Biografije nekih ljudi, koji su imali neku vezu s Josipom Brozom

[Zoran Oštrić]

Kad čitam i diskutiram o Josipu Brozu Titu (kao i o drugim temama), volim pomalo opet prosurfati i prelistati knjige i časopise, da nađem neke dopunske podatke. Zanimljiva zanimacija je tragati za biografijama raznih ljudi s kojima se u životu, makar usputno, sreo.

Praćenje biografija, i to ne nužno "velikih" ljudi, može biti dobar način da se bolje razumije neko prošlo doba. Sam Tito ovdje ne mora biti bitan, nego je samo povod.

Tako, nadam se da će bar nekim ljudima biti zanimljiva ova tema. Otvaram je jednom osobom, na čije sam ime neki dan naletio.

Čitao sam rad (izvorni znanstveni članak - ne neko lupetanje) Mato Artuković: "Katoličko svećenstvo na parlamentarnim izborima 5. svibnja 1935. u percepciji nositelja vlasti", Croatica Christiana periodica, Vol.41 (2017), br. 79, http://hrcak.srce.hr/182509. Među pregledom brojnih primjera o sudjelovanju katoličkog svećenstva, uključujući i neke biskupe, u predizbornoj agitaciji za opoziciju. (Bauer i Stepinac su se sustegli od glasanja - koje je tada, valja imati na umu, bilo javno.) Među inim, piše:

»U Tuhelju je protiv Vladina kandidata agitirao župnik Marcel Novak i kapelan Adam Šimecki. Kad je Vladina kandidat, novinar iz Zagreba, Josip Baričević, držao predizborni skup, župnik je, prema izvješću načelnika, držao misu dva sata, samo da vjernici ne idu na skup. Prema tom izvješću, članovi križara iz Kumrovca napali su članove Sokolske čete iz Kumrovca, a predvodio ih je kapelan Adam Šimecki. U tom izvješću prenijeta je priča koja da je kolala Kumrovcem da će poslije izbora "doći do preokreta i do samostalne Hrvatske, i da će svi sokoli biti povješani".« (Artuković, 2017:98)

"Sokoli" su izvorno sportske organizacije, koje su ujedno imale i širi društveni pristup, podizanje nacionalne i socijalne svijesti. "Sokolski pokret" potječe iz Praga, 1862. te se širio u slavenskim zemljama. Godine 1874. bio je u Zagrebu osnovan "Hrvatski sokol". Sokoli su bili nacionalno, ali i liberalno orijentirani. Josip Broz spominje da je u Kamniku 1911. postao član sokolske čete, te postoji i jedna fotografija u sokolskoj uniformi. Ponekad su se zakačili s klerikalnim "Orlovima". Ovi "Sokoli" 1935. su naravno bili tada legalna, znači jugoslavenski unitarna organizacije.

Pomislio sam da sam ime župnika Marcela Novaka već negdje čuo tj. čitao. Nakon malo surfanja Svemrežjem i mojom arhivom, nalazim par zapisa.

Prvo, da citiram Vladimira Dedijera. U "Prilozi za biografiju Josipa Broza Tita", Zagreb, 1953. (fototipsko izdanje 1980.), piše kako je nakon odslužene robije krajem ožujka 1934. Josipb Broz došao u Kumrovec, gdje mu je bilo određeno mjesto prinudnog boravka. Dobro su ga primili, uključujući i načelnika općine Zagorska sela Josipa Juraka, koji je Broza poznavao iz djetinjstva. On mu je, iako režimski čovjek (imenovan od vlasti, a ne izabran) navodno u četiri oka čestitao: "Dobro si se držao!" (Dedijer, 1953:203) (Bilo bi dakle zanimljivo pogledati ima li nekih podataka i o J. Juraku.) Zatim piše:

»Samo jednom licu nije se dopadalo što se Broz vratio. Jedne nedjelje, u kapeli sv. Roka pop je posle službe počeo da govori kako se u selu pojavio antihrist, ciljajući pritom na Brozove razgovore sa seljacima.« (Dedijer, 1953:204)

Taj pop, kojeg Dedijer spominje, trebao bi biti župnik župe Tuhelj Marcel Novak. Titov biograf Jasper Ridley piše (navodim svoje davne bilješke, kad sam to čitao) da je on služio kao župnik u Tuhelju 35 godina. Ridley kaže da je možda je u propovijedi i rekao da je Broz antikrist, no navečer je u gostionici rado s njim igrao poker. (Ridley, 1994/2000:125-126) Nisam zabilježio navodi li Ridley izvor tog zanimljivog trača.

Surfanjem sam našao na netu par zapisa o Marcelu Novaku. Nisam našao kompletniju biografiju.

Spominje ga na jednom mjestu Aleksa Benigar u knjizi "Alojzije Stepinac, hrvatski kardinal", Rim: Ziral, 1974, tekst dostupan na https://www.exdeo.net/Benigar-0.90/B...pinac-0.90.htm

Kao mlad, Stepinac se sprijateljio s kasnijim župnikom u Maruševcu Tomom Košutićem.

»Košutić ga je jednom poveo u svoj rodni kraj, pa i dalje u Tuhelj k poznatom župniku Marcelu Novaku, kojemu dadoše nadimak "zagorski biškup". Bio je petak. Marcel se počeo ispričavati, da nema ništa drugo do kupusa i graha, no nadbiskup mu spremno odgovori:
— Pa baš to rado jedem.
Kod objeda mu je održao Marcel Novak kratku, ali srdačnu i značainu zdravicu. Rekao mu je:
— Preuzvišeni, mi vas rado imamo. Bog vas poživio!« (Benigar, 1974:39)

"Zagorski biškup", fora! Google mi je dao još jedan zapis - Marcel Novak je zaslužan za postavljanje spomenika hrvatskoj himni.

»Najslikovitije područje u porječju Sutle svakako je uski klanac u Zelenjaku ispod kapelice u Risvici i Cesarskog brda ili Japice sa znamenitim Cesargradom. Na ovim strateškim prostorima kontinuirani se život odvijao od daleke pretpovijesti. Ne čudi ni što je baš na ovome mjestu podignut spomenik hrvatskoj himni. (…) Kameni obelisk, jedinstveni spomenik himni Antuna Mihanovića, postavljen je 24. studenog 1935. godine uz stotu obljetnicu nastanka himne. Pokretač izgradnje bio je župnik Marcel Novak pa je i spomenik bio predan na čuvanje župi Tuhelj.« (http://www.zagorjepublic.com/PD_STUB.../put_br_4.html)

Još nalazim da se spominje u članku o Janku Vedrini, koji je napisao dr. Stjepan Kožul, objavljeno u časopisu "Milosti puna", Glasilo Svetiška Majke Božje Bistričke, God XXL, 2015, br. 55-56, str. 46-57 (cijeli časopsi kao pdf na https://www.svetiste-mbb.hr/Cms_Data...ti-puna-55.pdf ), a tekst je dostupan na http://www.svetiste-mbb.hr/clanak/vl...cica-8-08-1935

»Janko Vedrina, svećenik rodom iz Marije Bistrice, vrijedan uspomene, pao je kao žrtva velikosrpskog, žandarskog nasilja pred 80 godina, 8. kolovoza 1935., kao upravitelj župe u Bučici, u Pokupskom dekanatu. (…) Za svećenika ga je zaredio na Petrovo, 29. lipnja 1930. zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer. Bio je poslan za kapelana u Tuhelj, poznatom župniku Marcelu Novaku, zvanom „zagorski biškup“. Uz njega je djelovao 1930.-1931. godine. Iskusni župnik primijetio je neke njegove crte djelovanja, ponešto populistički odnos s narodom. Upozorio ga je na važnost ustrajnog duhovnog rada u izgradnje vjerničke zajednice i na posebnost svećeničkog poziva, izrazivši bojazan da bi mogao loše proći ako ne bude na to pazio. Župnik Novak nije se žalio na njegov premještaj, pače je osjetio jedno smirenje u župi. Mladi kapelan bio je premješten u Gornju Rijeku«

Zanimljivo - kao da je mladom svećenik iskusniji Novak zamjerao da je previše politički aktivan. Godine 1935., i sam Novak je, kako se gore navodi, bio angažiran u političkoj agitaciji, a Novak je tri mjeseca nakon tih izbora ubijen pod nerazjašnjenim okolnostima.

Konačno, od skromnih rezultata pretraživanja, jedna fotografija, na kojoj je "zagorski biškup" u društvu poznatih znanstvenika, profesora Božidara Širole, Đure Szabe i Vladimira Tkalčića.

https://www.flickr.com/photos/morton1905/8976130310

Bilo bi zanimljivo naći još podataka o Marcelu Novaku, sigurno ih negdje ima.

Malo produbljenije guglanje daje mi još jednu stranicu, na sajtu posvećenom Titu, jedno "pismo" poslano sa adrese u Oxfordu, UK, 1997.:

»From Martin Thornley
Date: Thu, 30 Oct 1997 09:57:01 +0200
Subject: Hvaljen Isus!

Bok Joza,

Pozdrav ti salje

Tvoj prijatel

Marcel Novak«

(http://titoville.x10host.com/tribune1997.html)

[kiseli1]

Od svećenika pristupili su NOP-u:
Albert Herceg 1942. godine (Luka), Marcel Novak (Tuhelj), zatim Janko Dumbović (Bedekovčina), Juraj Cenkić (Konjščina) i Ivan Vlajnić (Zajezda). I to je bila potvrda da je dotadašnji vjerski utjecaj katoličke crkve u Zagorju sve više slabio.

iz knjige "Hrvatsko zagorje u revoluciji", 1981 godina

[mozak_free]

Ovdje ima više od jednog lika. Mogao bi se napraviti dobar scenarij.

http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvat...ve.../5200747/

[Zoran Oštrić]

kiseli1 kaže:

Od svećenika pristupili su NOP-u:
Albert Herceg 1942. godine (Luka), Marcel Novak (Tuhelj), zatim Janko Dumbović (Bedekovčina), Juraj Cenkić (Konjščina) i Ivan Vlajnić (Zajezda). I to je bila potvrda da je dotadašnji vjerski utjecaj katoličke crkve u Zagorju sve više slabio.

iz knjige "Hrvatsko zagorje u revoluciji", 1981 godina

Vidi ti to, ovo postaje zanimljivo! Dakle, od osobe koja osuđenog komunista navodno naziva antikristom 1934, postaje sudionik NOB-a pod komunističkim vodstvom!?

Godine 1943. je Novak već mogao znati da je komandant partizana njegov poznanik Josip Broz.

Knjiga "Hrvatsko Zagorje u revoluciji" dostupna je kao pdf na http://www.znaci.net/00003/647.pdf

Navedeni citat je na str. 223w (oznaka "w" je za verziju na webu, zato jer se ne vide brojevi stranica tiskanog izdanja).

Istovremeno i paralelno sa stvaranjem opisane mreže organizacija NOP-a u toku proljeća i ljeta 1943. godine, sve partijske snage i druge organizacije NOP-a izvršile su veliku ofanzivu na čitavom području Hrvatskog zagorja u cilju daljnje diferencijacije i opredjeljenja u redovima mjesnih, općinskih i kotarskih funkcionara Hrvatske seljačke stranke; općinskih načelnika i bilježnika: jednog dijela svećenika; pojedinih mjesnih ili općinskih ustaških funkcionara koji se nisu okaljali narodnom krvlju, a koji su pokazali znakove izvlačenja iz ustaštva i prianjanja uz NOP. U tom cilju su obavljeni brojni pojedinačni razgovori s tim licima, provjeravane su na djelu njihove verbalne izjave, ali su istovremeno vršena i energična upozorenja, javne kritike i opomene kao i smrtne presude i njihovo izvršenje nad tvrdim i neprijateljski raspoloženim pojedincima.

Ta politička ofanziva dala je dobre rezultate. Mnogi mjesni, općinski i neki kotarski funkcionari Hrvatske seljačke stranke pristupili su NOP-u (…) Od svećenika pristupili su NOP-u (…)«

Marcel Novak je spomenuti i u popisu:

»Za ilustiraciju organiziranih snaga (članova KP i SKOJ-a), te aktivnih pomagača i simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta od ljeta 1941. do početka 1943. godine u Hrvatskom zagorju, smatramo da je potrebno navesti slijedeće osobe, odnosno cijele obitelji (pregled kotara, općina unutar kotara, sela unutar općina, te imena). U pregled nisu unesena imena onih koji se već naprijed spominju kao organizatori NOB-a.« (str. 141w; slijede srtranice popisa imena sve do str 173w), a Marcel Novak naveden je na str. 145)

Nema nikakvih drugih podataka o njemu. jTreba pogledati u Ćiril Petešić: "Katoličko svećenstvo u NOB-u 1941-1945", Zagreb, 1982. spominje li ga.

U godinama pred drugi svjetski rat, nakon dolaska nacista na vlast u Njemačkoj te zbog građanskog rata u Španjolskoj, uz ekonomsku krizu koja je trajala nakon 1929., svuda u Europi tendencija je polarizacije političkih snaga, a osobito je to izraženo u zemljama ekonomske periferije. Demokracija je bila u nazadovanju: u srednjoj i istočnoj Europi manje-više demokratske režime iz 1920-ih zamijenili su razni autoritarni režimi, samo je Čehoslovačka ostala kao demokratski otok.

KPJ je doživjela katastrofalne gubitke velikim provalama 1935.-1936., kad je od oko 3000 članova partije oko dvije trećine bilo otkriveno i pohapšeno. Godine 1937. se počinje oporavljati. Javnost se jako polarizila zbog građanskog rata, te je i grupa komunista iz Zagorja otišla u Internacionalne brigade.

Josip Broz Tito je došao u Jugoslaviju u prosincu 1936. i radio na obnovi partijske organizacije, ponajviše u Hrvatskoj. Njegov glavni posao, u kojem je do kolovoza 1937. postigao znatan napredak, bio je povezati grupice i pojedince članova i simpatizera u učinkovitu organizaciju.

U "Hrvatsko Zagorje u revoluciji" spominje se Marija Bistrica 1937.. »Prošćenari [hodočasnici, op. Z.O.] su tu trošili znatne svote novaca od kojeg je najveći dio otjecao u ruke zagrebačke nadbiskupije, a ostalo u ruke domaćih bogataša, trgovaca i gostioničara. Kao po pravilu ovi posljednji imali su i odlučujući utjecaj na vođenje općinske politike.«

Svaka sličnost s današnjicom je naravno posve slučajna.

To daje snažan motiv za komunističku propagandu. Oni djeluju kroz legalne organizacije (pjevačko društvo, knjižnica, nogometni klub, vatrogasno društvo) te rasturaju ilegalne letke. U letku »Raskrinkavanje klerofašista«, koji je rasturan u ljeto 1937., pisalo je:

»Da li je potrebno da se iz Bistrice šalje svaki dinar zagrebačkom kaptolu koji je tako bogat? Zar ne bi bilo dobro da mi imamo bolnicu u našem mjestu jer je nema čitavo Zagorje, da imamo srednju školu da se na jeftin način školuju naši sinovi. (…) Ako naše svećenstvo želi da bude prijatelj sirotinje, neka oprosti lukno, neka se ne moli u crkvi za fašiste i neka ne vodi procesije za pobjedu fašizma. Tražimo da se svećenstvo odreče fašizma, te neka budu propovjednici istine, pravde, sloge i jednakosti.«

Tada je bilo organizirano veliko hodočašće iz Zagrebu u Mariju Bistricu, koje je vodio nadbiskup dr. Alojzije Stepinac, te načelnik grada Zagreba dr. Teodor Peičić idr.. Na svečanom ručku, Stepinac je rekao:

»Jučer navečer, kad smo stigli ovamo, kazao mi je domaćin, da se među narod dijele neki letci, koji govore protiv nas i koji se zaklanjaju za razne autoritete. No, mi dobro znamo tko su oni što dijele letke i iz koje kuhinje dolaze. (…) Oni se pozivaju na biskupa Langa i na hrvatski Lurd, a oni bi bili i te kako sretni, da mogu benzinom i petrolejem da potpale naše crkve kao one u Španiji. Ništa im ne koristi da se sakrivaju za nečije ime i autoritet. Ali, mi ćemo se složiti i nastojati da ih nestane iz naroda.« (citat sa str. 87-88w)

O događajima u Španjolskoj i odnosu katoličkog svećenstva prema španjolskom građanskom ratu Tito je u ono doba objavio više članaka u glasilu "Proleter".

»Mnogi dopisnici stranih novina pišu kako se svećenici s puškom u ruci bore na strani ustaša itd. Zar je onda čudno da narod obračunava s takvim popovima, koji mjesto ljubavi u narodu siju smrt.« (članak "Katolici i događaji u Španjolskoj", pisano u Moskvi krajem rujna ili početkom listopada 1936, objavljeno u "Proleteru" u prosincu 1936.; "Josip Broz Tito: Sabrana djela, tom treći, 1977, str. 21)

Ovdje će vam svakako pasti u oči termin "ustaša", koji je upotrebljen u općem značenju "ustanik", "pobunjenik".

U pismu Pokrajinskim komitetim KPJ, pisanom u Beču 23. listopada 1936., piše:

»Uzmimo, npr., pitanje pomoći Španiji. To je danas centralno pitanje čitave međunarodne politike. Borba herojskog španjolskog naroda nije samo borba koja će imati za rezultat pobjedu ili poraz demokratije samo u Španiji, nego je to početak oružanog sukoba fašizma i demokratije čitavog svijeta. Njemački, talijanski i ostali fašisti su to tako i shvatili i izdašno pomažu svoje saveznike u Španiji.« (isto, str. 30)

Članak "Komunisti i katolici" pisan je u Beču tijekom studenoga 1936, a objavljen u "Proleteru" prosinca 1936..

»Nije prošlo ni dvadeset godina od svršetka "posljednjeg" svjetskog ratu — a rat je opet pred vratima. Približavanje te pošasti stavlja u pokret sve društvene snage. Opredjeljuje se — za rat, ili za mir, za fašizam ili za demokratiju. I čim je aktivnija borba između ovih dviju glavnih sila u svijetu — tim se bespomoćnije koprcaju oni treći koji još ne mogu da se opredijele na koju će siranu. Među ove treće spadaju i stotine hiljada pripadnika katoličkih organizacija.« (isto, str. 45)

On tu objašnjava, da komunisti i katolici mogu nastupati zajedno u borbi protiv fašizma.

»Socijalno-ekonomske razlike između masa iz katoličkih i komunističkih organizacija nisu takve da bi onemogućavale saradnju tih dvaju pokreta.« Komuniti su dijalektički materijalisti, a katolici idealisti. »Ali šta biste vi rekli kad biste vidjeli takva dva filozofa u šumi kako oba vide da se na njih ustremila ogromna zvijer, koja hoće da ih smrvi i uništi?« (isto, str. 45)

»Većina katolika nisu pristaše politike katoličkih partija. (…). U Spaniji se fašisti iz katoličkih partija s oružjem i krstom u ruci bore protiv katoličkih masa i organizacija u Galiciji, Biskaji i Kataloniji. Za to bi bilo iz osnova pogrešno boriti se protiv katolicizma "uopće", a još pogrešnije istovjetovati katolicizam s politikom katoličkih partija, a ove prosto krstiti u "klerofašizam". S time treba prekinuti!« (isto, str. 47)

Ima još toga. Kako vidimo iz Titovih napisa, a s druge strane iz gore navedenih Stepinčevih riječi, oko građanskog rata u Španjolskoj stvorila se jaka polarizacija. Tako to naravno biva, kad se počne pucati, pa morate biti u jednom ili drugom rovu. Okupacija i rat tjeraju na izjašnjavanje za jedni ili drugu stranu, piše i Petešić u navedenoj knjizi, str. XIII. Tako se jedan broj katoličkih svećenika, ne velik ali ni marginalan, priključio NOB. Neobično je, kao što sam već pisao, da se na području Jugoslavije osim u Sloveniji baš nijedna organizirana politička snaga nije izjasnila za otpor okupatoru. Mnogi su dapače odlučno stali na stranu okupatora, uvelike zbog svog antikomunizma, kad su komunisti jednom pokrenuli borbu. U Sloveniji, klerikalci su bili u tome najaktivniji.

[Zoran Oštrić]

mozak_free kaže:

Ovdje ima više od jednog lika. Mogao bi se napraviti dobar scenarij.

http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvat...ve.../5200747/

Slažem se da bi mogla biti dobra TV serija, ali ne odgovara ovom topicu, jer nitko od njih nije došao u neki kontakt s JBT.

[Dilberth]

Zoran Oštrić kaže:

Vidi ti to, ovo postaje zanimljivo! Dakle, od osobe koja osuđenog komunista navodno naziva antikristom 1934, postaje sudionik NOB-a pod komunističkim vodstvom!?

Godine 1943. je Novak već mogao znati da je komandant partizana njegov poznanik Josip Broz.

Knjiga "Hrvatsko Zagorje u revoluciji" dostupna je kao pdf na http://www.znaci.net/00003/647.pdf

Navedeni citat je na str. 223w (oznaka "w" je za verziju na webu, zato jer se ne vide brojevi stranica tiskanog izdanja).

Istovremeno i paralelno sa stvaranjem opisane mreže organizacija NOP-a u toku proljeća i ljeta 1943. godine, sve partijske snage i druge organizacije NOP-a izvršile su veliku ofanzivu na čitavom području Hrvatskog zagorja u cilju daljnje diferencijacije i opredjeljenja u redovima mjesnih, općinskih i kotarskih funkcionara Hrvatske seljačke stranke; općinskih načelnika i bilježnika: jednog dijela svećenika; pojedinih mjesnih ili općinskih ustaških funkcionara koji se nisu okaljali narodnom krvlju, a koji su pokazali znakove izvlačenja iz ustaštva i prianjanja uz NOP. U tom cilju su obavljeni brojni pojedinačni razgovori s tim licima, provjeravane su na djelu njihove verbalne izjave, ali su istovremeno vršena i energična upozorenja, javne kritike i opomene kao i smrtne presude i njihovo izvršenje nad tvrdim i neprijateljski raspoloženim pojedincima.

Ta politička ofanziva dala je dobre rezultate. Mnogi mjesni, općinski i neki kotarski funkcionari Hrvatske seljačke stranke pristupili su NOP-u (…) Od svećenika pristupili su NOP-u (…)«

Marcel Novak je spomenuti i u popisu:

»Za ilustiraciju organiziranih snaga (članova KP i SKOJ-a), te aktivnih pomagača i simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta od ljeta 1941. do početka 1943. godine u Hrvatskom zagorju, smatramo da je potrebno navesti slijedeće osobe, odnosno cijele obitelji (pregled kotara, općina unutar kotara, sela unutar općina, te imena). U pregled nisu unesena imena onih koji se već naprijed spominju kao organizatori NOB-a.« (str. 141w; slijede srtranice popisa imena sve do str 173w), a Marcel Novak naveden je na str. 145)

Nema nikakvih drugih podataka o njemu. jTreba pogledati u Ćiril Petešić: "Katoličko svećenstvo u NOB-u 1941-1945", Zagreb, 1982. spominje li ga.

U godinama pred drugi svjetski rat, nakon dolaska nacista na vlast u Njemačkoj te zbog građanskog rata u Španjolskoj, uz ekonomsku krizu koja je trajala nakon 1929., svuda u Europi tendencija je polarizacije političkih snaga, a osobito je to izraženo u zemljama ekonomske periferije. Demokracija je bila u nazadovanju: u srednjoj i istočnoj Europi manje-više demokratske režime iz 1920-ih zamijenili su razni autoritarni režimi, samo je Čehoslovačka ostala kao demokratski otok.

KPJ je doživjela katastrofalne gubitke velikim provalama 1935.-1936., kad je od oko 3000 članova partije oko dvije trećine bilo otkriveno i pohapšeno. Godine 1937. se počinje oporavljati. Javnost se jako polarizila zbog građanskog rata, te je i grupa komunista iz Zagorja otišla u Internacionalne brigade.

Josip Broz Tito je došao u Jugoslaviju u prosincu 1936. i radio na obnovi partijske organizacije, ponajviše u Hrvatskoj. Njegov glavni posao, u kojem je do kolovoza 1937. postigao znatan napredak, bio je povezati grupice i pojedince članova i simpatizera u učinkovitu organizaciju.

U "Hrvatsko Zagorje u revoluciji" spominje se Marija Bistrica 1937.. »Prošćenari [hodočasnici, op. Z.O.] su tu trošili znatne svote novaca od kojeg je najveći dio otjecao u ruke zagrebačke nadbiskupije, a ostalo u ruke domaćih bogataša, trgovaca i gostioničara. Kao po pravilu ovi posljednji imali su i odlučujući utjecaj na vođenje općinske politike.«

Svaka sličnost s današnjicom je naravno posve slučajna.

To daje snažan motiv za komunističku propagandu. Oni djeluju kroz legalne organizacije (pjevačko društvo, knjižnica, nogometni klub, vatrogasno društvo) te rasturaju ilegalne letke. U letku »Raskrinkavanje klerofašista«, koji je rasturan u ljeto 1937., pisalo je:

»Da li je potrebno da se iz Bistrice šalje svaki dinar zagrebačkom kaptolu koji je tako bogat? Zar ne bi bilo dobro da mi imamo bolnicu u našem mjestu jer je nema čitavo Zagorje, da imamo srednju školu da se na jeftin način školuju naši sinovi. (…) Ako naše svećenstvo želi da bude prijatelj sirotinje, neka oprosti lukno, neka se ne moli u crkvi za fašiste i neka ne vodi procesije za pobjedu fašizma. Tražimo da se svećenstvo odreče fašizma, te neka budu propovjednici istine, pravde, sloge i jednakosti.«

Tada je bilo organizirano veliko hodočašće iz Zagrebu u Mariju Bistricu, koje je vodio nadbiskup dr. Alojzije Stepinac, te načelnik grada Zagreba dr. Teodor Peičić idr.. Na svečanom ručku, Stepinac je rekao:

»Jučer navečer, kad smo stigli ovamo, kazao mi je domaćin, da se među narod dijele neki letci, koji govore protiv nas i koji se zaklanjaju za razne autoritete. No, mi dobro znamo tko su oni što dijele letke i iz koje kuhinje dolaze. (…) Oni se pozivaju na biskupa Langa i na hrvatski Lurd, a oni bi bili i te kako sretni, da mogu benzinom i petrolejem da potpale naše crkve kao one u Španiji. Ništa im ne koristi da se sakrivaju za nečije ime i autoritet. Ali, mi ćemo se složiti i nastojati da ih nestane iz naroda.« (citat sa str. 87-88w)

O događajima u Španjolskoj i odnosu katoličkog svećenstva prema španjolskom građanskom ratu Tito je u ono doba objavio više članaka u glasilu "Proleter".

»Mnogi dopisnici stranih novina pišu kako se svećenici s puškom u ruci bore na strani ustaša itd. Zar je onda čudno da narod obračunava s takvim popovima, koji mjesto ljubavi u narodu siju smrt.« (članak "Katolici i događaji u Španjolskoj", pisano u Moskvi krajem rujna ili početkom listopada 1936, objavljeno u "Proleteru" u prosincu 1936.; "Josip Broz Tito: Sabrana djela, tom treći, 1977, str. 21)

Ovdje će vam svakako pasti u oči termin "ustaša", koji je upotrebljen u općem značenju "ustanik", "pobunjenik".

U pismu Pokrajinskim komitetim KPJ, pisanom u Beču 23. listopada 1936., piše:

»Uzmimo, npr., pitanje pomoći Španiji. To je danas centralno pitanje čitave međunarodne politike. Borba herojskog španjolskog naroda nije samo borba koja će imati za rezultat pobjedu ili poraz demokratije samo u Španiji, nego je to početak oružanog sukoba fašizma i demokratije čitavog svijeta. Njemački, talijanski i ostali fašisti su to tako i shvatili i izdašno pomažu svoje saveznike u Španiji.« (isto, str. 30)

Članak "Komunisti i katolici" pisan je u Beču tijekom studenoga 1936, a objavljen u "Proleteru" prosinca 1936..

»Nije prošlo ni dvadeset godina od svršetka "posljednjeg" svjetskog ratu — a rat je opet pred vratima. Približavanje te pošasti stavlja u pokret sve društvene snage. Opredjeljuje se — za rat, ili za mir, za fašizam ili za demokratiju. I čim je aktivnija borba između ovih dviju glavnih sila u svijetu — tim se bespomoćnije koprcaju oni treći koji još ne mogu da se opredijele na koju će siranu. Među ove treće spadaju i stotine hiljada pripadnika katoličkih organizacija.« (isto, str. 45)

On tu objašnjava, da komunisti i katolici mogu nastupati zajedno u borbi protiv fašizma.

»Socijalno-ekonomske razlike između masa iz katoličkih i komunističkih organizacija nisu takve da bi onemogućavale saradnju tih dvaju pokreta.« Komuniti su dijalektički materijalisti, a katolici idealisti. »Ali šta biste vi rekli kad biste vidjeli takva dva filozofa u šumi kako oba vide da se na njih ustremila ogromna zvijer, koja hoće da ih smrvi i uništi?« (isto, str. 45)

»Većina katolika nisu pristaše politike katoličkih partija. (…). U Spaniji se fašisti iz katoličkih partija s oružjem i krstom u ruci bore protiv katoličkih masa i organizacija u Galiciji, Biskaji i Kataloniji. Za to bi bilo iz osnova pogrešno boriti se protiv katolicizma "uopće", a još pogrešnije istovjetovati katolicizam s politikom katoličkih partija, a ove prosto krstiti u "klerofašizam". S time treba prekinuti!« (isto, str. 47)

Ima još toga. Kako vidimo iz Titovih napisa, a s druge strane iz gore navedenih Stepinčevih riječi, oko građanskog rata u Španjolskoj stvorila se jaka polarizacija. Tako to naravno biva, kad se počne pucati, pa morate biti u jednom ili drugom rovu. Okupacija i rat tjeraju na izjašnjavanje za jedni ili drugu stranu, piše i Petešić u navedenoj knjizi, str. XIII. Tako se jedan broj katoličkih svećenika, ne velik ali ni marginalan, priključio NOB. Neobično je, kao što sam već pisao, da se na području Jugoslavije osim u Sloveniji baš nijedna organizirana politička snaga nije izjasnila za otpor okupatoru. Mnogi su dapače odlučno stali na stranu okupatora, uvelike zbog svog antikomunizma, kad su komunisti jednom pokrenuli borbu. U Sloveniji, klerikalci su bili u tome najaktivniji.

Sve rekla-kazala, babske priče iz druge ruke, hearsay potpuno nedopustiv u bilo kakvom poštenm sudu kad bi takav u Hrvatskoj postojao.

[kiseli1]

Zoran Oštrić kaže:

Vidi ti to, ovo postaje zanimljivo! Dakle, od osobe koja osuđenog komunista navodno naziva antikristom 1934, postaje sudionik NOB-a pod komunističkim vodstvom!?

List Hrvatsko jedinstvo, iz 1944 godine spominje doticnog

https://ibb.co/nfXry6

[Zoran Oštrić]

kiseli1 kaže:

List Hrvatsko jedinstvo, iz 1944 godine spominje doticnog

https://ibb.co/nfXry6

Odlično! U tekstu se spominje župnik Novak samo u jednoj rečenici. Više se govori o župniku Ivanu Vukini iz Vinagore, pa sam pogledao što o njemu piše u monografiji "Hrvatsko Zagorje u revoluciji".

Tako nam biografije pojedinih ljudi i pojedini događaji služe kao "sidrište" i točka s koje se može baciti pogled "naokolo", uživjeti se u živote ljudi, što im se događalo i što je na njih utjecalo, pa se uživjeti i lakše kontekstualizirati što se sve u to doba događalo.

Vukin je spomenut je u okviru prikaza situacije u zimu i početkom proljeća 1944, kad je došlo do problema u radu Narodnooslobodilačkog pokreta. U jednom izvještaju Okružnog Narodnooslobodilačkog odbora Krapina ZAVNOH-u od 7. ožujka 1944. piše:

»Politička situacija na našem Okrugu u posljednjih mjesec dana se je pogoršala. Neprijatelj je bio poletom narodnih masa i aktivnošću naših bataljona smeten, ali se je tokom vremena ipak snašao. Poduzeo je protiv nas vojničku, a naročito političku ofanzivu. (…) Ima slučajeva, da su članovi NOO-a otišli i prijavili se k bandi. Najporaznija je činjenica, da je na kotaru Krapina otišlo 12 članova NOO-a iz općine Radoboj k bandi, a među njima i blagajnik Opć. NOO-a, koji je sobom odnio 10.400 kuna NOF-a i predao bandi. Osim toga osjeća se rad pojedinih popova koji po crkvama vrše propagandu protiv narodnooslobodilačke borbe i odvraćaju narod od nje. (…) Pop Vukina u Vinagori, kotar Pregrada, poziva narod, da se moli bogu za mir, a da oružje neka baci. Propaganda koju vrše gore navedeni popovi usko je povezana sa ustaškom i svom petokolonaškom propagandom, tako, da se može reći, da je rad te oružane reakcije u našem okrugu uspio učiniti osjetljivi zastoj u razvitku oslobodilačkog pokreta na našem Okrugu.« (citirano na str. 288w)

O kakvim se "bandama" radi vidimo iz izvještaja podnesenih na Zemaljskoj konferenciji Jedinstvene narodnooslobodilačke fronte hrvatske u Topuskom, 18. svibnja 1944.

»u Hrvatskom zagorju (…) neprijatelj je, u skladu sa svojom parolom o osnivanju takozvane HSS-ove vojske počeo osnivati na terenu takozvanu "Bijelu gardu" koja će biti po selima i čuvati sela i od ustaša i od partizana. Parola lukava i opasna. Na toj neprijateljskoj paroli stvorio je pop Vukina iz Vinagore, kotar Pregrada, od seljaka i omladine neobuhvaćenih NOP-om. nekoliko grupa "Bijele garde". Te grupe su bile brzo fizički likvidirane od partizanskih snaga, ali su u toku te pojave i njezine likvidacije padale žrtve na jednoj i drugoj strani. Sličnih ali manjih pojava "Bijele garde" bilo je u još nekim dijelovima Zagorja.« (citirano na str. 313w)

Zanimljivo - nisam znao za te aktivnosti. Tu se svašta događalo tijekom prve polovice 1944.. Termin "Bijela garda" je očito posuđen iz Slovenije. Takve lokalne jedinice, "milicije", bile su osnivane u Bosni još od 1941., čuvajući svoja sela i ne pridružujući se bezrezervno nijednoj od tri zaraćene strane.

Takva jedinica bili su oni seljaci, koji su po pisanju "Hrvatskog jedinstva" 24. lipnja 1944. stupili u borbu s partizanima, oslobodili župnika Vukinu kojeg su ovi izveli pred sud i oteli im 30 pušaka.

U Vinagori je sjedište imao Vojni sud pri Komandi Zagorskog područja X. "zagrabačkog" korpusa NOV i POJ, formiran koncem ožujka 1944. (str. 321w) U Vinagori je bila i Komanda područja i u blizini bolnica. Napad neprijatelja je izvršen u lipnju, te se Komanda povukla, ali su se ubrzo vratili na Vinagoru. (str. 325)

Sigurno je, da nisu seljaci sami, spontano organizirani, mogli otjerati partizane, nego je to bilo u okviru šire akcije njemačkih i snaga NDH. Ali moglo je doći do pobune, ustanka protiv ustanika kako piše ustaško (tj. također ustaničko) glasilo, pa i do prelaska na drugu stranu, što se spominje u gore spomenutom izvještaju iz ožujka. Eto, dosad nisam znao da su se takve stvari, uobičajene u Bosni, događale i u Hrvatskom zagorju!

Kako se točno držao tada župnik Novak, iz one jedne rečenice ne možemo znati.

10. svibnja 1944. formirana je Prva zagorska brigada NOVJ. (str. 334w) U isto vrijeme, »neprijatelj je svoja uporišta znatno ojačao i istovremeno osnovao neka nova. Od domaćih izdajnika počeo je formirati tzv. ustašku miliciju, koja je bila sastavljena od dobrih poznavalaca mjesnih prilika i terena.« (str. 335w)

Te "ustaške milicije", koliko shvaćam iz drugih prikaza, bile su sastavljene od ljudi koji su formalno postajali dio pričuvnog sastava Ustaške vojnice, kao dobrovoljci, što međutim znači, da su ostajali kod svojih kuća s oružjem, tj. nisu morali ići u redovnu vojsku, domobrane, pa da ih pošalju u udaljene krajeve da se tuku s partizanima.

Na području Hrvatskog zagorja djeluju 32. divizija NOV i POJ, Zagrebački odred i Prva moslavačka brigada. Oni se se pred ofanzivom Nijemaca i snaga NDH u drugoj polovici svibnja povlače prema Kalniku i Zagrebačkoj gori, dok je Zagorska brigada ostala na području Klanjca.

»U međuvremenu reakcionarna struja HSS-a u suradnji s ustašama otpočela je odmah po odlasku jedinica NOVJ sa sektora, da na sektoru općine Pregrada, Đurmanec, Krapina i Radoboja organizira vojne bjegunce u miliciju sa zadatkom da napadaju partizanske kurire i terenske radnike i da sprečavaju odlaženje u partizane. Po povratku bataljona Zagorskog odreda koji je otpratio ranjenike na Kalnik, spriječeno je daljnje organiziranje milicije pod rukovodstvom popa Vukina, a već formirane grupe su razbijene i pohvatane.« (str. 337-338w)

Za obje strane, oni drugi su "banda".

Kontekst zbivanja 1943.-1944. jest, da je nakon kapitulacije Italije došlo do naglog rasta popularnosti NOP i pristupanja partizanima, ne samo u Dalmaciji nego i drugdje na području NDH. U Hrvatskom zagorju osnivaju se novi narodnooslobodilački odbori u selima, općinama i kotarevima, te je 17. siječnja 1944. osnovan i Okružni NOO za okrug Krapina (obuhvaća pet kotareva). Predsjednik Izvršnog odbora ONOO Krapina postao je Stjepan Tuđman, seljak iz Velikog Trgovišća. (str. 286w)

Međutim, tijekom zime i proljeća, kad Nijemci dovlače nove divizije i s jedinicama vojske NDH poduzimaju niz ofenzivnih akcija, zbog velikih napora, žrtava, rigidnosti komunista i gubitka nade da će rat biti brzo dovršen, dolazi do osipanja. Tako se u Zagorju stvaraju i te "milicije" i "Bela garda".

Treba imati u vidu (kad sam spomenuo "rigidnost komunista") da su oni doduše proklamiraili da je JNOF savez, koji okuplja sve »antifašističke elemente« u kojem ima mjesta za sve političke snage. »JNOF je stvaran odozdo, na bazi jedinstva širokih narodnih masa i njihovog potpunog opredjeljenja za NOP.« (str. 231w) Međutim, oni su odlučno onemogućavali one HSS-ovce, koji su pokušavali sudjelovati u JNOF-u organizirano, obnavljajući mrežu organizacija HSS-a. Komunisti su radili na »omasovljavanju vanpartijskih organizacija«, dobili su u tome i podršku dijela seoskih i općinskih vođa HSS-a tijekom 1943, koji su se odlučili za borbu, a ne za čekanje. (str. 231w)

Sredinom 1944.: »Pokazalo se da je jedino istaknuti funkcioner HSS-a Ivan Ferenčak pristupio NOF iz svojih posebnih računa. On je, uz podršku nekolicine HSS-ovaca, nastojao da se organizacija NOF proglasi koalicijom stranaka i grupa u kojoj bi jednu od glavnih uloga igrao HSS. Međutim ta njegova uloga i njegovih pristaša brzo je raskrinkana, a o njihovoj razornoj djelatnosti narod su informirali upravo HSS-ovci koji su iskreno pristupili JNOF-u.« (str. 313w)

Što god mi mislili o tome (osobno mislim loše o jednopartijskoj vlasti i više bih volio da partizane vodi "koalicija stranaka", kako je u to doba bilo u sjevernoj Italiji), i koliko god knjige tiskane u doba SFRJ bile jednostrane (što ne znači da "sve lažu" ili da su sve "babske priče", pa da tako jednostavno možemo zanemariti obilje podataka koje donose), komunisti su u daljem tijeku, od polovice 1944. do kraja rata, uspjeli u svojoj nakani. Svakako je bilo puno ljudi koji su još načelno bili odani HSS-u, ali oni nisu imali svoju organizaciju, nego je sve ušlo u JNOF, kojim dominira KPH/KPJ kao jedina organizirana snaga.

Okružni odbor JNOF-a za okrug Krapina osnovan je 23. listopada 1944, izabran »demokratskim glasanjem« na velikom javnom skupu, a za njegovog predsjednika izabran je Stjepan Nežmahen, predsjdenik KOtarske organizacije HSS Krapina. Član Odbora bio je i Stjepan Tuđman. »To je bio najsvečaniji trenutak, trenutak kada je narod svojom slobodnom voljom izabrao najbolje, najodanije i najodlučnije ljude, stavljajući u njihove ruke svoje punopovjerenje.« (iz posebnog broja "Radio vijesti" koje je tiskala tehnika OK KPH Krapina, citirano na str. 320w)

Dakle, predsjednik Kotarske organizacije HSS je postao predsjednik Okružne organizacije JNOF, ali HSS nije imao svoju organizaciju u JNOF.

Toliko o tome zasad. A o Ivanu Vukini može se naći još nešto podataka na Svemrežju.

Dilberth kaže:

Sve rekla-kazala, babske priče iz druge ruke, hearsay potpuno nedopustiv u bilo kakvom poštenm sudu kad bi takav u Hrvatskoj postojao.

Ti bi odmah sudio i presuđivao, pravi si boljševik! Ja se zasad ograničavam na prikupljanje podataka.

[mozak_free]

Ovi moguće imaju nekih dodirnih točaka s JBT. Post mortem prilozi i variva bez grudnjaka.
http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvat...-kuna/6649419/

[mukotrpak]

Zoran Oštrić kaže:

Odlično! U tekstu se spominje župnik Novak samo u jednoj rečenici. Više se govori o župniku Ivanu Vukini iz Vinagore, pa sam pogledao što o njemu piše u monografiji "Hrvatsko Zagorje u revoluciji".

Ovo je zoran primjer naravi "narodnooslobodilačke" borbe. To nije bio anrtifašistički rat već rat za preživljavanje komunističke partije koja je mogla opstati samo ako maksimalno zamuti vodu pa se sakriju u mulju. Svi koji su bistrili vodu bili su narodni neprijatelji čak i ako je to narod sam. U područjima s miješanim stanovništvom iskoristili su četnički ustanak i ustaške represije ali u Zagorju nije bilo četnika.

[Zoran Oštrić]

Shvaćam da je suđenje puno zabavnije (i puno lakše, jer ZNAMO unaprijed presudu, prema svojim pred-rasudama), ali ja sam eto malo čudoan, volim prikupljati podatke. Ovdje, dakle, centrirano oko biografija. Imamo dva popa, od kojih je jedan bio, kako se u jednom starom topicu ovdje tvrdi, odlikovan od NDH (Vukina), a drugi, kako se navodi (a teško je vjerovati da bi samo tako to lagali) pristupio NOP-u (Novak).

Dalje o Vukini u članku "Povijest župe Vinagora".

http://kkranjce1.wixsite.com/zupa-vinagora/povijest-upe

Povijest župe Vinagora

Stari župnik je 1929. g. odstupio u dobi od devedeset godina te je iduće godine preminuo. Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj. Na dužnost upravitelja župe došao je tada Ivan Vukina porijeklom iz Rozge, također iz blizine Zaprešića.

On će svim silama nastojati povratiti stari sjaj vinagorskom prošteništu. Župom je upravljao petnaest godina, od 1929. do 1945. godine i za sobom ostavio neizbrisiv pečat. Veliki su njegovi uspjesi u župničkom i pastoralnom radu, u podržavanju naslijeđenih i osnivanju novih vjerskih i kulturnih udruga te u mnogim akcijama koje su poboljšale svakidašnji život i standard župljana.

Od 1932. g. redovito je izdavao časopis Glas s Vinagore, kasnije preimenovan u Glas Majke Božje Vinagorske u kojemu je bilježio sve svoje akcije, ali i sva druga zbivanja u župi i oko nje.

Velike su njegove zasluge gradnja sirotišta za djecu, gradnja samostana, dovođenje časnih sestara, gradnja ceste do Vinagore, otvaranje pošte i uvođenje telefona ... Planovi su bili još ambiciozniji: gradnja vodovoda i hidrocentrale, gradnja zračnog lječilišta i razvoj turizma. Župljanima je snažno podigao moral i vjeru.

U ratno je vrijeme podigao svoj glas protiv bezvjerstva i vlasti zasnovane na tim principima. Izazvao je reakciju partizana koji su u lipnju 1944. g. osvojili Vinagoru, no uto se digao goloruki narod u zaštitu svoga župnika. U pratnji petstotina župljana Vukina je nakratko napustio Vinagoru, ali se ubrzo, po odlasku partizanske jedinice vratio u župni stan.

Na službi je u krajnje nesigurnom vremenu bio još godinu dana, a tada je otišao u emigraciju u Italiju otkuda se vrati narušena zdravlja 1972.g. a 26.5.1978. godine je umro te je pokopan na vinagorskom groblju.

Zanimljivo bi bilo naći više podataka o tome što se sve događalo tada, bez apriornih sudova, kakvi su mi jako išli na živce i u doba kad je izašla ona monografija "Zagorje u revoluciji" (1981. - tada takve stvari nisam ni čitao), tako mi i sada smetaju - bez obzira na ideološki stav o tome tko je "bistar" a tko "mutan".

[Zoran Oštrić]

mozak_free kaže:

Ovi moguće imaju nekih dodirnih točaka s JBT. Post mortem prilozi i variva bez grudnjaka.
http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvat...-kuna/6649419/

Ovaj topic zamislio sam da bude o nekim ljudima koji su s Josipom Brozom Titom imali "neku vezu", pa nam je zanimljivo istražiti nešto o njima, a ne o njemu osobno i članovima obitelji. Pogotovo ne o aktualnim sudskim i političkim natezanjima.

Ovdje je novo da nas je Goran Milić "počastio" tipičnom boljševističkom patetičnom ideološkom retorskom toljagom, braneći pravo države nasuprot pojedincu, oko imanja kojem je pojedinac bio upisan kao vlasnik, a bilo je kupljeno ne-državnim novcem (tada ilegalne KPJ). Obavezno su tu tekovine revolucije, naša socijalistička domovina i borci NOR-a - odnosno, njihovi današnji analogoni. I poziva se na pravno nasljeđe iz doba FNRJ.

Pravno natezanje me ne zanima, a političko batinašenje mi ide danas na živce jednako kao i prije 40 godina.

O kući i imanju u Samoboru, te također o kući u Susedgradu, bilo je riječi ovdje na forumu prije pet godina.

https://www.forum.hr/showthread.php?t=717964&page=81

https://www.forum.hr/showthread.php?t=717964&page=82

Moji tekstovi (bio sam se malo potrudio pogledati literaturu - ispričavam se onima, koji tu metodu smatraju nepristojnom!) su #1615 i #1621.

(Opaska: Vidim da sam tada u #1615 pobrkao vinograde: Žarku je u nasljeđe Tito ostavio vinograd u Zagorju (koji je ranije bio u vlasništvu njegovog oca, a Tito ga je nekom prilikom otkupio), a ne u Samoboru. Taj vinograd i danas postoji te za okupljanja oko 25. svibnja u Kumrovcu prodaje "Titovo vino".)

Kuća i imanje u Samoboru, koliko vidim, a i u ovom najnovijem članku, piše, nikad nisu bili vlasništvo JBT-a, nego uknjiženi na njegovog tada maloljetnog sina, koji je živio s majkom.

Što ipak nije ometalo poduzetne trgovce, da kuće i imanja u okolini reklamiraju da su »nasupot Titove rezidencije«. Oglas iz 2012, još je u arhivi na njuskalo.hr:

Izuzetno elitna villa na najboljem mjestu u Samoboru na Anindolu! Villa nasupot Titove rezidencije! Povoljna za diplomate i poslovne ljude!

Kapitalistički marketing sve iskoristi!

A onda i kapitalisti, svima nama mili domovine sinci, nađu tu u blizini "oazu mira". Članak iz Jutarnjeg lista, 2011:

Horvatinčićeva oaza mira: Pogled mu puca na Zagreb, vanjski bazen, ogromnu klet i privatnu ski stazu. Na njega paze osobni čuvari!

U blizini ima vilu i Hrvoje Šarinić.

[Sergio80]

mukotrpak kaže:

Ovo je zoran primjer naravi "narodnooslobodilačke" borbe. To nije bio anrtifašistički rat već rat za preživljavanje komunističke partije koja je mogla opstati samo ako maksimalno zamuti vodu pa se sakriju u mulju. Svi koji su bistrili vodu bili su narodni neprijatelji čak i ako je to narod sam. U područjima s miješanim stanovništvom iskoristili su četnički ustanak i ustaške represije ali u Zagorju nije bilo četnika.

Naravno da se ne radi o nikakvoj tkz "antifasistickoj borbi", nego se radilo o komunistickoj revuluciji. Pokusali su i uspjeli su u onome sto su postigli 1917 u Rusiji. A to je dolazak na vlast, preuzimanje drzave i njihova revolucija. A to znaci unistenje inteligencije, svecenstva, zatiranje svega i svacega i brojni masovni pokolji i zlocini. Nekakva "antifasisticka borba" je obicna propaganda. Ti tkz fasisti i antifasisti su bili u savezu do invazije na SSSR. Odjednom su postali nekakvi "antifasisti" a sutjeli su i mirovali za vrijeme Bitke za Britaniju i kod okupacije Francuske.

Samo covjeka sa plitkim znanjem i intelektom mogu prevariti.


A sto se tice nekekvih biografija... Tu ima mnogo nepoznanica cak i kod samog Josipa Broza. Nezna se niti kada je rodjen, a kamo li nekakvi detalji koje nam netko zeli prezentirati pod istinu. Da li bi biografije doticnoga bile iste da jednu napise covjek koji obozava nejgov lik i djelo i njegovu ideologiju. I biografija pisana od osobe koja je neutralna ili cak koja se gadi njegovih nedjela koje je pocinio?

[Schlange86]

Francuska Zapadna kampanja i zračna bitka za Britansko otočje trajala je tokom 1940. godine. Napad TR na Kraljevinu Jugoslaviju dogodio se tokom 1941. godine.

[Sergio80]

Schlange86 kaže:

Francuska Zapadna kampanja i zračna bitka za Britansko otočje trajala je tokom 1940. godine. Napad TR na Kraljevinu Jugoslaviju dogodio se tokom 1941. godine.

O tome i govorim. A sto tada partija radi? Miruje, ne dize svoju tkz. "antifasisticku borbu". Bili su saveznici sa nacistima sve do trenutka dok Njemacka nije krenula u vojni pohod na SSSR. Tu se radi o ideologiji i komunistickoj revoluciji. O nikakvom tkz. "antifasizmu". Dok nekakav "fasizam" osvaja po zapadu Europe... "antifasizam" miruje i suti. Zajedno !fasizam" i "antifasizam" napadaju Poljsku... i sto radi "nas" "antifasizam"? Jel dize glas? Dok taj komunizam prije nacizma osvaja sjeveroistok Europe, Finsku i Balticke zemlje... Dizu li "antifasisti" glas protiv toga?

[Schlange86]

Možete li navesti jednu zajedničku vojnu operaciju Komunističke Partije Jugoslavije i Njemačkog Wheremacht-a tokm trajanja Zapadne Kampanje 1940. godine?

[Sergio80]

Schlange86 kaže:

Možete li navesti jednu zajedničku vojnu operaciju Komunističke Partije Jugoslavije i Njemačkog Wheremacht-a tokm trajanja Zapadne Kampanje 1940. godine?

Partija koja je bila u sumi je mogla biti nekakva vojna snaga? Pa oni nisu bili vojna snaga niti 1945. A kako da se neki partijski sumski banditi ponude jednoj njemackoj kada nisu imali niti drzavu?

Na zapadu ratuju "antifasisti" drzave SSSR i "fasiti" drzave Njemacke kada zajednicki napadaju Poljsku i dijele tu zemlju izmedju sebe.

Probaj malo logicki razmisljati. Pokusaj odgurnuti na stranu ono sve sto su ti mediji i "povjesnicari" servirali iz razloga da razmisljas u smeru u kojem oni zele da razmisljas. Pokusaj se toga osloboditi ako zelis neovisno shvacati stvari sam za sebe i ako ne zelis biti prevaren.

[kiseli1]

Sergio80 kaže:

O tome i govorim. A sto tada partija radi? Miruje, ne dize svoju tkz. "antifasisticku borbu". Bili su saveznici sa nacistima sve do trenutka dok Njemacka nije krenula u vojni pohod na SSSR. Tu se radi o ideologiji i komunistickoj revoluciji. O nikakvom tkz. "antifasizmu". Dok nekakav "fasizam" osvaja po zapadu Europe... "antifasizam" miruje i suti. Zajedno !fasizam" i "antifasizam" napadaju Poljsku... i sto radi "nas" "antifasizam"? Jel dize glas? Dok taj komunizam prije nacizma osvaja sjeveroistok Europe, Finsku i Balticke zemlje... Dizu li "antifasisti" glas protiv toga?

Izgleda da se zaboravlja da su Britanci, i Francuzi bili saveznici sa nacistima, kada su potpisali sa Adolfom Minhenski sporazum, i poklonili mu Cehoslovacku, 1938 godine.Sovjetski savez nije pozvan na tu konferenciju, a Poljska je ucestovala u komadanju Cehoslovacke.U ozujku 1939 Britanci, i Francuzi su kontaktirali SSSR radi zakljucenja obrambenog , i politickog saveza, ali nisu bili spremni da garantiraju pomoc Sovjetima, u slucaju posrednog napada, niti je Poljska vlada bila spremna da dozvoli Sovjetima prelaz preko njihovog teritorija, u slucaju njemackog napada, nakon 4 mjeseca pregovori su prekinuti, i Sovjetski Savez je potpisao sporazum o nenapadanju sa Hitlerom....
Ne radi se fasizmu, ili antifasizmu, niti o revoluciji, nego se radi o normalnim odnosima izmedju drzava, koji su diktirani realnoscu

[Sergio80]

kiseli1 kaže:

Izgleda da se zaboravlja da su Britanci, i Francuzi bili saveznici sa nacistima, kada su potpisali sa Adolfom Minhenski sporazum, i poklonili mu Cehoslovacku, 1938 godine.Sovjetski savez nije pozvan na tu konferenciju, a Poljska je ucestovala u komadanju Cehoslovacke.U ozujku 1939 Britanci, i Francuzi su kontaktirali SSSR radi zakljucenja obrambenog , i politickog saveza, ali nisu bili spremni da garantiraju pomoc Sovjetima, u slucaju posrednog napada, niti je Poljska vlada bila spremna da dozvoli Sovjetima prelaz preko njihovog teritorija, u slucaju njemackog napada, nakon 4 mjeseca pregovori su prekinuti, i Sovjetski Savez je potpisao sporazum o nenapadanju sa Hitlerom....
Ne radi se fasizmu, ili antifasizmu, niti o revoluciji, nego se radi o normalnim odnosima izmedju drzava, koji su diktirani realnoscu

Uz opasku da se mnoge stvari presucuju. Presucuju se recimo pokolji nad njemackim civilnim stanovnistvom u Poljskoj prije ikakvog njemackog napada. Kao i ponasanje Poljske u pregovorima sa Njemackom oko gradnje pruge prema Danzigu. Presucuje se i da su Francuska i Engleska objavile rat Njemackoj. Pa bojkot njemacke robe sirom svijeta od strane Zidovske svjetske organizacije jos 30-ih godina itd.

[Zoran Oštrić]

I tak, Sergio80 počne lamentiranje koje nema baš nikakve veze s temom, prvo napada komuniste, zatim brani naciste i ode topic vrit - samo još jedno natezanje tko je "mutan" a tko "bistar".