Znakovi koje ste ignorirali na početku posesivne/nasilne veze; za oba spola

[MissNextYear]

Jer jednom proći taj pakao je dovoljno, dva puta mislim da bi čovjek morao biti ili glup, ili se jednostavno ne cijeni dovoljno...[/QUOTE]

Apsolutno točno!
Poanta je da u startu narcisi uvijek nadju osobu koja sebe ne voli dovoljno već misli da mora udovoljiti nekome preko svake mjere da bi je taj zavolio. To vrišti iz narcisove žrtve. Žrtve se obično vole nazvati empatičarem ali ja bi više rekla da su te osobe sjebane emotivno još u djetinjstvu (nikad dovoljno dobre roditeljima itd). Mislim da im život pruža narcisa kao veliku školu gdje će u potpunosti morati transformirati svoja uvjereja o sebi..na bolje, jednostavno srozavanjem do dna pa onda polako graditi ispravnu sliku o sebi . Ako se tako gleda, narcisi su veliki mučitelji ali i veliki učitelji u životu .
A sam narcis je siroče u startu koje ne zna drugačije.
Obično su luzeri , nikad zadovoljni i uvijek su im drugi krivi za konstantne neuspjehe. Prazni, nesretni i obratite pažnju rijetko vas gledaju u oči.
Mogla bi napisat roman o njima.

[Zapp1]

Moje iskustvo sa ovom temom je prebogato. Dakle,temu sam nekako izbjegavao mislec da nije potrebno procitati. Naravno da nisam sve procitao jer je predugo,al onako letimicno sam vidio da ima "svega i svacega". Dakle moj problem datira iz proslosti i mislim da sam ga donekle iskorjenio,ali i tu igraju drugi cimbenici zasto nisam ostao takav. Dakle krenimo sa prvom vezom. Sve je bilo idealno,zivjeli smo u istoj zgradi,iste godine. Sve je doslo nekako simpaticno i brzo.Ali nisam se bunio. Kroz neko vrijeme,ona se pak upoznala sa nekom ekipom i osjetio sam blagi pad u nasem odnosu. E tu je pocelo moje posesivno ponasanje. I to bas posesivno! Dakle kako smo zivjeli u istoj zgradi,lako mi je bilo vidjeti da li je kod kuce ili ne.Pa su redali pozivi na mobitel.Ne javlja se,nakon toga silazim u dvor i gledam put njenog prozora da vidim je li kuci.Vidim da je odlazim opet kod nje u stan.Zasto mi se ne javljas i slicno. Uglavnom bio sam posesivan i priznajem to. No nekako kada preispitam sebe,misilm da je to bio njen odraz,stav prema meni. Nisam se osjecao nekako voljeno,nije tu bilo ni prijekopotrebne paznje.Sada bi tu mogli otici i na opsirnije,pa reci zasto sam bio u takvoj vezi. Zaljubio sam se,volio je stvarno..i ta ljubav je sve vise rasla i rasla,posto sam bio svaki dan kod nje u stanu. Danas,par godina nakon toga..nisam isti,al opet imam sumnje,koje te kopkaju. E to je vec druga prica...uglavnom veliku ulogu igra i cura/zena da svojim stavom i principima ne dopusti takve slucajeve. Nekad imam osjecaj da zele iskoristiti takve situacije. Citao sam post neke cure gdje kaze,momak ju je zagrlio iako je bila lose volje.Njoj se to nije svidjelo,a on ju je jos jace zagrlio. I sada je njoj to cudno i nije joj bilo drago. A sto bi bilo da nije?! S moje strane, momak je postupio dobro,to je dokaz da mu je stalo,a to sto je doticna imala neke musice joj nije bas idealno opravdanje. Uglavnom puno se polemizira o tim odnosima,al u globalu takvi odnosi su,za moje skromne misljenje podjeljeni. Koliko su muski krivi,krive su i cure. I to moze biti direktno ili indirektno,nesvjesno.

[wild rider7]

Zapp1 kaže:

Moje iskustvo sa ovom temom je prebogato. Dakle,temu sam nekako izbjegavao mislec da nije potrebno procitati. Naravno da nisam sve procitao jer je predugo,al onako letimicno sam vidio da ima "svega i svacega". Dakle moj problem datira iz proslosti i mislim da sam ga donekle iskorjenio,ali i tu igraju drugi cimbenici zasto nisam ostao takav. Dakle krenimo sa prvom vezom. Sve je bilo idealno,zivjeli smo u istoj zgradi,iste godine. Sve je doslo nekako simpaticno i brzo.Ali nisam se bunio. Kroz neko vrijeme,ona se pak upoznala sa nekom ekipom i osjetio sam blagi pad u nasem odnosu. E tu je pocelo moje posesivno ponasanje. I to bas posesivno! Dakle kako smo zivjeli u istoj zgradi,lako mi je bilo vidjeti da li je kod kuce ili ne.Pa su redali pozivi na mobitel.Ne javlja se,nakon toga silazim u dvor i gledam put njenog prozora da vidim je li kuci.Vidim da je odlazim opet kod nje u stan.Zasto mi se ne javljas i slicno. Uglavnom bio sam posesivan i priznajem to. No nekako kada preispitam sebe,misilm da je to bio njen odraz,stav prema meni. Nisam se osjecao nekako voljeno,nije tu bilo ni prijekopotrebne paznje.Sada bi tu mogli otici i na opsirnije,pa reci zasto sam bio u takvoj vezi. Zaljubio sam se,volio je stvarno..i ta ljubav je sve vise rasla i rasla,posto sam bio svaki dan kod nje u stanu. Danas,par godina nakon toga..nisam isti,al opet imam sumnje,koje te kopkaju. E to je vec druga prica...uglavnom veliku ulogu igra i cura/zena da svojim stavom i principima ne dopusti takve slucajeve. Nekad imam osjecaj da zele iskoristiti takve situacije. Citao sam post neke cure gdje kaze,momak ju je zagrlio iako je bila lose volje.Njoj se to nije svidjelo,a on ju je jos jace zagrlio. I sada je njoj to cudno i nije joj bilo drago. A sto bi bilo da nije?! S moje strane, momak je postupio dobro,to je dokaz da mu je stalo,a to sto je doticna imala neke musice joj nije bas idealno opravdanje. Uglavnom puno se polemizira o tim odnosima,al u globalu takvi odnosi su,za moje skromne misljenje podjeljeni. Koliko su muski krivi,krive su i cure. I to moze biti direktno ili indirektno,nesvjesno.

zanimljivo. posesivac ima muda javit se na temi.

oprosti, ali nema u tim slučajevima podjele krivnje.
shvati da ljude ne možeš i nikad nećeš moći posjedovati. ikakva tendencija u tom smjeru indikator je nezdravog odnosa prije svega i to se prekida.

[Zapp1]

wild rider7 kaže:

zanimljivo. posesivac ima muda javit se na temi.

oprosti, ali nema u tim slučajevima podjele krivnje.
shvati da ljude ne možeš i nikad nećeš moći posjedovati. ikakva tendencija u tom smjeru indikator je nezdravog odnosa prije svega i to se prekida.

Pa nije to imat muda,to je istina i tako je kako je. Samo kazem,ima tu indirektne krivnje i sa njene strane.Ne kazem sada da je ona kriva za moje stanje,apsolutno nije..al posljedica (posesivnost) najcesce dodje nakon uzroka (u mom slucaju sikaniranje,vise paznje posveceno prijateljicama i "prijateljima"). Jesam li rekao da su u njenom stanu bili tulumi?! E pa to je sve uzrok. Jednom sam dosao kod nje,jer mi vrag nije dao mira..izasla je iz stana,ja sam poludio i sakom razbio staklo lifta. Jer sam se osjecao "prevareno". Da li me nazvala nakon toga? Nije! Da,sjebao sam joj vecer,al ta sumnja..ta sumnja je vrag koji te kopka. Kad nekog volis svim srcem nisi normalan.Cinis stvari van svoje kontrole,ali nikad,NIKAD je nisam udario.

[wild rider7]

Zapp1 kaže:

Pa nije to imat muda,to je istina i tako je kako je. Samo kazem,ima tu indirektne krivnje i sa njene strane.Ne kazem sada da je ona kriva za moje stanje,apsolutno nije..al posljedica (posesivnost) najcesce dodje nakon uzroka (u mom slucaju sikaniranje,vise paznje posveceno prijateljicama i "prijateljima"). Jesam li rekao da su u njenom stanu bili tulumi?! E pa to je sve uzrok. Jednom sam dosao kod nje,jer mi vrag nije dao mira..izasla je iz stana,ja sam poludio i sakom razbio staklo lifta. Jer sam se osjecao "prevareno". Da li me nazvala nakon toga? Nije! Da,sjebao sam joj vecer,al ta sumnja..ta sumnja je vrag koji te kopka. Kad nekog volis svim srcem nisi normalan.Cinis stvari van svoje kontrole,ali nikad,NIKAD je nisam udario.

još bi samo falilio da si je udario.

ljubav koja te tjera na takve sulude reakcije je bolesna ljubav. pravi odnos nije prožet konstantnim sumnjama, agresivom u bilo kojem smjeru.
nauči se vjerovati. i prestani vapiti za pažnjom. iz iskustva; posesivcima koliko god pažnje daš premalo je.

p.s. moram dodati. pohvalno je u svakom slučaju da promišljaš o tom problemu i da si bar donekle shvatio da je dio rješenja i u tebi.

[Mladenac]

Zapp1 kaže:

Citao sam post neke cure gdje kaze,momak ju je zagrlio iako je bila lose volje.Njoj se to nije svidjelo,a on ju je jos jace zagrlio. I sada je njoj to cudno i nije joj bilo drago. A sto bi bilo da nije?! S moje strane, momak je postupio dobro,to je dokaz da mu je stalo,a to sto je doticna imala neke musice joj nije bas idealno opravdanje.

Osoba ako ne zeli imati fizicki kontakt onda se makni.
To je mozda ta minuta, ili 2 sata, i dan, ....

Osoba ima pravo odredjivati granice koliko joj nesto pase/ne pase.

Ocito da taj zagrljaj nije imao zeljeni efekt.
I zapravo je mogao ili cak napravio vise stete nego koristi.

[Zapp1]

Mladenac kaže:

Osoba ako ne zeli imati fizicki kontakt onda se makni.
To je mozda ta minuta, ili 2 sata, i dan, ....

Osoba ima pravo odredjivati granice koliko joj nesto pase/ne pase.

Ocito da taj zagrljaj nije imao zeljeni efekt.
I zapravo je mogao ili cak napravio vise stete nego koristi.

Mislim da nisi citao taj post,a koliko sam shvatio iz posta taj njen moment je dosao onako..sam od sebe,bez nekog razloga.Daj se makni,ne grli me?!
WTF?! Momak je htio oraspoloziti,pokazati da je tu uz nju,da je voli...al ne,ipak je njen neki unutarnji nemir htio da je on ne grli. Kriva procjena cure.Barem je mogla objasniti zasto je to tako...i na kraju napise,cuj ovo: otrgla sam mu se i pobjegla kuci!
To je kruna svega.Znaci iz nicega iz bunara (sto bi jednom rekao Drago Cosic),ona je njemu napravila scenu!I da,valjda je taj decko kriv,tako je lakse!

[Zapp1]

wild rider7 kaže:

još bi samo falilio da si je udario.

ljubav koja te tjera na takve sulude reakcije je bolesna ljubav. pravi odnos nije prožet konstantnim sumnjama, agresivom u bilo kojem smjeru.
nauči se vjerovati. i prestani vapiti za pažnjom. iz iskustva; posesivcima koliko god pažnje daš premalo je.

p.s. moram dodati. pohvalno je u svakom slučaju da promišljaš o tom problemu i da si bar donekle shvatio da je dio rješenja i u tebi.

Sumnje su najgore,slazem se.Ali je na kraju bila opravdana sumnja.No to je proslost,ta veza je iza mene.Samo dijelim svoje iskustvo posesivnoscu.
Mislim da sam sada to iskorjenio,al ljubomore ima..ona zdrava,mala tinjajuca,cisto da te testira da li ti je stalo do osobe ili ne

[cropatria]

Ne znam je li za ovu temu, ali imam jedno pitanje.

U vezi smo 3 mjeseca i on je dobrostojeći, dobar posao u struci već dugi niz godina i privatni obrt, dok ja radim sezonski i još studiram. Iako to nije ništa ozbiljno i još se pronalazimo, često je ljubomoran i posesivan do te mjere da počne izmišljati da ga varam a o tome uopće nije bilo spomena, također izokrene moje odgovore, a nebrojeno puta kad je on kriv uvijek namjesti kao da je u stvari moja krivica. No, ja sljedeći tjedan imam ispit, pa kaže on meni "super, znači častiš kad položiš". Uvijek to nekakvo forsiranje "častiš" i slične stvari, kao da ne zna da spajam kraj s krajem. Prošli tjedan i on i ja smo bili u izlasku, on sa njegovim prijateljima, ja sa svojim prijateljicama, tj odvojena mjesta al u istom gradu. Iza ponoći on meni pošalje poruku:
-i, kakva je atmosfera, ima li za mene mjesta.
-pa dođi, naravno da ima.
-nemam novca, a ne radi bankomat. hoćeš mi posuditi?
-nema veze.
-hoćeš mi posuditi (misli za piće, još jednom pita)
-(mene sad to iznenadi malo, ima love dosta, ja ni stalan posao nemam, je li uopće korektno ovo pitati...ipak mu odgovorim) Dođi, naravno, nisam škrtica. (mislim, glupa sam si baš, ali neka)
- ok, hvala ti.

Što se dogodilo na kraju, to da ipak nije došao. I pošaljem mu ja poruku zašto nije došao, a on odgovori: nisi me pozvala.
I što vi mislite o ovome? Točnije, o pitanju novca.

[Lady_Tila]

Mislim da je tip manipulator I da je socijalno neosvješten. I moram nadodati da mi posebni idu na živce ljudi koji se stalno grebu za nešto I naglašavaju da častiš kad nešto bude.

Drugi put kad se desi situacija reci da nemaš love, ali da je bitno da ste zajedno pa da vidiš reakcije. Ali ruku na srce taj bi od mene dobio pedalu brzinom munje.

Via Tapatalk

[wild rider7]

cropatria kaže:

Ne znam je li za ovu temu, ali imam jedno pitanje.

U vezi smo 3 mjeseca i on je dobrostojeći, dobar posao u struci već dugi niz godina i privatni obrt, dok ja radim sezonski i još studiram. Iako to nije ništa ozbiljno i još se pronalazimo, često je ljubomoran i posesivan do te mjere da počne izmišljati da ga varam a o tome uopće nije bilo spomena, također izokrene moje odgovore, a nebrojeno puta kad je on kriv uvijek namjesti kao da je u stvari moja krivica. No, ja sljedeći tjedan imam ispit, pa kaže on meni "super, znači častiš kad položiš". Uvijek to nekakvo forsiranje "častiš" i slične stvari, kao da ne zna da spajam kraj s krajem. Prošli tjedan i on i ja smo bili u izlasku, on sa njegovim prijateljima, ja sa svojim prijateljicama, tj odvojena mjesta al u istom gradu. Iza ponoći on meni pošalje poruku:
-i, kakva je atmosfera, ima li za mene mjesta.
-pa dođi, naravno da ima.
-nemam novca, a ne radi bankomat. hoćeš mi posuditi?
-nema veze.
-hoćeš mi posuditi (misli za piće, još jednom pita)
-(mene sad to iznenadi malo, ima love dosta, ja ni stalan posao nemam, je li uopće korektno ovo pitati...ipak mu odgovorim) Dođi, naravno, nisam škrtica. (mislim, glupa sam si baš, ali neka)
- ok, hvala ti.

Što se dogodilo na kraju, to da ipak nije došao. I pošaljem mu ja poruku zašto nije došao, a on odgovori: nisi me pozvala.
I što vi mislite o ovome? Točnije, o pitanju novca.

pasivni agresivac i još ljiga od čovjeka.
+ tko zna što se još sve tu ispod krije.
makni se od toga dok je ura.

[Mladenac]

Zapp1 kaže:

Mislim da nisi citao taj post,a koliko sam shvatio iz posta taj njen moment je dosao onako..sam od sebe,bez nekog razloga.Daj se makni,ne grli me?!
WTF?! Momak je htio oraspoloziti,pokazati da je tu uz nju,da je voli...al ne,ipak je njen neki unutarnji nemir htio da je on ne grli. Kriva procjena cure.Barem je mogla objasniti zasto je to tako...i na kraju napise,cuj ovo: otrgla sam mu se i pobjegla kuci!
To je kruna svega.Znaci iz nicega iz bunara (sto bi jednom rekao Drago Cosic),ona je njemu napravila scenu!I da,valjda je taj decko kriv,tako je lakse!

Decko nije kriv zbog prvog zagrljaja, nego kad ju je jos jace zagrlio.
Ili kad osobu koju si grlio stotine puta i nema zeljenu reakciju.
Valjda shvatis kad dobra namjera ne padne na plodno tlo.

Valjda su poslije razgovarali o tome.

[TolkienGeek]

MissNextYear kaže:

Jer jednom proći taj pakao je dovoljno, dva puta mislim da bi čovjek morao biti ili glup, ili se jednostavno ne cijeni dovoljno...

Apsolutno točno!
Poanta je da u startu narcisi uvijek nadju osobu koja sebe ne voli dovoljno već misli da mora udovoljiti nekome preko svake mjere da bi je taj zavolio. To vrišti iz narcisove žrtve. Žrtve se obično vole nazvati empatičarem ali ja bi više rekla da su te osobe sjebane emotivno još u djetinjstvu (nikad dovoljno dobre roditeljima itd). Mislim da im život pruža narcisa kao veliku školu gdje će u potpunosti morati transformirati svoja uvjereja o sebi..na bolje, jednostavno srozavanjem do dna pa onda polako graditi ispravnu sliku o sebi . Ako se tako gleda, narcisi su veliki mučitelji ali i veliki učitelji u životu .
A sam narcis je siroče u startu koje ne zna drugačije.
Obično su luzeri , nikad zadovoljni i uvijek su im drugi krivi za konstantne neuspjehe. Prazni, nesretni i obratite pažnju rijetko vas gledaju u oči.
Mogla bi napisat roman o njima.

Ne znam po čemu ovo s očima zaključuješ da je tako. Moj je imao intezivan pogled i nikad nije prezao od gledanja u oči, a lagao je ko od šale.

[RobinUd]

Zapp1 kaže:

Jednom sam dosao kod nje,jer mi vrag nije dao mira..izasla je iz stana,ja sam poludio i sakom razbio staklo lifta. Jer sam se osjecao "prevareno". Da li me nazvala nakon toga? Nije! Da,sjebao sam joj vecer,al ta sumnja..ta sumnja je vrag koji te kopka. Kad nekog volis svim srcem nisi normalan.Cinis stvari van svoje kontrole,ali nikad,NIKAD je nisam udario.

Hm, nisi ju udario?? Ali si o tome razmisljao.
Jer, da nisi, ne bi to ni napisao....
Ako niste skladan par, onda se rastanite.
Ali, u cemu je problem!?
Ti ne zelis zensku kao partnericu, ti nju zelis posjedovati.
Posjedovati znaci, u svakom trenutku imati kontrolu.
Ako je pametnanece svoj zivot dijeliti s tvojim....

[Zapp1]

RobinUd kaže:

Hm, nisi ju udario?? Ali si o tome razmisljao.
Jer, da nisi, ne bi to ni napisao....
Ako niste skladan par, onda se rastanite.
Ali, u cemu je problem!?
Ti ne zelis zensku kao partnericu, ti nju zelis posjedovati.
Posjedovati znaci, u svakom trenutku imati kontrolu.
Ako je pametnanece svoj zivot dijeliti s tvojim....

Nikad..napisao sam to jer ima ludjaka koji i udaraju zene.Ja nisam nikad.
Ja sam nazalost sam sebi slomio ruku od bijesa.
I btw nismo vise par skoro pa 10god.,nego sam iznio svoje iskustvo

[ahto]

Zapp1 kaže:

Pa nije to imat muda,to je istina i tako je kako je. Samo kazem,ima tu indirektne krivnje i sa njene strane.Ne kazem sada da je ona kriva za moje stanje,apsolutno nije..al posljedica (posesivnost) najcesce dodje nakon uzroka (u mom slucaju sikaniranje,vise paznje posveceno prijateljicama i "prijateljima"). Jesam li rekao da su u njenom stanu bili tulumi?! E pa to je sve uzrok. Jednom sam dosao kod nje,jer mi vrag nije dao mira..izasla je iz stana,ja sam poludio i sakom razbio staklo lifta. Jer sam se osjecao "prevareno". Da li me nazvala nakon toga? Nije! Da,sjebao sam joj vecer,al ta sumnja..ta sumnja je vrag koji te kopka. Kad nekog volis svim srcem nisi normalan.Cinis stvari van svoje kontrole,ali nikad,NIKAD je nisam udario.

slažem se s ovim, krivnje ima i sa njene strane, da bi se sve točno objasnilo, trebalo bi imati kompletan presjek obje osobe od djetinjstva pa do sada. No, mi obično jesmo odraz druge osobe, upijamo i njihove utjecaje, prilagođavamo obrascima ponašanja, pa čak ih i kopiramo. Druga stvar srce vidi svoje, ne vidi logikom, a kad počnu iznimno loše emocije, onda je već kasno da bismo primjetili gdje i kako je pošlo po zlu. Druga frapantna stvar koja Vam se neće možda svidjeti, narcista ima dosta u različitim intenzitetima i svi smo mi u određenom trenutku svoga života narcisi, od svakodnevnih sitnica, dakle ne govorimo o patološkim stanjima narcisa. Na narcise uglavnom nalete kako je netko tu spomenuo empatične osobe, (emocionalno sjebane je pregrubo reći), osobe manjeg samopouzadanja, koje su impresionirane sjajem, samopouzdanjem i energijom narcisa. Mame kao magnet. Ovisi sada do koje mjere ili stupnja taj narcis to jest. Jer i narcisi imaju srce. Nekakav uvjetno rečeno "normalan" narcizam je stvar karaktera i kao takvi oni imaju i svoje pozitivne strane. To su uglavnom ljudi koji puno postižu u životu, kojima je logika puno zastupljenija od emocija (pročitati Myer Briggs) i privlače ih osobe, koje se u vanjskom svijetu ravnaju i povode emocijama. takav par u stvari može dobro funkcionirati u zdravim razjmerima narcizma i suovisnosti. Emocionalna suovisna osoba je obično osoba koja treba oslonac i nekoga kome će se diviti i imati uzor kako postati "moćnija" osoba, dok narcisu godi da se oko njega vrti i uzdiže, no zdravi narcis od takve osobe može učiti o emotivnom pogledu na svijet, empatiji i drugačijem pogledu, koji narcisima dosta teško ide, s obzirom da su prilično samouvjerene osobe. Kada takav odnos preraste u extrem, odnosno više ispoljavanje bjesnila, ignoriranja ili drugih posesivnih ispada narcisa, jer i narcis se može dobrano zaljubiti, tada na žalost u takvom odnosu može nagrabusiti samo suovisna osoba. No ukoliko je taj odnos izbalansiran , obje strane mogu jedna od druge puno naučiti. U relativnom manje izražajnim narcističkim i suovisnim simptmima , kao karakternim crtama, jedna i druga osoba mogu zajedno mijenjati se i ispravljati svoje mane, jer to su karakterne crte i kao takav karakter se može mijenjati. To je ljepša slika narcističko/suovisnog odnosa.

I da, takav funkcionalan odnos po definiciji je vrlo strastven i obostrano lako postaje ovisnički, što za sobom povlači ljubomoru, posesivnost (jer obje takve osobe emocionalno su uglavnom usamljene), no u konačnici deblji kraj emotivne patnje neće izvući narcis. Po definiciji je imuniji.

[Splićankaa]

MissNextYear kaže:

Jer jednom proći taj pakao je dovoljno, dva puta mislim da bi čovjek morao biti ili glup, ili se jednostavno ne cijeni dovoljno...

Apsolutno točno!
Poanta je da u startu narcisi uvijek nadju osobu koja sebe ne voli dovoljno već misli da mora udovoljiti nekome preko svake mjere da bi je taj zavolio. To vrišti iz narcisove žrtve. Žrtve se obično vole nazvati empatičarem ali ja bi više rekla da su te osobe sjebane emotivno još u djetinjstvu (nikad dovoljno dobre roditeljima itd). Mislim da im život pruža narcisa kao veliku školu gdje će u potpunosti morati transformirati svoja uvjereja o sebi..na bolje, jednostavno srozavanjem do dna pa onda polako graditi ispravnu sliku o sebi . Ako se tako gleda, narcisi su veliki mučitelji ali i veliki učitelji u životu .
A sam narcis je siroče u startu koje ne zna drugačije.
Obično su luzeri , nikad zadovoljni i uvijek su im drugi krivi za konstantne neuspjehe. Prazni, nesretni i obratite pažnju rijetko vas gledaju u oči.
Mogla bi napisat roman o njima.[/QUOTE]

Upravo tako.
Imala sam iskustvo s deckom koji je:
- dao mi prijedlog u vezi karijere i zamislio da bi mene to zanimalo
- omalovazavao me
- ispravljao izgovorenu rijec
- ismijao moj izbor kupljenog gadgeta
- rekao mi kakvu bih odjecu trebala nositi
- destinaciju koju sam posjetila je poljuvao, a ishvalio svoje putovanje?!
- posao koji sam radila je omalovazio i rekao kako sam to uopce mogla staviti u zivotopis *studentski posao inace*
- imao grandiozne ideje o zajednickom zivotu (koje su bile laz)
Mislim da ovakve osobe nakon nekog vremena postanu fizicki nasilne.

Na kraju kad sam mu rekla u lice kakva je osoba, samo je sutio.
To su osobe koje su najjadnije same sa sobom, nisu oni uopce face niti su sretni. Kompleksasi obicni.

[yonaa]

anica766 kaže:

Imam pitanje za osobe koje su izašle iz posesivne veze u kojoj je postojao bilokoji oblik nasilja. Kako ste se osjećali nakon prekida? Pročitala sam skoro cijelu temu, vidjela sam da se dosta ljudi vraćalo u nezdravu vezu i poslije požalilo.

Svjesna sam da je odlazak/prekid najbolje što sam mogla napraviti, ali svejedno me tu i tamo muči neki bolestan osjećaj nostalgije za onim lijepim trenucima (neovisno što su ružni bili toliko ružni da je postalo neizdrživo). Jučer sam prvi put došla u istinsku napast da mu se javim, ali ipak nisam posustala, niti želim to u budućnosti.

Ali me muči činjenica da mi može nedostajati netko za koga sam itekako svjesna koliko mi je štete nanio...

Ne mogu dijagnosticirati njegov poremecaj, no za sebe mogu reci da jesam emo nestabilna obzirom da sam privukla poremecenog.
Pocelo je prevelikom paznjom s njegove strane, posesivom koju sam pripisivala ah ljubavi, u zivotu to ne dozivis, nikad neces i takve srachke.
Dok kazes keks, nadjes se u ovisnoj vezi iz koje mislis da ne mozes izac.
On za petama kud got bih krenula. Okrene pricu da se osjecas krivom za fckn SVE, mjenjala poslove, odj family i frendove, ali svjesna da radim gresku, a ipak nemocna da mu se oduprem. Nakon 2,5 g, poluluda, s 10 kg minusa zvonim na vrata psih ustanove gdje molim da me poslusaju i zatvore? Da.
Pocinje proces otreznjenja, lijecenja od anksi, depre, kontak s doticnim je aktualan samo ovaj x me uvjerava da nisam luda, sto je do tad uredno radio.
Prekinemo. Proces sakupljanja komadica sebe je prebolan i strasan.
Medjutoa, polako dolazim k sebi, uspostavljam nova poznanstva, novi zivot.
Sta se desi?
Doticni se vraca gorko placuc, moli za oprost, nisam ravnodusna, jos uvijek padam na slatkorjecivost ali s velikim upitnikom.
Nedovoljno jaka i izlijecena, ipak mu nakon upornih suza dajem sansu.
Novi odnos, drugi covijek, druga ja. Ostali smo skupa i sta se desava, pokusava manipulirat, ne ide, postala sam azdaja, on se ohladio jer vise nema kontrolu kakvu je imao.
Evo, moj zivotni fail. Oprostit da, ali vracat se na staro, ne.
Mozda je tako trebalo biti, da oboje naucimo i uvidimo svoje slabosti, osvjestimo ih i radimo na tome.
Nesto sitno je pomogla bracna terapija, kao objektivan smjerokaz problematike, utoliko je uspjesno bilo jer je doticni upucen na psihoterapiju i rad NA SEBI.
(U fazi je negiranja svojih sakatosti ali nadam se osvjestenju, ne zbog ‘nas’, nego zbog sebe i svoje buducnosti)

Ja bih ti iz svog iskustva savjetovala da ga prebolis. Znam koliko je tesko prekinut, uz strucnu pomoc sam uspjela, a srce hoce puknut, ali s vremenom se naviknes i pocnes uvidjat mir i zadovoljstvo, uzivanje u trivijalnim stvarima koje si prestala primjecivati i vezi. Obavezno se druzi s drugima, fizicka aktivnost, distrakcija.
Sretno!

[RobinUd]

yonaa kaže:

Doticni se vraca gorko placuc, moli za oprost, nisam ravnodusna, jos uvijek padam na slatkorjecivost ali s velikim upitnikom.
Nedovoljno jaka i izlijecena, ipak mu nakon upornih suza dajem sansu.
Oprostit da, ali vracat se na staro, ne.

Kako god brutalno zvucalo, svatko, tko nadje snage za prekid, i vrati se nazad, u takvu jednu vezu, sam(a) je to zasluzio (zasluzila).

[anica766]

Od prekida s mojim "pacijentom" je prošlo nekoliko mjeseci i ja nikad nisam bolje Bilo je teških trenutaka slabosti kada sam se skoro javila, ali ipak nisam posustala. Par puta mi se i javi sa svakakvim slatkorječivim sranjima, al svejedno nisam popuštala i pušila te priče.

Igrom slučaja (preko zajedničke poznanice/frendice) sam saznala da mu je dijagnosticiran granični poremećaj ličnosti. Nije on kriv što je bolestan, ali njega nisam mogla spasiti, a sebe nisam mogla uništiti. Cijelo vrijeme sam mislila da je upravo taj poremećaj u pitanju, ali pošto nisam stručnjak...

Bilo kako bilo, stvarno je jako teško iskopati se iz takvih odnosa. Jednostavno, ima nešto bolesno u njima što te može držati zarobljenom u nedogled, kao da si na roller coasteru.. A par mjeseci nakon prekida kada se okreneš sebi i ponovno oživiš, shvatiš u kakvoj si patologiji od odnosa bio i nikad se ne poželiš vratiti. Nitko nikoga nije dužan spašavati