliko je prosječnih ljudi uopće čulo za scintigrafiju kostiju, transplataciju koštane srži vlastitim matičnim stanicama ( ne iz pupkovine), koliko ljudi samo doma sebi radi dijalizu...Vani su to uobičajene stvari, a kod nas je problem dobiti dovoljan broj trakica za mjerenje šećera mjesečno...
Ono što se meni čini najveći problem je; na pitanje "što Vi mislite?", još do danas nisam u RH dobila odgovor od novaka, stažista, specijalizanata....
Izbiflaće vam sve što su pročitali, ali najjednostavnije pitanje na svijetu-"što Vi mislite?"-nema odgovora, pa čak niti onog "ne znam" !

[Neli]

dreamer~of~dreams kaže:

a zasto? kakva jos verzija postoji?

ja znam samo za grudenovu jer imam njegovu knjigu... zasto ne njegova verzija, u cemu je razlika između te i neke druge?

Grudenova knjiga se zove "Vježbom do sreće" Autogeni trening / sa zgodnim praktičnim vježbama ( da ne ispadne plagijator, smixao je autog.trening s još nekim stvarima- inače, nije on tvorac autog.treninga, ali se da vježbati uz njegovu knjigu-nije pretjerano odstupao od osnovnih postulata autog.treninga, ali ih je bitno banalizirao
Osobno imam otpor prema Grudenovim knjigama, posebno jer je jako dobro unovčio tečajeve autogenog treninga, a do danas nije objasnio gdje je završio tečaj i dobio licencu za vođenje programa

Hannes Lindemann "Autogeni trening"; drukčiji pristup, uz glasna, filozofska razmišljanja o čovjeku i bitku, isto se da vježbati, puno kvalitetnije obrađena tema - ako je preporuka, onda svakako ova knjiga, koja vježba i moždane vijuge

[Neli]

lala kaže:

Zašto to radiš? Pa nisi glupa, znaš da to nije argument.

A uostalom, ne poznajem ni jednu osobu koja je uz 4 godine studija psihologije išla upisat ponovno prvu godinu farmacije ili medicine...(Što ne znači da ne postoji takva ). Nije taj fakultet tečaj.
Imaju psiholozi u HR, naravno, predmete koji ulaze u medicinu, ali opet ne pišu recepte jer nije dovoljno. Zanima me kako je vani.

Vani su psiholozi-terapeuti zakonom potpuno izjednačeni s psihijatrima; mogu otvarati privat praxe, propisivat lijekove, imati individualne i grupne terapije...Nakon diplome, 4-5 godina slijedi stručno usavršavanje za terapeuta, pa stažiranje, licenca.Vani zakonski nema razlike između psihijatra i psihologa-terapeuta.
I kod nas će to trebati izjednačiti, prema zakonima EU.
Vani su psiholozi-terapeuti puno "popularniji"od psihijatara, jer raspolažu s puno više tehnika koje su brže i učinkovitije, a psihijatri lagano kaskaju, "malo ih pregazilo vrijeme, a i furaju se na medicinare-hijerarhija, moć; sve to pacijentima i klijentima rađa otpor.

[Neli]

lala kaže:

Koliko je meni poznato, psiholozi u Hrvatskoj studiraju na Filozofskom i nemaju ni jedan kolegij o lijekovima, dakle, naravno da ne mogu biti izjednačeni s ljudima koji su poslije studija medicine specijalizirali to što jesu, jer o lijekovima znaju najčešće i manje nego okorjeli pacijenti pogotovo hipohondri .

Već sam negdje odgovorila, ali vani ( ja dolazim iz Njemačke) psiholozi-terapeuti i psihijatri su zakonski potpuno izjednačeni-psiholozi mogu otvarati privat praxe kao i psihijatri, prepisivati lijekove i sve što i psihijatri.
Razlika je najčešće u pristupu-psiholozi su skloniji "bržim" terapijama, vremenski kraćim, a psihijatri, posebno "stara" škola voli psihoanalizu, koja može trajati godinama.
Naravno da to ne vrijedi za sve, i razlike među terapeutima-psiholozima i psihijatrima jednaka je kao i razlika među ljudima, tu se ne može generalizirati.Bitno je odabrati terapeuta koji nam osobno odgovara, i kod kojeg se vide pomaci u terapiji.
Vani to najčešće ide putem preporuke.

[Neli]

Cruella kaže:

A gdje mogu naci pojasnjenje kako se rade vjezbe disanja. Jesu li to one klasicne ili neke posebne?

Počni sa najjednostavnijim-udobno se smjesti, u tišini, za početak te ne bi smjelo ništa ometati, po mogućnosti zamračena prostorija.
Legni na leđa, ruke smjesti pokraj tijela, prsti prema gore, ne prema krevetu.
Pokušaj disati što dublje, dakle, ne plitko, već duboko, trbuhom tj. dijafragmom.
Misli će ti vrludati , nemoj se živcirati, samo ih otpuštaj, kako misli dođu, tako ih pusti da odu.
Neka ti sva koncentracija bude usmjerena na disanje-pravilno, duboko, do trbuha, polako, u tempu koji ti paše, a da nije prebrz.
Koncentracija neka ti je usmjerena samo na disanje-duboko udahni(u trbuh) i lagano, bez žurbe, ispuštaj zrak kroz nos van, uz lagano "šištanje".Nemoj se žuriti da što prije udahneš ili izdahneš, neka to bude polako, smirujuće , ritmično(sama odredi polaganiji riram)-udisaj ide polako na usta do trbušne šupljine, izdisaj, polako, uz lagano šištanje kroz nos , do kraja izdahni.
U početku će ti se misli rojiti, motat će ti se svašta po glavi, možeš u sebi ponavljati "otpuštam misli s ljubavlju".
Bit će ti teško , ali ako budeš uporna, već nakon tjedan dana osjetit ćeš prve rezultate disanja dijafragmom-prava relaxacija za duh i tijelo.Za početak možeš samo nekoliko minuta, koliko ti koncentracija izdrži, kasnije ćeš, vježbanjem, moći sve duže vremenski, a nakon nekoliko mjeseci moći ćeš se relaxirati i u tramvaju-bez šištanja, naravno.
Bitno je svakodnevno, uporno vježbati, ako ti je lakše možeš i sjedećki, najbitnije ti je da zauzmeš položaj koji ti je ugodan.

[Neli]

[QUOTE=misery-]to je pisalo i ja odgovorih na to i odgovorih odgovarajućim tonom, koji je već bio naznačen. poznat mi je izraz "new age" i u kojim se kontekstima koristi. ti bi kao psihologinja trebala znati iz čega su se razvile kognitivno - bihevioralne tehnike i da se prema tome nikako ne mogu povezati s new ageom. dapače, je li
Ja termin "new age"nisam upotrijebila osobno, već kao posprdan naziv nekih psihijatara, tako da je ovaj komentar upućen na krivi nick

[clarity]

[QUOTE=Neli]Već sam negdje odgovorila, ali vani ( ja dolazim iz Njemačke) psiholozi-terapeuti i psihijatri su zakonski potpuno izjednačeni-psiholozi mogu otvarati privat praxe kao i psihijatri, prepisivati lijekove i sve što i psihijatri.
Razlika je najčešće u pristupu-psiholozi su skloniji "bržim" terapijama, vremenski kraćim, a psihijatri, posebno "stara" škola voli psihoanalizu, koja može trajati godinama.
Naravno da to ne vrijedi za sve, i razlike među terapeutima-psiholozima i psihijatrima jednaka je kao i razlika među ljudima, tu se ne može generalizirati.Bitno je odabrati terapeuta koji nam osobno odgovara, i kod kojeg se vide pomaci u terapiji.
Vani to najčešće ide putem preporuke.[/QUOT

:O ti si zavrsila psihologiju u njemackoj , tj 4 god faxa , i mozes prepisivati liekove??? znam sa sigurnoscu da psiholozi ne mogu prepisivati liekove u razlicitim zemljama UE. trenutno sam u italiji gdje psiholozi naravno mogu raditi privatno( ne znam zasto naglasujes privatnu praksu? zar u hravtskoj ne mogu raditi privatno?) prije se moraju uclaniti u udruzenje psihologa koje ih controlira cjene i sl.(svi profesionisti u italiji imaju svoje udruzenje) ali naravno ne propisuju ljekove jer na receptu za lijek mora biti pecat i potpis lijecnika. i tu je razlika izmedi psihiatra i psihologa: prvi je studirao medicinu!!! psihoterapeut koji prepisuje ljekove opet mora biti lijecnik: dr psihoterapeut ili psihiatar psihoterapeut. ne mogu sa sigurnoscu reci da jedan psiholog psihoterapeut,koji se ''doskolovao'' 4, 5 godina kako ti kazes, ne moze prepisivat ljekove , ali prateci ovaj princip da liekove u italji prepisuju lijecnici vjerujem da ne moze iako se doskolovao, obecajem da cu se raspitati mogu ti samo reci da psihoterapeuti (lijecnici) koji mogu prepisivati lijekove koje sam srela dosad za razliku od psihijatara ne vole ih prepisivati, preferiraju psihoterapiju. i uglavnom niti jedan od nasih fakulteta nije priznat vani,pa tako ni psihologija, uvijek traze nekakve ispite i doskolovavanje. nisam te citala od pocetka, jesi li na forumu kao psiholog ili kao pacijent? pozdrav

[clarity]

'' Razlika je najčešće u pristupu-psiholozi su skloniji "bržim" terapijama, vremenski kraćim, a psihijatri, posebno "stara" škola voli psihoanalizu, koja može trajati godinama '' i ovdje se u potpunosti NE slazem s tobom

[lilu!]

clarity kaže:

jesi li na forumu kao psiholog ili kao pacijent?

pacijent

[Neli]

[QUOTE=clarity]

Neli kaže:

Već sam negdje odgovorila, ali vani ( ja dolazim iz Njemačke) psiholozi-terapeuti i psihijatri su zakonski potpuno izjednačeni-psiholozi mogu otvarati privat praxe kao i psihijatri, prepisivati lijekove i sve što i psihijatri.
Razlika je najčešće u pristupu-psiholozi su skloniji "bržim" terapijama, vremenski kraćim, a psihijatri, posebno "stara" škola voli psihoanalizu, koja može trajati godinama.
Naravno da to ne vrijedi za sve, i razlike među terapeutima-psiholozima i psihijatrima jednaka je kao i razlika među ljudima, tu se ne može generalizirati.Bitno je odabrati terapeuta koji nam osobno odgovara, i kod kojeg se vide pomaci u terapiji.
Vani to najčešće ide putem preporuke.[/QUOT

:O ti si zavrsila psihologiju u njemackoj , tj 4 god faxa , i mozes prepisivati liekove??? znam sa sigurnoscu da psiholozi ne mogu prepisivati liekove u razlicitim zemljama UE. trenutno sam u italiji gdje psiholozi naravno mogu raditi privatno( ne znam zasto naglasujes privatnu praksu? zar u hravtskoj ne mogu raditi privatno?) prije se moraju uclaniti u udruzenje psihologa koje ih controlira cjene i sl.(svi profesionisti u italiji imaju svoje udruzenje) ali naravno ne propisuju ljekove jer na receptu za lijek mora biti pecat i potpis lijecnika. i tu je razlika izmedi psihiatra i psihologa: prvi je studirao medicinu!!! psihoterapeut koji prepisuje ljekove opet mora biti lijecnik: dr psihoterapeut ili psihiatar psihoterapeut. ne mogu sa sigurnoscu reci da jedan psiholog psihoterapeut,koji se ''doskolovao'' 4, 5 godina kako ti kazes, ne moze prepisivat ljekove , ali prateci ovaj princip da liekove u italji prepisuju lijecnici vjerujem da ne moze iako se doskolovao, obecajem da cu se raspitati mogu ti samo reci da psihoterapeuti (lijecnici) koji mogu prepisivati lijekove koje sam srela dosad za razliku od psihijatara ne vole ih prepisivati, preferiraju psihoterapiju. i uglavnom niti jedan od nasih fakulteta nije priznat vani,pa tako ni psihologija, uvijek traze nekakve ispite i doskolovavanje. nisam te citala od pocetka, jesi li na forumu kao psiholog ili kao pacijent? pozdrav

Ovo zadnje pitanje ću ignorirati,sama ćeš donijeti zaključak.( Ponekad bi mi dobro došao supervizor/ica)!!!

Za Italiju ne znam, ali u Njemačkoj možeš prepisati lijek,koji pišeš na povijesti bolesti i pečatiraš, odrediš dozu isl., onda obiteljski liječnik evidentira i prepisuje recept-(nešto slično kao i kod nas), koji sufinancira, mislim, Ministarstvo zdravstva( ne znam koja institucija kod nas sufinancira lijekove na recepte obiteljskih liječnika ).
Zakonski , u Njemačkoj je status psihologa-terapeuta - potpuno izjednačen sa psihijatrima - u najnajnajnajboljem slučaju -najprije cca 5 god faxa ( ja sam studirala na Goethe sveučilištu, pa magisterij, pa cca 5 godina edukacije za terapeuta- potpuno izjednačen s psihijatrima-terapeutima.Svaki psiholog-terapeut ima pečat, nakon određene procedure-predugo bi bilo da nabrajam.
Ovo bi bilo kao da niti jedan specijalist, npr, stomatolog, ne može prepisati lijek- može, u povijesti bolesti, pa onda obiteljski liječnik prepisuje recepte koje specijaliste odrede.
Informacija nije točna po pitanju priznavanja psihologije, konkretno za Njemačku.Nije priznavana, ne zbog polaganja pojedinih kolegija, već kompletna diploma nije priznavana prije 1990, najblaže rečeno, zbog zastarjelosti, a ne pojedinih ispiti, za razliku od nekih inžinjerskih fakulteta, koji su priznavani, uz nadopunu polaganja po nekoliko ispita; elekrotehnika i sl.
U RH također psiolozi-terapeuti mogu otvarati privat praxe, ali tek odnedavno, jako su neorganizirani, a do prije nekoliko godina potpuno izopćeni.
Naime, 90-ih, iz škola, vrtića, jaslica...i brojnih drugih institucija, gotovo su potjerani "jer oni ne trebaju".Kasnije su se, prije par godina, lagano, na mala vrata počeli vraćati, ali i dalje im je glavno radno mjesto Centar za soc. rad ili kliničari po bolnicama.U institucijama za djecu i dalje, najčešće su na 4 sata, ne sve dane u tjednu, što je više nego premalo. ako znamo da trenutno u RH postoji samo jedna Poliklinika za zaštitu mentalnog zdravlja djece i omladine, ili po odjelima po drugim, standardnim bolnicama.

Što se tiče tebe, nemoj zaboraviti da dolaziš iz zemlje koja je "kolijevka" antipsihijatrije 60-ih godina, pa je negdje u tradiciji da se lijekovi ne dijele šakom i kapom.
Ovdje su mi liječnici (obiteljski) govorili - ako ništa ne prepiše od lijekova , pacijent odlazi nezadovoljan, i prvom prilikom će ga/nju promijeniti.

Pozdrav i tebi.

[Neli]

Lali kaže:

Istina je to sto kazes, samo sto se za te terapeutske pravce nazalost ne moze prijaviti onaj tko je zavrsio bilo koju humanisticku granu, nego samo oni koji kao imaju neke veze s terapijama, znaci bas ti koje si navela - psiholozi, socijalni radnici i defektolozi. I to je to.

Meni je to recimo jako zao, jer sam ja htjela proci neki od tih tecajeva, ali eto...Ne da se struka No prica se da mozda ipak postoje sanse da uletis u neku od edukacija (ali opet ne neke od glavnih tehnika nego samo neke sporedne- npr. psihodrama) ako dovoljno dobro obrlatis one koji to vode na uvodnom razgovoru I pod uvjetom da imas min 26 godina i odgovarajucu emocionalnu stabilnost.

No, evo, ja malo offtopic.

Malo se samo uključujem- psiho drama je "moja najdraža sporedna stvar na svijetu" - i tko ju jednom proba, ili kao terapeut ili kao klijent, postaje ovisan u pozitivnom smislu.
Psiho drama je prekrasna-na plastičan nam način prikazuje tko smo, što smo, gdje smo i gdje želimo biti.
Zaista je odlična i ako netko ima prilike educirati se, toplo ju preporučujem.
Svima, ali baš svima nam pomaže da shvatimo koliko smo krvavi ispod kože!!!

[Neli]

Astrice kaže:

Ah meni bi baš trebala ta psihodrama.Lali ako imaš koju info pošalji mi na p.m.

Ako uspiješ negdje uhvatiti slobodne termine, prijavi se, jer je odlična stvar- na vrlo jednostavan i plastičan način nam kazuje: tko smo, što smo, gdje smo i gdje želimo biti.
Zaista izvrsna, i po mom osobnom mišljenju, puno sati terapije zamjenjuje na zanimljiv i koristan način.
Pozdrav

[clarity]

Mislim da u hrvatskoj nema privatnih psihologa jer je malo ljudi koji su voljni placati,tako da je tesko upustiti se u tu aventuru privatne prakse. dalo bi se pricati jos o tome , o razlici izmedju stomatologa tj ljekova koje on prepisuje koje mozes dignuti i bez recepta , i psihoterapeuta i eventualnih ljekova koje bi on prepisivao, samo sto smo na temi ANKSIOSNOST !!!

[Neli]

clarity kaže:

neli kako je vec netko rekao mislim da si pacijent u svakom slucaju lose se izrazavas , dok nisam procitala sto si studirala mislila sam da si nepismena, ali te i razumijem kad se mijesaju razliciti jezici... mislim da u hrvatskoj nema privatnih psihologa jer je malo ljudi koji su voljni placati,tako da je tesko upustiti se u tu aventuru privatne prakse. dalo bi se pricati jos o tome , o razlici izmedju stomatologa tj ljekova koje on prepisuje koje mozes dignuti i bez recepta , i psihoterapeuta i eventualnih ljekova koje bi on prepisivao, samo sto smo na temi ANKSIOSNOST !!! ako je ovo nacin za ljecenje tvoje anksioznosti OK, inace nema nikakvog smisla

Što se tiče izražavanja, dalo bi se raspravljati, npr. ne piše se ljekova nego lijekova, a i nakon točke, rečenica počinje velikim slovom.Ovo, naravno, ne bih ni spomenula, ali kad si već komentirala, najbolje je početi od sebe.
Stomatolozi su stavljeni kao plastičan i slučajnim odabirom primjer, nisam doslovno mislila na stomatologe, premda i oni mogu prepisati antibiotik, a njega već ne možeš kupiti bez recepta.
Jedno zapažanje; nekako mi je poznat tvoj način izražavanja; jesi li ti nova osoba ili imaš samo novi nick ( ili i jedno i drugo )?

[Neli]

[QUOTE=clarity]

Neli kaže:

Već sam negdje odgovorila, ali vani ( ja dolazim iz Njemačke) psiholozi-terapeuti i psihijatri su zakonski potpuno izjednačeni-psiholozi mogu otvarati privat praxe kao i psihijatri, prepisivati lijekove i sve što i psihijatri.
Razlika je najčešće u pristupu-psiholozi su skloniji "bržim" terapijama, vremenski kraćim, a psihijatri, posebno "stara" škola voli psihoanalizu, koja može trajati godinama.
Naravno da to ne vrijedi za sve, i razlike među terapeutima-psiholozima i psihijatrima jednaka je kao i razlika među ljudima, tu se ne može generalizirati.Bitno je odabrati terapeuta koji nam osobno odgovara, i kod kojeg se vide pomaci u terapiji.
Vani to najčešće ide putem preporuke.[/QUOT

:O ti si zavrsila psihologiju u njemackoj , tj 4 god faxa , i mozes prepisivati liekove??? znam sa sigurnoscu da psiholozi ne mogu prepisivati liekove u razlicitim zemljama UE. trenutno sam u italiji gdje psiholozi naravno mogu raditi privatno( ne znam zasto naglasujes privatnu praksu? zar u hravtskoj ne mogu raditi privatno?) prije se moraju uclaniti u udruzenje psihologa koje ih controlira cjene i sl.(svi profesionisti u italiji imaju svoje udruzenje) ali naravno ne propisuju ljekove jer na receptu za lijek mora biti pecat i potpis lijecnika. i tu je razlika izmedi psihiatra i psihologa: prvi je studirao medicinu!!! psihoterapeut koji prepisuje ljekove opet mora biti lijecnik: dr psihoterapeut ili psihiatar psihoterapeut. ne mogu sa sigurnoscu reci da jedan psiholog psihoterapeut,koji se ''doskolovao'' 4, 5 godina kako ti kazes, ne moze prepisivat ljekove , ali prateci ovaj princip da liekove u italji prepisuju lijecnici vjerujem da ne moze iako se doskolovao, obecajem da cu se raspitati mogu ti samo reci da psihoterapeuti (lijecnici) koji mogu prepisivati lijekove koje sam srela dosad za razliku od psihijatara ne vole ih prepisivati, preferiraju psihoterapiju. i uglavnom niti jedan od nasih fakulteta nije priznat vani,pa tako ni psihologija, uvijek traze nekakve ispite i doskolovavanje. nisam te citala od pocetka, jesi li na forumu kao psiholog ili kao pacijent? pozdrav

prof. psihologije ne može prepisivati lijekove, nigdje u EU!

[clarity]

NELI ja sam i u njemackoj kupila antibiotik bez recepta (zbog upale zuba ) moze se kupiti svugdje samo sto su skupi. ovdje amoxicilina bez recepta kosta 22 euro dok s receptom je besplatna (ma zasto ti jos pisem )




POZDRAVLJAM SVE ANKSIOZNE. DANAS SAM ZAVRSILA S CITANJEM OVOG POSTA . NADAM SE DA STE SVI DOBRO BUDUCI DA VISE NE PISETE (DA NISTE NESTALI ZBOG NELI )

[haligali]

Da prekinemo ovo prepucavanje, molim ljude s problemima ili Donatu da mi kažu koliko im se čini "jaka" doza terapije koju pijem od 50 mg zolofta i 50 mg xanaxa dnevno, koiko je to štetno za tijelo na duže staze 5-6 mjeseci, čini mi se da s tim koliko toliko funkcioniram, a bez toga užas, i nemam nekih tegoba. Ja bi tako doživotno kad bi mi pomagalo. TNX.