Emocionalna nezrelost odraslih!

[EmiliaK]

Odkako sam prestala da radim ono sto ti radis puno sam opustenija i sretnija.
Vise mi nije tesko slusati povrsne razgovore iz kojih nista ne naucim. Shvatila sam da ne moram stalno nesto da ucim, niti se mogu kroz to ucenje trajno zastititi od svega sto zivot nosi. Ali pazi, ostani ono sto jesi, njeguj sebe.
Sto se tice muskih suza, imam jednog maleckog djecaka, pametnog i inteligentnog koji skoro svaku vece prije spavanja ima rutual plakanja. ( odkako ga znam takav je)
Ja mislim da se tako oslobadja od stresa i emocionalno raste, jer uvijek tada izadju na vidjelo neka njegova razmisljanja i razocarenje.

[khari]

znači, plakanje kao terapijski učinak...zanimljivo...ali baš svako veče...malo previše Emilia! Nije valjda da se nekad mora i silom tjerati na plač?

[zoki89]

khari kaže:

Da, naučiti vladati emocijama je pravo unjeće. Što je najgore imam osjećaj kao da sam dijete u odraslom formatu. Zaplačem često kad gledam neki film, slušajući glazbu, kada čujem neku tužnu životnu priču(pa i ne mora biti netko blizak),proživljavam patnju drugih na način da mi oduzima dragocjeni mir a ionako pomoći ne mogU. Još sam djete koje se treba školovati po ovom pitanju.I stvarno želim, bar malo više kontrolirati svoje emocije i sazrijeti.

Nema ništa loše u tome što zaplačeš. Tuga je isto emocija u kojoj možemo uživati. Ipak, važno je da si gospodar svojih emocija, a ne njihov sluga. Ako ih ne znaš prekinuti, ili promijeniti, one te lako dovedu do osječaja patnje.

I neboj se - nije upravljanje emocijama veće umiječe od vožnje bicikla. Samo trebaš postati svjesniji i prisutniji u sadašnjem trenutku, te birati svoje misli, a ne dozvoliti da zuje tvojom glavom poput divlje rijeke. Dio mozga zvani hipotalamus stvara peptide odgovorne za emocije, te ih šalje u krvotok. Taj proces uvijek odgovara tvojim mislima.

Postoje i duhovne emocije, ali to je priča za sebe. Npr. ljubav je duhovne prirode, a zaljubljenost fizičke.

khari kaže:

Počeo sam čitati knjigu "Emoc.inteligencija" autora Danijel Goleman, u nadi da će pomoći.

Čitanje knjiga o emocionalnoj inteligenciji može ti mnogo pomoči. Znanje je temelj uspjeha. Samo tako nastavi

khari kaže:

I na samom početku knjige piše slijedeće:

Aristotelov izazov- Svatko se može naljutiti- to je lako. Ali naljutiti se na pravu osobu , do ispravnog stupnja, u pravi trenutak, zbog ispravnog razloga i na ispravan način- to nije lako.
Čini se kao nemoguća misija!
Malo preteško za početak, ali vidjet ćemo.

Lako je kontrolirati svoje emocije. Ipak, da bi učinili ovo što Aristotel kaže trebamo imati i određeno znanje. Potrebno je prvo dobro prosuditi situaciju, a zatim izabrati najbolju emocionalnu reakciju.

[khari]

Ja i dalje molim ljude na ovom forumu koji se bave psihologijom više od mene i znaju više od mene, da mi nešto više kažu o ovoj uspostavljenoj dijagnozi " emotional immaturity?
Tražio sam dosta info o istome ali sve jako šturo. Ne kužim zašto je psiholozi uopće i koriste?...kada me i dalje kao smatraju sposobnim za djelovanje i funkcioniranje u društvu??? Ja sam na regrutacijskom pregledu dobio istu a nakon toga nitko mi ništa nije govorio...što je s takvima??? zar se prepuštaju sebi samima??? nikad me nitko zbog toga nije nigdje uputio na neko liječenje...samo mi to napisala u knjižicu i by, by...testove sam sve položio sa visokim ocjenama ali na ovome sam pao.
Sad kada vraćam film, mislim i sasvim opravdano da mi taj opis stoji, jer je u tom vremenu došlo do eskalacije svih mojih psihičkih i emocionalnih problema što se simptomatiziralo u slijedećem:

-Manjak samopouzdanja i samopoštovanja
-Naglašena euforičnost i promjene raspoloženja
- Anksioznost i neuroza
-Potreba da se u društvu bude u centru pažnje ali nikada da se sa nekim "zdravim i normalnim" sprijateljim...svi isto neki socijalni slučajevi
-Dublja analiza života i ljudi općenito...što je rezultiralo intenzivnim traganjem za smislom života i patnjom ljudi
-Strah od veze sa suprotnim spolom
- Zbunjenost i otuđenost od ljudi.

Na tom pregledu, bio sam posebno euforičan, moćan, zabavljo druge, smijao se...a u sebi uneređen i nesređen i nesiguran i bolan.

Danas kada sam odrastao i radim i u braku...imam sličnih problema kao u tim srednjoškolskim danima, ali u blažem obliku i na drukčiji način.
Nekad više, nekad manje. Ali nekako funkcioniram, mada u stresnim situacijama cijela navedena simptomatika me izroka i obuzme! Tada znam zaplakati i budem u svakakvim jadnim stanjima. Baš zato me zanima nešto više o tome poremećaju ili što već? Možda sam trebao i pod tim inazivom otvoriti temu pa bi bilo više konkretnijih postova.
emotional immaturity!
Zahvalan!

[BlueMoon1]

Zašto se tako čvrsto držiš te dijagnoze..Jesi li svjestan koliko su velike šanse da je psihijatar na tom brzinskom pregledu koji si ti prošao,zapravo pogriješio..
Psihijatrija nije grana medicine koja je savršeno egzaktna u dijagnosticiranju. Mnogim pacijentima je teško postaviti dijagnozu sa nekom 100% sigurnošću. Samo čitajući po forumu vidiš koliko ljudi ima da im prvo postave jedno, pa poslije promjene ili dodaju nešto drugo..
Ponekada se potkradaju pogreške pri postavljanju dijagnoze, u područjima medicine gdje postoje brojni mjerni uređaji, od ct-a, ekg-a, rendgena, testiranja krvi..Ovdje nema nikakvog mjerenja koje bi moglo sa sigurnošću potvrditi tu tvoju dijagnozu. Prema tome držati se za riječ psihologa, koji ti je tu dijagnozu zalijepio na nekom brzinskom testiranju,nema mi baš smisla.
Stvarno bi trebao otići negdje po drugo mišljenje. Razgovarati s psihijatrom koji će te poslušati kako treba. Iskreno sumnjam da će ti itko na forumu reći nešto vezano za ovu tvoju dijagnozu, jer ne vjerujem da je ima puno ljudi..Možda će biti poznata nekome tko se bavi medicinom, iz kakvog starog priručnika, kao riječ koja se više ni ne upotrebljava.. Šalim se malo..
Je si li probao po stranim forumima što naći, ako nema nikakvih iskustava od drugih ljudi na engleskom jeziku, sumnjam da se i tu bude netko javio..

[khari]

BlueMoon1 kaže:

Zašto se tako čvrsto držiš te dijagnoze..Jesi li svjestan koliko su velike šanse da je psihijatar na tom brzinskom pregledu koji si ti prošao,zapravo pogriješio..
Psihijatrija nije grana medicine koja je savršeno egzaktna u dijagnosticiranju. Mnogim pacijentima je teško postaviti dijagnozu sa nekom 100% sigurnošću. Samo čitajući po forumu vidiš koliko ljudi ima da im prvo postave jedno, pa poslije promjene ili dodaju nešto drugo..
Ponekada se potkradaju pogreške pri postavljanju dijagnoze, u područjima medicine gdje postoje brojni mjerni uređaji, od ct-a, ekg-a, rendgena, testiranja krvi..Ovdje nema nikakvog mjerenja koje bi moglo sa sigurnošću potvrditi tu tvoju dijagnozu. Prema tome držati se za riječ psihologa, koji ti je tu dijagnozu zalijepio na nekom brzinskom testiranju,nema mi baš smisla.
Stvarno bi trebao otići negdje po drugo mišljenje. Razgovarati s psihijatrom koji će te poslušati kako treba. Iskreno sumnjam da će ti itko na forumu reći nešto vezano za ovu tvoju dijagnozu, jer ne vjerujem da je ima puno ljudi..Možda će biti poznata nekome tko se bavi medicinom, iz kakvog starog priručnika, kao riječ koja se više ni ne upotrebljava.. Šalim se malo..
Je si li probao po stranim forumima što naći, ako nema nikakvih iskustava od drugih ljudi na engleskom jeziku, sumnjam da se i tu bude netko javio..

A je, u pravu si...samo što je stvar u tome što malo kome više vjerujem od takvih nazovi stručnjaka. Pa mi se ne ide nigdje...(imam jako loša iskustva do sada), pa sam mislio da će bar tu na forumu biti netko sa sličnim iskustvom i malo mi otvoriti oči...tim više što mi ima smisla taj termin psihologa sa mojim ponašanjem...al ok, probat ću sam malo istraživati,negdje dalje se informirati i pomicati granice u sebi...hvala na odgovoru.

[BlueMoon1]

khari kaže:

tim više što mi ima smisla taj termin psihologa sa mojim ponašanjem...al ok, probat ću sam malo istraživati,negdje dalje se informirati i pomicati granice u sebi...hvala na odgovoru.

Moram ovo reći, ali tvoje ponašanje, barem po ovome o čemu pišeš, jednako tako bi se moglo povezati i sa Borderline-om ili nečim drugim. Prema tome, i ako se tebi samom sada čini da se po nekim simptomima savršeno uklapaš u kalup ove bolesti, opet ne mora značiti..

Što se tiče psihijatara, to ti vjerujem..Probaj se raspitati malo više, pronaći preporuke..Vjerujem ipak da ima i onih kvalitetnih.

Radi na sebi kao što si i počeo,to je najvažnije..Sretno!

[alohae]

Mislim da za bilo kakvo samoistraživanje moraš stajati na vlastitim nogama imati stabilan život jer drugačije lako nešto uđe sastrane i pomuti vodu koju pokušavaš umiriti i vidjeti kroz nju.
Psihologija nije baš na čisto sa emocijama jer to je nešto iznimno subjektivno.
I ti ljudi zbog uštede vremena i kvalitetnije dijagnoze rade po patternima. Programer sam i radim po patternima. Samo što ja radim sa strojevima oni sa ljudima pa imamo isti pristup. Ne kažem da je to loše i da nemogu pomoći samo to treba imati na umu.
Što se tiče emocionalen zrelosti, nezrelosti, većinu ljudi koje znam nikad nisu imali prilike funkcionirati van okruženja koji su im roditelji nametnuli. Isto tako nisu niti imali prilike funkcionirati u nekom natjecateljskom okruženju.
Pa otkud su oni onda emocionalni zreli ili nezreli. Kako to znaju.
Jer ne dopuštaju da emocije utječu na njihov svakodnevni život. Koji život? Život u kojem im je netko drugi postavio zidove.
Tako da lako je biti emocionalno nezreo kad svoje zidove sam gradiš.

No recimo nekoliko tvojih problema nisu toliko teški za riješiti ako imaš temelj za rješavanje.
Traži "čistu" komunikaciju bez mislilo se, misli se, pa znaš. Otuđenost u ljudi možeš riješiti da se prepustiš trenutku. Zbunjenost dolazi od toga kad te emocije savladaju ali treba ih odbaciti.
I sad već dolaziš do toga da riješiš gornje problema trebao bi biti emocionalno zrela osoba. Prepuštanje trenutku te odbacivanje emocija.
No mislim da dobar dio ljudi se prepušta emocijama i nema potreba za odbacivanjem emocija.
Isto tako ne traže "čistu" komunikaciju već se retardirano smiju i izbace neki bezvezni komentar koji bi onda trebao "uloviti", ali nema se što za "uloviti".
Danas mi djevojka koja me zna i zna kakav sam bio, vidjeli smo se negdje i pita me kako ide. Kažem polagano. Onda na to odgovori polagano kao magla koja nas okružuje. Ja odgovorim polagano je i zima došla.
Tu je kod nje nastao lagani "tilt" jer je očekivala "tilt" kod mene

Dublja analiza života i ljudi općenito, yeah right, ako mi to donosi pare, što me boli briga..
Strah od veze, negdje je netko ostao tamo gdje nije smio, daleko ispod površine a često čak i netko drugi od onog što svijest misli.

Naglašena euforičnost i promjene raspoloženja
E ovo je problem, to je mislim jedini pravi problem u priči uz nedostatak samopoštovanja.
Bez samopoštovanja ništa ne ide. A za promjene raspoloženja, stvarno neznam, jedino što mogu reći je težiti stabilnosti i ne dopustiti se povesti za time. Probati kontroliti to i staviti to nešto kao instant emociju koja će uskoro biti zaboravljena ili odbačena.

Tako bi nekako sagledao tvoju priču.

[skrava]

Život nije bajka. Svatko od nas ima neke prioritete u životu i podsvjesno planiramo kako da dođemo do cilja, no svatko od nas ima različite prioritete ali toga nismo svijesni. Razlog problema u tvojoj obitelji su bili prerazličiti prioriteti kojih tvoja obitelj nije bila svijesna. Jednostavno to im ne smiješ (više) zamjerati jer i sam imaš prioritete koje drugi ne mogu razumjeti zbog vlastitih prioriteta. Tvoja emocionalna nestabilnost je nastala jer je tvoja obitelj htjela ostvariti svoje prioritete u koje si i ti bio uključen ali s dobrom namjerom i tako si ti svoje prioritete potisnuo (podsvjesno) želeći pomoći svojoj obitelji da ostvare svoje prioritete jer si smatrao da su to i tvoji prioriteti.

No, ljudi stare i nisu više sposobni pomoći ti u ostvarenju tvojih prioriteta. Jedino rješenje je da se sam posvetiš svojim prioritetima i ne oslanjaš se na druge. To je mukotrpan rad koji prouzrokuje depresiju, ali s vremenom prioriteti će se početi ostvarivati i depresija će biti sve manja tj. postat ćeš emocionalno stabilna osoba.
Jedino na takav način ćeš moći ostvariti svoje prioritete a time i prioritete svoje obitelji kojima ne treba puno da budu sretni jer ima treba samo da ti ostvariš svoje prioritete.

I jedino važno što trebaš upamtiti je da svoje prioritete ne smiješ ostvarivati preko svoje obitelji nego ih moraš ostvariti sam bez ičije pomoći, a kao što sam rekao tada ćeš ostvariti sve ono što želiš samo obrnutim putem od dosadašnjeg puta. To ti je ulog za emocionalnu stabilnost u sadašnjosti i u budućnosti, a i spoznaja da svoje prioritete ne smiješ u budućnosti ostvarivati preko svog životnog suputnika i svojih potomaka. No i tu će biti problema jer će tvoj životni suputnik također htjeti svoje prioritete rješavati preko tebe i preko potomaka. No i to je rješivo jer ćeš samostalnim rješavanjem svojih prioriteta učiniti upravo to da ćeš rješiti i dio prioriteta životnog suputnika. To će automatski smanjiti potrebu (koja će uvijek postojati) za rješavanje prioriteta preko svojih potomaka.

Naravno idealno nikada neće biti i problema će uvijek biti, ali to je upravo zato jer je svaki čovjek različit i njegova razmišljanja o prioritetima nikada neće biti pretočena u riječi jer to dovodi do toga da tuđe prioritete okrećemo u korist svojih prioriteta. Svako iznošenje svojih prioriteta onemogućava nas da ostvarimo svoje prioritete, a jedino ostvarivanjem svojih prioriteta možemo usrećiti druge.

Zabluda je da su duše povezane, nisu. Zato zaboravi na to da se prioriteti mogu zajednički rješavati. Sve je suživot i zato uživaj u svojim ostvarenim prioritetima i dopusti drugima da ostvaruju svoje prioritete, ali se ne miješaj u njihove prioritete.
Tako ćeš uživati u svojim ostvarenim prioritetima a isto tako i u ostvarenim prioritetima životnog suputnika i ostvarenim prioritetima potomaka, bez nepotrebne ljubomore. Svatko ima pravo na svoje prioritete i upravo ta sloboda naziva se ljubav.

Jedino tako ti život može biti bajka.

[khari]

skrava kaže:

Život nije bajka. Svatko od nas ima neke prioritete u životu i podsvjesno planiramo kako da dođemo do cilja, no svatko od nas ima različite prioritete ali toga nismo svijesni. Razlog problema u tvojoj obitelji su bili prerazličiti prioriteti kojih tvoja obitelj nije bila svijesna. Jednostavno to im ne smiješ (više) zamjerati jer i sam imaš prioritete koje drugi ne mogu razumjeti zbog vlastitih prioriteta. Tvoja emocionalna nestabilnost je nastala jer je tvoja obitelj htjela ostvariti svoje prioritete u koje si i ti bio uključen ali s dobrom namjerom i tako si ti svoje prioritete potisnuo (podsvjesno) želeći pomoći svojoj obitelji da ostvare svoje prioritete jer si smatrao da su to i tvoji prioriteti.

No, ljudi stare i nisu više sposobni pomoći ti u ostvarenju tvojih prioriteta. Jedino rješenje je da se sam posvetiš svojim prioritetima i ne oslanjaš se na druge. To je mukotrpan rad koji prouzrokuje depresiju, ali s vremenom prioriteti će se početi ostvarivati i depresija će biti sve manja tj. postat ćeš emocionalno stabilna osoba.
Jedino na takav način ćeš moći ostvariti svoje prioritete a time i prioritete svoje obitelji kojima ne treba puno da budu sretni jer ima treba samo da ti ostvariš svoje prioritete.

I jedino važno što trebaš upamtiti je da svoje prioritete ne smiješ ostvarivati preko svoje obitelji nego ih moraš ostvariti sam bez ičije pomoći, a kao što sam rekao tada ćeš ostvariti sve ono što želiš samo obrnutim putem od dosadašnjeg puta. To ti je ulog za emocionalnu stabilnost u sadašnjosti i u budućnosti, a i spoznaja da svoje prioritete ne smiješ u budućnosti ostvarivati preko svog životnog suputnika i svojih potomaka. No i tu će biti problema jer će tvoj životni suputnik također htjeti svoje prioritete rješavati preko tebe i preko potomaka. No i to je rješivo jer ćeš samostalnim rješavanjem svojih prioriteta učiniti upravo to da ćeš rješiti i dio prioriteta životnog suputnika. To će automatski smanjiti potrebu (koja će uvijek postojati) za rješavanje prioriteta preko svojih potomaka.

Naravno idealno nikada neće biti i problema će uvijek biti, ali to je upravo zato jer je svaki čovjek različit i njegova razmišljanja o prioritetima nikada neće biti pretočena u riječi jer to dovodi do toga da tuđe prioritete okrećemo u korist svojih prioriteta. Svako iznošenje svojih prioriteta onemogućava nas da ostvarimo svoje prioritete, a jedino ostvarivanjem svojih prioriteta možemo usrećiti druge.

Zabluda je da su duše povezane, nisu. Zato zaboravi na to da se prioriteti mogu zajednički rješavati. Sve je suživot i zato uživaj u svojim ostvarenim prioritetima i dopusti drugima da ostvaruju svoje prioritete, ali se ne miješaj u njihove prioritete.
Tako ćeš uživati u svojim ostvarenim prioritetima a isto tako i u ostvarenim prioritetima životnog suputnika i ostvarenim prioritetima potomaka, bez nepotrebne ljubomore. Svatko ima pravo na svoje prioritete i upravo ta sloboda naziva se ljubav.

Jedino tako ti život može biti bajka.

...a uuuuuuu....a možda bi bilo jednostavnije eutanizirati se, nego se početi ponašati po ovom obrascu "prioriteta"...???

[skrava]

khari kaže:

...a uuuuuuu....a možda bi bilo jednostavnije eutanizirati se, nego se početi ponašati po ovom obrascu "prioriteta"...???

Što pitaš onda? Eutaniziraj se ako ti je jednostavnije.

[khari]

Evo, baš sam u knjizi "Emocionalna inteligencija" autora Golemana, pročitao da psihologija po pitanju emocija i e.inteligencije najmanje toga zna, a baš ista, najveću ulogu ima za normalno funkcioniranje psihe čovjeka. Nedovoljno istraženo.
Mislim da bi ovakva jedna higijena emocija svima dobro koristila...zaslužuje veću pozornost i u školi-faksu, zdravstvu, obitelji. Kamo sreće da su me učili od malena više o ovim stvarima a ne "samo ti uči za školu i budi dobar"!...svi smo preskočili jako bitno gradivo za život. Možda i najbitnije.
Goleman je dobro ustvrdio da je emoc.inteligencija važnija od IQ-a.

[alohae]

khari kaže:

Goleman je dobro ustvrdio da je emoc.inteligencija važnija od IQ-a.

Ovo sam i ja negdje pročitao, samo kvaliteta izvora upitna.
I da ljudi često kad nemogu objasniti nečiju inteligenciju (kroz neke formalne kriterije) ispale on je emocionalno inteligentan

Problem je u subjektivnosti a i problem je što društvo (poslodavci) ne traži takve pojedince, pa nema niti potrebe za istraživanjem u tom smjeru.

Mislim da je bio jedan film o propasti wall streeta, ove zadnje krize i bio je sastanak upravnog odbora.
I neki stručnjak je pokušao objasniti "svojim" jezikom situaciju koja dovodi do sloma a njemu "šef" odgovori na to, nezanimaju me detalji, nezanima me matematika.
Moj posao je učiniti ljude iznad mene sretnim, vaš posao su brojevi.
Recite mi posljedice.
To je vjerovatno profil emocionalnog inteligentnog menađera a njega izbaci sustav kroz različite druge kriterije ne njegove emocionalne inteligencije.

[BlueMoon1]

khari kaže:

Evo, baš sam u knjizi "Emocionalna inteligencija" autora Golemana, pročitao da psihologija po pitanju emocija i e.inteligencije najmanje toga zna, a baš ista, najveću ulogu ima za normalno funkcioniranje psihe čovjeka. Nedovoljno istraženo.
Mislim da bi ovakva jedna higijena emocija svima dobro koristila...zaslužuje veću pozornost i u školi-faksu, zdravstvu, obitelji. Kamo sreće da su me učili od malena više o ovim stvarima a ne "samo ti uči za školu i budi dobar"!...svi smo preskočili jako bitno gradivo za život. Možda i najbitnije.
Goleman je dobro ustvrdio da je emoc.inteligencija važnija od IQ-a.

Da kad pogledaš kakve se sve nepotrebne stvari uči u školi, a neke veoma bitne za život, potpuno zanemaruje..
Valjda će doći jednom dan kada će i ovakve stvari biti uvedene..Evo, krenulo se je bar s zdravstvenim odgojem..Istina, to nema veze s svim ovim, ali i to jedan primjer nečega s čime je važno upoznati svako dijete, a što se dugo vremena nije smatralo osobito bitnim...
Žalosno je što čak ni danas mnogi ljudi nisu svjesni važnosti emocija, a samim time ni toga koliko je neophodno raditi na razvoju vlastite emocionalne inteligencije, za svakog pojedinca..
Koliko zapravo naše emocije utječu na fizičko zdravlje..
Koliko edukacija o istim, može utjecati na ljude, da jednog dana budu bolji roditelji nego što su to bili njihovi vlastiti..
Znanje može spriječiti mnoge loše stvari, a isto tako i potaknuti ljude da rade one dobre...
Vidim da se i tebi sviđa knjiga od D.Golemana..

[alohae]

BlueMoon1 kaže:

Da kad pogledaš kakve se sve nepotrebne stvari uči u školi, a neke veoma bitne za život, potpuno zanemaruje..
Valjda će doći jednom dan kada će i ovakve stvari biti uvedene..Evo, krenulo se je bar s zdravstvenim odgojem..Istina, to nema veze s svim ovim, ali i to jedan primjer nečega s čime je važno upoznati svako dijete, a što se dugo vremena nije smatralo osobito bitnim...
Žalosno je što čak ni danas mnogi ljudi nisu svjesni važnosti emocija, a samim time ni toga koliko je neophodno raditi na razvoju vlastite emocionalne inteligencije, za svakog pojedinca..
Koliko zapravo naše emocije utječu na fizičko zdravlje..
Koliko edukacija o istim, može utjecati na ljude, da jednog dana budu bolji roditelji nego što su to bili njihovi vlastiti..
Znanje može spriječiti mnoge loše stvari, a isto tako i potaknuti ljude da rade one dobre...
Vidim da se i tebi sviđa knjiga od D.Golemana..

A mislim da je najveći problem u kulturi koje svaku emociju sreže u startu.
Nije tvoje da se emocionalno uzdižeš, upoznaš.
Tvoje je...Sjedi, jedi

[BlueMoon1]

alohae kaže:

A mislim da je najveći problem u kulturi koje svaku emociju sreže u startu.
Nije tvoje da se emocionalno uzdižeš, upoznaš.
Tvoje je...Sjedi, jedi

Nažalost, i to što kažeš je velika istina..
a ja valjda još uvijek gajim neke utopijske ideje o svijetu i životu, nikako da shvatim..
Postignut je ogroman napredak u tehnologiji, u medicini, ipak mislim da će za ovo duhovno i emocionalno trebati proći još puno vremena....
Ovakvo stanje, na neki način upravo i pogoduje vladajućim elitama..

[khari]

BlueMoon1 kaže:

Nažalost, i to što kažeš je velika istina..
a ja valjda još uvijek gajim neke utopijske ideje o svijetu i životu, nikako da shvatim..
Postignut je ogroman napredak u tehnologiji, u medicini, ipak mislim da će za ovo duhovno i emocionalno trebati proći još puno vremena....
Ovakvo stanje, na neki način upravo i pogoduje vladajućim elitama..

Da, ali vidim, polako se budi svijest ljudi...sve više...uviđaju ljudi da materijalizam guši i porobljava,iluzija, ništa više.
Nego, mene u zadnje vrijeme više zabrinjava to kako brz životni tempo- prolaznost vremena utječe na naše kognitivne sposobnosti, našu psihu, općenito??
Pa, u razgovoru sa mnogima, zaključih, da svima nekako brzo prođe dan, tjedan, mjesec, godina...sve se nešt furiozno odvija...kao da je vrijeme prije nekako sporije teklo??? jel to neki neistraženi fenomen ??...tu smo mi na udaru, zato i jesmo sve više izloženi bolestima i smetnjama...svih oblika...rekao bih da živimo u vremenu psihičkih i emocionalnih smetnji...koje melju i satiru, nemir i stres postaju neizbježna svakodnevica, pošast suvremenog doba! Pa ti onda budi normalan!!! ...nema opuštanja!

[BlueMoon1]

khari kaže:

Da, ali vidim, polako se budi svijest ljudi...sve više...uviđaju ljudi da materijalizam guši i porobljava,iluzija, ništa više.
Nego, mene u zadnje vrijeme više zabrinjava to kako brz životni tempo- prolaznost vremena utječe na naše kognitivne sposobnosti, našu psihu, općenito??
Pa, u razgovoru sa mnogima, zaključih, da svima nekako brzo prođe dan, tjedan, mjesec, godina...sve se nešt furiozno odvija...kao da je vrijeme prije nekako sporije teklo??? jel to neki neistraženi fenomen ??...tu smo mi na udaru, zato i jesmo sve više izloženi bolestima i smetnjama...svih oblika...rekao bih da živimo u vremenu psihičkih i emocionalnih smetnji...koje melju i satiru, nemir i stres postaju neizbježna svakodnevica, pošast suvremenog doba! Pa ti onda budi normalan!!! ...nema opuštanja!

Ovo si baš dobro primjetio..Pitanje je dokle to može tako ići. Nažalost naše društvo, cijeli sistem je sve bolesniji. Broj psihičkih bolesnika u svijetu svake se godine također sve više povećava, što je zapravo samo posljedica svega ovog..Mogu li tako stvari ići u nedogled, hoće li za nekih 50, 70 godina pola ljuske populacije biti na Prozacu, Xanaxu i sličnom..Vjerujem da je i takvo što moguće..
Sreća u nesreći je da ipak postoji sve veći broj pojedinaca koji postaju svjesniji, a time mogu utjecati i na druge oko sebe..

[khari]

Ne znam, može li netko stručno objasniti taj fenomen, brzog prolaska vremena...kako to, pa i prije je dan trajao 24 sata??? Vrtoglavo furi preko nas i stvara stalan osjećaj manjka vremena? Stresnije se živi, zbog x razloga, to mi je jasno, ali kako pripremiti naše tijelo na takav tempo? Zato i jesmo manje strpljiviji, napetiji, osjetljiviji...tehnologija nas je totalno unazadila!

[alohae]

khari kaže:

Ne znam, može li netko stručno objasniti taj fenomen, brzog prolaska vremena...kako to, pa i prije je dan trajao 24 sata??? Vrtoglavo furi preko nas i stvara stalan osjećaj manjka vremena? Stresnije se živi, zbog x razloga, to mi je jasno, ali kako pripremiti naše tijelo na takav tempo? Zato i jesmo manje strpljiviji, napetiji, osjetljiviji...tehnologija nas je totalno unazadila!

Fizičari možda imaju odgovor. Gledao sam dokumentarac na discovery u vezi vremena i jedan fizičar se dotako teme bržeg prolaska vremena kroz godine.
Doživljavaj vremena je prije svega subjektivan iako imamo mjerne jedinice koje vrijeme svode na objektivnost.

Čim više starimo tim nam vrijeme brže prolazi zbog iskustva.
Mozak više ne procesuira brdo inforamacija kod ponavljajućeg eventa, već samo procesuira ono što mu treba. I time dolazi do doživljaja bržeg protoka vremena.
Tako su barem objasnili.
Recimo za test pogledaj isti film dva puta, prvi put zapiši koliko je vremena prošlo, te ga pogledaj drugi put i onda zapiši koliko je vremena prošlo.
No važno je da imaš interesa u film. Django od Tarantina recimo

Sa druge strane opet vrijeme može subjektivno usporiti.
Recimo ako putuješ na jednoličnoj autocesti, ništa se ne događa, subjektivni dojam vremena će biti iznimno spor.
Ne sjećam se kako su to objasnili no mislim da je bilo zbog jednoličnosti, mozak ne radi ništa i vrijeme za njega stoji.

Neznam, to je koliko se sjećam u magli ali uglavnom na ovu temu su se zabavljali i fizičari.
Mislim da discovery bio a serija se bavila što je to vrijeme.

Fizičar je otišao toliko daleko da je probao šizofreniju objasniti krivom percepcijom vremena.
Odnosno da mozak ne doživljava vrijeme linijski. I uz to je ponudio i jedan jednostavni experiment u kojem je dokazao da i "zdrav mozak" može imati problema sa linijskim doživljajem vremena.

A eksperiment je bio jednostavn repetirajuće ponavljajuće akcije sa istim redosljedom, u jednom trenutku se zamjeni redosljed izvršavanja ali čovjek to ne primjeti, za njega je redosljed izvršavanja ostao isti.

BlueMoon1 kaže:

Ovo si baš dobro primjetio..Pitanje je dokle to može tako ići. Nažalost naše društvo, cijeli sistem je sve bolesniji. Broj psihičkih bolesnika u svijetu svake se godine također sve više povećava, što je zapravo samo posljedica svega ovog..Mogu li tako stvari ići u nedogled, hoće li za nekih 50, 70 godina pola ljuske populacije biti na Prozacu, Xanaxu i sličnom..Vjerujem da je i takvo što moguće..
Sreća u nesreći je da ipak postoji sve veći broj pojedinaca koji postaju svjesniji, a time mogu utjecati i na druge oko sebe..

Veliki napredak postignut danas više ljudi imaju mogučnosti postavljati pitanje zašto, istraživati samog sebe dok su jučer ili prekjučer bili isključivo vođeni mišlju kako preživjeti.