Su-ovisnost

[Prajapati]

U zadnje vrijeme me šoraju neke čudne epizode pa moram to podijeliti s nekim.
Dakle, imam problem sa su-ovisnošću, pročitala sam par članaka na netu i otprilike sve upućuje na to.

Recimo da je počelo u djetinjstvu kad sam bila jako bliska s roditeljima i nastavilo se u srednjoj gdje sam bila jako bliska s jednom prijateljicom. Živjela sam u domu učeničkom i bile smo zajedno 0-24, spavale, jele, učile, sjedile u klupi, sve.
Nakon toga život je učinio svoje, otišla je svaka svojim putem i više ne živimo blizu, ali ta moja potreba za ekstremnom bliskošću se nastavila i sada preslikala na moju vezu, a i na prijašnje veze.

U zadnjih par tjedana me doma ulovi užasna panika kad je dečko recimo s frendovima ili negdje. Ili kad smo doma pa on ne sudjeluje 100% u nečemu.
Ulove me grozne misli da me ne voli, da ovo ne može biti ljubav kad nismo predani jedno drugome 150%.

Ovo se ne događa uvijek, većinu vremena sam staložena i kontroliram tu svoju poremećenu potrebu, ali bi stvarno voljela da mi netko racionalno objasni da pričam gluposti i uputi me malo kako se otarasiti tog osjećaja.

Recimo, on nekad ode kod svojih, a ja rijetko kad idem k njima. Onda me ulovi panika zašto ja sad nisam tamo, on to proživljava bez mene. I drugi put odem i onda se kajem što sam uopće išla.
Kako izbalansirati te sumanute emocije?

[radical change]

Prajapati, pa naš partner ili prijatelj je individua, zasebna jedinka koja razmišlja, osjeća, živi potpuno odvojeno od nas. Mi se samo približimo i jednom malenom ali divnom djeliću koji se zove ljubav. Ne možeš od partnera očekivati da srastete skupa kao jedno tijelo i jedno biće jer to naprosto nije zdravo u psihološkom smislu a nije ni potrebno.

Dijete recimo u prvim godinama života majku doživljava kao nedjeljiv dio sebe, tek kasnije dolazi do procesa razdvajanja u kojem dijete shvati da je majka drugo biće, da postoje drugi ljudi i da drugi ljudi svijet vide iz drugačije perspektive. Kako starimo tako dolazi do kompleksnog uvida u doživljaje drugih, kroz suosjećanje i slično...

Tvoj suprug je drugo biće, apsolutno odjeljivo od tebe. Ne možeš očekivati da svijet doživljavaš kroz njega ili kroz vas. To je odnos koji je tako užasno ovisnički i jako mnogo guši. Zbog toga mi ljudi nastojimo ispuniti naš vlastiti život zadovoljstvom a druge ljude emocionalno uključiti u tu našu osnovu.

Mislim da moraš odrasti u tom smislu. Ako te strah prekida pokušaj shvatiti odakle taj strah dolazi, što ga potiče. Da li je to tvoja potreba da se naslajaš na nekoga tko će te nositi jer se ne usudiš sama? Treba ti zaštita koju si imala od roditelja i slično. Možda se plašiš da bi individuačnost i sloboda naprosto uništila tu duboku povezanost koju želiš sa partnerom i slično?
Moraš to razriješiti sama sa sobom, jer je to onako popriličan problem...ne možeš biti sretna i pritom ćeš ugušiti muža i djecu...

[Ivchy26]

Ljudi su društvena bića, svi imamo potrebu za druženjem i nesvjesno smo ovisni o tome.
E sad, ovo tvoje je možda više povezano sa nekim strahom od napuštanja ili samoće.
Možda se trebaš više opustiti.

Razmišljaj ovako...na ovaj svijet smo došli sami, sami ćemo i otići

[Prajapati]

slažem se sa svim napisanim, imam ja i hobije i društvo, ali nekako kao da me pere krivnja kad ja odem nekamo i on bude doma sam, a on nema s tim problem da ode nekamo i ostavi mene solo doma

vjerojatno samo umišljam gluposti i projiciram svoje strahove na druge
kod mene je većinom ili-ili odnos. Ili smo užasno bliski ili se skroz držim postrance.

Kakvi su vaši odnosi, pomoglo bi mi malo čuti neka realna iskustva?

[Ivchy26]

Prajapati kaže:

slažem se sa svim napisanim, imam ja i hobije i društvo, ali nekako kao da me pere krivnja kad ja odem nekamo i on bude doma sam, a on nema s tim problem da ode nekamo i ostavi mene solo doma

vjerojatno samo umišljam gluposti i projiciram svoje strahove na druge
kod mene je većinom ili-ili odnos. Ili smo užasno bliski ili se skroz držim postrance.

Kakvi su vaši odnosi, pomoglo bi mi malo čuti neka realna iskustva?

Krivnja zbog čega?
Pa imaš pravo na svoje slobodno vrijeme.

Boldano mi se čini da si ili malo ljubomorna na njegovo slobodno vrijeme ili ga želiš provoditi zajedno s njim, a on to ne kuži?

[radical change]

Prajapati kaže:

slažem se sa svim napisanim, imam ja i hobije i društvo, ali nekako kao da me pere krivnja kad ja odem nekamo i on bude doma sam, a on nema s tim problem da ode nekamo i ostavi mene solo doma

vjerojatno samo umišljam gluposti i projiciram svoje strahove na druge
kod mene je većinom ili-ili odnos. Ili smo užasno bliski ili se skroz držim postrance.

Kakvi su vaši odnosi, pomoglo bi mi malo čuti neka realna iskustva?

Pa evo recimo mi smo jako samostalni. Na početku veze istina kada smo bili ludo zaljubljeni držali smo se jedno druge i sve radili zajedno kao dva priljepka u doslovnom smislu. Ali kasnije shvatiš da nas oboje imamo život i potrebe van isključivo partnera i veze. Najprije posao, prijatelji, obveze, slobodno vrijeme i hobiji i slično..
I tako treba biti, dakle volite se i jedno drugom ste jaka podrška, trudite se i radite da veza i brak uspije, kad ste zajedno onda razgovarate, zabavljate se, radite što možete zajedno, sexate se i slično. Nitko od nas nema grižnju savjesti ako je netko samostalno provodi slobodno vrijeme što znači da ja recimo mogu otići sa prijateljicama na kavu, a ona sa prijateljima, nitko se ne osjeća ljubomorno zbog toga niti osjeća krivnju jer uživa sam a ne sa partnerom..