Stvarni odnos snaga 95.

[bumbar92]

Koliko se sjećam, da je tada nakon zaustavljanja napredovanja HV, potiho provučena priča o prebacivanju HV-a na Podunavlje i Vukovar, a da HVO i Armija ostaju čuvati tadašnje pozicije u Bosni.

[Zgembo Admislic]

bumbar92 kaže:

Rata nikad dosta na forumu

"Lom" Srba je bio oko Drvara i Mrkonjića da se može reći o nekom njihovom otporu, kasnije je to išlo lakše, uglavnom bježanija, a šta bi bilo oko Banjaluke to me kopka i danas jer je sve bilo spremno i u tančine isplanirano.

Ovo što pjosip spominje "letjelice", radi se o mini-letjelicama sa ugrađenom kamerom i TV predajnikom koji je slao "live" slike srpskih položaja pa su korekcije topništva bile trivijalnost. Pričati o odnosu snaga u situaciji kada se stvar ne dovede do kraja, nije od koristi, jer je to ona "šta bi bilo, kada bi bilo", ali kako se krenulo tada nisam dvojio oko toga da će Srbi kapitulirati. Onako brojčano gledajući nagađam da je bilo 1:3 za HV/HVO/ABH, ali nagađam jer su Srbi ostavljali dosta cijevi i tehnike, a uglavnom su bili u startu "poklopljeni" sa našim topništvom da nisu stigli ni "dejstvovati",...uglavnom Maestralna pobjeda kojoj se nije nazirao kraj, dok se nije zapovjedilo "stop".

Ne vjerujem da je se oko Drvara nešto lomilo, Mrkonjić da, kao i Ključ. Od Mrkonjića se nešto dalje i nije išlo tako da ne možeš reći da je dalje išlo lako. O nikakvoj kapitulaciji nije moglo biti govora, daleko je bilo izgledniji da svi idemo preko Drine. Inače, južno od B. Luke su tada uglavnom na odbrani radile manje, elitnije interventne jedinice, i njima sušta suprotnost, zbrda zdola pokupljeni bjegunci i starci. Večina redovnih jedinica i oklopa je bila smještena oko Doboja, i koridora. Vjerovatno je se više vodilo računa o tome da se ne presječe odstupnica nego o tome da se zaustavi HV. Sila oklopa je bila u rejonu Odžaka i Modriče, vjerovatno jer otuda mogu najlakše intervenisati ako zatreba oko Orašja, Gradačca, Doboja ili u slučaju hrvatskog forsiranja Save.

[bumbar92]

Zgembo Admislic kaže:

Ne vjerujem da je se oko Drvara nešto lomilo, Mrkonjić da, kao i Ključ. Od Mrkonjića se nešto dalje i nije išlo tako da ne možeš reći da je dalje išlo lako. O nikakvoj kapitulaciji nije moglo biti govora, daleko je bilo izgledniji da svi idemo preko Drine. Inače, južno od B. Luke su tada uglavnom na odbrani radile manje, elitnije interventne jedinice, i njima sušta suprotnost, zbrda zdola pokupljeni bjegunci i starci. Večina redovnih jedinica i oklopa je bila smještena oko Doboja, i koridora. Vjerovatno je se više vodilo računa o tome da se ne presječe odstupnica nego o tome da se zaustavi HV. Sila oklopa je bila u rejonu Odžaka i Modriče, vjerovatno jer otuda mogu najlakše intervenisati ako zatreba oko Orašja, Gradačca, Doboja ili u slučaju hrvatskog forsiranja Save.

Nemam ja šta tu vjerovati, znam kako je bilo oko Drvara i znam da je bilo "gusto", bar iz moje perspektive.

Nego, reci ti nama jesi li ti bio tada u rovu?

[Hroboatos]

Ki bi da bi, i dalje mislim dvoje:

1. Tuđman nije smio vratiti u Daytonu Mrkonjić i Šipovo.

2. bolje da se nije išlo na BL jer bi to rezultiralo uvezanim Muslimanistanom (Bihać-BL-Tuzla- Sa- Mo), dok je bolje uz ovakav ustroj- naravno, kad ostvarimo H-B na oko 20%. Hrvati ne bi mogli demografski popuniti Tursku Hrvatsku, i naš problem dolazi ne zbog RS u BL, nego zbog sadašnjega nepostojanja hrvatske republike u BH.

[Warren]

AimPress: 16 SEP 1995

Muslimansko - Hrvatska ofanziva

Predsjednik Republike BiH Alija Izetbegovic obecao je da njegove jedinice nece iskoristiti napade NATO na bosanske Srbe u sarajevskoj zoni iskljucenja. Obecanje se postuje. Bosanski premijer Haris Silajdzic naglasio je da se to ne odnosi na druge frontove, a na sto je mislio, ubrzo se vidjelo. Kombinirane muslimansko - hrvatske trupe zauzele su, pocevsi od utorka (12. septembar), Donji Vakuf, Sipovo, Jajce, Drvar, Bosanski Petrovac...

Predstavnik za stampu Ujedinjenih nacija (UN) u Sarajevu, Kris Vernon, kaze: "Buduci da je fokus zracnih udara NATO na istocnoj Bosni, ne vjerujem da postoji neka veza izmedju te dvije stvari (zauzimanja i udara). Ipak, priznaje kao moguce da je zracnim udarima ugrozen "komandni i kontrolni lanac bosanskih Srba". Vernon je u kasnijoj izjavi dodao i da su napadi NATO po srpskim vojnim instalacijama i komunikacijama "ugrozili mogucnost kontrole na tim podrucjima i sprijecili da se kroz koridor u Posavini vrsi logisticko snabdijevanja i dovlace pojacanja".

Muslimansko - hrvatska ofanziva se ne stisava i dalje. Posljednje vijesti govore da Armije BiH napreduje, nakon sto je zauzela Vozucu, prema Doboju. Istodobno, javlja Radio Sarajevo, Peti korpus iz Bihaca spojio se trupama Hrvatske vojske (HV) i Hrvatskog vijeca obrane (HVO) na prevoju Ostrelj izmedjau Drvara i Bosanskog Petrovca. Borbe se vode i kod Kljuca i Mrkonjic Grada.

Komandant Sedmog korpusa Armije BiH general Mehmet Alagic kaze da je cilj ove ofanzive "smotra jedinica Armije BiH u Banja Luci".

Informacioni mrak

Kakvo je stvarno stanje stvari na teritoriji pod kontrolom bosanskih Srba, pouzdano ne zna nitko. Unisteni su im svi znacajni komunikacijski objekti: Stolice na Majevici, Trovrh kod Gorazda, Kozara... Istocni, zapadni i centralni regioni sada vec polupriznate Republike Srpske (RS) ostali su, kako bez medjusobne veze, tako i bez veze s ostatkom svijeta. Ono sto se moze saznati je da su se glasine o izdaji, "prodaji" , tajnim dogovorima i zavjerama otrgle kontroli. Premda je dr Radovan Karadzic pokusao opovrgnuti glasine tvrdeci da nije bilo nikakvih nagodbi o prostorima zahvacenim ofanzivom, cini se da im je i on poceo pribjegavati. Tako je nedavno rekao: "Uniformisana lica sire defetizam i govore narodu da se pakuje i bjezi. Mi cemo oformiti komisiju da ispita te pojave". Sto li tek govore lokalne glavesine koje se moraju suociti s problemima sto ih je izazvalo bombardovanje i nadiranje muslimanskih i hrvatskih trupa - moze se zamisliti. Stanovnistvu u komunikacijskom mraku najteze pada prekid telefonskih veza: nakon svakog bombardovanja aviona NATO javlja se (mahom na radiju) o civilnim zrtvama - nemoguce je stupiti u vezu sa mjestom na kom se to desilo i provjeriti da li su rodjaci i prijatelji zivi i nepovrijredjeni.

Pored toga, banjalucka regija, ugrozena ofanzivom, zapala je i u informacioni mark. Tamosnja TV, nakon rusenja repetitora, jedva da se vidi i u samom gradu. Nije cudno da je skica podjele Bosne sto ju je na jelovniku na banketu u Londonu za Dan pobjede nacrtao dr Franjo Tudjman, a po kojoj bi bosanska Krajina pripala Hrvatskoj - sablasno pocela kruziti Banja Lukom. U nesto optimisticnijim i cinicnijim prognozama, perspektiva ovog grada vidi se u "zasticenoj zoni UN".

Mnogi u svemu prepoznaju "krajiski sindrom". Jednom strucnjaku izbjeglom iz Krajine ponudjen je posao i stan u Banjaj Luci. "U redu", odgovorio je on "odgovoricu na vasu ponudu za mjesec dana, kada ustanovim u cijim ce rukama biti Banja Luka."

Narodna vojska

Vojne vlasti bosankih Srba priznale su gubitak Jajca, kako se kaze, "poslije borbi na obrani pravca koji od Sipova vodi prema tome gradu", te da se "jedinice konsoliduju i spremaju za preuzimanje inicijative na tom ratistu". Kasnije je, izgleda, priznat i pad Drvara, te da hrvatske trupe kontroliraju veci dio puta Jajce - Mrkonjic Grad - Bosanski Petrovac.

Saznaje se da srpski vojnici lutaju sumama u nastojanju da se domognu svojih stabilnih linija obrane. Takodjer i da je dobar dio njih opkoljen u Donjem Vakufu. Navodi se, dalje, da srpske jedinice i nisu pruzale znacajniji otpor, da su se povlacile, te da se poginuli broje u desetinama - nikako u stotinama. Ovo posljednje ima dobru prodju u Beogradu, a rezimski mediji ili ne izvjestavaju o hrvatsko- muslimanskoj ofanzivi, ili je vidno marginaliziraju: nema ni traga publicitetu koji je imao slom Krajine.

Gubici teritorija pokusavaju se u srpskoj javnosti protumaciti na dva nacina. Prvi je da general Ratko Mladic u nepovoljnim okolnostima mudro skracuje linije dodira zrtvujuci rijetko naseljena podrucja; drugi da je rijec o neizbjeznim koncesijama diktiranim visom politickom silom. Oba tumacenja polaze da su do svega doveli zracni udari NATO. No, malo tko jos izrazava bezrezervnu vjeru u srpsko oruzje u BiH.

Nezavisni vojni eksperti u Beogradu ukazuju da je sa zauzimanjem Bosanskog Petrovca i spajanja Armije BiH i hrvatskih trupa (Bihac - Bugojno) otvoren nekadasnji "Put AVNOJA" koji bihacki dzep spaja sa teritorijom pod kontrolom vlade u Sarajevu. Smatraju zato da je iluzorno ocekivati povlacenje hrvatsko-muslimanskih trupa. I jos: da ce njihovi pripadnici upravo iz tog razloga napredovati dalje. Potvrdu nalaze u borbama oko Kljuca i Mrkonjic Grada koji brane prilaze Banja Luci. "Svaki narod najbolje zna kakva mu je vojska", kaze jedan beogradski analiticar. Prema procjenama Visokog komesarijata UN prema Banja Luci se trenutno slijeva gotovo 100 000 izbjeglica iz Donjeg Vakufa, Bosanskog Petrovca, Sipova , Jajca, Mrkonjic Grada, Kljuca... Svi oni bjeze od nadiranja muslimanske i hrvatske vojske. Taj svijet - za koga u Banja Luci prenatrpanoj krajiskim izbjeglicama nema mjesta - kisne na cestama, preusmjerava se u Prijedor, Sanski Most, Kozarsku Dubicu. Ocjenjuje se da se nalazi u mnogo goroj humanutarnoj situaciji nego izbjeglice iz Krajine prije mjesec dana: ne samo da su i siromasniji (sa manje traktora, automobila i kamiona), nego se i ne mogu nadati nekoj znacajnijoj pomoci. Jos uvijek nije zabiljezeno njihovo znacajnije prisustvo u Bijeljini. Medjutim, zlokobno zvuce odgovori visokih oficira Armije BiH na pitanja od prije nekoliko mjeseci, da li ce krenuti u ofanzivu presjecanjem koridora: "Ne zelimo presjecati koridor kako bi Srbi imali kud da bjeze".

Racunica

Rezimski mediji u Beogradu, u cijeloj ovoj frtutmi (15. septembar), slave sporazum kojim je predsjednik Srbije Slobodan Milosevic natjerao dr Karadzica i generala Mladica da povuku tesko oruzje iz sarajevske zone iskljucenja. Navodi se da su bosanskim Srbima date garancije da Armija BiH na tom bojistu nece pokretati ofanzivna dejstva, a ostavljena su im i oruzja ispod kalibra manjeg od 100 mm (izuzev minobacaca cal. 82 mm). Strucnjaci ocjenjuju da je rijec o protuoklopnom naoruzanju. Napominje se i da je povlacenje spornih oruzja vec pocelo i da je NATO zaveo moratorij na napade iz zraka sedamdeset i dva sata.

Zasto general Mladic to ranije nije ucinio, nego je dopustio da mu NATO avioni uniste vojne instalacije, komunikacije, izazovu razaranja infrastrukturnih objekata i civilne zrtve, nema ni rijeci. Takodjer, nareceni mediji ravnodusno prelaze preko cinjenica da se u sporazumu ne govori ni o obustavljanu ofanzive koja je gotovo prepolovila bosansku Krajinu. Kako ce se ta ofanziva zaustaviti - jasnog odgovora nema.

Na sto jos mogu racunati lideri bosanskih Srba i Slobodan Milosevic koji ih je nakon godinu dana raskola pokorio?

Na prvom mjestu je pritisak medjunarodne zajednice - SAD prije svega - na Zagreb i Sarajevo da obustave nadiranje. Kako tu stvari stoje, ovdje se malo zna. No, vec se javljaju upozorenja da bi ono sto bi mogao dobiti muslimansko - hrvatski vojni savez napadom na oslabljenu vojsku bosanskih Srba, preteze nad eventualnim sankcijama "sila zastitnica".

Isto tako, bosanski Srbi se uzdaju u pucanje, kako smatraju "protupridnog" muslimansko-hrvatskog saveza. Stizu glasovi da je dobro sto su veci dio izgubljenih gradova i teritorija zauzele hrvatske trupe. Prije ili kasnije, smatraju, savez ce puci i tada ce se Srbi lako obracunati sa Muslimanima, a s Hrvatima nekako nagoditi. Zasto bi se Zagreb ponovo solidarizirao sa Srbima u BiH, kao ocitim gubitnicima, nije jasno. Svoje interese na tom podrucju daleko lakse mogu ostvariti suradjujuci sa Sarajevom. Izgleda da to konacno pocinje shvatati i dr Karadzic koji je pozvao medjunarodnu zajednicu da "zaustavi agresiju Republike Hrvatske na cisto srpske teritorije".

U cijeloj ovoj prici, pominju se i Rusi kao garant opstanka srpske drzave u BIH. No, njihov angazman, uprkos sluzbenoj propagandi, vidi se na isti nacin kao i obecanja lidera Srpske radikalne stranke (SRS) dr Vojislava Seselja, ili visokog funkcionara Socijalisticke partije Srbije (SPS) Radmila Bogdanovica, koje su davali Krajini.

Premda se malo tko na srpskoj politickoj sceni i dalje uzda u sopstvene snage u borbi protiv cijelog svijeta (u sto se ubrajaju i Muslimani i Hrvati), gotovo da ne postoji spremost da se suoci sa mogucnoscu totalnog poraza. Bosanski Srbi su i dalje u prilici da zadrze 49 posto teritorija - mada je problematicno da li po mapama kontakt grupe - ali iz dana u dan to sve manje zavisi od njih. Neizvjesno je i koliko se dr Karadzic, general Mladic i njihovi ljudi u takvo sto mogu mogu uklopiti: da li ce spasavanje onog sto se od Republike Srpske spasiti da biti uvjetovano njihovim odlaskom sa politicke scene?

Filip Svarm

[Zgembo Admislic]

bumbar92 kaže:

Nemam ja šta tu vjerovati, znam kako je bilo oko Drvara i znam da je bilo "gusto", bar iz moje perspektive.

Nego, reci ti nama jesi li ti bio tada u rovu?

Ne u tom kraju, vrtio sam se oko Doboja.

[Warren]

Ovaj tekst gore cini mi se da na najbolji nacin opsisuje situaciju pred dayton.
Citao sam ranije i mnoge druge tekstove AimPressa i moze se reci da su jako objektivni.

npr ofanziva na Vozuci ja to ne mogu reci da je samouspjeh ARBIH, kad su srbi masovno napustili linije. Mnogi su mi rodjaci bili tu, srbi su tu se krili danima po sumama, pa se predavali nasima.

Ono sto sam primjetio kad pricam sa mnogim borcima, jeste da vecina njih zali sto su nas zaustavili tada, kada je se moglo konacno totalno poraziti VRS. Tada im je moral bio na najvisom nivou.

Malo atmosfere iz Tuzle u setembru '95, nakon Vozuce
http://www.youtube.com/watch?v=Rc-RojcblTI

[Vanjushka]

Armija BiH ne ulazi u istu recenicu sa postrojbama HVO-a i HV-a, `95 godine.

Dovoljno je reci da je Alija prvo "pogledao" ima li Tudjman namjeru ici dalje ka Banjaluci, pa tek onda odlucio sto ciniti dalje.

Armija BiH je uspjesno napredovala samo na onim prostorima koji su se naslanjali na teritorije na kojima su hrvatske snage razbile srpsku vojsku. Dakle Petrovac, Kljuc, Donji Vakuf, iz kojih su Srbi bjezali prvenstveno zbog ugrozenih bocnih polozaja.

Tamo di nije bilo hrvatskih uspjeha, ni Armija BiH nije imala istih. Recimo prostor donjeg toka Sane, HV akcija na podrucju Novog nije uspjela, automatski ni Armija BiH nije imala ni teoretske sanse ugroziti Prijedor.

No, iz nekog razloga se guraju medju velike, u stilu misa koji u drustvu slona ide preko mosta pa sav zadovoljan veli "al` tutnjimo!"

[Warren]

Zgembo Admislic kaže:

Ne u tom kraju, vrtio sam se oko Doboja.

kaka je bila situacija u septembru '95 ??
Nakon nasih akcija na Ozrenu.

[Warren]

Vanjushka kaže:

Tamo di nije bilo hrvatskih uspjeha, ni Armija BiH nije imala istih. Recimo prostor donjeg toka Sane, HV akcija na podrucju Novog nije uspjela, automatski ni Armija BiH nije imala ni teoretske sanse ugroziti Prijedor.

No, iz nekog razloga se guraju medju velike, u stilu misa koji u drustvu slona ide preko mosta pa sav zadovoljan veli "al` tutnjimo!"

2. i 3. Korpus

http://www.youtube.com/watch?v=R0zWFmAwqzw

[Vanjushka]

Dalje, jedini uspjesan srpski protuudar u jesen `95 (uz odbijanje hrvatskih snaga na Uni i Sani kod Novog) upravo je protuudar kod Kljuca, kada su iznenadili Dudakovica i skoro ga izbacili iz Kljuca.

Crte Armije BiH kod Kljuca su se utvrdile tek nakon sto smo mi presli na prostor Manjace, odnosno rijesili problem Mrkonjica i Jajca.

Zapravo je jedini cisti vojnicki uspjeh Armije BiH u zapadnoj Bosni bilo zauzimanje Sanskog mosta. Tu su im Srbi pruzili jaci otpor.

Banjaluku ne treba zaliti, sto rece hroboatos, danas bi u tom gradu bio aktualan muslimanski pokusaj uzimanja grada demografskom agresijom. Sto vec imamo u Jajcu.

Tako da, nije bilo potrebe da Hrvati ginu za Banjaluku.

[grunjac_]

Bilo bi dobro da bar na ovoj temi izbjegnemo tenzije između Hrvata i Bošnjaka. Mislim da su i Bošnjaci svjesni da je uloga HV-a ovdje bila dominantna.
Pa u to ime jedna sličica koja mami osmjeh i jednima i drugima:

http://upload.wikimedia.org/wikipedi...BEni_potez.jpg

[grunjac_]

Sa srpske wikipedije:

Pre ove akcije odigrala se operacija Maestral, u kojoj su okupirani Jajce, Šipovo i okolna mesta...

HVO okupirao Jajce od Srba, koji su ga prije oslobodili od Hrvata...

[Zgembo Admislic]

Bez ikakve namjere da uveličavam, vjerovatno bolja nego što misliš. Osim veom zabrinjavajučih vjesti sa zapada, o nekakvom padu Doboja nije niko ni razmišljao. Ukoliko poznaješ taj kraj i situaciju na terenu prije 95. vjerovat češ da ulaganje večih napora u očuvanje Vozuče i nije imalo nekog smisla. U vozučoj sam boravio jednu godinu i svi sa kojim sam pričao su se složili da vozuča u RS ima jedino smisla kao super teritorija za trgovinu. Ne želim sada reći da je prodana, ali je činjenica da je Vozuča bila neizmjerno vrjednija federaciji nego RS. Uz Vozuču je palo i pola Ozrena ali je muslimanska ofanziva zaustavljena oružjem a nikako prekinuta. Dva fronta koje je Doboj imao prema jugu i istoku su bila stabilna i ono što češ rjetko čuti u federalnim medijima je da su jedinice ABiH konstantno bezuspješno pokušavale probiti front i iz pravca Gračanice i iz pravca Maglaja i Tešnja. Čak je u jesen 95. kada je VRS bila uglavnom u odstupanju, jedinice iz Doboja su uspjele zauzeti dominantnu kotu nad gradom, u pravcu Gračanice, koju su čitav rat držali muslimani i sa koje je Doboj bio kao na dlanu.

[Prijatno]

pjosip kaže:

Velika stvar u cijeloj prici je element panike koji je, cini se donekle, bio prisutan kod Srba u BL.

Ne velika,nego presudna stvar rekao bih.
Psihološki efekat je bio velik,ne bi bili u stanju ni da izdrže neko eventualno okruženje.
Uvjeren sam da bi zapadni dio RS pao,za istočni sumnjam.

[Warren]

jos jedan dobar tekst:

PRED VRATIMA BANJA LUKE
13 OCT 1995: Napreduju snage bosanske federacije u Zapadnoj Bosni

- Tvrdi se da je rukovodstvo bosanskih Srba sve vreme u telefonskom kontaktu sa Slobodanom Milosevicem, kao i da je Nikola Koljevic upozorio predsednika Srbije, da ukoliko se ofanziva ne zaustavi za 36 sati "moze ocekivati potpuni slom Republike Srpske".

- Vojni izvori bliski Generalstabu Vojske Jugoslavije tvrde da se jugoslovenske trupe niposto nece angazovati cak i da Banja Luka padne.

Nakon brzog i naizgled neocekivanog pada dobrog dela severozapadne Bosne, zdruzene hrvatsko-bosanske trupe nastavile su napredovanje ka Banja Luci sa tezistem aktivnosti ka pravcima Sanskog Mosta, Prijedora i Mrkonjic Grada. Nakon prvobitnog rasula i nove izbeglicke krize, vojska bosanskih Srba je krajem septembra i pocetkom oktobra uspela da, koliko-toliko, konsoliduje linije i da na nekim pravcima potisne zdruzene bosansko-hrvatske trupe, a posebno Peti (Bihacki) korpus Armije BiH.

U medjuvremenu je americki pregovarac Ricard Holbruk svojom "satl" diplomatijom, ne bez problema, uspeo da nametne sporazum o prekidu vatre. Ali, dok je Holbruk leteo tamo-amo na relaciji Sarajevo-Beograd-Zagreb i obratno, postalo je sasvim jasno da su se uloge u bosanskom ratu potpuno promenile, tacnije receno, bosanski Srbi vise nisu bili u stanju da bilo kome postavljaju bilo kakve uslove. Suoceni sa veoma teskom situacijom u bosanskoj Krajini oni su, sudeci po izjavama politickog vrha, zurili da sto pre okoncaju sukobe i tako dodju do zeljenog predaha.

Napredovanje preko Manjace

Bosanci su ocekujuci dugotrajne i mucne pregovore, sa svoje strane otezali i izmisljali nove uslove i probleme vezane za dostavu struje i gasa Sarajevu, ne bi li za jos koji dan produzili ocigledno uspesna i odlucna borbena dejstva i sa sto boljim ulozima usli u konacno pogadjanje oko teritorija. Sve u svemu, primirje je sa 10. pomereno na 12. oktobar, a u medjuvremenu su, nakon ljutih borbi, trupe Vlade u Sarajevu usle u Mrkonjic Grad, Sanski Most i nalaze se na prilazima Prijedoru. Na kraju je stigla i vest - snage federacije napreduju preko Manjace!

Padom Mrkonjic Grada, Sanskog Mosta, a mozda i Prijedora, snage Vlade u Sarajevu zadobijaju stratesku inicijativu za napredovanje ka Banja Luci, ukoliko bosanski Srbi ne uspeju da za promenu, organizuju uspesnu odbranu na nekoliko takticki bitnih pozicija. Napredovanjem preko Manjace armija BiH dolazi u poziciju da artiljerijom direktno ugrozi Banja Luku i tako, bez neposrednog angazovanja pesadije, potpuno neutralise Prvi krajiski korpus bosanskih Srba. Uostalom, padom Mrkonjic Grada, Armija BiH dokopala se veoma vaznog puta koji vodi direktno do Banja Luke i trenutno se nalazi na 45. kilometru, odnosno na oko 20 km vazdusne linije od centra Bosanske Krajine (da podsetimo - maksimalni domet visecevnih raketnih bacaca tipa ORKAN je 55.000 metara).

U medjuvremenu je vojno-politicko rukovodstvo Republike Srpske izdalo naredjenja o odsudnoj odbrani Banja Luke i Prijedora. Predrag Radic, gradonacelnik ovog najveceg urbanog centra pod srpskom kontrolom tvrdi da ce se Banja Luka braniti kao Staljingrad. Shodno naredbi o odsudnoj odbrani, uveden je i policijski cas, zatvorene su skole i svi ugostiteljski objekti, sem hotela.

Da je situacija vrlo ozbiljna govore informacije Medjunarodnog Komiteta Crvenog Krsta (ICRC) i Visokog komesarijata za Izbeglice UN (UNHCR) o 40.000 civila koji iz Sanskog Mosta i Mrkonjic Grada beze u pravcu Prijedora i Banja Luke. Upuceni tvrde da je nesto slicno panici namah zavladalo i u Banja Luci, kao i da policijski cas prevashodno ima za svrhu sprecavanje odliva stanivnista tokom noci. Portparol UNHCR Ron Redmond je izjavio da bi se u slucaju primicanja borbi Prijedoru mogli ocekivati novi pokreti desetina hiljada ljudi. On je takodje naveo da bi se u tom slucaju mogao ocekivati novi talas etnickog ciscenja nesrpskog stanovnistva iz regiona. Humanitarni radnici sa terena u medjuvremenu javljaju o masovnom nasilnom iseljavanju Hrvata i Muslimana.

Tvrdi se da je rukovodstvo bosanskih Srba sve vreme u telefonskom kontaktu sa Slobodanom Milosevicem, kao i da je Nikola Koljevic upozorio predsednika Srbije, da ukoliko se ofanziva ne zaustavi za 36 sati "moze ocekivati potpuni slom Republike Srpske".

Gde je nestala srpska vojska?

Ovdasnji analiticari iz gore navedene situacije izvlace zakljucak da se vise ne radi o politickim igrama, crtanju mapa, ili pak deljenju Bosne. Smatra se da su bosanski Srbi nakon 42 meseca ratovanja prosto preslabi da odole ojacalom protivniku. U fenomen "slabosti" treba ukalkulisati i ocajno losu unutrasnje politicku situaciju koja je obavestajno-bezbednosno izbusena od strane jugoslovenskih tajnih sluzbi, podrivena sukobom vojnika i politicara, panikom nakon pada Krajine i, sto je najvaznije, masovnim osecanjem besperspektivnosti.

Bosanska vojska je nakon ratovanja uz pomoc stapa i kanapa, uz pomoc Hrvatske Vojske, islamskih zemalja i zatvaranja ociju medjunarodne zajednice pred ociglednim krsenjem embarga na oruzje, ojacala toliko da se uspesno moze suprotstaviti tehnicki superiornijim srpskim trupama. Istovremeno su bosanski vojnici adekvatno motivisani parolom odbrane i zastite celovite Bosne. Bitan faktor je i aktivno prisustvo gardijskih brigada Hrvatske Vojske.

Sa druge strane, srpske trupe su nakon godina rata sa sumnjivim motivima, pracenog prljavim i mutnim poslovima ubijanja civila i etnickog ciscenja, bez jasnih ratnih ciljeva, pod utiskom sukoba sa maticom i pada Krajine, izgubile jak motiv za dalju borbu. Sistem donatora koji su za novac kupovali bezbedna mesta u pozadini, uticao je na to da obican svet, bez obzira na posledice, masovno odlazi u Srbiju, ili (ako ikako moze) van granica Jugoslavije. Dalje, Ratko Mladic je od samog pocetka rata kuburio sa ljudskim faktorom. Naime, specijalaca i brzo pokretnih trupa potrebnih za zauzimanje odredjenih tacaka bilo je dovoljno - i previse. Nedostajalo je prostih vojnika koji ce sedeti na polozaju i cuvati dostignute pozicije. Topovima i tenkovima se nikada nije moglo postici dovoljno.

Nakon vazdusne ofanzive NATO-a i ozbiljnog ostecenja sistema komandovanja, veza i logistike, vojska bosanskih Srba pocela je da pati i od staresinskih propusta sa kojima se jednostavno nije bilo moguce nositi. Od trenutka kada je pao Kupres, pa Grahovo i Glamoc, i kada je Hrvatska konacno pregazila Krajinu, generali te vojske su napravili nekoliko kljucnih gresaka. Umesto da, sto je brze moguce, relociraju trupe na najosetljvije sektore, oni su se bavili Sarajevom i bespotrebno drzali velike jedinice u bosanskom Podrinju. Potom je usledilo i crtanje mapa - odnosno pad Jajca, Kulen Vakufa i jos nekih gradova.

Milosevic cuti, a granica Srbije zatvorena

Tek tada su se srpski generali konacno dosetili da vojsku u napredovanju moze da zaustavi samo - druga vojska. Poceli su da brze-bolje ojacavaju pozicije i dovlace sveze trupe, ali - vec su izgubili dah. Niko nije bio kadar da adekvatno motivise vojnike, koji vec dva meseca gledaju stotine hiljada izbeglica, a svesni su da ce i njihovi domovi uskoro doci pod udar neprijatelja. Sa druge strane, logistika, skladista i centri veze jos ne funkcionisu. Izvori sa terena tvrde da "lanac komandovanja u realnom vremenu" jos nije u potpunosti uspostavljen. Dolazak Zeljka Raznatovica Arkana i nekih specijalnih jedinica MUP-a Srbije nije pomogao stvarnom sredjivanju stanja.

Verovatno ce se vojska bosanskih Srba i njihova drzava, uz pomoc do juce omrazene medjunarodne zajednice, i Beograda, nekako odrzati na sadasnjim polozajima i izbeci totalnu propast. Bosanska Vlada, u medjuvremenu, trazi otvaranje Gorazda i preti da, ukoliko se to ne desi - od primirja nece biti nista. Karadzic se ponasa pomirljvo i tvrdi da ce put biti otvoren, ukoliko ga bosanska vojska, ofanzivom preko Trnova i Treskavice, u medjuvremenu ne otvori sama. Ovih dana ocekuje se nova turneja Ricarda Holbruka oko ustanovljavanja termina i dnevnog reda mirovne konferencije. Milosevic cuti, drzavna televizija prenosi sture agencijske informacije o borbama, a na granicnim prelazima sa "Republikom Srpskom" srpske policije sa obe strane Drine vracaju nazad one koji nameravaju u Srbiju.

Kako stvari sada stoje,primirje koje se kako-tako odrzava u drugim delovima Bosne, niposto ne vazi oko Banja Luke. U izjavi beogradskom Radiju B92 u petak 13. oktobra, gradonacelnik Banja Luke Predrag Radic rekao je da su neke rubne mesne zajednice banjalucke opstine vec u rukama hrvatskih jurisnih trupa, i da se u gradu formiraju dobrovoljacki odredi. Na ulicama je i nekoliko desetina hiljada izbeglica. Polako ponestaju i osnovne zivotne namirnice.

Vasilije Stefanovic

[Warren]

Zgembo Admislic kaže:

Bez ikakve namjere da uveličavam, vjerovatno bolja nego što misliš. Osim veom zabrinjavajučih vjesti sa zapada, o nekakvom padu Doboja nije niko ni razmišljao. Ukoliko poznaješ taj kraj i situaciju na terenu prije 95. vjerovat češ da ulaganje večih napora u očuvanje Vozuče i nije imalo nekog smisla. U vozučoj sam boravio jednu godinu i svi sa kojim sam pričao su se složili da vozuča u RS ima jedino smisla kao super teritorija za trgovinu. Ne želim sada reći da je prodana, ali je činjenica da je Vozuča bila neizmjerno vrjednija federaciji nego RS. Uz Vozuču je palo i pola Ozrena ali je muslimanska ofanziva zaustavljena oružjem a nikako prekinuta. Dva fronta koje je Doboj imao prema jugu i istoku su bila stabilna i ono što češ rjetko čuti u federalnim medijima je da su jedinice ABiH konstantno bezuspješno pokušavale probiti front i iz pravca Gračanice i iz pravca Maglaja i Tešnja. Čak je u jesen 95. kada je VRS bila uglavnom u odstupanju, jedinice iz Doboja su uspjele zauzeti dominantnu kotu nad gradom, u pravcu Gračanice, koju su čitav rat držali muslimani i sa koje je Doboj bio kao na dlanu.

na koju Kotu mislis?

[strjela]

Ne citaju mi se copy/paste-ovi. Pricekaj dok dodju ovi stariji sto su bili u vojsci. Valjda oni bolje znaju.

[Warren]

jos jedan tekst AimPressa

CEKAJUCI RAT I MIR
24 SEP 1995Banja Luka usred muslimasko-hrvatske ofanzive

AIM, Beograd, 24.septembar

Kisa vec danima pada u Zapadnoj Bosni. Ona pada na duge kolone konjskih zaprega, koje se iz pravca Prijedora, Sanskog Mosta i Mrkonjic grada slivaju ka Banja Luci, a potom u sirokom luku, kako su vlasti odlucile, zaobilaze grad i krecu ka severu. Kisa probija kroz najlon, i natapa dzakove sa brasnom, domace pse koji u trenutku bega nisu bili zaboravljeni. I stada ovaca koje su ljudi poterali ispred sebe, jedino blago koje su imali. Prodire kroz cebad, kvasi na podu kola prostrtu slamu. Vise od 100.000 ljudi ne zastaje ni nocu. Kolone klize pored srusenih kuca-kostura, zapaljenih, bez prozora, koje je na pocetku rata, isterujuci Muslimane i Hrvate srusila ista vlast - da se ne bi vratili. Tako Kozarci, na primer, nekad muslimansko naselje, vise nikom ne mogu pruziti gostoprimstvo. Kao ni brojne kuce u Brckom, Modrici, ili Derventi.

Izdvojena iz kolone, zabradjena maramom, starica Djuja Drljaca sedi u travi pored puta koji vodi od Prijedora ka Banja Luci. U gunju i opancima i sa jednom torbom u krilu. Posmatra drugu kolonu koja ide u suprotnom pravcu, prema Prijedoru. To su oni, kaze, sto su nekog u ovoj prvoj izgubili, pa se sad vracaju da ih traze. Ne zna ona kuda ide, cetvrti dan je kako je na putu, od kada je izbegla iz sela Suvaje, kod Krupe na Uni. U poslednjem trenutku, kaze, jos je mogla videti selo u plamenu i cuti krike. "Taj ti je Klinton, dete, za sve kriv. Kad nece da vidi da nas Muslimani i Hrvati mrze", objasnjava ona petu godinu kidanja zivog tkiva Bosne. A za zloglasne logore za Muslimane sa pocetka rata, "Omarsku", "Trnopolje" i "Keraterm" nikad nije cula.

Na zapregu naslonjen cetrdesetogodisnji Slobodoljub Karanovic. Ima u njemu dva metra, u uniformi je. Brada mu drhti, suspreze suze. U ocaju skida kosulju i pokazuje tek zarasle rane. Samo da mu je strinu Djuju, pa roditelje i decu dopremiti do Banja Luke, pa se vraca na front zajedno sa sinom od 20 godina. Za predsednika Karadzica, i za svoje selo ce poginuti, dodaje ostrasceno. U glasu mu dovoljno mrznje da bi se mogao otpoceti za deceniju, ili dve - novi rat.

Slobodoljub veruje da ce njegova sestra iz Beograda doci po porodicu i odvesti je za Beograd. On jos, raspamecen, ne zna ono sto je na kontrolnom punktu kod Klasnice saznao Beogradjanin Branko R. U Srbiju se ne moze, objasnili su mu vojnici, kada je pokusao da roditelje izbegle iz Sipova, kao i decu tek poginulog brata izvuce iz Banja Luke. Zabranjeno je.

A u Klasnici, sesti dan na putu tridesetogodisnja Nada Marinkovic, izbegla iz Petrovca, pokazuje rukom nepreglednu kolonu traktora i konjskih zaprega, mahom iz Sipova, Kljuca i Petrovca. "Salju nas sada u Bosanski Brod, to je za nas odredjeno. Cujemo, tamo su nam odredili sve kuce bez krova, rusevine. Neki kazu da nas i odande vracaju. Bez dinara smo, bez hleba. Ali ne bih u Srbiju. Ako vec moram u Drinu, onda je bolje u Vrbas", kaze ogorceno.

U banjaluckom loncu

Brojnost izbeglica i stanje na putevima se menjaju iz sata u sat, bas kao i raspolozenje, ili situacija na borbenim linijama. Lokalne vlasti su izracunale da ih je 127.000. Krajem prosle nedelje, samo u Prijedoru je bilo 25.000, ali niko ne zna da li tom broju treba pridodati 10.000 izbeglih pod hrvatskom artiljerijskom vatrom iz Bosanskog Novog. U Derventi 10.000, 17.000 u Bosanskom Brodu, 5.000 u Laktasima, 12.000 u Celincu. U Banja Luci tek oko 20 000, jer su vlasti poucene iskustvom iz Krajine sprecile masovni dolazak ojadjenog sveta na ulice grada. Sa Ozrena ih ima oko 13.500. Vise od 50.000 dece. Postoje 52 prihvatna centra u 16 opstina koji bi trebali da budu odredisne tacke svih kolona.

............

[Warren]

.............

Humanitarna situacija je katastrofalna, potrebe za hranom iznose cak 4.ooo tona, a od 8.septembra lokalni komesarijat za izbeglice podelio je 100 tona, UNHCR je uskocio sa 500 tona, Medjunarodni Crveni krst sa 250 tona, a MSF Holand sa 6 tona decije hrane. Sada Nikola Koljevic na konferenciji za stampu moli medjunarodnu zajednicu za gradjevinski materijal kojim bi se renovirale kuce, i smestili ljudi, uoci nadolazece zime. Zapanjeni su strani novinara. Nije valjda da ova vlast stvarno ocekuju od sveta da joj izgradi ono sto je sama porusila, cude se.

Pogresno bi bilo misliti da su samo ovi ljudi iz kolona raseljena lica. Tom broju treba pridodati jos 60.000 ljudi koji su ostali na ovom podrucju bezeci iz Kninske krajine u avgustu, i one neizbrojane koji su u nekoliko navrata tokom rata bezali iz jednog grada u drugi, u zavisnosti kako je koja vojska nailazila. Prakticno, od 500.000 uskomesanih ljudi ove regije niko vise ne zivi gde je pre rata ziveo. Sada na jug ne mogu dalje od 40 kilometara i Mrkonjic Grada, a na zapad 60 kilometara i Sanskog Mosta, jer su tu muslimansko-hrvatske osvetnicki raspolozene jedinice, pa posledice toga sto je Karadziceva vojska na pocetku rata rusila pred sobom sve sto nije srpsko, sada trpe civili koji cak i nisu ziveli u tim krajevima. Na severu ih ceka reka Sava i hrvatska teska artiljerija, a na istoku je pupcana vrpca-koridor koji je kod Orasja, na primer, sirok tek 3, 5 kilometra.

Krajisnici su sada i zatocenici sopstvene vlasti iz gradova, strogo kontrolisano mogu izaci samo izbeglice. Od pocetka ofanzive regularna Bosanska armija, potpomognuta sa dalekometnom hrvatskom artiljerijom, osvojila je 4.500 kvadratnih kilometara. Nesto je, kaze jedan vojni ekspert, prepusteno po dogovoru. A nesto napusteno - zbog sindroma Krajine. Veruje se da su Drvar i Petrovac, pa i Mrkonjic Grad ljudi poceli napustati u panici, smatrajuci da je i to dogovoreno. A kad nemas ljude, gubis grad. I vojnik nikad nije dobar kad iza sebe ima nezbrinuto dete. Bori se dok mu porodica ne izbegne, pa onda ide za njom.

"Stelovanje" politicki dogovorenih procenata na mapama u ime mira - tako objasnjavaju na drumu koji vodi prema Prijedoru dvojica vojnika sa puskama o ramenu. Jedinica im se raspala kod Kljuca, pesace danima, idu u sabirni centar na Manjaci, pa potom verovatno na sada suzeni front, Mrkonjic Grad, ili Sanski Most, ili Bosanski Novi. Oni jos ne znaju da se zbog takvih stavova moze lako izgubiti glava. Jer, lokalne vlasti su pozvale preko radija komsije da potkazu komsije. One, koji "sire defetizam" i koji ne misle da su za sve krivi iskljucivo NATO pakt, Muslimani i Hrvati.

A u Banja Luci...

Glad za informacijom, i turobna neizvesnost zavladali su gradom. Moze se gledati samo satelitska televizija i hrvatski dnevnik, telefonske veze su u kvaru, sto je posledica NATO bombardovanja. Tesko je razlikovati u tom propagandnom ratu ono sto bi razne vojske zelele da se dogodi, od onog sto se stvarno dogadja. U neverici ljudi sada slusaju kako Bosanska vlada poziva Banja Luku, centar onoga sto su dozivljavali kao mocnu Republiku Srpsku, na predaju. I kako Holbruk ubedjuje Tudjmana da prestane sa ofanzivom. Pitanje lebdi u vazduhu - gde se dede sva vojna sila? Pa, iako pad grada vecini izgleda nemoguc, ipak se osluskuju borbe na Sanskom Mostu. Ako bi taj grad bio izgubljen, otvorio bi se put prema Prijedoru, a onda...

U komandi Prvog krajiskog korpusa tvrdili su krajem prosle nedelje da se i Sanski Most i Mrkonjic Grad drze, da se Knezevski front smirio, da je Gradiska takodje mirna, ali da se vode velike borbe iz pravca Krupe prema Bosanskom Novom.

U banjaluckoj Knez Mihajlovoj male radnjice koje su nekad pripadale Muslimanima zlatarima, sada nude cipele i po 200 maraka, i "levis" farmerke. U hotelu "Bosna" njihovi novi vlasnici, koji sebe zovu "bizmismeni" uvece narucuju viski i "kafucino", a pored svezih humki na banjaluckom groblju igraju tenis. Regrutovani su iz redova bivsih magacionera, milicionara i losih djaka. Postali su najglasniji zastupnici srpskog patriotizma na pocetku rata, kada je Banja Luka imala nesto manje od 50 odsto Srba, oko 35 odsto Muslimana i 17 odsto Hrvata. Od 45.000 Muslimana, ostalo je jos 6.000, a Hrvata nema vise ni 2.000.

I "nova klasa" panicno osluskuje sta se sprema. Ipak nehajno narucuje pice lepim devojkama kojih je u Banja Luci uvek bilo sedam na jednog, ili kratko osisanim vojnicima u crnim uniformama - po surovosti cuvenim "Panterima" iz Bijeljine. U istom hotelu je i Nikola Koljevic i njegova straza, komandanti jedinica koje su se raspale prilikom muslimansko-hrvatske ofanzive, i ekipe stranih novinara koje je danima Sonja Karadzic drzala na Palama, a sada ih autobusima banjalucke vlasti razvoze u strogo kontrolisani foto-safari.

Kazablanka, tvrde neki. Ne, nego Sajgon, deset dana pred pad, procenjuju drugi. U zadimljeni restoran kojim odjekuju patriotske koracnice izmesane sa rok muzikom zagrebackom grupe E.T. ("Tek je dvanaest sati") usetao je jedno vece i Zeljko Raznjatovic Arkan. Neka su se lica razvukla u osmeh, jedna zena je dovela dete da pozdravi "Tigrove" i dodirne svog "heroja". A neko je iz ugla prozborio: Tako se od ratnog zlocinca postaje nacionalni junak.

Njegov dolazak je potvrdio duboki rascep izmedju vojske i policije, izmedju pristalica Mladica i Karadzica, izmedju nekadasnjih partizana i savremenih cetnika.

Zvanicnici vojske, koja je inace sastavljena od lose placenih i iscrpljenih mestana i izbeglica, poricu mogucnost da bi Arkanove jedinice mogle biti njihov sastavni deo. To sto se ne zna sta je sa generalom Mladicem, da li je stvarno u bolnici, ili je uklonjen, cini je ranjivom. Dobro placeni Karadzicevi policajci, koji cine posebnu kastu u gradu, samo su se smeskali. I nagadjanja su pocela. Dobro mu je placeno da dodje i pokaze da Srbija bas nije sasvim daleko, mislili su jedni. Tamo je uvek gde je novac... pasce Banja Luka a on je tu da ono sto jos vredi pokupi, veruju drugi. Ne raduju mu se bas svi ovde. Kada je poslednji put bio mnogi vlasnici skupih automobila su ostali bez njih, pa su se morali ispruziti za 500 maraka, da bi vlasnistvo dobili nazad.

- Tu sam jer ne verujem ovoj komunistickoj vojsci- pokusao je da razjasni u kratkom razgovoru Arkan. - Oni ne znaju da ratuju, a sve vide u crvenoj boji. Lako je bilo ranije kad je druga strana bila slaba. Sad treba ratovati, a oni ovde samo spavaju, zezaju se i piju.

Pitamo, ima li njegov dolazak veze sa sluzbenom Srbijom, a on negira. Kaze da je dosao na poziv policije, a sa Karadzicem je u odlicnim odnosima. Njegov gardista, medjutim, dodaje i da je pukovnik Filip, poznat iz operacije oslobadjanja talaca, na terenu Banja Luke, iz specijalnih je jedinica Srbije, a sta to znaci - da zakljucimo sami.

Kako ce se znati da se nesto menja na frontu, pitamo na kraju, a covek u Arkanovoj pratnji dodaje muklo: Cucete zapomaganje.
.........