Može li novac kupiti sreću?

[Daario Nahar1s]

Anderlon kaže:

Ajmo malo razraditi teze iz prvog posta. Dakle, nakon 75.000 dolara sreća sa povećanjem novca ostaje ista. Ne kaže se točno koja je korelacija sreće i novca do 75.000 dolara, ali za pretpostaviti je, a i svi smo to iskusili, da je približno proporcionalna. Dakle graf odnosa novca i sreće bi išao otprilike ovako:



Par stvari se može iz toga zaključiti. Prvo za nas ovdje - ako je prosječna plaća u Hrvatskoj 6.000 kn i rade dvoje ukućana prihodi su im 12.000 kn mjesečno ili nekih 2.000 dolara, tj. 24.000 dolara godišnje. To znači da su u dijelu grafa u kojem novac još uvijek kupuje sreću i imaju prilično prostora za uvećanje sreće isključivo kroz novac. Upravo zbog toga što je taj dio proporcionalnog odnosa novca i sreće relativno dug i za mnoge je prijelomnica nedostižna, živimo u iluziji da je odnos linearan skroz. E, al nije. Što je i razumljivo - usrećiti će vas dobar obrok ako ste gladni, ali vas 10 obroka neće usrećiti nimalo više. Sa 24.000 dolara ste tek završili predjelo.

Stoga ljudi, ako planirate bogaćenje kao temelj svoje sreće think twice. Nakon što prjieđete prijelomnicu (75.000 dolara) bolje je biti filantrop i dalje dijeliti novac nego ga držati za sebe, jer ga nećete osjetiti, a darivanje usrećuje. Još je gore ako se zbog zarađivanja odričete drugih stvari koji će vas sigurnije usrećiti - obitelji, prijatelja, putovanja, slobodnog vremena, kulture... Ako pogledamo bogate ljude, oni se vrlo često ne doimaju sretni, naprotiv.

I odgovor na pitanje iz naslova - novac ne garantira sreću (puno je drugih faktora), ali ju može kupovati do prijelomnice, poslije nema učinka. (Pod "sreća" se smatra "well-being".)

Bilo bi zanimljivo čuti iskustvo nekog tko je prešao prijelomnicu. 75.000 dolara je konkretna cifra za prosječnu obitelj u SAD koja se može i znatno korigirati, i na dolje i na gore, ovisno o kupovnoj moći tog novca u pojedinom području, ali i onome što je čovjeku ključno i dostatno za sretan život.

Čitam ovaj tvoj post i baš razmišljam...
Znaš da ima istine u svemu tome.

Kroz svoj život i trenutno sada sam u bliskom kontaktu sa ekstremno bogatim ljudima za naše pojmove koji prelaze sve te granice iz posta debelo.

I zapravo je njima svejedno koliko novca imaju, nakon što pređu tu granicu imanja dovoljno za lagodan život. Sad ovisi što netko smatra pod lagodan život i nije svakome taj pojam isti, ali u suštini se uvijek radi o tome da čovjek sebi može priuštiti život bez briga oko financija, večeru u dobrom restoranu bez da otvori menu i pogleda cijene bilo čega, putovanja po svijetu za godišnji odmor bez da diže kredit ili štedit pola godine i sl... To je ta neka granica do koje te sigurno usrećuje svaka dodatna zarada, budući da ti pruža neka nova iskustva i smanjuje ti brige oko preživljavanja.

Kada ti sebi sve to možeš priuštiti, sve dodatno šta zarađuješ više nije izvor sreće, bar ne dugotrajne sreće. Na kraju ti dođe svejedno jel voziš auto od 80.000 eura ili od 200.000 eura ili od 500.000 eura. Bar tako svi oni gledaju. Možda ih to usreći na par dana, kao nova igračka, ali im i dosadi brzo i stvarno nisam nikad vidio da im uzrokuje dugotrajnu sreću. Isto je i sa brodovima i kućama i odjećom i sl. Ne usrećuje nikoga od njih odijelo od 30.000 kn, kao što mene ne može usrećiti majica od 300 kn. Jednostavno mi je svejedno. Kupim jer mi treba i jer to mogu, a ne može me usrećiti samo imanje toga.

I stvarno, budući da stalno pričam s takvim ljudima, njima novac preko neke granice nije izvor sreće i ne znači im ništa. Više nama sa strane to izgleda kao neka sreća jer im zavidimo što sve mogu, ali njima je to normalno. Isto kao što je nama normalno pojesti 3 obroka dnevno i sigurno neću svaki dan biti sretan zbog toga, a nekom gladnom u Africi se to čini kao najveća sreća na svijetu. Dobro glup je primjer sa hranom, ali samo želim reći da nakon nekog iznosa bogatstvo i imanje luksuza njima postane nešto što se podrazumjeva i što im je normalno i ne može ih niti malo usrećiti.

[MiSterium]

Sreća je verovatno u toj borbi, sticanju, postizanju uspeha, nagradama.

Kada ta nagrada dodje do odredjene granice gde prestane biti merljiva, jer je zapravo isto imao pet kuća ili deset, onda prestanemo da osećamo ( tj oni ) njenu vrednost.

Mnogi ekstremno bogati ljudi su zapravo vrlo depresivni i anksiozni jer izgube dalju motivaciju, tj nema više nagrade koja bi mogla da ih motiviše ka napretku niti im šta pokreće adrenalin.

Zato je to što Anderlon kaže, filantropija za njih novi smisao života jer im zadovoljstvo i sreća drugih ljudi predstavlja ponovo taj vid nagrade čiju su vrednost izgubili.

[Daario Nahar1s]

MiSterium kaže:

Sreća je verovatno u toj borbi, sticanju, postizanju uspeha, nagradama.

Kada ta nagrada dodje do odredjene granice gde prestane biti merljiva, jer je zapravo isto imao pet kuća ili deset, onda prestanemo da osećamo ( tj oni ) njenu vrednost.

Mnogi ekstremno bogati ljudi su zapravo vrlo depresivni i anksiozni jer izgube dalju motivaciju, tj nema više nagrade koja bi mogla da ih motiviše ka napretku niti im šta pokreće adrenalin.

Zato je to što Anderlon kaže, filantropija za njih novi smisao života jer im zadovoljstvo i sreća drugih ljudi predstavlja ponovo taj vid nagrade čiju su vrednost izgubili.

I to šta kažeš. Vrlo je bitan i način na koji dobiješ novce. Kad ih zarađuješ sam svojim trudom onda te i iza te granice može usrećivati uspjeh. Nije to više da ti novci trebaju, ali lijepo je znati da si svojim trudom u ovoj godini zaradio 20% više nego u prošloj, bez obzira što ti to ne treba. Ali stoji tvoj osobni uspjeh iza toga pa te usreći.

Kad novce dobijaš s neba ili npr. dolaze od toga što iznajmljuješ 10 stanova u Munchenu i nemaš nikakvog truda oko toga, onda više nemaš na što biti niti ponosan.

[Adam]

Etiketa kaže:

Kao osoba s iznadprosječnim primanjima slobodna sam konstatirati da novac može kupiti sreću i zdravlje do određene razine, ali može biti i razlog narušenih društvenih odnosa šta se meni dogodilo.

Mogu reći da sam u nekoliko navrata prelazio ovdje naznačenu granicu i imao ju na raspolaganju više godina. Iskustvo je da to nisu bili osobito sretna razdoblja mog života. Prvi dojam je naravno ekstatičan, a ubrzo počinješ raditi niz krivih procjena koje te vode u "nesreću" i financijsku i emocionalnu.

Jedan problem u toj priči je da kad dođeš do tog pristojnog novca nitko ti ne garantira da će ti takvi visoki prihodi trajati vječno pa iz straha da ne presuše, da se osiguraš, nastavljaš dalje i radiš vrlo glupe i skupe greške. Zato skoro svi koji dobiju navac na lutriji, završe mnogo mizerniji nego su bili prije. Kao i prepohlepni poduzetnici - Todorić, Pavić, Hanžeković, Pevec, Fižulić...

Kada bih sada ponovo dobio veliku količinu novaca, vjerujem da ne bih nimalo promijenio svoj život niti troškove, jer je sasvim ok. Vlasnik Ikee se vozio u starom autu i nosio staru robu, dok svaki poznatiji nogometaš ima barem nekoliko vrlo skupih automobila i dizajnerska odijela. Kamprad je očito skužio granice moći novca po pitanju sreće. Nije štos da je skupi auto toliko bolji, već da te izdiže i druge čini zavidnima, što pak nije put za sreću.

[seskal]

https://s9.postimg.org/3w2sjizwv/quo...ow_have_50.jpg - izgleda da je teorija ipak točna

[Pak Lena]

Anderlon kaže:

Novo istraživanje govori o utjecaju novca na smanjivanje negativnog raspoloženja, ne o povećanju sreće (well-beinga). Nagli pad počinje kod 70.000, a kad si na 200.000 novac ni mrvicu ne pomaže da smanjiš loše raspoloženje. Ima graf.

a kazu i da iako vise para ne kupuje vise srece, manjak para „kupuje“ prilicno nesrece.

Low income exacerbates the emotional pain associated with such misfortunes as divorce, ill health, and being alone. We conclude that high income buys life satisfaction but not happiness, and that low income is associated both with low life evaluation and low emotional well-being.

[GustiSok]

Sreću ne. Zadovoljstvo da.

Sreća zahtjeva cilj, a svaki korak prema tome cilju stvara sreću.

Da sada mahneš čarobnim štapićem,i učiniš da svaka osoba na svijetu ima beskrajnu količinu novca s kojim može kupiti sve što hoće, stvorio bi još više nezadovoljnih ljudi nego što ih je sada u svijetu.
A to je zato jer velika većina ljudi koji rade, čak i kada rade posao koji ne žele, idu prema nekom svome cilju. Neki rade za novi mobitel, neki za auto, neki za stan, neki za djecu, itd. Daš im novac, i odjednom nemaju cilja. Odjednom nesretni.

Isto pravilo vrijedi za novac kao i za sve "resurse" za kojima ljudi imaju potrebu.
Recimo na primjer, emotivna žena koja je ludo zaljubljena u muškarca. Sve što njoj treba u životu je pažnja tog muškarca. I da ju pitaš koliko pažnje bi ona htjela da joj on pokloni, rekla bi ti svu.
Ali, da isti taj muškarac njoj pokloni njoj onoliko pažnje koliko ona hoće, da joj da točno ono što ona želi, ohladila bi se. Jer više nema cilja.

Novac je kao fasada kuće. Može samo uljepšati već funkcionalnu strukturu.

[mantisa]

Moze toliko koliko je potrebno da se ne osjecamo da radimo samo za prezivljavanje, da nam da osjecaj slobode i nadilazenja nuznosti. A bas mi je ponizavajuce povezivat srecu s materijalnim ciljevima, ma ikakvim ciljevima koju srecu uvjetuju nekim postignucem u buducnosti, umjesto da se ona osjeca tu i sada. Ne sreca, nego postojanje.

[appletini]

MiSterium kaže:

Sreća je verovatno u toj borbi, sticanju, postizanju uspeha, nagradama.

Kada ta nagrada dodje do odredjene granice gde prestane biti merljiva, jer je zapravo isto imao pet kuća ili deset, onda prestanemo da osećamo ( tj oni ) njenu vrednost.

Mnogi ekstremno bogati ljudi su zapravo vrlo depresivni i anksiozni jer izgube dalju motivaciju, tj nema više nagrade koja bi mogla da ih motiviše ka napretku niti im šta pokreće adrenalin.

Zato je to što Anderlon kaže, filantropija za njih novi smisao života jer im zadovoljstvo i sreća drugih ljudi predstavlja ponovo taj vid nagrade čiju su vrednost izgubili.

Ovo!

I onaj link od Anderlona.

Količina novca s kojom prestaje linearan rast vjerojatno nije fiksna, tj. ovisi o podneblju, al to bi bila filozofija.

[Brogan]

Nije pitanje sreće.

Pitanje je egzistencije.


Određena svota ti osigurava egzistenciju.
Ako ti ista nije garantirana, već ovisi samo o tebi hoćeš li imati egzistenciju(svotu) ili nećeš, tad ne vidim prostor za osobitu sreću bez obzira na primanja.

ne možeš biti sretan ako svaki tvoj pogrešan korak može vodit u apsolutni ponor tvog života.

[Gioia-]

I bogati placu zar ne?

[brysontiller]

Kažu da novac ne donosi sreću ali ja sam najsretnija kada mogu raditi što hoću, kupiti što hoću, ići gdje hoću i kada hoću.

Novac znači sreću. Svi ostali argumenti protiv toga ugrađeni su naraštajima ljudima u mozak, ponajviše od strane katoličke crkve, samo kako bi ljudi bili utišani i bili zahvalni i za mizeriju koju imaju...

[dire Dawn]

brysontiller kaže:

Kažu da novac ne donosi sreću ali ja sam najsretnija kada mogu raditi što hoću, kupiti što hoću, ići gdje hoću i kada hoću.

Cak i ako si uz to sam ko prst, bez igdje ikog koke je iole stalo do tebe?

Novac znači sreću. Svi ostali argumenti protiv toga ugrađeni su naraštajima ljudima u mozak, ponajviše od strane katoličke crkve, samo kako bi ljudi bili utišani i bili zahvalni i za mizeriju koju imaju...

Novac znaci vise mogucnosti i opcija, ali to ne znaci srecu za sve.
Jednako kao sto ja nisam mjerilo svemira, nisi ni ti, pa je zato blesavo generalizirat ("novac znaci srecu").

Svatko od nas ima neke prioritete i zelje. Nekima su prioriteti materijalne stvari, a nekome kvalitetni medjuljudski odnosi.
Ako si u prvoj skupini onda ti novac moze znacit apsolutnu srecu, ali ako si u drugoj onda ti je samo sredstvo koje pomaze da prezivis i da generiras malo zadovoljstva dok se na druge nacine trudis da dodjes do onog sto te istinski usrecuje.

[gahraman]

MiSterium kaže:

Sreća je verovatno u toj borbi, sticanju, postizanju uspeha, nagradama.

Kada ta nagrada dodje do odredjene granice gde prestane biti merljiva, jer je zapravo isto imao pet kuća ili deset, onda prestanemo da osećamo ( tj oni ) njenu vrednost.

Mnogi ekstremno bogati ljudi su zapravo vrlo depresivni i anksiozni jer izgube dalju motivaciju, tj nema više nagrade koja bi mogla da ih motiviše ka napretku niti im šta pokreće adrenalin.

Zato je to što Anderlon kaže, filantropija za njih novi smisao života jer im zadovoljstvo i sreća drugih ljudi predstavlja ponovo taj vid nagrade čiju su vrednost izgubili.

Upravo ovo napisano je pogadja bit stvari,barem kod osoba koje se nisu rodile bogate.

[Ertrinken]

dden kaže:

tvoj odgovor je dat iz tvoje skromne perspektive i rezultira razvoju. ja sam sve rekao do beskonacnosti. jer novci su miletone energije.

Izvini, ali bullshit. Ni milijarde neće od tebe napraviti slikara ako ti nemaš talenat, tako da o beskonačnosti razvoja može pisati samo neko sa neograničenim egom(to nam bar može biti beskonačno)
Naše bazične potrebe su svima jednake, razlika je u tome što odvajamo za njih. Sve drugo ovisi o našoj ličnosti i karakteru. Nekog bogatstvo čini sretnim jer mu daje veće mogućnosti, drugog čini anksioznim.

[dden]

Ertrinken kaže:

Izvini, ali bullshit. Ni milijarde neće od tebe napraviti slikara ako ti nemaš talenat, tako da o beskonačnosti razvoja može pisati samo neko sa neograničenim egom(to nam bar može biti beskonačno)
Naše bazične potrebe su svima jednake, razlika je u tome što odvajamo za njih. Sve drugo ovisi o našoj ličnosti i karakteru. Nekog bogatstvo čini sretnim jer mu daje veće mogućnosti, drugog čini anksioznim.

ja cu te uvjerit da si u krivu

jedan je donio bmw prvi u grad, nakon 10 godina svi imaju bmw bolji od njega.

danas imas samostalnih pisaca 1000000 na amazonu. isto tako 90 posto knjiga slika filmova su junk. sve se prodaje i ima svog kupca. za zivit standard ne treba inteligencija vise.

[Ertrinken]

dden kaže:

ja cu te uvjerit da si u krivu

jedan je donio bmw prvi u grad, nakon 10 godina svi imaju bmw bolji od njega.

danas imas samostalnih pisaca 1000000 na amazonu. isto tako 90 posto knjiga slika filmova su junk. sve se prodaje i ima svog kupca. za zivit standard ne treba inteligencija vise.

Upravo si potvrdio ono što sam napisala -višak vremena,novca i nedostatak samokriticnosti -imamo tisuće i tisuće ljudi koju bi se mogli nazvati književnicima. Teoriju o razvoju ličnost i umjeca u korelaciji sa količinom novca, te još u razvijanje spisateljskog talenta vidimo svakodnevno, recimo -kod Nives Celzijus.Moja pretpostavka je da će ona uz Kardashian biti jedna od najvećih književnika, rame uz rame sa Tolstoja, Dostojevskog,Štajnbeka...

[dden]

Ertrinken kaže:

Upravo si potvrdio ono što sam napisala -višak vremena,novca i nedostatak samokriticnosti -imamo tisuće i tisuće ljudi koju bi se mogli nazvati književnicima. Teoriju o razvoju ličnost i umjeca u korelaciji sa količinom novca, te još u razvijanje spisateljskog talenta vidimo svakodnevno, recimo -kod Nives Celzijus.Moja pretpostavka je da će ona uz Kardashian biti jedna od najvećih književnika, rame uz rame sa Tolstoja, Dostojevskog,Štajnbeka...

ne znam po kojoj logici te stare pisce stavljas ispred novih. ali ne bitno

sto bi ti sad napravila po tom pitanju? zivila u nadi da novac mi ne treba. jesi ti svjesna da novac je izgradena vrijednost. novac mozes usporedivat s s vrmenom. 5 mljardi je jednako s 5 kilometara mostom itd..

[MiSterium]

brysontiller kaže:

Kažu da novac ne donosi sreću ali ja sam najsretnija kada mogu raditi što hoću, kupiti što hoću, ići gdje hoću i kada hoću.

Novac znači sreću. Svi ostali argumenti protiv toga ugrađeni su naraštajima ljudima u mozak, ponajviše od strane katoličke crkve, samo kako bi ljudi bili utišani i bili zahvalni i za mizeriju koju imaju...

Jesi li bas sigurna da je tako?
Da mozes da kupis sta pozelis ili odaberes ono sto mozes da priustis, makar podsvesno?

[radical change]

brysontiller kaže:

Kažu da novac ne donosi sreću ali ja sam najsretnija kada mogu raditi što hoću, kupiti što hoću, ići gdje hoću i kada hoću.

Novac znači sreću. Svi ostali argumenti protiv toga ugrađeni su naraštajima ljudima u mozak, ponajviše od strane katoličke crkve, samo kako bi ljudi bili utišani i bili zahvalni i za mizeriju koju imaju...

Ok svima treba podijeliti šušnja i svi ćemo biti sretni do kraja života..

Nastranu katolička crkva koja uistinu ne brani materijalno bogatstvo, niti želi od ljudi raditi siromahe već naglašava važnost ravnoteže bogatstva i pomoći bližnjemu i društvu općenito, tvoj sistem ne drži vodu iz bar dva razloga:

Prvi, kad radiš što hoćeš, kupuješ što hoćeš, koliko hoćeš i kada hoćeš tada ispadaš iz realiteta, a kad ispadneš iz realiteta ideš u kurac. Ljudi naprosto niti mentalno niti biološki, odnosno prirodno, nisu sačinjeni za takav život. Propadaš jer nemaš razloga za rast i razvoj, nemaš izazova i problema, sve je servirano ispred tebe i pretvaraš se naprosto u lijenu mačku koja po čitav dan leži, jede i deblja se dok se ne pretvori u nakupinu tromog sala, a takva postane i u mentalnom smislu. Isto vrijedi i za ljude...

Druga stvar, tvoja teorija niti fizikalno ne drži vodu, naime da bi ti u nečemu uživala netko to za tebe treba stvoriti i servirati ti.. Dakle možda ti možeš biti razmažena princeza, no to je na teret mnogih drugih ljudi koji svojim radom financiraju tvoje prohtjeve, nerad i gomilu resursa koje pri tome trošiš.. Dakle svi ne možemo živjeti tako, a što su drugi ljudi glupi pa ti tuđu glupost i naivnost koristiš kako bi ti guzi bilo lijepo to je iznimka a ne pravilo..

U svakom slučaju sreća leži u skladnom balansu materijalnog i duhovnog, u balansu nagrade i uloženog rada, u emocionalnom balansu uloženog prema drugima i uzvraćenog prema tebi.. Pri čemu naše osnovne ljudske potereb trebaju biti zadovoljene..

Mnogi slavni ljudi su išli u krasni kurac jer su naprosto imali sve što su ikad mogli poželjeti, zanimljivo je kako se priroda pobrine da izravna stvari...svaki ekstrem se jako brzo sreže...