Kako si oprostiti?

[BetelPapar]

Čitam već dugoooo temu o šupendarama i uvijek sam se čudila kako se nekome može tako nešto dešavati, ali naravno da se i meni desilo Trajalo je puno predugo, s obzirom da sam imala znakove (na čelu je pisalo) već prvih tjedan-dva da je sve to skupa sranje, ali valjda je to klasična priča 'promijenit će se'.
Da skratim, prošla je već godina neviđanja i nekomuniciranja, a ja si još uvijek ne mogu oprostiti što sam sve gutala i dopuštala i na što sam sve zažmirila jer 'još samo malo i bit će dobro'. Izgubila sam samopouzdanje i samopoštovanje i ne mogu vjerovati kako sam bila jadna. On se nikada nije ispričao (a sigurno je bio svjestan što je radio jer su u pitanju bile laži i manipulacije), čak nije htio niti porazgovarati, pa da imam bar kakav-takav closure.
Imam novog dečka par mjeseci do kojeg mi je stalo, njemu također, ali sam svjesna da nam odnos pati zbog mojih paranoja i strahova i niskog samopouzdanja i samopoštovanja - stalne sumnje, provjere, nepovjerenje... Doslovno svaku riječ analiziram i gledam jel me zajebao. Ako i nije, ja ću naći nešto sumnjivo i u svojoj glavi stvoriti problem i svađu. Uništavam odnos konstantno i ne mogu si pomoći...

Ima li još ovakvih slučajeva i jeste li uspjeli to riješiti, kako, koliko vremena treba proći, što napraviti? Da nemam knedlu u grlu svaki put kad se sjetim koliko sam bila glupa i jadna

[dugii]

Ono što je bilo bilo je,pusti prošlost.Uživaj u svakom novom danu,daj svakom novom danu šansu za nešto ljepo....

[Wayfaring S]

Budući pitaš kako si oprostiti, vjerujem, bar se nadam, da si racionalni dio obavila i da ti je jasno da je skroz u redu da si oprostiš, da to što je bilo da je prošlo itd. Ako slučajno još nisi to do kraja riješila, uzdam se u forumaše da odrade taj dio. Svi smo mi ljudi, griješimo, bitno je da je izašla iz toga... znaš već, taj dio

Ostaje ti onaj zajebaniji dio, emocionalni. To bojim se da ćeš teško baš skroz sama odraditi. Nadam se da imaš neke bliske i drage ljude s kojima možeš pričati, koji ti mogu biti potpora. Da li je to taj novi dečko ili ne, mama, prijateljica, susjed, nemam pojma. A ako imaš volje, možda ne bi bilo loše otići i na koji razgovor s nekim terapeutom, pa malo prokopati da shvatiš kako ti se i zašto to dogodilo, da si objasniš, da te netko malo poprati u analiziranju i da te usmjeri.

[BetelPapar]

Wayfaring S kaže:

Budući pitaš kako si oprostiti, vjerujem, bar se nadam, da si racionalni dio obavila i da ti je jasno da je skroz u redu da si oprostiš, da to što je bilo da je prošlo itd. Ako slučajno još nisi to do kraja riješila, uzdam se u forumaše da odrade taj dio. Svi smo mi ljudi, griješimo, bitno je da je izašla iz toga... znaš već, taj dio

Ostaje ti onaj zajebaniji dio, emocionalni. To bojim se da ćeš teško baš skroz sama odraditi. Nadam se da imaš neke bliske i drage ljude s kojima možeš pričati, koji ti mogu biti potpora. Da li je to taj novi dečko ili ne, mama, prijateljica, susjed, nemam pojma. A ako imaš volje, možda ne bi bilo loše otići i na koji razgovor s nekim terapeutom, pa malo prokopati da shvatiš kako ti se i zašto to dogodilo, da si objasniš, da te netko malo poprati u analiziranju i da te usmjeri.

Svjesna sam da sam bila mlađa, da svi moramo proći neke greške kako ih kasnije ne bi ponavljali, da nam treba neka oštra lekcija da nas bubne u glavu i da je zapravo sreća u nesreći što sam to doživjela na početku 20-ih, dok još mogu reći 'bila sam mlada i naivna' Ali ja sebi svejedno nisam to procesuirala u glavi, tj. provela u djelo jer si još nisam oprostila.

Prožvakala sam tu temu već milijun puta s puno ljudi, stvarno sam imala podršku. Svaki zaključak je da je ta osoba kriva za to što se desilo (iako vidim da im nije jasno kako sam to mogla dopuštati, primjetim malu osudu jer se njima takve stvari nisu desile), ali ja svejedno sebe krivim i mislim da se sve to nije trebalo ni desiti/dešavati, pošto je upozoravajućih znakova bilo puno. Pa me počne gristi kako nisam prije primjetila, kako sam se mogla tako ponižavati samo da ta osoba 'shvati'. Čista sramota zbog toga svega što sam radila, a i činjenice da je prošlo toliko, a mene još uvijek muči.
Nakon tog odnosa sam postala dosta hladna, zatvorenija, distanciranija, opreznija, kao osakaćena. Ne znam jel to prednost ili loša stvar...

[Gosha]

BetelPapar kaže:

Ima li još ovakvih slučajeva i jeste li uspjeli to riješiti, kako, koliko vremena treba proći, što napraviti? Da nemam knedlu u grlu svaki put kad se sjetim koliko sam bila glupa i jadna

Imao sam (bivšu) curu koja me po ovome što si rekla dosta podsjeća na tebe. Jasno ti je kako je završilo, a ja ću ti reći što mislim o svemu tome.

Ovisno o problemima koji te muče, te jačini i količini tih problema.
Po meni najvažnije od svega, vjerujte si. Znam da ti je to možda teško nakon svih problema koje vučeš iz prošlosti, ali bez toga nema ničega. Vjernost i iskrenost. Bez toga po meni ni nema smisla ulaziti u nešto ozbiljno, znači da još ne želiš ništa ozbiljno ako toga nema.

Primjer moje bivše. Nije mi vjerovala. U puno stvari. Živcirale su je normalne stvari i rečenice, fraze koje su nama svima normalne, ali zbog nekih razloga te rečenice i fraze su ju podsjećale na njenog bivšeg i onda bi ja naje... Ni kriv, ni dužan. Analizirala sve što bih rekao. I još i gore od toga. Uništavala je odnos zbog svojih problema iz prošlosti. Ja pokušam popraviti stvari, smiriti ih, ali ono ide samo nizbrdo. Nova deranja, i tako ukrug.

Glavni problem? Sve je htjela riješiti sama. Nije mi dala mogućnost da joj pomognem, makar razgovorom. Uvijek je to odbila, i zatvarala se. Svađala. I tako u krug. Ok, ne želiš da ti ja pomognem. Ali onda ajde nađi nekoga za razgovor, ako već ja ne mogu pomoći. Razumiješ? Čemu to zatvaranje i udaljavanje od problema. Opet će te stići, kad-tad. Što prije se prijeđe preko toga, to će ti kasnije biti lakše u životu.

Rješenje je po meni da budete iskreni jedno prema drugome. I molim te, dozvoli mu da ti pomogne s tvojim problemima. Makar razgovorom. Na kraju krajeva, dečko ti je. Nije stranac.
Nemoj i ti biti jedna od onih cura koje prekidaju, a umjesto nekog relativno opravdanog razloga kažu "it's not you, it's me".

[nela2910]

gledaj to kao prednost. sve nas nešto oblikuje, definiraju nas stvari koje su nam se desile i ljudi koji su nam se desili. imam slično iskustvo s tobom, bila sam u takvoj vezi deset mjeseci, i to mi je preko previše s obzirom na to da sam trebala prekinut odma drugi tjedan da sam slušala svoj instinkt. ali nisam, iz neznam kojeg razloga: promijenit će se, on je inače super dobar, to je sad iznimka, sve je to dobro, sutra će se zaboravit, nekaj ga je isprovociralo, pa bože moj nisam ni ja savršena, veza se sastoji od kompromisa: ja ću pretrpit to neko njegovo sranje, on će neko moje... ma sve su glupa opravdanja bila. treba slušat i razum i srce i instinkt.
probaj si okrenut u glavi da te to samo još više izgradilo, sad znaš koja sranja i kakve ljude nećeš trpit u životu više i znaš cijenit svoj mir i samoću više nego išta i znaš da ti to nitko ne može platit. u drugima ne traži njega. bar ne namjerno. ako naiđe u njemu neka njegova osobina za koju znaš da ti je smetala i da nećeš moć preko nje - onda nećeš moć ni bit sretna s tim nekim, očekivat ćeš samo gore i gore i osvećivat se ovome za nešto što je trebalo slijedit onoga u prošlosti. al ne traži te osobine namjerno. jer možda ih tip fakat nema, i držim vam fige da nema.
iz osobnog iskustva ti mogu reć da za sebe isto neznam zašto sam tolko stvari trpila a inače sam tip koji neda na sebe nikad i od nikog ne trpi ništa šta mu ne paše, i da si me pitala prije rekla bi ti "kaj ti je, ja to nikad nebi trpila" a na kraju eto. mora se proć to što se mora proć, kaj ti sudbina dodijeli tak ideš. a tak ćeš ić i dalje: pametnija, mudrija, opreznija, ali i sa stavom. sretno!

[Almost Rosey]

Ojebemusunce, napisala sam plahtu teksta i tapatalk mi ju je izgubio. Ovo mi je podsjetnik da je sutra rekonstruiram.

[Maria34]

BetelPapar kaže:

Čitam već dugoooo temu o šupendarama i uvijek sam se čudila kako se nekome može tako nešto dešavati, ali naravno da se i meni desilo Trajalo je puno predugo, s obzirom da sam imala znakove (na čelu je pisalo) već prvih tjedan-dva da je sve to skupa sranje, ali valjda je to klasična priča 'promijenit će se'.
Da skratim, prošla je već godina neviđanja i nekomuniciranja, a ja si još uvijek ne mogu oprostiti što sam sve gutala i dopuštala i na što sam sve zažmirila jer 'još samo malo i bit će dobro'. Izgubila sam samopouzdanje i samopoštovanje i ne mogu vjerovati kako sam bila jadna. On se nikada nije ispričao (a sigurno je bio svjestan što je radio jer su u pitanju bile laži i manipulacije), čak nije htio niti porazgovarati, pa da imam bar kakav-takav closure.
Imam novog dečka par mjeseci do kojeg mi je stalo, njemu također, ali sam svjesna da nam odnos pati zbog mojih paranoja i strahova i niskog samopouzdanja i samopoštovanja - stalne sumnje, provjere, nepovjerenje... Doslovno svaku riječ analiziram i gledam jel me zajebao. Ako i nije, ja ću naći nešto sumnjivo i u svojoj glavi stvoriti problem i svađu. Uništavam odnos konstantno i ne mogu si pomoći...

Ima li još ovakvih slučajeva i jeste li uspjeli to riješiti, kako, koliko vremena treba proći, što napraviti? Da nemam knedlu u grlu svaki put kad se sjetim koliko sam bila glupa i jadna

Teško je. Najteže si je oprostiti procjenu ljudi. Što si vjerovao nekom tko ne da nije vrijedan povjerenja nego te zgazio na najgori način. Trust issues ostaju, ostaju ožiljci, ostaje unatoč tome što imaš nekog novog.

Trebaš shvatiti da TI NISI kriva. Nisi. To što ti je netko uradio je čin bolesne osobe ili zle osobe ili oboje. I nemoj misliti da će njega gristi savjest, nemaju svi savjest. Neki kada ti prirede sranje još i likuju i uživaju u tome.

Dan po dan. Ne možeš ne vjerovati ljudima zbog jednog đubreta. Nemoj ga mrziti iako je očekivano da ćeš imati pokoji nalet gorčine i ljutnje i imaš pravo na to. Ali nemoj mrziti zbog sebe.

Toliko je stvari kojima možeš ispuniti život da ta tužna spodobica bude prošlost. Ako te tješi, neće biti sretan, zli ljudi nikad nisu istinski sretni i nije floskula da te utješim. Nemaju kapacitet za to. Mogu donekle uživati i proći neke trenutke kad misle da su na vrhu svijeta, ali uvijek se vrate svom prirodno jadnom stanju jer ih pokreću niske stvari.


Korak po korak, dan po dan. Otvori oči, ali bez predrasuda. Otvori oči s kime si okružena, slušaj intuiciju, ali nemoj unaprijed misliti da će ti život opet podariti neku jadnu osobu. Takvi su primjerci ipak rijetki. Nažalost, ti si naišla na taj rijedak primjerak.

Pusti ga, ne daj ti da ti kvari ono lijepo u životu kao tamna sjenka i podsjetnik kakvi sve ljudi postoje. Ne daj mu tu snagu. Nije vrijedan toga. Neki kažu da je odnos s đubradi lekcija. Ne mislim da nužno jest. Više slučajnost. Ugazila si u govno i sad si opterećena da su posvuda na cesti govna. Nisu. Baci tu cipelu i idi dalje. Nemoj hodati u tim cipelama više. Not your circus, not your monkey anymore.

Ne traži closure. Ne možeš dobiti closure od patološki lažljivih osoba koje jedino znaju manipulirati, osvećivati se i činiti drugima mizerne stvari. Dobila bi vjerojatno rukavicu u lice da si ti kriva. Nisi. Closure je da pustiš sebi da odboluješ to jer imaš svo pravo biti povrijeđena i da uz to krećeš dalje i otvaraš se novim stvarima u životu.

[Chem012]

Maria34 kaže:

Teško je. Najteže si je oprostiti procjenu ljudi. Što si vjerovao nekom tko ne da nije vrijedan povjerenja nego te zgazio na najgori način. Trust issues ostaju, ostaju ožiljci, ostaje unatoč tome što imaš nekog novog.

Trebaš shvatiti da TI NISI kriva. Nisi. To što ti je netko uradio je čin bolesne osobe ili zle osobe ili oboje. I nemoj misliti da će njega gristi savjest, nemaju svi savjest. Neki kada ti prirede sranje još i likuju i uživaju u tome.

Dan po dan. Ne možeš ne vjerovati ljudima zbog jednog đubreta. Nemoj ga mrziti iako je očekivano da ćeš imati pokoji nalet gorčine i ljutnje i imaš pravo na to. Ali nemoj mrziti zbog sebe.

Toliko je stvari kojima možeš ispuniti život da ta tužna spodobica bude prošlost. Ako te tješi, neće biti sretan, zli ljudi nikad nisu istinski sretni i nije floskula da te utješim. Nemaju kapacitet za to. Mogu donekle uživati i proći neke trenutke kad misle da su na vrhu svijeta, ali uvijek se vrate svom prirodno jadnom stanju jer ih pokreću niske stvari.


Korak po korak, dan po dan. Otvori oči, ali bez predrasuda. Otvori oči s kime si okružena, slušaj intuiciju, ali nemoj unaprijed misliti da će ti život opet podariti neku jadnu osobu. Takvi su primjerci ipak rijetki. Nažalost, ti si naišla na taj rijedak primjerak.

Pusti ga, ne daj ti da ti kvari ono lijepo u životu kao tamna sjenka i podsjetnik kakvi sve ljudi postoje. Ne daj mu tu snagu. Nije vrijedan toga. Neki kažu da je odnos s đubradi lekcija. Ne mislim da nužno jest. Više slučajnost. Ugazila si u govno i sad si opterećena da su posvuda na cesti govna. Nisu. Baci tu cipelu i idi dalje. Nemoj hodati u tim cipelama više. Not your circus, not your monkey anymore.

Ne traži closure. Ne možeš dobiti closure od patološki lažljivih osoba koje jedino znaju manipulirati, osvećivati se i činiti drugima mizerne stvari. Dobila bi vjerojatno rukavicu u lice da si ti kriva. Nisi. Closure je da pustiš sebi da odboluješ to jer imaš svo pravo biti povrijeđena i da uz to krećeš dalje i otvaraš se novim stvarima u životu.

kao da sam izrekao sve recenice a ti napisala.

BP: ne razmisljaj o vremenu. proći će. sigurno.

[space_xd]

BetelPapar kaže:

stalne sumnje, provjere, nepovjerenje... Doslovno svaku riječ analiziram i gledam jel me zajebao. Ako i nije, ja ću naći nešto sumnjivo i u svojoj glavi stvoriti problem i svađu. Uništavam odnos konstantno i ne mogu si pomoći...

Koliko dugo si bila takva sa prijasnjim deckom?
Mislim da nije za sve zasluzan bivsi,kad okreces novu stranicu ostavljas sranja iza sebe ne povlacis iz za sobom ako ne zelis sama sebe unistavati. Valjda imas razum,ako osjecas da mucis i sebe i njega, bolje da prekines pa se malo skockas,jbga okrutno ali potrebno ti je. A s druge strane mozda imas razloga se tako ponasati zbog intuicije. U svakom slucaju kako god okrenes nemojte se muciti tako jer nece ici na bolje,dojam si ostavila na njemu ima i on svoje osjecaje.Zar i taj decko mora prolaziti kroz losu vezu kao sto si i sama sa bivsim?
Ne cini ono sto ne nezelis da drugi cine tebi. Jednostavno. Il ce on puknuti ili ces ti,samo produzujes agoniju i hranis svoju losu stranu. Ako znas da to nisi ti i da takva ne zelis biti pitaj se dal je opravdano to kako se ponasas prema njemu ne prema onome sto ti je bivsi napravio.
Nitko te nece poskropiti svetom vodicom i reci evo sad si spasena demona proslosti. I sami smo si dosta toga krivi jer si dopustamo.

[Lord Byron]

BetelPapar kaže:

Imam novog dečka par mjeseci do kojeg mi je stalo, njemu također...

Što i koliko novi dečko zna o starom dečku i korijenima tvojega ponašanja s novim dečkom?

Ono što je meni neobično u toj priči je tolika razina opterećenosti i preispitivanja oko stare veze u prvim mjesecima nove veze - ono, kad to stigneš?

[little-big-one]

Lord Byron kaže:

Što i koliko novi dečko zna o starom dečku i korijenima tvojega ponašanja s novim dečkom?

Ono što je meni neobično u toj priči je tolika razina opterećenosti i preispitivanja oko stare veze u prvim mjesecima nove veze - ono, kad to stigneš?

Ponekad, ma cesto, bas pogodis u sredinu.

[yonaa]

Radi na svom samopuzdanju i vjeri u sebe. Gradi prije svega odnos sama sa sobom, ostalo ce se posloziti.
Tesko je, ali je sigurno najzdraviji put prema kvalitetnom odnosu s drugim ljudima.

[Lord Byron]

yeli kaže:

Radi na svom samopuzdanju i vjeri u sebe.

Ne sumnjam u tvoje iskreno dobre namjere, ali savjeti poput ovoga otprilike su poput savjeta "Razvedri se!" nekome tko se požali na depresivnost.

[Wayfaring S]

Almost Rosey kaže:

Ovo mi je podsjetnik da je sutra rekonstruiram.

Samo polako. Take your time. Bez pritiska.

[niskoprofilna]

Moje greške su samo moje... neke ispravim, neke isprave mene...

[Coeli]

BetelPapar kaže:

Imam novog dečka par mjeseci do kojeg mi je stalo, njemu također, ali sam svjesna da nam odnos pati zbog mojih paranoja i strahova i niskog samopouzdanja i samopoštovanja - stalne sumnje, provjere, nepovjerenje... Doslovno svaku riječ analiziram i gledam jel me zajebao. Ako i nije, ja ću naći nešto sumnjivo i u svojoj glavi stvoriti problem i svađu. Uništavam odnos konstantno i ne mogu si pomoći...

Ima li još ovakvih slučajeva i jeste li uspjeli to riješiti, kako, koliko vremena treba proći, što napraviti? Da nemam knedlu u grlu svaki put kad se sjetim koliko sam bila glupa i jadna

gle, teoretski gledano, svatko nam može lagati, prevariti nas i zajebati. Ne možemo hodati po svijetu sumnjajući u sve i svakoga.
Dakle, preostaje nam procijenjivati u skladu sa zdravim razumom. Ako nam je nešto nejasno, pitati. I truditi se ne zavaravati - jer često je problem u tome što volimo samo sebe zavarati ako nam je do nekoga stalo.

Dakako, ne možeš preispitivati svaku sitnicu, to je suludo.

Osobno, vjerujem na temelju općeg dojma o nekome i to se najčešće pokaže točnim (ako se ne zavaravaš). Ako se zajebem, a bože moj, nije smak svijeta. Ne smatram da je to moj problem (zašto bi bio? svatko te može smuljati ako hoće), nego problem te osobe - koja je očito sjebana na više načina.

[yonaa]

Lord Byron kaže:

Ne sumnjam u tvoje iskreno dobre namjere, ali savjeti poput ovoga otprilike su poput savjeta "Razvedri se!" nekome tko se požali na depresivnost.

Depresivna je i dala savjet btw.
Osobno, da se nisam okrenula 'sebi' citala bih forum 'odozgo'.
Uz strucnu pomoc koju sam imala snage sama potrazit..stvarno nez sto bi bilo.

Nakon prve pomoci pomogli su mi strucni razg i treninzi boxa.
Imam poznanicu koja 10 g non stop tupi i zali se na jedno te isto i ne, ne pomazu savjeti jer doticna ceka princa da je spasi. Nis od tog.
Potrebno je napravit distrakciju, smoc snage, krenut dalje, usmjerit energiju na sebe.
Pozz

[yonaa]

BetelPapar kaže:

Čitam već dugoooo temu o šupendarama i uvijek sam se čudila kako se nekome može tako nešto dešavati, ali naravno da se i meni desilo Trajalo je puno predugo, s obzirom da sam imala znakove (na čelu je pisalo) već prvih tjedan-dva da je sve to skupa sranje, ali valjda je to klasična priča 'promijenit će se'.
Da skratim, prošla je već godina neviđanja i nekomuniciranja, a ja si još uvijek ne mogu oprostiti što sam sve gutala i dopuštala i na što sam sve zažmirila jer 'još samo malo i bit će dobro'. Izgubila sam samopouzdanje i samopoštovanje i ne mogu vjerovati kako sam bila jadna. On se nikada nije ispričao (a sigurno je bio svjestan što je radio jer su u pitanju bile laži i manipulacije), čak nije htio niti porazgovarati, pa da imam bar kakav-takav closure.
Imam novog dečka par mjeseci do kojeg mi je stalo, njemu također, ali sam svjesna da nam odnos pati zbog mojih paranoja i strahova i niskog samopouzdanja i samopoštovanja - stalne sumnje, provjere, nepovjerenje... Doslovno svaku riječ analiziram i gledam jel me zajebao. Ako i nije, ja ću naći nešto sumnjivo i u svojoj glavi stvoriti problem i svađu. Uništavam odnos konstantno i ne mogu si pomoći...

Ima li još ovakvih slučajeva i jeste li uspjeli to riješiti, kako, koliko vremena treba proći, što napraviti? Da nemam knedlu u grlu svaki put kad se sjetim koliko sam bila glupa i jadna

Draga, vec sam napisala da je potreban rad na sebi. I to je moj najbolji savjet koji ti mogu dati.
Nadji nacin na koji ces si pomoci, npr pokusaj se druziti vise, neki tecaj mozes upisat, fizicku aktivnost svakako (meni je jako pomoglo), strucan savjet.

Ocito je da imas neku vrstu traume pa puses na hladno. Analizama i provjerama ces nastetit najvise sebi. A odnos koji si pocela sa drugim deckom bi mogao fasovat zbog toga.
Pitas koliko vremena treba proci...meni osobno je bilo 'bistrije' nakon godinu i pol otprilike, alii nakon 10 g imam problem sumnjicavosti, analitike i nizeg samopouzdanja (ta bivsa veza me osakatila jer sam bila pod totalnom manipulacijom decka, a ja ocito slabijih umnih sposobnosti..od toga da se sisam kak on zeli, da mi bira odjecu, kritike ma racun izgleda, samaranja itd, da bi na koncu saznala za varanja i tu je bio the end, jos je on prekinuo, ja sam valjda razvila stockholmski sindrom).

Trebalo mi je pol godine da pocnem funkcionirati, da se prestanem kriviti za ishod veze, a nakon toga je krenulo trjeznjenje i doslovno mrznja prema toj osobi. Dan danas mi se povraca na njegov lik.

Eh, tada su krenule i druge veze gdje sam sama sebi obecala da cu biti bitch prema muskom rodu, pocela sam ludjacki trosit na obleku, fiz izgled, da popravim narusenu sliku o sebi. Dok sam iznutra bila trula.

Sve dok nisam upoznala pristojnog, mirnog decka i uvidjela da postoje normalni.
Imao je toleranciju na moja sranja, znao je za vezu sa lazovom i komentar je bio: 'isuseee...sta je on od tebe napravio'
Tada sam krenula na strucne razgovore i po malo smo gradili odnos povjerenja i postovanja.
Prestala sam kriviti bivseg, shvatila da sami sebi pisemo scenarij, odlucila sam ojacati i na tome radim.

Nadam se da sam pomogla!

Pozz

[Wayfaring S]

yeli kaže:

nakon toga je krenulo trjeznjenje i doslovno mrznja prema toj osobi. Dan danas mi se povraca na njegov lik.

Ovo možda jest neki korak naprijed, ali probaj da ne ostane na tome. Mržnja je gadna, kad ti netko uspije izazvati tako jake osjećaje, kad ti izaziva povraćanje sama misao na njega, taj te i dalje drži i upravlja tobom. Kad ga dovedeš na tek neku priču iz prošlosti, koja može naravno izazvati neke osjećaje, ali ne baš ovako snažne, onda si čestitaj. Dok god mrziš i povraćaš imaš još puno toga za odraditi.