Mala škola kvantnog

[red_shrike]

Internet je smišljen u vojne svrhe.

[Rob-Roy]

kuroishijin kaže:

Ok nice,
imamo li predodzbu koliko ima antimaterije u prirodi i gdje je mozemo (mozemo li uopce) naci u "stabilnom stanju tj. bez anihilacije" izvan laboratorija?

Antimaterija ne postoji u prirodi "u stabilnom stanju". Upravo zbog onoga što sam rekao - u prvom dodiru s materijom ona nestaje. Međutim, antimaterijalne čestice svuda su oko nas. Gdje good se događa nekakav proces sudaranja čestica, stvara se mali broj antimaterije (koja vrlo kratko živi, naravno). Najbliži primjer je Sunce - u nuklearnim procesima koji se tamo odviđaju, tu i tamo se pojavi i poneka antičestica. I živi možda par nanosekundi...

red_shrike kaže:

Meni je plao nešto na pamet danas u tramvaju. Slušao sam knjigu od stevena hawkinga, universe in a nutshell i sjetio sam se ovog o zero-point energy. Trenutno u klasičnoj big-bang teoriji imamo porblem sa darke matter i slično. e sad, ako u vakumu se spontano stvore foton i antifoton, te opet nestanu, da li je moguće da su se u big bangu stvorila DVA svemira, jedan materijski, drugi antimaterijski? Za sda postoje, no na kraju se anihiliraju i vrate na nulu. Nedavno sam čitao i o alternativnoj teroiji big-banga koja se bazira na M-teoriji i kaže da je sve nastalao sudarom dviju brana. Navodno daje bolje rezultate nego ova teorija. Mislim da je nešto u stilu ekariotskisvemir, ali nisam siguran.
Drugo, ako imamo negativno masu, da li bi ona povlačila antigravitaciju i kakva je gravitacija kod antimaterije?

Prvo te moram ispraviti. Foton nema naboj, dakle ne može imati niti pripadajući antičesticu (kaže se da je on sam sebi antičestica). Dakle, ne postoji nešto kao "antifoton".

Vrlo je teško pojmiti da su se stvorila DVA svemira. Proces stvaranja materije koju poznajemo predstavlja zasebnu disciplinu fizike koja se zove bariogeneza. I nekog se nepoznatog razloga u početnom trenutku svemira (big bang) stvorilo malo više materije nego antimaterije. Procjene su da je na 1.000.000 čestica antimaterije stvoreno 1.000.001 čestica materije. Milijun i milijun se anihilirao, jedna je preživjela. Ako uzmeš u obzir da je u trenutku Big Banga nastalo odprliku 10^100 (1 pa 100 nula) čestica, jasno je da je ta "jedna od milijun" bila dovoljna da stvori svemir kakav danas vidimo.

Dalje od ovoga ne bih išao, jer to ipak nije moje područje. Ovo što sam napisao pišem iz sjećanja - tako su me učili na kolegiju Fizikalna kozmologija.

Međutim, na zadnje pitanje mogu ti dijelom odgovoriti. Antičestica ima istu masu kao i čestica. Dakle ona ispoljava ista gravitacijska svojstva kao i "obična" materija.

O negativnim masama (i pojavi antigravitacije) vrlo se malo zna, i sve je u glavnom na bazi špekulacija.

[Rob-Roy]

logan6 kaže:

ovo ne potpisujem, mislio si valjda na www

Da, mislio sam na www. Većina ljudi poistovjećuje www i internet, pa sam došao u napast poslužiti se kolokvijalnim jezikom. Opasno

[Gonzales]

Evo da još postavim pitanje o tahionima. Često se čuje u nekim SF filmovima pa me zanima točno što su tahioni ili tahionski puls itd...

[skeptik]

Gonzales kaže:

Evo da još postavim pitanje o tahionima. Često se čuje u nekim SF filmovima pa me zanima točno što su tahioni ili tahionski puls itd...

Hipotetske cestice koje bi, kad bi postojale, mogle putovati samo brze od brzine svjetlosti.

[Rob-Roy]

Gonzales kaže:

Evo da još postavim pitanje o tahionima. Često se čuje u nekim SF filmovima pa me zanima točno što su tahioni ili tahionski puls itd...

Tahioni su čestice koje se mogu gibati brže od brzine svijetlosti.

Takve čestice nisu opažene, i postoji jako puno vrlo čvrstih razloga da vjerujemo da takve čestice ne postoje i nikada i neće ni biti opažene. Međutim, ideja postojanja takvih čestica (kao matematički model) ponekad je vrlo korisna radi teorijskog testiranja nekih rezultata.

Autori SF-a naravno jedva čekaju da nešto toliko egzotično ubace u svoje priče. Tako da zaista ne znam što je autor mislio pod "tahionski puls". I čemu bi to trebalo točno služiti... nemam pojma.

Inače, fizičari često daju imena nekim idejnim objektima koji zapravo ne postoje. Ako nešto ima ime, ne znači da nužno i postoji (zmajevi i goblini također imaju ime, zar ne )

[Hazarder!]

Gonzales kaže:

Evo da još postavim pitanje o tahionima. Često se čuje u nekim SF filmovima pa me zanima točno što su tahioni ili tahionski puls itd...

da gibaju se navodno brze od svjetlosti i imaju navodno negativnu masu
masa jednog svežnja tahiona je -6 kg

[kuroishijin]

Rob-Roy kaže:

... Ako nešto ima ime, ne znači da nužno i postoji (zmajevi i goblini također imaju ime, zar ne )

He he oni mozda stvarno i postoje ali samo dok ih ne gledamo

Pitanjce koliko shvacam gravitacija se bas ne uklapa u kvantnu teoriju polja?

[Kosac]

Da je moguće izvlačiti energiju iz ZPE-a, to bi već bilo primijećeno u svemiru (i šire ).

Mene zanima da li korištenje energije iz ZPE narušava ikoji fizikalni zakon?
Ako fluktuacija polja uzrokuje pomicanje "pločica", onda je samo pitanje kako načiniti "prijenosni mehanizam" i koristiti tu energiju.
Pomicanje "pločica" zahtijeva energiju koja je utrošena iz fluktuacije polja. ZPE je ionalo veća od nule što znači da se može smanjiti. Lokalno i samo privremeno (najvjerojatnije) se smanjila ZPE. I sve štima.
Energija svemira je ostala ista, samo je promijenila oblik. Niti jedan zakon nije narušen?

[Rob-Roy]

kuroishijin kaže:

He he oni mozda stvarno i postoje ali samo dok ih ne gledamo

Pitanjce koliko shvacam gravitacija se bas ne uklapa u kvantnu teoriju polja?

Nažalost, ne - gravitacija je još uvijek jedna ogromna nepoznanica.

Postoji teorija gravitacije - njen autor je A. Einstein i zove se Opća teorija relativnosti. Međutim, ona u sebi ne sadrži kvantnu fenomenologiju.

Radi se o ovome: mi svaku interakciju opisujemo modelom "loptanja". Jedan elektron "zna" za postojanje drugog elektrona tek posredno - oni komuniciraju fotonima. Dakle, elektroni se "loptaju" fotonima i na taj način komuniciraju. Kao rezultat te komunikacije javlja se odbojna sila. E sad, mi bi smo htjeli da se sve sile u prirodi mogu svesti na model "loptanja". Dakle, željeli bismo imati dvije čestice koje imaju masu, lopataju se gravitonima (analogoni fotonima u elektrostatskoj sili) i tako se privlače.

Da bismo to napravili trebamo dvije stvari: 1. postojanje čestice koja bi se zvala graviton i 2. njen matematički opis. Za sada ne znamo postoji li takva čestica (još uvijek nije opažena), a matematički opis nam stvara velike probleme. Mi bismo htjeli graviton jednostavno opisati poljem i tretirati ga formalizmom iz kvantne teorije polja. Međutim, to ne ide - račun koji se tako dobije postaje besmislen (previše rezultata poprima beskonačne vrijednosti).

To ukazuje na činjenicu da gravitacija ipak zaslužuje "poseban tretman". Upravo to je poslužilo kao motivacija da se formulira teorija struna (strings). Oni (navodno) imaju rješenje za kvantnu gravitaciju. Jedino je problem što je njihovo rješenje nemoguće eksperimentalno provjeriti...

[DagDugpa]

Kosac kaže:

Ako fluktuacija polja uzrokuje pomicanje "pločica", onda je samo pitanje kako načiniti "prijenosni mehanizam" i koristiti tu energiju.

Ne možeš. Jer entropija sustava sa razmaknutim pločicama je manja nego kada se spoje. Ne možeš napraviti ciklus, tj. da bi RAZDVOJIO pločice, moraš vratiti tu energiju. Dakle, možeš ih samo jednom spojiti. Kao kada imaš kamen. Možeš ga samo jednom skotrljati. Da bi ga vratio nazad gore, moraš uložiti energiju. Ne možeš vječno kotrljati kao što ne možeš vječno ni spajati pločice.

Nije bit dobivanja energije iz fluktuacija kvantnog vakuuma u tome da se prevari makroskopska statistika jer uprosječeno, nećeš dobiti ništa.
Ako postoji ZPE, stvar je u tome da pokušaš lokalno narušiti statistiku i onda ju iskoristiti da izvučeš rad koji poslije više nećeš morati vratiti. Nešto kao jedrenje ili jahanje valova. A o tome čitaj što misli Harold Hal Putthof.

[El Ninho]

Kosac kaže:

Mene zanima da li korištenje energije iz ZPE narušava ikoji fizikalni zakon?
Ako fluktuacija polja uzrokuje pomicanje "pločica", onda je samo pitanje kako načiniti "prijenosni mehanizam" i koristiti tu energiju.
Pomicanje "pločica" zahtijeva energiju koja je utrošena iz fluktuacije polja. ZPE je ionalo veća od nule što znači da se može smanjiti. Lokalno i samo privremeno (najvjerojatnije) se smanjila ZPE. I sve štima.
Energija svemira je ostala ista, samo je promijenila oblik. Niti jedan zakon nije narušen?

Da li si vidio da je netko "izvukao" energiju iz dvije magnetizirane ploče?
Lokalno možda, ali kada zbrojiš sav rad koji ti je trebao da stvoriš magnetsko polje i dovučeš ploče tada možeš biti jedino u minusu.

[El Ninho]

Rob-Roy kaže:

Radi se o ovome: mi svaku interakciju opisujemo modelom "loptanja". Jedan elektron "zna" za postojanje drugog elektrona tek posredno - oni komuniciraju fotonima. Dakle, elektroni se "loptaju" fotonima i na taj način komuniciraju. Kao rezultat te komunikacije javlja se odbojna sila. E sad, mi bi smo htjeli da se sve sile u prirodi mogu svesti na model "loptanja". Dakle, željeli bismo imati dvije čestice koje imaju masu, lopataju se gravitonima (analogoni fotonima u elektrostatskoj sili) i tako se privlače.

Dag Dugpa bi npr. želio sve sile svesti na geometriju prostora.

Doma ima oltar posvećen Kaluzi i Kleinu.
Svake godine, na Einsteinov rođendan, prinese za žrtvu jednu djevicu.

[DagDugpa]

El Ninho kaže:

Dag Dugpa bi npr. želio sve sile svesti na geometriju prostora.

Doma ima oltar posvećen Kaluzi i Kleinu.
Svake godine, na Einsteinov rođendan, prinese za žrtvu jednu djevicu.

Ne baš Kaluza&Kleinu. Više Einstein-Cartanu.
No, u pravu si. Geometrija prostora je po meni fundamentalna stvar (dakle prostor kao takav) a polje je samo manifestacija toga.

[Kosac]

Da li si vidio da je netko "izvukao" energiju iz dvije magnetizirane ploče?
Lokalno možda, ali kada zbrojiš sav rad koji ti je trebao da stvoriš magnetsko polje i dovučeš ploče tada možeš biti jedino u minusu.

Ne možeš. Jer entropija sustava sa razmaknutim pločicama je manja nego kada se spoje. Ne možeš napraviti ciklus, tj. da bi RAZDVOJIO pločice, moraš vratiti tu energiju. Dakle, možeš ih samo jednom spojiti. Kao kada imaš kamen. Možeš ga samo jednom skotrljati. Da bi ga vratio nazad gore, moraš uložiti energiju. Ne možeš vječno kotrljati kao što ne možeš vječno ni spajati pločice.

Nije bit dobivanja energije iz fluktuacija kvantnog vakuuma u tome da se prevari makroskopska statistika jer uprosječeno, nećeš dobiti ništa.
Ako postoji ZPE, stvar je u tome da pokušaš lokalno narušiti statistiku i onda ju iskoristiti da izvučeš rad koji poslije više nećeš morati vratiti. Nešto kao jedrenje ili jahanje valova. A o tome čitaj što misli Harold Hal Putthof.

Hvala, odgovorili ste mi djelomično uz rekao bih nepotrebno širenje teme. U svakom slučaju, ovo je ono što sam želio reći:

http://www.calphysics.org/articles/Davis_STAIF06.pdf

[Kosac]

Mene zanima ima li čestica stanje bez obzira promatramo li ju (mjerimo li) ili ne. I zašto se ČINI (upravo tako, uvjeren sam da nam se čini) da se to stanje u trenutku mjerenja realizira (odabere)?

Promatranje s stanovišta energije nema vrijednost nula. Znači, promatranje troši energiju promatranoga (mjerenoga) na pobudu mjernog instrumenta ili oka. U području veličina energija gdje oduzeta energija ima utjecaja na rezultat (npr. pri ispucavanju jednoga elektrona), onda će i rezultat biti različit za oduzetu energiju. U slučaju kada "gledamo" jedan elektron, onda jedan elektron "zna" da ga gledamo, jer smo mu oduzeli značajan dio energije.
Kompenziraj u točnom iznosu i obliku količinu energije, koja je oduzeta "promatranjem" i onda će promatrano biti kao da ga se ne "gleda". Ne sumnjam da možemo kompenzirati količinu, no imam duboke sumnje u mogućnost kompenzacije prema obliku oduzete energije. Posljedično, "gledanjem" uvijek utječemo na rezultat, manje ili više.

[skeptik]

El Ninho kaže:

Svake godine, na Einsteinov rođendan, prinese za žrtvu jednu djevicu.

Ili mozda bolje jednog znanstvenog novaka.
Ovo prvo za njega i ne bi predstavljalo neku zrtvu, buduci da se duhovnjakinje lijepe na njega ko muhe na ...

[skeptik]

El Ninho kaže:

Priznajem, da nije bio takav naslov, ne bih pročitao članak.

Kako si uopce naletio na njega?

[nitko drugi]

Rob-Roy kaže:

To je veliko filozofsko pitanje koje Einstein detaljno razlaže u svojoj autobiografiji. S tim pitanjem htjelo se ukazati na besmislenost pitanja kako izgleda neki fizikalni sustav dok ga ne mjerimo. Drugim riječima, sve što mi znamo o nekom sustavu je o tome kako on izgeda dok ga mjerimo ("gledamo"). Kakav je sustav prije i poslije procesa mjerenja mi praktički ne znamo.

Naravno, priča o Mjesecu je alegorija, ali povlači duboka pitanja za sobom. Odgovor mi mogao biti: mi zapravo ne možemo dati odgovor na to pitanje. Jedino što sigurno znamo jest da Mjesec postoji dok ga gledamo. Mi ne posjedujemo znanje o Mjesecu dok ga ne gledamo. Naravno pod "gledanje" se misli na bilo kakvo mjerenje odnosno opažanje.

Postoji li onda valna funkcija?

[gsustek]

Imam ja par pitanja;
1 Neznam zasto ali inercija mi je jako povezana sa gravitacijom;pojsnite molim jedan i drugi pojam,

2 Zasto se tijela u vakuumu mogu kretati odnosno rakete mogu pokrenuti ako tamo nema nicega,odnosno cestica ili polja koje bi prizalo "oslonac" raketnom motoru

3. Moje je shvacanje da ono sto nema masu ima beskonacnu brzinu odnosno ima neku maximalnu brzinu ovisno o eteru u kojem se krece,

4. gravitacija je sila koja "savija" prostor,a mozda o vrijeme, to znaci mozda da su crne rupe poremecaji u polju gravitacije koje imaju osobine kakve imaju.samo neznam zasto.


Ako vam se cine nejasna pitanja iako su uopce pitanja,unaprijed se ispricavam, samo me zanima misljenje na ovih nekoliko recenica laika.