prwa pjesma:
Foliju sa kutije jeftinih cigareta
otpuhuje popodnevni povjetarac sdanjska
puno prašine, malo ljudi, puno svijeta
arhaične građevina i rasuta poljska
puno sjena nabacanih na trgu pločnika
nekoliko kapi krvi i razbijena rakija
ulični svirač s gitarom i melos akustika
nešto siće u šeširu, na glavi makija
zaljubljena sam u dječaka bosih nogu
sa krpanom košuljom i cvijetom na grudima
kaže zdravo osmijehom i zamuckivanjem u slogu
vucara se trgom skidajući kapu znancima
a kad sa suncem iza tržnice babe odu kukajući
on i ja ćemo ukrasti dvije breskve i pobjeći
sakrit ćemo se, nježno poljubiti, pa otići kući
rastati se šutke, ne progovoriti nijedne riječi
i dok se budem ustajala ujutro ranom zorom
on već gurat će teška kola sa teretom iz luke
znam vidjet ću ga veselog dok fućka pod prozorom
jer zna da ga gledam, da držim ga za umorne ruke
onda jednog dana kada padnu bombe na pločnike
odnijet će me do mora i skočit ćemo da nas nosi
plutat ćemo danima suhih usana punih erotike
ležat ćemo skupa odcjepljeni u valovima, ponosni
druga pjesma:
dajem ti sve...riječi su ništa...nemogu ti dati riječi
one toga nisu vrijedne, one su suviše bijedne da bi opisale
da bi disale, da bi živjele, da bi umrle, da bi kisnule
nisu vrijedne prosipanja, nisu vrijedne kao pogled poimanja
nisu vrijedne toga da poteknu sa usana nerazumljive
lako zagubljive u memoriji...neke stvari traju vječno
padale su kiše ispod nas... nisam rekla ništa
pogled je odao sve.... dodir je zagrlio sne
treća pjesma:
da je sunce moj život
svaki trenutak koji provodim s tobom bila bi jedna zraka
zraka koja svako jutro grije tisuće lica
i otkriva nam jedan list na grani pospanog drva
tvoj bi uzdah isparavao iz dubina oceana
a tvoje oči gledale bi me iz koraljnih nebeskih svodova
i cijela zemlja bi se pretvorila u tvoj osmijeh
a ta mala zraka sunca,
koja žudi za tvojim dodirom
bila bi moja ljubav
što neprestano miluje tvoje lice i stapa se s njim u vječnost
četvrta pjesma: nadam se da ne pretjerujem
palim svoje oči da mi pogled grije beskućnike
dimnjaci me vole jer kroz mene vide svijet
moje suze plaču čađu na četkama dimnjačara
kažu primi gumb za sreću a ja imam samo tebe
a možda su zvijezde moji gumbi
cijeli svemir moj kaput
tišina su moje ruke,
što gore dok između zraka sunca uspavljujem umorna slova
šume su moja kosa
a vjeverice prsti tvoje ruke
vulkani su tvoje usne
a lava sva moja ljubav koja ih čini živima
u dubinama planina čuješ otkucaje mog srca
a špilje su samo putevi do njega
jer jedino me u prirodi možeš naći
odbaci sve što su te ljudi naučili
i zamisli me kao vinograd koji je zemlja dala svim bićima
zbog ljubavi
tako ćeš znati da ti nikada neću lagati, jer jedino priroda ne laže
i kad bi me pribili na križ kao Isusa
ta bol ne bi mogla umanjiti sreću moje ljubavi
osjetio bih tek malenu ogrebotinu
zadobivenu hodajući kroz grmlje
jer volim te preko duše koju čavli nemogu uništiti
peta pjesma:
da je život kocka leda, ja bih bio piće u kojem se led topi
a tko bi mene popio? nitko. ja bih se prolio po podu.
a ti tada uzmi maramicu, i obriši me sa hladnog poda.
ako ti ikada budem nedostajao, pusti jednu suzu, i
dodirni je svojim usnama. neka moje riječi žive na njima.
neka vječno ostanu mokre.
ionako nitko neće plakati. svijet je bio premalen za tvoju suzu, a moje srce dovoljno da joj obriše plave oči, što nikad više neće roniti tako duboko, jer je more preplitko da im dotakne dno.
i napokon kraj
još samo jedna kitica
kad jednog dana izgubim svijest, i postanem samo slova
jedino ću tvoju ljubav prepoznat kroz svu tu težinu olova
i premda neću imat kosu, već živu što raste mi iz glave
ona nikad neće moći izmjerit ljubav što grije te oči plave
eto.
te pjesme su meni sawršene
)