Mislite li da će ovdje ikada biti bolje?

[Inicijal]

cajna_mjesavina kaže:

Ja ne govorim o fakultetu, nego o on-line tečajevima. Osobno znam nekoliko ljudi koji su nakon toga našli entry-jobove kao programeri i sad polako plaća raste.
Pogledaj sam ako ne vjeruješ.
Coursera, Udemi .. ima kvalitetnih tečajeva po smiješnim cijenama i moguće je svakome prosječne inteligencije u godinu dana doći do dovoljnog znanja da počne.
U programerskim poslovima ljude poslodavca ne zanima fakultet, nego što znaš.

Programiranje nije za svakoga, isto kao ni matematika, slikanje ili glazba. Zapravo nama u Hrvatskoj fali i matematičara i dobrih glazenika.

[mjesam]

John_Wayne kaže:

Gledaj, ako ona zaista zaradjuje 12 000 kn, pa tu je jos i partner koji ima isto toliko, onda je za njih Hrvatska jedno lijepo mjesto za zivot i nemaju nikakvog razloga odlazit odavde kada s ovakvim primanjima zive i vise nego dobro.

Medjutim, to nazalost ne vrijedi ne za sve, nego ne vrijedi ni za 5% stanovnika ove zemlje, pa se onda njezin primjer kakvih ima ne samo kod nas nego i u daleko siromasnijim zemljama, ne moze primijeniti na opcu populaciju koja jedva spaja kraj s krajem. Mislim, naravno da u Hrvatskoj ima i super-bogatasa, i obicnih bogatasa, i onih koji zive iznadprosjecno, kao sto takvih ima u svakoj siromasnoj drzavi, naci ces ih i u Albaniji, Bugarskoj, Moldaviji, Liberiji, Tajlandu, Meksiku, Boliviji...ali nije u tome poanta, vec je poanta u tome KAKO PROSJECNI STANOVNIK NEKE DRZAVE ZIVI. A prosjecni stanovnik Hrvatske zivi lose, jako lose. U odnosu na Zapad, naravno. U odnosu na centralnu Afriku zivi jako dobro.

Prema tome, da na imam 12 000 kn mjesecnih primanja, roditelje koji mi cuvaju djecu, prijatelje, slobodnog vremena...zasto bi odlazio iz Hrvatske. Jedino ako trcim za lovom, onda da. Ali nazalost s ovakvim primanjima se moze pohvaliti jako malo ljudi iz Hrvatske. Tako da govorimo ipak o njima, a ne o iznimkama koje dobro zive.
Mislim, to je kao da netko dade neki primjer iz Albanije gdje covjek ima 2000 eura mjesecno place i onda kaze kako je Albanija super mjesto za zivot. Za tog covjeka je, nema dvojbe, ali on ne predstavlja vecinu vec jedino sebe i jos par pojedinaca koji zive isto tako.

Malo smo čajnu isprepadali,i žao mi je zbog toga.

Ali,svaka ti je na mjestu i zapravo govorimo svi o nekom prosjeku.

Digresija ima koliko hoćeš,ti kad odeš malo izvan Beograda vidiš sirotinju da ti dođe slabo,a onda odeš Dedinjem ili Senjakom pa ti opet dođe slabo.

Ima takvih manjih sredina,ali ja ne govrim (a ne i većina) o tim ljudima-njima je svuda dobro.

[cajna_mjesavina]

DK-RH kaže:

Meni bi takoder bilo interesantno da nam autorica elaborira kako su uspjeli doci do svoje nekretnine.

Ili je i tu pomogla malo mama/tata/prihodi sa svadbe/deda/nasljedstvo clana obitelji...
Ili su mozda doista, potpuno samostalno, bez icije kese u opticaju uzeli kredit (po fantasticnim uvjetima, ipak je RH u pitanju) i kupili nekretninu.
Ako i je tako - njuzfles, dok ne otplatis zadnju ratu nekretnina nije tvoja

Digli smo kredit, nije nam nažalost nitko pomogao.
Ja sam bila u najmu sa svojim poslom i bili smi podstanari, pa nam je rata maltene ista kao što smo plaćali najam za poslovni i stambeni prostor. Riješili smo se i kredita za auto, pa smo se odlučili na ovu omču oko vrata zvanu stambeni kredit.

Nisam ja nikakva elita, evo baš sam počistila pod u poslovnom prostoru s metlom, jerbo nemam još love da si kupim Rumbu.

[morote]

paragonth kaže:

Da nakon tog neuspjelog pokušaja prekvalifikacije više ne možeš naći posao u staroj struci jer je već zauzeto

Nikad se ne ide u neki poduhvat bez plana B i plana C. Na kraju krajeva, ako sve propadne uvijek se može ići van.

Problem je kod nas što ljudi samo kukaju i od straha, što ako što ako, nikada ništa i ne naprave. Čak niti potpuno nevin korak kao što je učenje novih vještina.

[cajna_mjesavina]

paragonth kaže:

Ispravi me ako sam u krivu ali tvoj partner ima cca 10k plaću?

Nema, ja imam oko 13000 on ima 7000

[rocker1987]

Super, na koliko ti je kredit za stan i kolika je rata?

Inače, dobro je netko spomenuo Albaniju, ja osobno znam lika koji u Albaniji živi ko lord, moj kolega, zarađuje par nekoliko kila eura mjesečno, pa po tome, rekao bi da je u Albaniji super za život.

[neno1966]

morote kaže:

Problem je kod nas što ljudi samo kukaju i od straha, što ako što ako, nikada ništa i ne naprave. Čak niti potpuno nevin korak kao što je učenje novih vještina.

I što je u tome loše s obzirom kolike su realne šanse za uspjeh?

[paragonth]

cajna_mjesavina kaže:

Nema, ja imam oko 13000 on ima 7000

Njegova plaća je i više nego dovoljna da vas dvoje preživite u relativno dobrim uvjetima ukoliko tebi nešto pođe po zlu.

Većina ljudi to nema, nemaju taj "safety net" gdje mogu reći, super idem se ja sad prekvalificirat, tražit klijentelu pa možda nakon par mjeseci dođem u poziciju da mogu živjet od toga. Većina u svijetu, a pogotovo u ovoj ruševini od države nemaju taj luksuz.

Ti si ga imala, iskoristila si ga i svaka ti čast na tome. Čestitam na trudu, volji i poduzetničkom duhu no to može izvest na tvoj način jako malo ljudi kod nas.

[mako]

cajna_mjesavina kaže:

ja imam sreće da volim to što radim, to mi je bio hobi i strast prije, pa mi ne pada teško truditi se i učiti.
Mislim da nije toliko bitno o čemu se točno radi, koliko je bitno da sam dala sve od sebe, da konstantno ulažem u sebe kroz plaćanje edukacija i knjiga, evo sad prolazim on line tečaj Google appsa da naučim kako da se oglašavam na googleu.

Imam takav posao da znaju ljudi za mene u gradu u kojem živim, pa ne bih sad točno rekla, ali recept je glasio:

1. odi na edukaciju kod nas
2. kreni besplatno to raditi u slobodno vrijeme
3. naplaćuj za male pare i skupljaj iskustvo i klijente, prestani pušit i svu lovu od cigara i i zarade od hobija troši na knjige o hobiju i edukaciju
4. stisni zube, pregrizi, daj otkaz i probaj. U najgorem slučaju ćeš bar reći da si probala. Slijedi selidba u grad u kojem moj posao nije zastupljen i gdje imam manje konkurencije
5. živi najskromnije što možeš i skupljaj lovu za školovanje u inozemstvu
6. posao je prerastao prostor - trebamo veći.
7. kroz par godina postajem broj 1 u svom poslu u ovom gradu i sad razmišljam da krenem držati edukacije drugima kroz jedno 3-4 godine.


Sigurna sam da bih ja ili bilo tko drugi isti uspjeh polučio i sa šišanjem pasa i masažnom terapijom uz ovoliku posvećenost.

Taj redoslijed je za naivce kao oni kopači zlata koji su u doba zlatne groznice išli za svojim snom. Težački rad nije garancija za išta, pogotovo ne za uspjeh. Istina jest da je ključna komponenta uspješnih ljudi ali isto tako ima puno ljudi koji su radišni a jedva krpaju kraj s krajem. Uostalom koji odrasli si može priuštiti volontiranje i edukaciju ako nema prihode.

Za uspjeh je potrebno više od napornog rada, a najvažnije je da se upotrijebi glava. Za početak, te vještine koje spominjete - koje su to? Ja znam, i sam sam krenuo u biznis. Možda i vi znate, ali prosječni hrvat ne zna ništa osim što mu se servira kroz medije i informativne kanale koji svako malo izbacuju hit naslove kako su pastiri traženi, šišači pasa ili kamenoklesari u nekoj pripizdini gdje je kamen jedini krajolik.

Ako već idemo s nekim planom i programom, konkreniji bi bio ovaj, te polazim od pretpostavke da je netko već došao do sponaje da se u Hr teško uspjeva sa SSS:

1. Prije srednje škole ZNAJ što želiš upisati i ne povodi se za savjetima i drugim mišljenjima. Uživaj i zabavljaj se dok traje.
2. Do faksa budi siguran što želiš upisati, i izračunaj da li ti je bolje bavit se onim što voliš ili onim što donosi lovu (ako ima razlike)
3. Ne zabušaji na faksu i nauči se na radne navike. Idealno ako imaš i honorani posao uz to.
4. Poslije faksa imaš lufta 2 godine života na grbači staraca da si osiguraš stalan posao ili drugi izvor prihoda, te osamostališ. (može se i s minimalnom plaćom ako si skroman)

Tek onda počinje pravi život. Ako si je netko ispunio ovo gore onda bi trebao:

5. raditi posao da upozna ljude, kontakte, radne metode i navike, stekne dojam što je posao
6. ciljati na poslove koji ne oduzimaju 10h dnevno, ni većinu životne energije pa makar manje plaćene. U protivnom ćete zaglibiti u svakodenvnici kuća-poso od koje se nećete moći izvući, pa niti imati minute za sebe. Petke i svetke ćete čekati kao žedni u pustinji.
7. Isto tako ne ciljati na poslove koji donose brzu zaradu a odnose život (pomorci, rigovci, ribolovci, svjetski servis tehničari itd). To su poslovi koji od čovjeka učine zombija, i poslije nekoliko godina isti ne poznaje drugačiji način života niti se može naviknuti na drugačije prihode.
8. kroz nekoliko godina dobiti malo povećanje plaće kao stimulans, a u isto vrijeme već početi gledati kako otvoriti svoj posao.
9. paralelno sa svojim stalnim poslom pokušati progurati svoj posao. Ukoliko ne uspije, imat ćete od čega nadoknaditi. E ovdje je važno da u svom poslu volontirate i ulažete u početku bez prihoda. To je nešto što vi gradite, a ne drugi.
10. poslije ovog tek možete znati na čemu ste.

Također, već 10 000kn je solidna brojka za koju bi samo idiot rekao da je malo, a 12 000 je već poprilična brojka. Kad bi to bila neka srednja brojka plaće u Hrvatskoj, nitko ne bi ni spominjao životarenje, ali budimo realni - prosjek je manji od polovice toga.

[cajna_mjesavina]

rocker1987 kaže:

Super, na koliko ti je kredit za stan i kolika je rata?

Inače, dobro je netko spomenuo Albaniju, ja osobno znam lika koji u Albaniji živi ko lord, moj kolega, zarađuje par nekoliko kila eura mjesečno, pa po tome, rekao bi da je u Albaniji super za život.

Ista kao što su i bili najam poslovnog i privatnog prostora, plus što imam više kvadrata, dvorište, ne moram se bojati hoće me istjerati iz nekretnine (još jedna loša stvar kod nas je loše riješeno najam nekrentnina), nije mi žao uložiti u prsostor da izgleda točno kako želim, s tim da ću kad doem u penziju nadam se moći prodati, kupit si malu drvenu kuću negdje na Mrežnici, a s ostatkom otići na put oko svijeta na par godina.

[morote]

neno1966 kaže:

I što je u tome loše s obzirom kolike su realne šanse za uspjeh?

Zato što te taj strah paralizira, baci u apatiju i nikada ne napraviš ništa. Kao srna na autoputu. Nikad se ne zna kakva će se vrata otvoriti učenjem novih stvari.

Ako ništa drugo ostaje bar osobno zadovoljstvo učenja novih stvari.

[rocker1987]

cajna_mjesavina kaže:

Ista kao što su i bili najam poslovnog i privatnog prostora, plus što imam više kvadrata, dvorište, ne moram se bojati hoće me istjerati iz nekretnine (još jedna loša stvar kod nas je loše riješeno najam nekrentnina), nije mi žao uložiti u prsostor da izgleda točno kako želim, s tim da ću kad doem u penziju nadam se moći prodati, kupit si malu drvenu kuću negdje na Mrežnici, a s ostatkom otići na put oko svijeta na par godina.

Baš naprotiv, skroz si u krivu, ali opet ovisi od situacije do situacije.

Neće te istjerati? Pa čuj, nisam znao da su banke dobrotvorne ustanove, prestani plaćati, pa javi što se dogodilo.

mako kaže:

1. Prije srednje škole ZNAJ što želiš upisati i ne povodi se za savjetima i drugim mišljenjima. Uživaj i zabavljaj se dok traje.
2. Do faksa budi siguran što želiš upisati, i izračunaj da li ti je bolje bavit se onim što voliš ili onim što donosi lovu (ako ima razlike)
3. Ne zabušaji na faksu i nauči se na radne navike. Idealno ako imaš i honorani posao uz to.

S ostatkom bi se složio, ali ovo je jako, jako teško očekivati.

[neno1966]

morote kaže:

Zato što te taj strah paralizira, baci u apatiju i nikada ne napraviš ništa. Kao srna na autoputu. Nikad se ne zna kakva će se vrata otvoriti učenjem novih stvari.

Ako ništa drugo ostaje bar osobno zadovoljstvo učenja novih stvari.

Ponavljam- i što je u tome loše da nisi izgubio ušteđevinu i možda čak i krov nad glavom? Tko kaže da moraš napraviti "nešto", uostalom nisu svi za poduzetnike.

[SmartFart]

rocker1987 kaže:

I još bolje u inozemstvu.

Ne znam za inozemstvo.
Ovdje su mi nekretnine, frendovi, obitelj, posao...
Slažem se da na puno mjesta možeš zaraditi više, ali neke se stvari ne mogu kupiti novcem.

[blort]

morote kaže:

Zato što te taj strah paralizira, baci u apatiju i nikada ne napraviš ništa. Kao srna na autoputu. Nikad se ne zna kakva će se vrata otvoriti učenjem novih stvari.

Ako ništa drugo ostaje bar osobno zadovoljstvo učenja novih stvari.

Mnogima bi bilo puno pametnije i bolje da se nikada nisu uhvatili poduzetništva.
Realno jako malo ljudi je za to, isto kao što je jako malo ljudi za profesionalne kockare.
Poduzetništvo je u biti glorificirano kockanje.

[rocker1987]

SmartFart kaže:

Ne znam za inozemstvo.
Ovdje su mi nekretnine, frendovi, obitelj, posao...
Slažem se da na puno mjesta možeš zaraditi više, ali neke se stvari ne mogu kupiti novcem.

Ne živim od frendova, obitelji ili nekretnina koje "nisu u funkciji".

Svakom svoje, slažem se, ja ne želim perspektivu kakvu ima Hrvatska, za svoju djecu, čisto dovoljno.

[morote]

neno1966 kaže:

Ponavljam- i što je u tome loše da nisi izgubio ušteđevinu i možda čak i krov nad glavom? Tko kaže da moraš napraviti "nešto", uostalom nisu svi za poduzetnike.

A zašto bi izgubio ušteđevinu ili možda čak krov nad glavom? Jel te netko tjera da uložiš sve što imaš? I tko kaže da se mora ići u poduzetnike.

Uvijek se može fušati nešto sa strane, dovoljno da se pokriju mjesečni računi i opet je bolje.

Čemu sklonost katastrofalnim scenarijima? Uostalom sve je rizik. Kako znaš da unatoč ne činjenju ili ne talastanju opet nećeš ostati bez ušteđevine ili čak krova nad glavom?

[neno1966]

morote kaže:

A zašto bi izgubio ušteđevinu ili možda čak krov nad glavom? Jel te netko tjera da uložiš sve što imaš? I tko kaže da se mora ići u poduzetnike.

Uvijek se može fušati nešto sa strane, dovoljno da se pokriju mjesečni računi i opet je bolje.

Čemu sklonost katastrofalnim scenarijima? Uostalom sve je rizik. Kako znaš da unatoč ne činjenju ili ne talastanju opet nećeš ostati bez ušteđevine ili čak krova nad glavom?

Pa u biti te tjera, jer propisi koje treba zadovoljiti su svaki dan sve stroži, konkurencija je jača...a prosječna hrvatska ušteđevina i nije nešto (u smislu potrebnog ulaganja).
Naravno da možeš fušati ali kakve to ima veze sa temom i kako će zbog nečijeg fušanja u državi općenito biti bolje? Štoviše biti će lošije zbog neplaćenog poreza, davanja, doprinosa, prireza...

[DK-RH]

cajna_mjesavina kaže:

Digli smo kredit, nije nam nažalost nitko pomogao.
Ja sam bila u najmu sa svojim poslom i bili smi podstanari, pa nam je rata maltene ista kao što smo plaćali najam za poslovni i stambeni prostor. Riješili smo se i kredita za auto, pa smo se odlučili na ovu omču oko vrata zvanu stambeni kredit.

Nisam ja nikakva elita, evo baš sam počistila pod u poslovnom prostoru s metlom, jerbo nemam još love da si kupim Rumbu.

Ja ti zelim svu srecu i cestitam ti/vam.
Kao sto sam ranije napisao, u vama vidim taj mikro tracak nade za RH.

Ja ne zelim ici tim putem jerbo sam lijen. Naime, kanim raditi najkasnije do svoje 42, 43 godine - sad mi je 27.
Do onda cemo draga i ja otplatiti 2 stana u Dublinu cija ce nam mjesecna renta donositi drasticno veca primanja nego li ce nam bit potrebna za luksuzan zivot na balkanu dok cemo svoj radni vijek provesti radeci posao koji volimo, od pon-pet, 40h tjedno.


Tu u RH ne mozemo.

[mako]

rocker1987 kaže:

S ostatkom bi se složio, ali ovo je jako, jako teško očekivati.

Znam da je, no tu počinju problemi prosječnog Hrvata - što na vrijeme ne zna što će sa sobom niti koje su posljedice neučenja kad si mlad. Prosječni Danac ili Kanađanin si može priuštiti takve greške i imati svejedno lagodan život, dok Hrvat - žiivot s teškim posljedicama u budućnosti.