Dodir Duha Svetog - svjedočanstva

[infra red]

Nea-- kaže:

"Mentalna bolest" je izmišljotina, odnosno društveno uvjetovan termin:

https://www.youtube.com/watch?v=O76s...&feature=share


To je naprosto različitost koja većinu "normalnih" (jednako programiranih) uznemiruje i dekomodira, i koja zbog nedostatka vremena i uvjeta da je se pokuša razumjeti i s njome živjeti, mora biti uklonjena s puta.

Tocno. U Velikoj Britaniji, pretpostavljam i drugdje na zapadu, se polako ali sigurno napusta medicinski/psihijatrijski model koji se temelji na pitanju "Sto nije u redu s tobom?", modelom koji pita "Sto ti se dogodilo?", "Kako ti to tumacis?" i "Sto cinis da to prezivis?".
Simptomi mentalnih bolesti su zapravo reakcije prilagodbe na prezivljene traume. Dakle, najbolji moguci pokusaj adaptacije.

Ljude i njihove simptome se takodjer treba staviti i u siri kontekst socijalnog, kulturnog i politickog okruzenja, te na taj nacin pristupiti terapiji itd...

[šugavo pseto]

infra red kaže:

Tocno. U Velikoj Britaniji, pretpostavljam i drugdje na zapadu, se polako ali sigurno napusta medicinski/psihijatrijski model koji se temelji na pitanju "Sto nije u redu s tobom?", modelom koji pita "Sto ti se dogodilo?", "Kako ti to tumacis?" i "Sto cinis da to prezivis?".
Simptomi mentalnih bolesti su zapravo reakcije prilagodbe na prezivljene traume. Dakle, najbolji moguci pokusaj adaptacije.

Ljude i njihove simptome se takodjer treba staviti i u siri kontekst socijalnog, kulturnog i politickog okruzenja, te na taj nacin pristupiti terapiji itd...

kad bi živjeli s nekim ko pati od recimo šizofrenije, tko skače sa zgrade, prijeti djetetu nožem, nadahnuto propovjeda na trgu... bi li jednako tako razmišljali

[Nemruth Dagi]

šugavo pseto kaže:

kad bi živjeli s nekim ko pati od recimo šizofrenije, tko skače sa zgrade, prijeti djetetu nožem, nadahnuto propovjeda na trgu... bi li jednako tako razmišljali

Bez brige ne bi onda pričali o izmišljotini.

[šugavo pseto]

Nemruth Dagi kaže:

Nažalost nisi u pravu.
Mentalnih bolesti ima svakakvih i različito se ispoljavaju ali to nije društveno uvjetovan termin.
Kako sam odslušala i odradila psihijatriju na samom "terenu", sama sam vidjela svakakve dijagnoze.
Druga je stvar da neki pojedinci imaju moć nekog ko im smeta strpati na liječenje.

nije sad samo što se nekog može strpati u ludaru već se radi o naglašeno krivom pristupu pri čemu si je psihijatrija uzela za misiju prilagođavati ljude nepokorne ionako izopačenim društvenim vrijednostima i popravljati ih na ovaj ili onaj načina, uglavnom uklanjajući smetnje kemijom i ispiranjem mozga i onda možeš ko mulac aportirat gazdi šezdeset godina osam sati na dan i bit sretan što uopće imaš takvu mogućnost

[infra red]

šugavo pseto kaže:

kad bi živjeli s nekim ko pati od recimo šizofrenije, tko skače sa zgrade, prijeti djetetu nožem, nadahnuto propovjeda na trgu... bi li jednako tako razmišljali

To ne mijenja stvar. Ne zastupa se ovdje stav da se nista ne radi s ljudima, poanta je da se ljudima pomaze, ali da ih se tretira kao ljude koji imaju svoju osobnu i jedinstvenu pricu, a ne samo da ih se kljuka ljekovima bez prave terapije i pristupa.

[Beljki]

infra red kaže:

To ne mijenja stvar. Ne zastupa se ovdje stav da se nista ne radi s ljudima, poanta je da se ljudima pomaze, ali da ih se tretira kao ljude koji imaju svoju osobnu i jedinstvenu pricu, a ne samo da ih se kljuka ljekovima bez prave terapije i pristupa.

To bi bilo super ali moguce samo ako:

1 - ta osoba ili netko njoj blizak i voljan ima ogromna financijska sredstva

2 - zdravstveni sustav ima ogromna financijska sredstva


U protivnom je imati idealan tim ljudi (nutricionista, trenera, endokrinologa, neurologa, psihijatra, psihoterapeuta..) koji ce se posvetiti idealno dugo vremena jednoj osobi u idealnim uvjetima, a cak i tako sa upitnim i neizvjesnim rezultatima (jer su psihicki poremecaji vrlo kompleksni i skoro nikad price nisu jednostavne i lako predvidive, koliko od state of the art pristup i potporu imao) jednostavno logisticki nemoguce.

Ako i u sadasnjim uvjetima gdje "drzavni" psihijatar provede 20 minuta sa klijentom da mu prepise lijekove i kontrolu za tri mjeseca - imamo manjak psihijatara.

Realno mozes napraviti samo najbolje sto realno mozes u datim okolnostima, ne i ono sto bi teoretski bilo moguce u nepostojecim idealnim uvjetima.

I sto onda kada imas osobu koja svaki drugi dan pokusa samoubojstvo? Koja je katatonicna i ne moze ustati iz kreveta? Koja halucinira?
Imao sam cimera u psihoticnoj epizodi koji je znao rec da zakljucam sobu jer nije siguran da se oze kontrolirat i nece nekog ubit, npr, dok uz nekontrolirane emocije halucinira demone po sobi, npr.

Sto bi ti kao psihijatar napravio kada ti netko takav dodje kao 15-i od 20 pacijenata u tom danu? Pozvao ti ga dovedu doma da uz njega provodis u kontroliranim uvjetima 24/h nna dan izmjenjujuci se sa jos 3-om kolega, svi posveceni samo njemu, i tako iducih 4-5 godina dok pokusavate naci neko elegantnije rjesenje?

[infra red]

Beljki kaže:

To bi bilo super ali moguce samo ako:

1 - ta osoba ili netko njoj blizak i voljan ima ogromna financijska sredstva

2 - zdravstveni sustav ima ogromna financijska sredstva


U protivnom je imati idealan tim ljudi (nutricionista, trenera, endokrinologa, neurologa, psihijatra, psihoterapeuta..) koji ce se posvetiti idealno dugo vremena jednoj osobi u idealnim uvjetima, a cak i tako sa upitnim i neizvjesnim rezultatima (jer su psihicki poremecaji vrlo kompleksni i skoro nikad price nisu jednostavne i lako predvidive, koliko od state of the art pristup i potporu imao) jednostavno logisticki nemoguce.

Ako i u sadasnjim uvjetima gdje "drzavni" psihijatar provede 20 minuta sa klijentom da mu prepise lijekove i kontrolu za tri mjeseca - imamo manjak psihijatara.

Realno mozes napraviti samo najbolje sto realno mozes u datim okolnostima, ne i ono sto bi teoretski bilo moguce u nepostojecim idealnim uvjetima.

I sto onda kada imas osobu koja svaki drugi dan pokusa samoubojstvo? Koja je katatonicna i ne moze ustati iz kreveta? Koja halucinira?
Imao sam cimera u psihoticnoj epizodi koji je znao rec da zakljucam sobu jer nije siguran da se oze kontrolirat i nece nekog ubit, npr, dok uz nekontrolirane emocije halucinira demone po sobi, npr.

Sto bi ti kao psihijatar napravio kada ti netko takav dodje kao 15-i od 20 pacijenata u tom danu? Pozvao ti ga dovedu doma da uz njega provodis u kontroliranim uvjetima 24/h nna dan izmjenjujuci se sa jos 3-om kolega, svi posveceni samo njemu, i tako iducih 4-5 godina dok pokusavate naci neko elegantnije rjesenje?

Naravno da se u kriticnim situacijama mora zastititi i samu osobu i druge u njegovom/njezinom okruzenju. Ali ja govorim o dugorocnoj terapiji i odnosu prema samoj osobi i njezinoj simptomatici. I opcenito promjena pozicije, odnosno paradigme vezano za tu vrstu simptomatike.

Naravno da za takav pristup moraju postojati uvjeti, ali negdje se mora poceti...

[Nemruth Dagi]

šugavo pseto kaže:

nije sad samo što se nekog može strpati u ludaru već se radi o naglašeno krivom pristupu pri čemu si je psihijatrija uzela za misiju prilagođavati ljude nepokorne ionako izopačenim društvenim vrijednostima i popravljati ih na ovaj ili onaj načina, uglavnom uklanjajući smetnje kemijom i ispiranjem mozga i onda možeš ko mulac aportirat gazdi šezdeset godina osam sati na dan i bit sretan što uopće imaš takvu mogućnost

Boldano radi i država, socijalizacijom i školovanjem, to isto rade religije kao i i svaka druga ideologija.
Ljudi se drže na kratkim uzicama.

Bolest uma je nešto sasvim drugo kao što je bolesna osoba koja je ubila vlastito dijete (slučaj kod nas iz prošle godne).

Nju očito nitko nije ispirao jer je već bila isprano poremećajem duševnog spektra.
https://www.slobodnadalmacija.hr/nov...i-smo-zakazali

[šugavo pseto]

Nemruth Dagi kaže:

Boldano radi i država, socijalizacijom i školovanjem, to isto rade religije kao i i svaka druga ideologija.
Ljudi se drže na kratkim uzicama.

Bolest uma je nešto sasvim drugo kao što je bolesna osoba koja je ubila vlastito dijete (slučaj kod nas iz prošle godne).

Nju očito nitko nije ispirao jer je već bila isprano poremećajem duševnog spektra.
https://www.slobodnadalmacija.hr/nov...i-smo-zakazali

pa psihijatrija je instrumentalizirana, međutim opet mislim da je u zabludi po još jednom pitanju, a to je da se bavi posljedicom na način da pacijenta brutalno gura u situaciju koja mu je i proizvela bolest i tako potpomaže uzrok, jer teške psihičke bolesti samo su oblik psihološkog obrambenog mehanizma i koliko god posvećeno krpali posljedicu ništa se neće dogoditi dok se ne pozabave uzrokom, bit će sve gore i gore, to nisu više iznimke to je sada već transgeneracijski sindrom, štoviše danas je mondeno bit sjeban u glavu

[Nemruth Dagi]

Problem je što su duševne bolesti a ima ih svakakvih od običnih neuroza koja više i nije neki poremećaj do teških psihoza zapravo teško izlječive, odnosno ne znaju im se točan uzrok a s time i kurativa je na razini "stavljanja osobe u kakvu takvu društvenu funkciju".

Što stvara od ljudi mentalne bolesnike ostaje samo na razini raznih teorija.
Pomažu im lijekovi, psihoterapija...a ima onih kojima ništa ne pomaže.
Pa su zatvoreni jer su opasni i za sebe i za druga.

U tom tamnom prostoru neznanja moguća je svaka zloupotreba.
Znam za jednu a to je da je žena sa psihozom privezana za krevet ostala trudna i rodila dijete.
Kako?

Očito ne po Duhu Svetom već je netko iskoristio situaciju.
Bolnica je to dobro zataškala, jer tko bi luđakinji vjerovao...

[Della17]

yakuzza kaže:

Duhovnih iskustava još više imamo među ljudima koji žive između Himalaja i Indijskog okeana, brojčano mnogo više u i svakoj generaciji...

To naprosto nije točno.
Ljudi to ko papagaji vole ponavljat, i sami sebe u to uvjeravat...ali to jednostavno nije točno.
Zašto se ta iluzija/neistina uhvatila u glavama zapadnjak...nemam poima. Pretpostavljam da se radi o kompleksu manje vrijednosti/dezorijentiranosti ili nekoj vrsti unutarnje potrebe da se vl.sustavu vrijednosti/vjerovanjima/opčinjenosti istočnjaštvom/određenim narativom, pod svaku cijenu da kredibilitet.
Ima ljudi koje znam, koji to mogu iz prve ruke potvrditi.
Bez zajebancije.
Ljudi koji su godine i godine proveli s tim sadhuima sve-u dilj Himalaja, raznim ašramima i Kumbha Melama i inim bajama (na načine kojima se rijetko tko u CRO ili na Zapadu općenito...pa čak i većina onih koji žive na Himalajama kao sadhui, može "pohvaliti").
Sav taj "ističnjački", a pogotovo Tantro-Kula "fucking" Kundalini - Indio hajp, ni blizu onog o čemu govorim nije.
Ni blizu...
Ne kažem da su odsutne mogućnosti da čovjek probudi u sebi određene baje koje nadilaze naše shvaćanje "normalnosti"...čak i realiziraju određene moći/sposobnosti.
Toga se da naći...u onih koji su uistinu dosljedni ili prirodno nadareni.
No sve te baje klinca ne vrijede u usporedbi s dodirom Duha Svetog...onog što Duša iskusi Njegovom milošću.

Najbolji način da se u to uvjeriš je da odeš tamo i provedeš godine u traganju.
Problem je jedino u činjenici da ćeš izgubiti sve to vrijeme ganjajući duhove.
Dok pritom dragulje unutar vl.nasljeđa zanemaruješ...
Kao u onoj opjesmi; "...vodu pijem, vino proljevam...!"

I am fucking you not!

[infra red]

Mislim da je tako nesto tesko pojmiti nekome tko nije imao takvo iskustvo. A opet je Bozja volja da "dotakne" nekoga svojom miloscu...Doduse tko god se iskreno otvori prema Bogu sigurno ce osjetiti njegovu ljubav i milost.

Samo eto, nekome se to dogodi u zivotu, nekome ne. Covjek se blizi Bogu kad je pun ljubavi, suosjecanja i samilosti, prema svemu sto zivi. I to mora dolaziti iskreno, iz srca...

Moje je misljenje da razno-razne new age discipline, iako se to lukavo maskira, usmjeravaju covjeka na samog sebe, stavljaju ga na prvo mjesto, pomazu mu da manipulira stvarnoscu, da za se bori za sebe i takva ambicija za vlastitim probitkom i moci ne cini dobroga niti pojedincu, ni opcenito covjecanstvu.

[yakuzza]

Della17 kaže:

To naprosto nije točno.
Ljudi to ko papagaji vole ponavljat, i sami sebe u to uvjeravat...ali to jednostavno nije točno.
Zašto se ta iluzija/neistina uhvatila u glavama zapadnjak...nemam poima. Pretpostavljam da se radi o kompleksu manje vrijednosti/dezorijentiranosti ili nekoj vrsti unutarnje potrebe da se vl.sustavu vrijednosti/vjerovanjima/opčinjenosti istočnjaštvom/određenim narativom, pod svaku cijenu da kredibilitet.
Ima ljudi koje znam, koji to mogu iz prve ruke potvrditi.
Bez zajebancije.
Ljudi koji su godine i godine proveli s tim sadhuima sve-u dilj Himalaja, raznim ašramima i Kumbha Melama i inim bajama (na načine kojima se rijetko tko u CRO ili na Zapadu općenito...pa čak i većina onih koji žive na Himalajama kao sadhui, može "pohvaliti").
Sav taj "ističnjački", a pogotovo Tantro-Kula "fucking" Kundalini - Indio hajp, ni blizu onog o čemu govorim nije.
Ni blizu...
Ne kažem da su odsutne mogućnosti da čovjek probudi u sebi određene baje koje nadilaze naše shvaćanje "normalnosti"...čak i realiziraju određene moći/sposobnosti.
Toga se da naći...u onih koji su uistinu dosljedni ili prirodno nadareni.
No sve te baje klinca ne vrijede u usporedbi s dodirom Duha Svetog...onog što Duša iskusi Njegovom milošću.

Najbolji način da se u to uvjeriš je da odeš tamo i provedeš godine u traganju.
Problem je jedino u činjenici da ćeš izgubiti sve to vrijeme ganjajući duhove.
Dok pritom dragulje unutar vl.nasljeđa zanemaruješ...
Kao u onoj opjesmi; "...vodu pijem, vino proljevam...!"

I am fucking you not!

To što sam napisao je prosta činjenica, s tim da su brojnija iskustva i daleko bogatija nego u zapadnoj civilizaciji orijentisanoj na materijalno. Za azliku od orijentacije "da se u nešto veruje", veliki broj ljudi od ogromnog broja ljudi koji tamo baštini najrazličitije kulture su tragaoci a ne oni koji će svoj razvoj eventualno okameniti u "jednoj knjizi" ma kakve provenijencije, i ne moram godinama živeti tamo da bi mi ta činjenica bila jasnija.

Čovek kao biće nosi svoju egzistancijalnu stvarnost takvu kakva jeste, ona se ne razlikuje od eskima, kečua indijanca preko nepalca, osobe iz gane do hrvata - samo se u našoj površini razlikujemo, ta površin neka je naše subjektivno iskustvo. Na toj površini nalazi se sva naša religioznost. Da je Istok duhovno drevniji, to je činjenica, da ima daleko veći broj posvećenika, činjenica, to što oni imaju svog "Hrista" u obliku Rame, Krišne, Bude, ovih, onih božanstava time su opšte bogatiji, no i dalje se ne radi o verovanju koje najčešće na Zapadu ali i svugde u svetu prelazi u:

"Ono što ne znam, ono što nije u mom iskustvu, ja verujem"

Nekima nije dovoljno ni reći da Hrist nije jedini "Pravi put", puteva je onoliko koliko je ljudi. Najveća greška među ljudima je širenje eksluzivnosti, ona je prisutna u svim relgijama, sektama, posebno među onima koji smatraju da polažu eksluzivno pravo na unutrašnji doživljaj, što u nekom smislu i na određenom nivou stavlja tačku na njihov duhovni razvoj, jer je život nedvosmisleno inkluzivan i celovit uprkos svoj našoj ljudskoj površini po kojoj se mi tobože razlikujemo i koja se čini da je razdvajajuća, posebno indoktrinisanom ljudskom intelektu. Sve su ovo potpuno elementarne stvari.

[Nemruth Dagi]

yakuzza kaže:

Nekima nije dovoljno ni reći da Hrist nije jedini "Pravi put", puteva je onoliko koliko je ljudi. Najveća greška među ljudima je širenje eksluzivnosti, ona je prisutna u svim relgijama, sektama, posebno među onima koji smatraju da polažu eksluzivno pravo na unutrašnji doživljaj, što u nekom smislu i na određenom nivou stavlja tačku na njihov duhovni razvoj, jer je život nedvosmisleno inkluzivan i celovit uprkos svoj našoj ljudskoj površini po kojoj se mi tobože razlikujemo i koja se čini da je razdvajajuća, posebno indoktrinisanom ljudskom intelektu. Sve su ovo potpuno elementarne stvari.

Potpis!

[fbuki]

infra red kaže:

To ne mijenja stvar. Ne zastupa se ovdje stav da se nista ne radi s ljudima, poanta je da se ljudima pomaze, ali da ih se tretira kao ljude koji imaju svoju osobnu i jedinstvenu pricu

Za psihičke bolesnike "najbolji" lijek/pomoć je strpljiva pažnja s razumijevanjem, osjećaj da su prihvaćeni i voljeni takvi kakvi jesu. Znači pomoć na razini osjećaja, ne samo na razini uvjeravanja suhom mentalnom obradom. Tom metodom teško je, ako ikako, moguće stišavati uzavrele emocije kojima je uzrok dublji poremećaj, neke pogrešeke u sustavu i potiskivanja. Ukratko, potrebna im je iskrena ljubav okoline, bližnjih i medicinskog osoblja. Međutim problem je što i sama okolina pati od raznih manjih psihičkih poremećaja/smetnji, preko osrednjih, pa sve do težih. Tako da se to svodi na onu poznatu, bolesnik liječi bolesnika, slijepac vodi slijepca... dobiveni rezultat je zbunjenost i nevjerica, ili zavaravnjem slijepo prihvaćanje činjenica.

ne samo da ih se kljuka ljekovima bez prave terapije i pristupa.

Pristup ofrlje, "lijekovi" po pravilima uštede.. Doduše ponekad, sve ćešće, palijativno rješenje je neophodno da bi se situacija privela kontroli.

[fbuki]

Della17 kaže:

Dok pritom dragulje unutar vl.nasljeđa zanemaruješ...
Kao u onoj opjesmi; "...vodu pijem, vino proljevam...!"

Općepoznato je da je čista voda zdravija za svakoga. To i vrapci znaju, zato je i piju.

[Nemruth Dagi]

fbuki kaže:

Za psihičke bolesnike "najbolji" lijek/pomoć je strpljiva pažnja s razumijevanjem, osjećaj da su prihvaćeni i voljeni takvi kakvi jesu. Znači pomoć na razini osjećaja, ne samo na razini uvjeravanja suhom mentalnom obradom.

Ako se ikad zaputiš u zatvoreni dio mentalnih ustanova, vidjeti ćeš da osim tableta (psihoterapije) i ponekad sputanosti, ništa drugo ne pomaže.

Razina osjećaja drugih ljudi ne mijenja njihovu bolest, odnosno razinu njihovih emocija, ponašanja, djelovanja; oni su "zatvoreni u svoj svijet" u kojem vladaju drugačija pravila.
Mentalne bolesti su još uvijek velika nepoznanica za medicinu.

[šugavo pseto]

Nemruth Dagi kaže:

Ako se ikad zaputiš u zatvoreni dio mentalnih ustanova, vidjeti ćeš da osim tableta (psihoterapije) i ponekad sputanosti, ništa drugo ne pomaže.

Razina osjećaja drugih ljudi ne mijenja njihovu bolest, odnosno razinu njihovih emocija, ponašanja, djelovanja; oni su "zatvoreni u svoj svijet" u kojem vladaju drugačija pravila.
Mentalne bolesti su još uvijek velika nepoznanica za medicinu.

u mentalne ustanove dospiju kad imaju 'epizodu', ipak znam ih nekoliko koji funkcioniraju u svakodnevnici daleko bolje nego ja i mnogi drugi koje znam, uglavnom zahvaljujući terapiji i potpunoj posvećenosti i brizi najuže okoline, malo tko je sposoban i spreman za toliku posvećenost, počevši o sebe ne mogu si zamislit da vodim brigu niti o psu jer smatram da je to prezahtjevno, čak mi je i teško shvatljivo da se netko osudi na kupljenje nečijih govana pored ionako komplicirane svakodnevnice, znači moraš bit taj

[fbuki]

Nemruth Dagi kaže:

Ako se ikad zaputiš u zatvoreni dio mentalnih ustanova, vidjeti ćeš da osim tableta (psihoterapije) i ponekad sputanosti, ništa drugo ne pomaže.

Razina osjećaja drugih ljudi ne mijenja njihovu bolest, odnosno razinu njihovih emocija, ponašanja, djelovanja; oni su "zatvoreni u svoj svijet" u kojem vladaju drugačija pravila.
Mentalne bolesti su još uvijek velika nepoznanica za medicinu.

Imao sam prilike vidjeti ponešto od toga, ali puno više čuti od zaposlenika psihijatrijske bolnice, gdje i čistačice pomažu "krotiti" teške bolesnike.
Bio sam ono spomenuo, na kraju posta, (tzv.) simptomatsko liječenje teških slučajeva.

Istina je, oni su zatvoreni u svoj svijet iluzije, debelim i teško probojnim iluzornim oklopom. Svako suprotstavljanje njihovim tvrdnjama/zahtjevima može samo pogoršati odnos i stanje stvari. Strpljivost i pažnja ne liječe bolest, ali pomažu.

[Cisco Kid]

Nea-- kaže:

"Mentalna bolest" je izmišljotina, odnosno društveno uvjetovan termin:

https://www.youtube.com/watch?v=O76s...&feature=share


To je naprosto različitost koja većinu "normalnih" (jednako programiranih) uznemiruje i dekomodira, i koja zbog nedostatka vremena i uvjeta da je se pokuša razumjeti i s njome živjeti, mora biti uklonjena s puta.

Taj trabunja gluposti! Po njemu ja bez veze pijem antipsihotik (dijagnoza F20.0)