Kako početi cijeniti novac (postati skroman ili škrtac) ?

[Leteća]

Tako da ostaneš bez njega. A to si već odradio, tako da ne bi trebao imati problema.

[Diego Rivera]

Pare nisu problem. Para se nema.

[Samsung2007]

Leteća kaže:

Tako da ostaneš bez njega. A to si već odradio, tako da ne bi trebao imati problema.

Ostao na nuli doslovno. Jutros iduci na posao udjem u market i uzmem 2 banane i pecivo za dorucak i na kasu. Placam prvom karticom, transakcija odbijena, placam drugom, opet isto. Tek sa trecom karticom na kojoj sam imao 60 kn transakcija uspjesna. bilo mi je muka i skoro sam zaplakao, umjesto togaa sam iz bijesa i ocaja polomio one dvije kartice cim sam izisao iz marketa.

dosao sam do dna u svakom pogledu, gledam se i ne mogu da vjerujem sta sam sebi dozvolio....

[Diego Rivera]

Samsung2007 kaže:

Ostao na nuli doslovno. Jutros iduci na posao udjem u market i uzmem 2 banane i pecivo za dorucak i na kasu. Placam prvom karticom, transakcija odbijena, placam drugom, opet isto. Tek sa trecom karticom na kojoj sam imao 60 kn transakcija uspjesna. bilo mi je muka i skoro sam zaplakao, umjesto togaa sam iz bijesa i ocaja polomio one dvije kartice cim sam izisao iz marketa.

dosao sam do dna u svakom pogledu, gledam se i ne mogu da vjerujem sta sam sebi dozvolio....

to ti nije dobro što si napravio. To ti je već 100 kn štete

[Leteća]

Jok, to je super. Ako odjavi te kartice neće morati plaćati one mjesečne naknade i ta sranja.

[Simon Adebisi]

nikako prijatelju,sto prije shvatis to bolje...... zadnju kunu na drustvo dajem

[Diego Rivera]

Simon Adebisi kaže:

nikako prijatelju,sto prije shvatis to bolje...... zadnju kunu na drustvo dajem

Ti si moj čovjek.

Zašto Adebisi? To je onaj musliman iz Oz-a, kojeg je ubio Said.
To je bila dobra serija.

[Bezobrazno oko]

Možda ti nešto iz ovog primjera, u koji sam osobno upućen pomogne. Slučaj čovjeka koji je prestao kockat u 40-im, nakon što ja zavalio sve živo. Ima suprugu i 4 djece.
Imao je super posao. Uspio ga je zadržat, iako je i posao bio ugrozio kockarskim aktivnostima.
Krenuo na KLOK. Napravio plan otplate dugova do 2020.
Prošlo je 5 godina. Ne kocka, i dalje se drži plana. Radi dodatno poljoprivredu, jer živi na selu.
Nije sretan, žena mu očigledno nije mogla preći preko svega što se dogodilo, i stalno mu kvoca itd. Sad mu je žao što se nije razveo.
Ali je pronašao mir, vratio je povjerenje drugih, i izgradio je mogućnost da sam materijalno/psihički odluči kako će živit.

[Diego Rivera]

nezz ja rizičnim smatram bilokoju vrstu ulaganja (dionice, fondove ili bitcoin), jer bez svih tih novaca možeš ostati u bilokojem trenutku. Ali pogotovo ne kužim ljude koji veliki novac troše na kockanje ili kladionicu, jer je matematički osigurano da kladionica i casino dobivaju. Uvijek. Kladionice i casina se ne otvaraju zbog ljudi koji dobivaju već zbog onih koji gube.
Ali, očito ne shvaćaju baš svi ljudi tu logiku...

[mgrci43]

Diego Rivera kaže:

nezz ja rizičnim smatram bilokoju vrstu ulaganja (dionice, fondove ili bitcoin), jer bez svih tih novaca možeš ostati u bilokojem trenutku. Ali pogotovo ne kužim ljude koji veliki novac troše na kockanje ili kladionicu, jer je matematički osigurano da kladionica i casino dobivaju. Uvijek. Kladionice i casina se ne otvaraju zbog ljudi koji dobivaju već zbog onih koji gube.
Ali, očito ne shvaćaju baš svi ljudi tu logiku...

Ne shvaćaš niti ti baš logiku

Ova tvoja logika na prvu možda igra,ali si zapravo u krivu.Jer ne radi se o igri 1 vs 1,nego je s jedne strane lutrija/kladionica,a s druge strana skupina ljudi.

Naravno,te firme se osiguraju,pogotov Lutrija (uzimaju odmah dio uplata),ali ti zapravo dobivaš na štetu drugih.
I možeš dobiti.

P.S.:Ne igram jer nemam sreće,dokazano u životu

[Diego Rivera]

mgrci43 kaže:

Ne shvaćaš niti ti baš logiku

Ova tvoja logika na prvu možda igra,ali si zapravo u krivu.Jer ne radi se o igri 1 vs 1,nego je s jedne strane lutrija/kladionica,a s druge strana skupina ljudi.

Naravno,te firme se osiguraju,pogotov Lutrija (uzimaju odmah dio uplata),ali ti zapravo dobivaš na štetu drugih.
I možeš dobiti.

P.S.:Ne igram jer nemam sreće,dokazano u životu

Ne moraš ti meni objašnjavati, dobro ja znam i kužim Teoriju vjerojatnosti
Naravno da možeš dobiti na kladionici/lutriji/casinu čak i velike novce, ali ti je vjerojatnost vrlo mala. Kladionica u startu uzima otprilike 8% vjerojatnosti(od 100%), a preostalih 92% se 'ravnopravno' raspodijeli među igračima.To znači da od svakih 1000 kn koji se uplate 80 kn ide kladionici, a ostatak igračima. Teoretski može i jedan igrač dobiti sve te novce, uz ulog od recimo 50 kn, ali to znači da ostali ne dobivaju ništa uz sumirani zajednički ulog od 950 kn.
Casina u Hrvatskoj na automatima uzimaju otrpilike isto (ali u Americi, npr. u Vegasu sam čuo da uzimaju samo 2%). Lutrije u pravilu uzimaju puno više, ali su i apsolutni dobitci puno veći.
To je više stvar zabave i adrenalina, o kojima igrači postanu ovisni, dok igraju ili iščekuju rezultate.
Uglavnom, ovisnost o igrama na sreću je problem i kao i svaka druga ovisnost može uništiti živote.
Niti ja na kladionici nisam dobio gotovo ništa, a kad sam skužio i zašto je to tako, ostavio sam se svih tih 'igara' u kompletu

[Simon Adebisi]

Diego Rivera kaže:

Ti si moj čovjek.

Zašto Adebisi? To je onaj musliman iz Oz-a, kojeg je ubio Said.
To je bila dobra serija.

adebisi je mozda najbolji fiktivni lik ikad,a oz je najbolja serija ako si ljubitelj psiholoskih trilera i istinske surovosti

[Earth Bender]

Ja uvijek u glavi imam a sto da sutra ostanem bez posla, lako moguće, i onda dok ne dodje drugi posao doslovce si bez kune, a gledam na neke ljude, ne da bi bili bez kune vec u minusu, meni je to dovoljna motivacija za stednjom

Iako skrtost i netko tko stedi su 2 različite stvari, općenito ja bi po tom pitanju ljude podijelio u tri osnovne kategorije

1. Ovi sto su skrti, ekipa koja gleda gdje bi se ogrebala za bilo sto, od hrane, cuge, nekih stvari, ma sve, par primjera uvijek cekaju da se netko drugi lati novčanika kada dodje racun za cugu, pokušavaju uvijek kod nekoga nesto pojesti , onda ona bezobraznija ekipa koja bi se besplatno uvalila kod nekoga na more, u zg, ovisno o potrebama, uvijek zaborave vratit ono sto su posudili, ljudi bez imalo srama,

2. Rasipnici, oni su baje, oni uvijek okreću runde neovisno o broju ljudi i koliko ih poznaju, imaju stav jednom se zivi, tko jebe pare, lako zaradim nove, nemaju ono neku realnu sliku, pa ono sada sam gladan pa razmislis budem otisao doma nesto cu skuhati, budem otišao do konzuma, a ne oni većinom odu van nesto pojesti, tko ga jebe, par kuna ne cini neku razliku, kupe nesto sto im se svidi, nema racionalnog razmišljanja, mozda si sada to ne mogu priuštiti, mozda mi to nije potrebno, nemaju onu misao ok mozda sada super zarađujem i mogu si to sve priuštiti i takav način Života ali sto ce biti sutra ako ostanem bez posla

3. Razumni ljudi, ono neces biti skrt da okrenes rundu, počastiti nekoga, kupis ponekad nesto sebi sto mozda i nije potrebno, ali ono uvijek imas u glavi neku granicu, necu castiti nekoga koga ne znas, neces kupovati 101 stvar zato sto ti je doslo neces svaki boziji dan jesti vani, najbitnije, od svake place nesto ces staviti na stranu, nikada ne znas hoces sutra imati posao, sto ti se može desiti sa zdravljem tebe ili nekoga tko ti je blizak

[Diego Rivera]

@Earth Bender, dobra ti je podjela

Gdje bi sebe svrstao?

Ja sam dosta prevrtljive naravi, pa bih mogao biti u svakoj od te 3 skupine, ovisno o raspoloženju.
Ali kako vrijeme prolazi i sazrijevam, sve više sam u 3. skupini. Nije mi problem ići u minus i istovremeno zavrtiti rundu, ali sam svjestan da ću taj minus kad-tad morati vratiti, te paralelno razmišljam o budućnosti. Mislim da najbolji ulog je ulog u vlastito obrazovanje.

Možeš ti biti doma, i učiti iz knjiga, ali ima nešto i u tom sustavu, u tom papiru kojeg ne možeš dobiti ako ne ideš na predavanja, ne polažeš ispite i uostalom, to obrazovanje (bilo ono srednje, više ili visoko) te na neki način identificira u poslu i u životu. Određuje gdje ćeš se ugraditi u društveno-ekonomskoj ljestvici.

[Earth Bender]

Mozda nisam realan, ali ja bi sebe svrstao u trecu skupinu, ono budem probao to s par primjera potkrijepiti

Nedavno bio vani, cugali, ekipa se zna, svatko okreće rundu, u jednom trenutku za nas stol dosla neka ekipa iz koje sam znao samo dvoje ljudi, taman dosao red na mene da platim rundu, platio sam ljudima s kojima sam bio cijelu večer, pitao sam ova dva frenda koja poznam hoce sta popiti ali ostale ljude sam isključio, mozda ce netko reci jesi skrt. Ali ne mislim castiti nekoga koga sam prvi put vidio u zivotu na sat vremena i s kim vise necu imati kontakt, ajde da je to bio jedan covjek, ali bome ih je bilo 6,ne nalazim pare na cesti kao niti nitko od nas.

ali recimo danas sam kolegi platio nesto vani, isli smo nesto pojesti, dečko je normalan korektan, nije skrt, takvim ljudima s vremena na vrijeme nije problem platiti

Kada odem na neko putovanje dam si oduška, stedio sam za to, ali necu svaki dan na poslu potrošiti 50 kn za gablec, kada odem u trgovinu po hranu budem pogledao malo cijene, ako vidim da je nesto na sniženju budem kupio dva tri komada vise, ili mozda cu nesto preskočiti posto znam da mi nije potrebno iako bi bas htio pojesti milku s jagodama ali u drugu ruku budem si kupio rajčicu koju obožavam iako sada nije sezona i skupa je kao vrag, ali zato cu pri povratku iz izlaska stisnuti zube i otici doma pješice iako mi se neda i umoran sam, ali necu dati pare za taksi iako cu nekada napraviti bas sve to kupiti sve sto zelim, i nazvati taksi, i ne razmišljati o parama, ali to je onako od 10 situacija jednom u ostalima cu uzeti jedno a izbaciti drugo

Tipa nije mi problem dati pare kada se skuplja za nekoga, tipa neka operacija, iako sam skeptičan sve vise prema tome, to je druga tema, ali u isto vrijeme imam staklenku u koju ubacuje kovanice lipe tu i tamo kune, to je za putovanje u Istanbul iako realno tu nikada necu skupiti iznos koji dam za ovo prvo, ali ono imam dojam da bi te kovanice pogubio pa bolje da stavim na stranu valjda budem doslo do 100 kn kada dodje putovanje

Na kraju mjeseca uvijek ce mi nesto ostati od place, nekada vise nekada manje

[Earth Bender]

Jos da dodam, ono recimo ako nesto dobijem, i ono to mi realno nije potrebno, budem dao besplatno, dok recimo u mojoj obitelji vlada poduzetnički duh pa ce oni takvo nesto prodati nebitno, 10 kn, dobio si nesto, sto je meni smjesno , ako ti nije potrebno, nekom možes pomoći, napravi to

[Diego Rivera]

Kužim.
3. skupina bi bila neki 'srednji put' između 2 krajnosti, a takva se ponašanja uvijek cijene i najviše isplate, ne samo kad je škrtost/rasipnost u pitanju, već i mnoge druge stvari.

[natalija]

tabasco sauce kaže:

Individualci i ljudi skloni asocijalnosti bolje kuže koncept štednje i oni strašno brzo razmišljaju u tom smjeru i to im je nekako prirodno. Formule za štedljivi život društvenih osoba iskreno nemam, njima je to zapravo neprirodno. Moj onako amaterski savjet, ali savjet u kojemu ima dosta istine, za ljude koji žele postić neke velike rezultate štednje - maknite se od ljudi, povucite se. Obveza prema ljudima nas neizbježno lupa po novčaniku.

Mislim da je ovo točno i jako blizu istini.
Sebe bih svrstala u takvu kategoriju i štednju doživljavam kao nešto prirodno.

Earth Bender kaže:

Ja uvijek u glavi imam a sto da sutra ostanem bez posla, lako moguće, i onda dok ne dodje drugi posao doslovce si bez kune, a gledam na neke ljude, ne da bi bili bez kune vec u minusu, meni je to dovoljna motivacija za stednjom

Iako skrtost i netko tko stedi su 2 različite stvari, općenito ja bi po tom pitanju ljude podijelio u tri osnovne kategorije

1. Ovi sto su skrti, ekipa koja gleda gdje bi se ogrebala za bilo sto, od hrane, cuge, nekih stvari, ma sve, par primjera uvijek cekaju da se netko drugi lati novčanika kada dodje racun za cugu, pokušavaju uvijek kod nekoga nesto pojesti , onda ona bezobraznija ekipa koja bi se besplatno uvalila kod nekoga na more, u zg, ovisno o potrebama, uvijek zaborave vratit ono sto su posudili, ljudi bez imalo srama,

2. Rasipnici, oni su baje, oni uvijek okreću runde neovisno o broju ljudi i koliko ih poznaju, imaju stav jednom se zivi, tko jebe pare, lako zaradim nove, nemaju ono neku realnu sliku, pa ono sada sam gladan pa razmislis budem otisao doma nesto cu skuhati, budem otišao do konzuma, a ne oni većinom odu van nesto pojesti, tko ga jebe, par kuna ne cini neku razliku, kupe nesto sto im se svidi, nema racionalnog razmišljanja, mozda si sada to ne mogu priuštiti, mozda mi to nije potrebno, nemaju onu misao ok mozda sada super zarađujem i mogu si to sve priuštiti i takav način Života ali sto ce biti sutra ako ostanem bez posla

3. Razumni ljudi, ono neces biti skrt da okrenes rundu, počastiti nekoga, kupis ponekad nesto sebi sto mozda i nije potrebno, ali ono uvijek imas u glavi neku granicu, necu castiti nekoga koga ne znas, neces kupovati 101 stvar zato sto ti je doslo neces svaki boziji dan jesti vani, najbitnije, od svake place nesto ces staviti na stranu, nikada ne znas hoces sutra imati posao, sto ti se može desiti sa zdravljem tebe ili nekoga tko ti je blizak

Odlična podjela!
Rekla bih da spadam u treću kategoriju iako ima trenutaka u životu kada se mogu naći i u prvoj i u drugoj. Ali treća bi bila neka srednja varijanta te dvije.
Štednja mi je nekako normalna stvar.
Godinama, čak i prije nego sam počela sama zarađivati i trošila sam novac dobiven od roditelja, pratim svoju potrošnju.
Uglavnom znam na što trošim i zašto trošim na to.
Imam izračun za cca godinu dana unaprijed koji je podijeljen na prihode i troškove - redovne i neke koji se javljaju u određeno doba godine, tipa registracija, osiguranje itd.
Od svake plaće dio odmah prvi dan kad sjedne ide na poseban račun za štednju koja se ne dira i koja je za nedajbože a dio ostane na tekućem računu ali ja znam da je namjenjen za putovanja pa ga ne diram i ne trošim.
Ostalo ide na plaćanje svih troškova i tekuću potrošnju.
Ako kapne nešto dodatno, taj dio isto ide odmah na štednju.
Kod mene to funkcionira, ali taj dio mi je usađen odgojem i još sam ga ja sama kroz odrastanje "doradila" jer sam valjda takve osobnosti.
Ipak, mislim da je ovaj način pregleda prihoda i troškova dobar da se započne s nekim odvikavanjem od rasipnosti.

[avelina]

Samsung2007 kaže:

pozdrav svima,

da li imate neke metode ili savjete kako netko moze poceti cijeniti novac i od velikog raskosnika i rasipnika postati skroman ili cak i skrtac?

Vec sam pisao o tome da sam bivsi kockar (barem se nadam jer sam sa tim zlom prestao prije 10tak dana) te da imam ogromne dugove.

U zivotu radim velike promjene. Glavna je prestanak kockanja i vracanje dugova. No moram poceti i cijeniti novac kako bih uspio da stedim i vratim dugove.. takodje moram postati jako skroman ili cak skrtac.

Razlog zasto ovo pitam je taj sto sam po prirodi rasipnik i olako trosim novac. Ne odnosi se samo na kocku nego ovo vazi za moj karakter i cijeli zivot, i prije pocetka kockanja. Osoba sam koja recimo u dzepu moze imati zadnjih 200 kn od kojih mora prezivjeti recimo 5 dana a koja je u stanju da kad sretne prrijatelja ili se zadesi u takvoj situaciju da u jednom momentu na tog prijatelja ili tu situaciju potrosi svih tih 200 kn ne razmislhajuci puno o posljedicama.

kako to promijeniti? postati skromniji, poceti cijeniti nocac?

Dobra ti vecer.

Novac je energija. Voli se kretati, voli biti aktivan, voli biti eksplozivan ako on gospodari covjekom.
Ako covjek gospodari novcem, novac ce te postivati toliko koliko ti budes postivao njega. Jer novac voli postovanje.
Kada ga slazes u novcanik, trudi se da ti novcanik bude uredan, da novac bude slozen po nekom redosljedu od manjeg prema vecem. Nemoj ga guzvati, nemoj ga bacati, nemoj se prema njemu ponasati bahato, jer ce i on uzvratiti bahato. Nemoj ga drzati izmedu racuna, papirica, vizitki i ostalog smeca u novcaniku. Ocisti novcanik i omoguci novcu da bude glavni u novcaniku. I drzi se tog pravila.
I drzi se svog plana i sretno

[Diego Rivera]

zvučiš kao Louis L. Hay
Novac je smišljen kao sredstvo razmjene robe i usluga, a pretvorio se u sredstvo manipulacije, pogotovo u zapadnom kapitalističkom svijetu.
Ekonomska nejednakost je enormna, između bogatih i siromašnih zemalja, a još više između bogatih i siromašnih građana unutar jedne države.
Nažalost, ne vidim način kako bi se to moglo promijeniti u skoroj budućnosti, ali to ne znači da trebamo dići ruke od posla i obrazovanja. Uvijek se vrijedni i sposobni ljudi mogu pomaći prema gore u socijalno-ekonomskoj ljestvici.