Mentalno poremećena majka

[Guloth]

Ja ne znam kome i kamo se obratiti, na policiji su me lagodno otpilili prije par godina jer sam je prijavila za fizički napad i maltretiranje, ali poremećenost moje majke ne jenjava i ona i dalje radi što želi i nitko joj ništa ne može. Ne znam ni je li ovo prikladan podforum i ispričavam se ako sam na pogrešnom mjestu, u tom me slučaju preusmjerite nekamo kamo treba.

Mene zanima kako takvu osobu smjestiti u neku ustanovu, prikladnu? Bilo kamo, samo da nije s nama u kući jer šteti apsolutno svima; nju stari slijepo voli i ne vjeruje u ono što ona radi, vječito joj prašta i ugađa samo zato da mu se poda (između ostalog se kurva okolo 25 godina i imala je minimum 11 priležnika prema kojima je mica maca), brat ima Edipov kompleks i brani ju kad stigne, a mene i baku maltretira iz sekunde u sekundu, vrišti od jutra do mraka, vrijeđa sve odreda, fizički napada, ukratko odvratno ponašanje ničim izazvano kakvo nitko nije vidio sto posto. Ja punim uskoro 25 i nažalost ne mogu više izdržati, počinjem imati noćne more, čujem njene krikove u glavi, srce mi neprestano tuče od tjeskobe i nelagode, mislim da neću dugo poživjeti ili još gore, da će ta poremećenost preći na mene - u tom se slučaju instantno idem ubiti. Zadnja sam godina faksa i već sam jednu apsolventsku morala uzeti zbog situacije u kući koja nije normalna. Iz dosta sam udaljenog mjesta od fakulteta i ne mogu i putovati, i raditi, i studirati redovito, nažalost u mojoj je situaciji to nemoguća misija. Dečko je mlađi od mene i neće tako skoro završiti faks, spašava me trenutno iz ovoga tako što me odvede k sebi, ali ne mogu živjeti na grbači njegovih niti je to njihova dužnost što ja imam poremećenu mater. Mogla bih pisati u nedogled, evo trenutno, ovoga trenutka dakle, me počela maltretirati i fizički napadati zato što netko nije bacio praznu kutijicu čaja iz kuhinje i počela je urlati i vrijeđati mene koja nemam pojma o čemu se radi (nebrojeno puta mi je tako nešto napravila, svaki dan skoro) - možete li vjerovati, ljudi moji, da osoba to nekome ide raditi, još svom djetetu? A ta ista kutijica vjerojatno stoji njoj pred nosom tjednima i nije je vidjela dosad kad je odlučila nekoga maltretirati. Njena se dreka vječito čuje ulicom, odzvanja... mene je sram izaći iz kuće. Nisam nikad bila problematično dijete, ne izlazim, ne pijem, ne pušim, nisam frajla nikakva, gledam oduvijek svoja posla i trošim minimalno. Ja ne razumijem u čemu je problem. Moja mater je nešto najgore što može postojati. Ne znam što da više radim i sram me ovo i ovako anonimno pisati, ali imam dojam da sam sama u ovome i da ništa slično ne postoji. Da sam hrabrija, vjerojatno bih se odavno ubila.