Natrag   Forum.hr > Društvo > Povijest > Domovinski rat

Domovinski rat Domovinski rat bez politike

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 12.01.2008., 16:48   #21
...

Quote:
musmulja kaže: Pogledaj post
DEMON

1.Mozda je ovdje istina da zahvalnica nebi trebala biti znacajna u slucaju Bugojna , a i da bi to ne mjenja pricu ,jer vi se ne znate zahvaliti ni za mnogo vece stvari od Bugojna. ( o Bugojnu cu pricati neki drugi put)

2.haha "KOLIKO JE MENI POZNATO".Druze moj tebi ocito ovdje nije mnogo stosta poznato.Stalno navodis citat "POSLALI SU IH OKOLO".Pa de do vraga reci vec jednom kudam okolo???Posto vidim da na veliku zalost malo znas o tome ja cu ti ispricati kako je zapravo tekao put 7.korpusa prema Sanskom Mostu.
Kako je i dobro poznato general 7.korpusa Mehmed Alagic je rodom iz Sanskog Mosta.Kroz citav rat je cesto spominjao recenicu "Sve bih dao da moje rodno mjesto nije pod cetnickom rukom".Kada su se stvorile odlicne prilike za oslobodjene Sanskog Mosta ,zajedno sa 5.korpusom odlucuje da ucestvuje u njegovom oslobadjanu.Dana 19.9.1995 general Mehmed Alagic naredjuje mars u pravcu Bosanski Petrovac 17.krajiskoj brigadi.Obzirom da se put marsa nije svidio HVO Alagic za ucesce u operaciji "SANA95" angazuje cak 8000 boraca te 125 motornih vozila.Kolona 7.korpusa (17.krajiska) je krenula pravac Travnik – Novi Travnik – Bugojno – Kupres – LIVNO – BOSANSKO GRAHOVO – Bosanski Petrovac.I pored zastoja kod Kupresa i Drvara kolona uspjeva doci sljedeceg dana u Bosanski Petrovac.Jel to bio taj tvoj famozni put okolo???Ja sam siguran da nije!!!

3.Izvini druz al' ja sam onda skroz ne upucen u ucesce ARBIH u "Zapadnoj Hercegovini".Ja stvarno ne znam otkud tebi da je ARBIH pokusavala stvoriti koridor prema Bihacu i uopste da je napala navedene gradove.Mozda je cak i bilo nekih sitnih pokusaja od strane pojedinaca.Ali za takav tezak rejon sigurno komanda nije naredila neku bitnu akciju.Meni je jedino poznata "oslobodilacka" akcija ARBIH u Hercegovini pod nazivom "NERETVA93" koja je na zalost morala prekinut zbog greske pojedinih boraca ARBIH.(ubistvo hrvatskih civila).Sto se desavalo oko Konjica ,Jablanice i Mostara su bile "odbrambene" akcije.Ja bih te molio da mi posaljes neke dokaze o "pokusaju" pravljenja koridora ka Bihacu i napadu na navedene gradove.

SNOWBALL

A dobro prijatelju ti si ucestvovao u tome pa samim tim' vise i znas o tome.Ja sam ovo iznjeo na osnovu papira koje sam imao dan nakon oslobodjenja Kupresa.U kojoj si ti brigadi bio???

Uz Bugojno.

Za zahvalu se obrati mojoj prijateljici i njenoj obitelji. Bila 2-3 godine u hotelu u Makarskoj, a sad se kao skrasili...



Uz put okolo...

Trebao bi znati da Alagiću nisu dali prema Jajcu, nego su ga sproveli do sanskog Mosta... Kako to znam? Od armijaša... ne iz Sanskog mosta nego iz Banja Luke i Kotor Varoši... oni naime plaču jerbo tvrde da bi Alagić bio došao do Banja Luke sa jedne strane, a Atif sa druge, iako mi je to malo nategnuto... a slične priče sam čuo i od svojih rođaka koji su ratovali po Bosni, ono da su armijaši htjeli da ih se pusti preko Jajca da krenu u susret 5. korpusu...

Zapitaj se kad je palo Jajce, kad je pao Donji Vakuf... onda pokušaj odgonetnuti zašto nije komunikacija Bihać-Jajce stavljena pod kontrolu još tad, odnosno zašto se 5. i 7. korpus nisu spojili u Ključu, a ovi mi kažu da su to mogli napraviti samo da ih se pustilo... a onda kad već znaš kad je Alagić naredio da se ide u Sanski Most, zapitaj se zašto je to napravio tad, ono "pod mus"... što je bilo tad na Uni...


Uz Glamoč i Grahovo...

E jeb ga, očito te malo jebe brzina shvaćanja onog što piše u postovima. HV je od 1994. derao po Livanjskom polju i pravio osnovu sa napad na tzv. Krajinu, a u isto vrijeme se pričalo da se probija koridor ka Bihaću...
demon is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.01.2008., 20:56   #22
Quote:
demon kaže: Pogledaj post
oni naime plaču jerbo tvrde da bi Alagić bio došao do Banja Luke sa jedne strane, a Atif sa druge, iako mi je to malo nategnuto...
Kako se rat zaboravlja, zaboravljaju se i tadašnje realnosti. I valjaju se svakakve teorije. To ne da je nategnuto, nego nemoguće. Držali su Vlašić, mogli su isto tako preko Skendera prema Banja Luci, a nisu. Jer ABiH u zapadnoj Bosni tada nije imala toliko snage da sama ide na Srbe i napreduje. Vidjeti, na primjer, pod "neuspjeli pokušaji oslobađanja Donjeg Vakufa i Demirovca".
Manaslu11 is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.01.2008., 19:50   #23
Quote:
Michael Collins kaže: Pogledaj post
Zanimaju me pojedinost o posljednjim borbama u BiH 95',pogotovo o zauzimanju Mkonjić Grada, koji je kasnije zamijnjen za okupirane djelove Sarajeva, što nam Bošnjaci nikada nisi ni zahvalili,a ni priznali...

Mene dakako više zanimaju same borbe, nego poratna trgovina teritorijima, pogotovo ako ima na forumu tko je sudjelovao...
JA SAM BIO,PITAj zima 94 gadnon.ajgore hladnoća,onda stalni artiljeriski napadi,nekoliko pješaćkih.pa 5.5 1995g.pa napad na grahovo prvi dan žestoko poslje ide.oluja šala,mliništa žestoko,drvar(budala nisam obišao ništa izww2) u rezervi,šipovo u rezervi , manjaća(mrkonjič)žestoko i tu kraj.ako zanima koga detaljnije odgovorim.

Zadnje uređivanje siniša : 15.01.2008. at 23:53.
siniša is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.01.2008., 13:56   #24
Quote:
siniša kaže: Pogledaj post
JA SAM BIO,PITAj zima 94 gadnon.ajgore hladnoća,onda stalni artiljeriski napadi,nekoliko pješaćkih.pa 5.5 1995g.pa napad na grahovo prvi dan žestoko poslje ide.oluja šala,mliništa žestoko,drvar(budala nisam obišao ništa izww2) u rezervi,šipovo u rezervi , manjaća(mrkonjič)žestoko i tu kraj.ako zanima koga detaljnije odgovorim.
Gdje su Srbi pružali nsjveći otpor od navedenih krajeva?
I zanimaju me pojedinost o zauzimanju Mrkonjića?
Hvala
__________________
.
Michael Collins is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.01.2008., 17:36   #25
Quote:
Michael Collins kaže: Pogledaj post
Gdje su Srbi pružali nsjveći otpor od navedenih krajeva?
I zanimaju me pojedinost o zauzimanju Mrkonjića?
Hvala
baš u tom napadu.ja sam krenio iz šipova sa kamionom i negdje oko 2 ujutro sno stali i ćekali,došao je jedan kamion pun vojnika koji su tek došli kod nas sa obuke.sve mladi i bez iskustva.krečemo dalje i kod linije hvo ćekamo da se razdani.međutim ujutro je bila magla pa čekamo.oko 9.30 krećemo polako naprijed i približavamo se njihovoj liniji koja je bila oko 300 m daleko od linije hvo.ispred njihovih položaja opet ćekamo i slušamo neprijatelja koji popravlja zemunicu.ujednom trenutku otvorila se vatra nama s desna i na motorolu dobivamo signal za napad.mi krečemo i dolazi do bliske borbe i mi imamo puno ranjenih i nekoliko mrtvih međutim neprijatej isto ima mrtvih i povlači se međutim odjedanput po nama padaju granate iz svih artiljeriskih sretstava i zbog dodatnih ranjavanja mi se povlaćimo oko200 m.dio izvlači ranjene, dio drži stražu i nosi municiju.u trenutku na nas se otvara žestoka vatra iz piješaćkog naoružanja ali mi ih odbijamo i opet imamo ranjenih.poslje njihovog protunapada nas izvlaće iz borbe i šalju na drugi pravac.dok smo mi piješačili dobivamo obavijest da su naši tenkovi probili liniju i mi požurujeno.kad smo došli vidimo jedan tenk stoji mi pitamo kako je a,tenkista kaže da je četnik istrčo i puko iz nečeg i otepo pam .na njihovoj liniji čekamo odmaramo se i dobivamo novu municiju. krečemo u progon i u 3 iduča dana uz povremene okršaje slabijeg inteziteta hodamo i malo se vozimo na tenku.zaustavljamo se na brdu mala manjača i prelazimo u obranu na brzu ruku.mijenja nas jedna jedinica hvo mislim 2 gbr hvo.u poćetku napada moja jedinica je brojala pedesetak ljudi od toga oko 25 što mrtvih što ranjenih.bilo je da je jedan naš bio lakše ranjen ali dok se sam vraćo iza krivo je skrenio i opet bio ranjen,i ostao sam protiv svih taj ćovijek se pokazao kao jedan od največih heroja .domovinskog rata.

Zadnje uređivanje siniša : 16.01.2008. at 19:26.
siniša is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.01.2008., 19:16   #26
MLINIŠTA.satnija sa atobusom stiže u glamoć gdje ispred neke kuće izlazimo i tu se odmaramo,nakon nekog vremena po nas dolaze kamioni i mi se vozimo oko dva sata,izlazimo kod nekih čobanskih kučica od drveta u sred ničega imao sam dojam da sam stvarno bogu iza nogu.tu se odmaramo,uređujemo oružje i opremu,tu ostajemo do 2 ujutro kad krečemo u akciju.opet se vozimo kamionom i dolazimo na odredište odakle krečemo prema liniji koju drži hvo tu čekamo da se razdani kod nekog sela od nekoliko kuća.kad se razdanilo mi krećemo preko jedne čistine široke oko 150m prema položajima neprijatelja lagano trčeći razvijeni u liniju,ulazimo u šumu i oprezno idemo naprijed ujednom trenutku na nas se otvara vatra iz automatskog oružja mi uzvračamo i prebacujemo se naizmjence ja i prvi ljevo i desno od mene(ostale uopče zbog gustog rastinja nisam ni vidio)otvarajuči vatru po neprijatelju.no oni sa kratke udaljenosti pucaju po nama i viču da nam jebu mater ustašku i da se predamo mi smo vidli odakle pucaju i pucamo po rovu onda čujemo samo rječ IDEMO mi krečemo i i oni se povlače i ostavljaju svoje mrtve,na njihovom rovu razgledavamo šta imju i slušamo njhov radio i čekamo kontranapad.tu je bilo naš 2 mrtva a nesječam se jel neko bio ranjen njihovih 4 mrtva.mi krečemo dalje u gonjenje međutim oni nekih 300 m dalje opet otvaraju vatru po nama i mi se povlaćimo malo nazad.tu držeči stražu i nočimo ja postavljam ljude po naredbi zapovjednika jedan dio u polukrug i idm odmorit na svoje mjesto u rasporedu.tu nam zapovjednik kaže da je satnija odsječena i da nemamo kontakt sa drugima i daćemo vjerovatno tu ostat do jutra.negdje u noči nama desno i iza nas oko 50-100m ide kolona ruši šumu i svim glasom pjevaju oj kozaro(onu partizansku)mi šutimo i neotvaramo vatru.malo kasnije idu kroz šumu točno na nas i nas trojica bacamo bombe i oni uz jauke bježe.mi opet sjedimo i šutimo onda opet se ruši šuma i opet idu njih par .ja ćekam da čovjek koji je tamo postavljen poćne pucat ali ništa ja u tom trenu pomislim dobro naši su,i odjednom čujem pucnjavu,pomislio sam sad smo se među sobom pobili.zovem one koji su bili tamo i pitam šta je,odgovorišemi ništa sve ok.sjednem i opet šutimo i čekamo jutro.kad se razdanilo mi gledamo mrtve neprijateljske vojnike od nočas.kaže zapovijednik da sa položaja hvo dolaze izviđači.kad su došli mi opet krečemo prema njima,polako kroz šumu idolazimo do šumskog puta itu čekamo.odjednom otvaraju njih par valjda zaostalih vatru po nama i mi ih rješavamo.malo kasnije nailazi kamion,i njega rješavamo.onda nam javljaju da možemo dalje.opet gonjenje po bosanskim brdima.ne nailazimo ninakakav otpor polako napredujemo i opet se usred šume pripremamo nočit.zbog besputice naši nam nemogu donjet vode,a od konzervi još jače žedni.ujutro .ujutro idemo ko krave u blatnu baru piti vode.krečemo dalje po šumi i sastajemo se sa drugim satnijama(naravno prvo sno tražili vode) i opet čekamo,krečemo malo naprijed i tu zauzimamo položaje.zapovijednik kaže da smo mi svoje napravili i da čekamo smijenu,ostajemo još jednu noć uređujuči zaklone i spremni na njihov protunapad.ujutro dolazi grupa ljudi i mjenja nas na položaju,ja pitam jednog ko su on kaže hvo iz busovače.nemogu točno naves gdje se to sve odvijalo jer neznam ali smo mi tu akciju zvali mlinište.
siniša is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.01.2008., 12:57   #27
GRAHOVO.

mi sa kamionima krečemo iz baze na teren, vozimo se skoro cijelu noč i dio jutra, opet izlazimo bogu iza nogu, prava travnata i kamena pustinja. tu idučih desetak dana satnija se nalazi u rezervi bojne. tu imamo obuku, povremena izviđanja (ja nisam išao jer sam prije toga u jednoj borbi teško ranjen pa sam friško još slabo pokretan na vlastiti zahtjev prekinjo bolovanje i vrati se u svoju postrojbu), negdje nakon 8-9 dana počinjemo svako jutro dobivat uzbune da če neprijatelj krenit na nas i da obavezno nosimo maske. međutim mi redovno odlazimo na smjenu zamjenit satniju koja sad umjesto nas ide u rezervu. mi povremeno trpimo jače topničke napade i imamo jednog ranjenog (nije htio otič sa položaja a bio dobio po stomaku, hrabar vojnik) cjeli dan osmatramo sa svog položaja, povremeno pucaju i naši tenkovi koji su u našem rasporedu. pred jutro ide kolona naših vojnika prema našem položaju, ista ona satnija koju smo zamijenili i kroz nas idu u napad malo kasnije oni pokušavaju riješit neprijatelja na prepad ali im neuspijeva i počinje topnička priprema. prizor djelovanja topničke vatre po neprijatelju u zoru je stvarno nezaboravan. opet pokušavaju probit, ali ne ide, kreču i naši tenkovi mi gledamo to sve sa našeg položaja i slušamo na motorolu razgovore.

onda dolazi zapovijed da i mi krečemo, mi brzo hodamo prema objektu napada u pomoć našima nailazimo na vatru i spajamo se sa satnijom i idemo ljevo od njih. tu nailazimo na jaku pješačku vatru po nama i probijamo se prema njima puzeči i otvarajuči vatru po njima. borba se vodila na velikoj blizini i oni polako smanjuju paljbu i počinju povlačenje. mi smo to osijetili i još jače pritisli, međutim dio naše satnije pokriva naš vbr ali ipak niko nije nastrado (pakao). izlazimo na njihov položaj i prvo što sam vidio gomila krvavih zavoja ali nigdje nikog. ni mrtvi ni ranjeni. ništa,mi se pripremamo za protunapad ali ništa. idemo nekih 100m ispred i tu se spremamo nočit. noč protiće mirno. ujutro moj vod (8 ljudi) dobiva zadaču da se spojimo sa susjednom postrojbom, mi krečemo ali upadamo u pp minsko polje (skužili jer je jedan potego žicu ali nije puklo) kad smo bolje pogledali a ono potezne svuda, mi polako s noge na nogu otkud smo i došli. javljamo da je put zapriječen i dobivamo novu zapovijed da krenemo uporedo sa ostalim vodovima. povremeno smo nailazili na razne ostatke neprijateljske tehnike ali ninakakav otpor.

sastajemo se sa satnijom i napadamo jednu čuku ali oni odma bježe, odma krečemo dalje i nakon nekog vremena nailazimo na rovove, bunkere ali sve prazno i mi idemo dalje po brdima (stvarno su me noge bolile). na jednom mjestu stajemo i tu dolazi hrana, voda, streljivo a povređeni idu u pozadinu. ostajemo tu i uređujemo položaje za obranu na brzu ruku. cijelu noč nedogađa se ništa. ujutro odjednom neka strka idu dva čovijeka i nose karnister i viču jel imamo vode. mi ih zarobljavamo i oni govore da in je tenk t-72 odmatu nekih 200metara ispred. zapovijednik šalje dio satnije i mi zarobljavamo tenk. idemo dalje po brdima i dolima bez ikakvog otpora i još jednu noč spavamo i opet obrana na brzu ruku. ujutro opet krečemo i u jednoj doli se spajamo sa tenkovima i svi skupa idemo kroz sela ljevo od ceste livno - grahovo prema grahovu. nailazimo na slab otpor i polako napredujemo od kuče do kuče, naši tenkovi su u našem rasporedu i pružaju nam podršku, neprijatelj povremeno nekad jače nekad slabije otvara vatru po nama ali mi nestajemo, (tu dok san pretrčavo jedan put skoro me zgazi tenk). ulazimo u mjesto bez borbe ko narodni heroji ali nitko ne otvara paljbu i mi zauzimamo položaje oko nekih zgrada i čekamo. nakon nekog vremena mi dobivamo zapovijed da idemo u rezervu u obližnje selo kroz koje smo prije prošli. idučih dana izmjenjujemo se na položaju prema kninu. ali to je priča za sebe.
siniša is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.01.2008., 13:14   #28
Siniša, usporedi ova dva tvoja zadnja posta. Drugi sam ja tek toliko malo preuredio. Vjerujem da si tek nov u pisanju, ali probaj uhvatiti naviku da lupiš razmak poslije točke, da lupiš razmak i poslije zareza. Pa i ponegdje su ti dvije do tri rečenice spojene u jednu. Sve je to bez znakova i razmaka nemoguće čitati, pogotovo ako je tekst duži. Ovo govorim da svima bude lakše čitati tvoje tekstove. Nisam mijenjao tekst, samo sam napravio ovo što sam napisao. Vidjet ćeš i sam koliko je tako preglednije, pa kad pišeš, probaj tako raditi.

Imaš sve više upisa ovdje, pa neka svima bude lakše čitati tvoje tekstove.
__________________
Wollt ihr den totalen Krieg? Ihr werdet totalen Krieg haben.
Scotsman is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.01.2008., 13:45   #29
Quote:
Scotsman kaže: Pogledaj post
Siniša, usporedi ova dva tvoja zadnja posta. Drugi sam ja tek toliko malo preuredio. Vjerujem da si tek nov u pisanju, ali probaj uhvatiti naviku da lupiš razmak poslije točke, da lupiš razmak i poslije zareza. Pa i ponegdje su ti dvije do tri rečenice spojene u jednu. Sve je to bez znakova i razmaka nemoguće čitati, pogotovo ako je tekst duži. Ovo govorim da svima bude lakše čitati tvoje tekstove. Nisam mijenjao tekst, samo sam napravio ovo što sam napisao. Vidjet ćeš i sam koliko je tako preglednije, pa kad pišeš, probaj tako raditi.

Imaš sve više upisa ovdje, pa neka svima bude lakše čitati tvoje tekstove.
potrudiću se.opisaću još samo oluju,prije oluje a poslje grahova,i zima 94.da nov sam i nisam još navikao pisat pa molim za razumijevanje a ti ako vidiš uredi.
siniša is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.01.2008., 11:55   #30
ZIMA 94.
jednog dana u 12. mijesecu 1994 g, nas ispred hotela a koji nam je služio kao baza, postrojava zapovijednik i govori kako se četnici grupiraju u benkovcu,da mi idemo na položaje ako oni izvrše napad na našu liniju.mi popodne spremamo stvari uređujemo opremu,dobivamo municiju,bombe i ko hoće zolju može uzet.negdje pred ponoć mi se ukrcavamo u kamione i spuštenih cerada se vozimo do jutra.ja nisam znao ko je tu blesav jer od naše baze do tih položaja nije trebalo ni pola sata a , ne vozit se do jutra.

kada smo stigli već je bilo jutr , i izlazimo van iz kamiona, gledam , vidim neke velike planine,mislim di sam sad jebote to sigurno nije benkovac.idemo nas par do neke kuče ja pogledam a ono ambulanta ko iz 1. svijetskog rata. idemo dalje i srečemo ostale koji su stigli prije i pitamo di da idemo i oni nam pokazuju jednu kuču imi idemo tamo .zapovijednik nam govori da smo u rezervi i da nezna kad čemo ići u akciju. tu smo bili dva dana a, onda smo otišli u drugo selo naprijed.tu opet čekamo i sutradan krečemo na položaje po noći zamjenit ljude koji su do tad bili u napadu.

na tim položajima, nas sedam zapovijednik odvaja i govori da idemo mijenjat ljude koji su na položaju odvojeni nekih 300 m u planinu i dačemo tamo na jednom putu držat položaj.mi odlazimo i putem slušamo pucnjavu sa tog položaja ali idemo dalje i mjenjamo naše.u toku noči neprijatelj ide na nas po mrklom mraku i to se jako ćuje pa kad su došli blizu mi otvaramo vatru i oni vračaju, ali odma i nestaju.idućih dana je bilo sve mirno osim stalnih topničkih napada.

jedan dan dolaze naši i mi mislimo da je smjena, ali oni idu u napad i osvajaju neku poziciju mislim da se zvala bat.odmah sutra i nama dolazi smjena i mi pod jakom topničkom vatrom izvlačimo se sa linije, imamo dva ranjena.u nekom selu ostajemo cjeli dan i spavamo a pred jutro krečemo u napad. vozimo se u kamionu i izlazimo kod neke planinske kuće.

krečemo u koloni prema njihovim položajima i polako idemo naprijed u jednom trenutku nailazmo na put ali nema neprijatelja.onda idemo uz brdo u liniji i osmatramo , u trenutku na nas se otvara vatra iz pješadiskog naoružanja i moj zapovjednik desetine pogine , mi jedan dio desno jedan ljevo, ja sam išao ljevo i skačemo u neke jame između kamenja.vidimo bunker nekih 50 metara ispred nas i otvaramo vatru i pokušavamo iči na bunker ali je ćistina pa nemožemo . ja ispucavam zolju ali pogodim u zemlju na bunkeru pa ništa ,odjednom oni počnu izlazit i mi dvojicu rješavamo ali kad sno krenili naprjed oni unutri opet žestoko po nama i mi nemožemo priči.a onda tišina mi slušamo naši koji su išli ljevo više nepucaju i mi skužimo da smo ostali sami,kažemo ajmo se povuč paćemo vidjet ako su tu vratičemo se.mi polako i puzeči i četvoronoške idemo nazad i srečemo ostale. oni nam kažu da su njih udarili sa boka i da su se morali povuč i moraju izvuči ranjenog.mi se povlačimo i na jednom mjestu stajemo i zapovjednik pita šta čemo mi svi kažemo idemo na njih ali on dobiva zapovijed preko motorole da se povućemo.mi odlazimo i na smijenu nosimo ranjenog kolegu koji im putem psuje i majku i oca i da on ide nazad.kad smo se vratili kod one kučice odakle smo krenuli čujemo gadne vijesti o mrtvim i ranjenim.

idemo kamionom nazad u selo i sutradan se autobusima vračamo u našu bazu iz koje smo i krenili na "položaje pred benkovcem".
siniša is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.01.2008., 13:21   #31
Hvala što dijeliš iskustva sa nama.
Zanimljivo je čitati o tim događajima iz prve ruke, bez politiziranja i sličnih stvari.
__________________
_
Superjunak novog doba !
ljiga is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.01.2008., 13:34   #32
bravo siniša, zanimljivo je...samo nastavi!

ps. ako nije problem ubaci i malo više detalja - tipovi oružja, tehnike, datumi... (nije neophodno, ali čisto da možemo bolje sebi predočit događaj)
__________________
a mi smo stranci u vlastitoj zemlji zbog ljudskog šljama,
...lipa naša silovana...
US marines is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.01.2008., 10:55   #33
LIVANJSKO POLJE.

iz operacije zima 94. smo se vratili u bazu 19.12 1994g.tu radimo spiskove ko će ići kuči za božič a ko za novu godinu.pošto ja baš i nisam neki veliki vijernik odabirem novu godinu, a i bolja je fešta. odabrani idu kući a mi imamo obuku a u slobodno vrijeme možemo u grad.božić provodim na atraži ispred hotela ali svi stražari skupa bilo je dobro.ali 27 12 . uzbuna i mi neidemo kući koji smo trebali ići za novu godinu već 28 12. odlazimo na teren na livanjsko polje, tamo gdje je bila zima 94.

krečemo autobusuma i izlazimo u nekom selu od par kuča uz cestu livno-grahovo.tu se smiještamo po vodovima u kuče i odmah idemo na položaj. položaji su bili u jednom selu koje je bilo razdjeljeno tom cestom , mi idemo ljevo od ceste i zauzimamo položaje sa te strane u kuće a dio ide uporedo sa selom u planinu i tu zauzima položaje.jedna satnija ide desno u kuće i oni tamo utvrđuju svoje položaje.ti položaji su bili nikakvi, bez zaklona bez bunkera ili zemunica, samo je dolje u kučama bilo kako tako.zima je bila strašna , po noći su temperature padale i do -25 , mi smo stavljali novine u čizme , motali najlon vrećice ali ništa nije pomagalo. u to vrijeme bilo je dosta ozeblina na nožnim prstima. mi smo 24 sata bili na položaju , a 24 iza na odmoru , uglavnom smo držali položaje i pokušavali u smrznutoj zemlji kopat bunkere. ali nije išlo pa smo odustali. mi koji smo bili u selu cijelo vrijeme smo trpili minobacačku i topnićku vatru, ali nismo išli u napade niti su oni nas napadali.u mojoj satniji je bilo par ranjenih ali niko nije poginio. negdje sredinom 1. mjeseca 1995g. nama dolazi smijena mijenjamo se noču , i mi odlazimo u bazu. ja nakon 4 mijeseca odlazim kući na odmor.

vraćam se od kuče 1.2 1995g i odma isti dan idemo nazad na iste položaje.

dolazimo na položaje u isto selo ali sada su ti položaji dobro utvrđeni, iskopane zemunice,bunkeri, tranšeje uglavnom inžinjerci od ovih koji su nas mijenjali dali su si truda.ali se i neprijatelj promijenio ,sada je njihova vatra sve češča i puno preciznija pa brzo imamo dosta ranjenih. mi smo imali stražarsko mjesto na jednoj garaži ,prije su granate padale svud okolo ali ova jedna, a da je neko bio tamo pala bi mu doslovno toćno na glavu , pucali su snajperima non stop ali smo im mi sa radošču vraćali,naši iz PORD sa fagotom su nekoliko puta gađali njihove tenkove.
kuča u kojoj je bio naš položaj brzo je jednostavno nestajala dio po dio, pa smo se preselili u tranšeju ispred.

jedan dan dok smo sijedili i pili kavu , ćujemo u brdu jaku pješačku vatru , i mi zauzimamo položaje i čekamo. pošto je šuma bila rijetka mi gledamo kako neprijatelj ide od drveta do drveta i pucamo po njima ,ja sam bio ispod drveta ležo i puco kad opali po meni ,jebiga ja glavu u zemlju ikad prestane ja opet po njima to je trajalo neko vrijeme i oni se povlače. kasnije opet topništvo i minobacači po nama .poslje tog napada opet je bilo "mirno" par dana , mi stalno imam ranjenih i par pogine od minobacaća.mi se redovno mijenjamo 24na položaju 24 odmor iza. ovi što smo se mijenjali isto su imali svaki dan gubitke najviše ranjenih.

jednu noć nama javljaju da neprijatelj ide u napad i nama dolazi satnija s kojom smo se mijenjali na položaju.oni skupa sa nama čekaju, onda pucnjava i dreka , neznam ko je puco osvijetljavajuče granate , ali su noć pretvorili u dan.međutim taj napad je kratko trajao i oni se brzo povlaće , ja sam bio iznenađen.kod nas nije niko ni ranjen ni poginio.

opet držimo položaje i trpimo vatru iz minobacača ali cijelo to vrijeme i naši tuku po njima ,nama dođe 3 tenka pucaju ponjima pa zbrišu , a ovi po nama . i tako svaki dan.minobacaći, na položaj sa položaja, zima, lanč paketi stalno jedemo jedno te isto (vratina,mljeko , pola kruha,neka konzerva i to je to )iz dana u dan.nemaš se di okupat.ali nismo se nikom žalili ,a i kome kad smo svi dobrovoljno išli tamo.

jedan dan neprijatelj nas napada i ulazi u kuče,mi se malo povlaćimo i izvlaćimo ranjene ali mrtvi ostaju,odmah idemo nazad na njih i dolazi do bliske borbe.ja sam ulazio u kuću ali me je neprijatelj dočeko i pucao sa daljine od 5-6metara . jebiga ja sam samo protrnio i pao,odma me naši izvlaće i ja nevidim ništ od uniforme ali kako su me vukli osjetio sam bol u stomaku pa sam znao da mi je stomak nastrado,od svega se sijećam velika buka i najviše da sam odjednom ožednio mislio sam dabi popio cijeli bunar hladne vode,ali je bio jedan kolega pa nije dao inaće da sam pio možda bi odma krepo.odlazim u bolnicu u livno na operaciju, poslje u split i na kućnu njegu.(nasreću samo me dva metka pogađaju u stomak).moji kolege su nastavili borbe i dolazi do još jednog napada na poziciji crni bunari gdje pogiba desetak naših vojnika, ali ja nisam tamo bio pa nebih o tome.

pošto sam bio u vezi sa kolegama telefonom mi javljaju da idu opet na teren ja odma pakujem stvari i vračam se njima a materi sam rekao nek sredi kod doktora da mi prekine bolovanje.i dolazim isti dan kad krečemo u operaciju ljeto 95.
siniša is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.01.2008., 12:39   #34
OLUJA.

poslje grahova mi smo išli na položaje negdje u planine prema kninu, i to 24 na položaju , 24 na odmoru,kada smo bili na odmoru stalno smo lunjali po kućama ,meni je najviše bio gušt tražit crtane romane(zagor, blek...).kad smo bili na položaju onda sam ih čitao. na tim položajima je prvo bilo mirno i nije bilo nikakvih napada ni topničkih ni pješačkih, onda jedan dan dolazi vijest da su naši izgubili neke položaje i da imaju mrtvih.jedna naša satnija odlazi i opet osvaja te polžaje.

mi smo se onda prebacili na položaje te satnije i malo bolje pazili da nas ne iznenade.jedan dan smo sjedili na položaju i pričali o svemu i svačemu kad odjednom velika buka ,mi skočimo i neshvačamo šta je to. onda se dižemo igledamo u pravcu di dolazi ta buka. vidmo avioni idu , ali ispod nas,mi smo bili na planini a avioni idu kroz dolinu između planina i raketiraju i pucaju iz mitraljeza po položajima gdje je bilo zapovijedništvo bojne.

oni su imali nekoliko mrtvih i ranjenih.

mi nastavljamo držat položaje na smijenu bez ikakvih borbenih djelovanja.

onda dobivamo zapovijed da se spremimo za akciju. mi opet spremamo opremu ,sređujemo oružje , sve nomalno uopče nismo imali pojma da če to biti tako velika operacija.ujutro krečemo i dolazimo na mjesto okupljanja i srećemo se sa drugim satnijama tu se pozdravljamo i pričamo kao da idemo na feštu a ne u borbu.onda dolazi zapovijednik i idemo na svoje mjesto i tu ćekamo da se razdani. pred zoru mi krećemo svojim pravcem i meni kolega kaže da je kod vozaća slušo radio i da cijela hrvatska vojska napada na neprijatelja, da na 37 mijesta probijena linija. ja nisam mislio ništa malo mi je bilo sumnjivo ali nisam se opterečivao sa time več sam gledo da se nepotepem na kakav kamen .
kako smo hodali tako se več malo razdanilo i nas neprijatej otkriva sa velike daljine i otvara vatru na nas ali puca visoko preko nas i mi nastavljamo kao da se ništa nedogađa.
onda minobacači i mi se sklanjamo u nekakvu vrtaču i čekamo da dobijemo zapovijed da idemo dalje. iz te vrtače gledamo kako naše topništvo jednostavno rastura tu poziciju odakle su pucali na nas.
onda iza naših leđa dolazi i tenk i on praši po njima ,i mi krećemo na njih zaštićeni njihovom vatrom kad su oni prestali mi se penjemo na brdo ali tamo nema više nikoga samo nekoliko mrtvih neprijateljskih vojnika. dolaze i drugi što su išli sa druge strane brda i mi veseli opet o svemu i svačemu. krečemo u progon ali odma malo dalje sta jemo i tu čekamo i nočimo. ujutro idemo dalje bez ikakvog otpora preko crvene zemlje i opet nočimo i ujutro skupa sa tenkovima se spuštamo nekim kamenim putem u grad knin.

sa druge strane u daljini njihovi tenkovi otvaraju vatru po nama i mi se širimo i odmičemo od naših tenkova, a naši vraćaju i njihovi se povlaće. mi ulazimo u knin u rejonu bolnice i nastavljamo kroz prazan grad polako od kuče do kuče do centra.tamo več umorni sjedamo na neke cvijetnjake i gledamo kako dolaze dva kamiona puna vojske, oni iskaču i ko sumanuti se šire a kamera ih snima kako oni ćiste ulicu mi sjedimo i zbunjeni to sve promatramo i čudimo se kakvi su ovo komandosi, pravi cirkus.

mi polako odlazimo i smiještamo se u neku kuču i tu prelazimo u rezervu.iduče dane provodimo opet lunjajuči po kučama , a ja opet tražim romane i uživam u hladnom pivu i šunki iz nečjeg tavana.

oluja je jedina akcija gdje ja a ni niko oko mene nije ispuco ni jedan metak , (govorim o mojoj satniji) a osvojili smo glavni grad krajine.naspram ostalih akcija u kojima sam sudjelovo oluja je bila najlakša(osim hodanja po planinama).
siniša is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.01.2008., 12:51   #35
Quote:
US marines kaže: Pogledaj post
bravo siniša, zanimljivo je...samo nastavi!

ps. ako nije problem ubaci i malo više detalja - tipovi oružja, tehnike, datumi... (nije neophodno, ali čisto da možemo bolje sebi predočit događaj)
od oružja smo dužili ap ak-47, municije i bombi smo obavezno nosili 2 bk, a ugllavnom ko je koliko htio, dobivali smo prije akcija 2 sdo, šljemove nije niko nosio več su svi uglavnom motali trokutaste marame oko glave ili neke trake, maske smo bacali. imali smo borbene prsluke i u njima okvire , na leđima ranac , šatorsko krilo i vreću za spavanje. ko je htio nosio je i rpg-22,a bila su i dva rpg-7. nosili smo i metis , bilo nas je uglavnom uvijek manje od 50 u satniji .neke sam datume zaboravio pa nebi da krivo napišem.uglavnom smo se borili na planinskom zemljištu.
siniša is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.01.2008., 15:05   #36
svaka čast, siniša, na novinarskom "jasno i glasno" stilu...

nego da te pitam, kako bi procijenio spremu i obučenost neprijatelja u tom razdoblju o kojem pišeš...
__________________
The Sydney was a Chatham class light cruiser, capable of 25.5kts and armed with eight 6in guns. By now the Emden was somewhat below peak condition, and her own top speed was probably somewhat below its 24.1kt best. When the Sydney appeared at 9.15 am on 9 November, the Emden stood and fought.
otompotom is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.01.2008., 19:52   #37
Quote:
otompotom kaže: Pogledaj post
svaka čast, siniša, na novinarskom "jasno i glasno" stilu...

nego da te pitam, kako bi procijenio spremu i obučenost neprijatelja u tom razdoblju o kojem pišeš...
zavisi od akcije do akcije ,ja sam vidio svakakvih od regruta koji su služili vojsku i njihovih komandira kako tako ,do neke 3. brzojurišne valjda djelovi te brigade koji su bili na livanjskom polju.oni su se borili odlično . ali več ovi iz rsk bilo je svakakvih samo ne vojnika . uglavnom su bili razdrljeni i imali su svakakve uniforme , uglavnom stari , mislim da su bili u totalnom raspadu. vrs se borila puno bolje ali mi smo ih uglavnom dobivali .
siniša is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.01.2008., 17:27   #38
?

A šta ti napriča ovdje , ni repa ni glave
Markanm is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.01.2008., 17:47   #39
Quote:
Markanm kaže: Pogledaj post
A šta ti napriča ovdje , ni repa ni glave
nisam ja književnik, nemoj ćitat. kupi neku knjigu tamo sve ljepo piše .
siniša is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.01.2008., 17:55   #40
Lupetanje

da se precizno izrazim , jer ako je to povijest Domovinskog rata , i ako te tvoje brljotine iš'o vamo , puc'o tamo ta povijest , jadna nam ta povijest...bez uvrede , ali to je lupetanje.
Markanm is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 00:09.