Problem neisplate plaća - jednostavno i efikasno rješenje

[Dosadnjaković]

S obzirom na to da se nisam jednom susreo s neisplatom plaće, smislio sam izuzetno jednostavno i efikasno rješenje, ne samo za problem neisplate plaće, nego i za eliminiranje kojekakvih trećerazrednih nazovi poslodavaca, koji nisu ništa drugo nego bahata, neodgovorna i ekstremno bezobrazna gamad i kučkini sinovi koji jebu ljude u mozak. Osim toga, u cilju uvođenja veće discipline u plaćanju u poslovanju uopće, smatram da je najbolje rješenje uvođenje obavezne tjedne plaće.

Naime, po sadašnjem zakonu o radu, poslodavac je obavezan isplatiti plaću do 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec, tj. najkasnije do kraja tekućeg mjeseca. I, ako se to ne dogodi, radnik je odradio već dva mjeseca i poslodavac mu duguje najmanje dvije plaće. Ako i odluči dati otkaz, ustat će uskraćen za dvije mjesečne plaće, a to nisu mali novci. Mnogi ostaju raditi jer se nadaju, a i nemaju financijskih mogučnosti mijenjati poslove, jer i kod sljedećeg poslodavca moraju raditi najmanje mjesec dana da dočekaju plaću. Nema puno ljudi koji mogu u Hrvatskoj živjeti nekoliko mjeseci bez novaca.

Da se uvede obavezna tjedna plaća, radnik bi mogao nakon npr. dvije, tri neisplaćene plaće jednostavno dati otkaz i prijeći kod drugog poslodavca. Poslodavci, znajući tu situaciju, potrudili bi se da redovno plaćaju, jer nije baš zgodno ako ti usred pogođenog posla na npr. nekoj obiteljskoj kući, zbog neisplate plaće ode glavni meštar. Poslodavci bi zato pogađali samo one poslove koji su financijski sigurni i sa strogo definiranim načinom plaćanja. Time bi se eliminirali kojekakvi hohštapleri, varalice, lažovi i ostali.
Sveukupna disciplina u plaćanju bi se povećala, a time i opći uvjeti poslovanja. Trećerazredne firme bi otišle u stečaj - takve ionako nikom nisu potrebne.

Poznato nam je iz američkih filmova i serija da je u Americi plaća svaki tjedan. ZAšto ne i u Hrvatskoj?

[sivkić]

Dosadnjaković kaže:

Da se uvede obavezna tjedna plaća, radnik bi mogao nakon npr. dvije, tri neisplaćene plaće jednostavno dati otkaz i prijeći kod drugog poslodavca.

Postoji i otkazni rok tako da ne možeš samo pobjeći kod drugoga.

Ako ti nije uplatio i obaveze nema zaključivanja radne knjižice tj.radnog staža pa onda ne možeš ni prijeći kod drugog poslodavca.

Dosadnjaković kaže:

Poslodavci bi zato pogađali samo one poslove koji su financijski sigurni i sa strogo definiranim načinom plaćanja.

Nema pojma poslodavac da li će mu bit plaćeno na vrijeme ili neće.

Dosadnjaković kaže:

Poznato nam je iz američkih filmova i serija da je u Americi plaća svaki tjedan. ZAšto ne i u Hrvatskoj?

Kredite plaćaju tjedno ili mjesečno

[organiceko258]

jednostavnije bi bilo da radnik pokrene ovrhu poslodavca do trečeg koljena. ili je to samo za probrane?

[lukarak]

organiceko258 kaže:

jednostavnije bi bilo da radnik pokrene ovrhu poslodavca do trečeg koljena. ili je to samo za probrane?

Poslodavac ti je tvrtka. Kakva koljena?

[organiceko258]

lukarak kaže:

Poslodavac ti je tvrtka. Kakva koljena?

djeca unuci praunuci.
u ime prvane osobe treba fizička osoba ta i ta biti garanacija.
i još preselit sve na potomstvo. ko na ostavinskoj.
svi se prave ludi pa otvaraju/zatvaraju firme.

od luđaka treba bit luđi. onda se ludilo gasi.

[Sotto Voce]

Problem je po meni lako rješiv na način da se odnosni zakoni noveliraju tako da naši poduzetnici-kapitalisti, odnosno skorojevići za obaveze iz svojeg biznisa jamče sveukupnom svojom imovinom, ionako mnogi od njih biznis i osobnu imovinu nikad nisu razdvojili.
Tako bi se izbjegla mogućnost da skorojević novcem iz biznisa kupuje terene i nekretnine, gradi kuće i stanove, kupuje skupe automobile i jahte, a istodobno ne plaća isporučene robe i usluge dobavljačima, niti plaća radnike niti za njih plaća doprinose.
Pa da vidimo, nisi isplatio plaće ni dobavljače, promptno slijedi stečaj i u okviru njega se provodi ovrha nad čitavom skorojevićevom imovinom, toliko da se namiri i zadnja lipa stvorenih obaveza.
Zaposlenike bi trebalo potpuno osloboditi od "pokretnja inicijativa" za ovo i ono, kao da su sami krivi što im poslodavac nije isplatio plaću. FINA, HZMO, HZZO, Porezna uprava i banke raspolažu svim potrebnim podacima ...

I još nešto, gašenjem biznisa zapriječiti svaku "inicijativu" poslodavaca u spriječavanju sindikalnog organiziranja radnika ili uvjetovati zaposlenje ženama preuzimanjem obaveze da neće zatrudnjeti.
Kao u Njemačkoj, na koju se tako rado vole pozivati.

[nx25]

organiceko258 kaže:

djeca unuci praunuci.
u ime prvane osobe treba fizička osoba ta i ta biti garanacija.
i još preselit sve na potomstvo. ko na ostavinskoj.
svi se prave ludi pa otvaraju/zatvaraju firme.

od luđaka treba bit luđi. onda se ludilo gasi.

U slučaju koji ti predlažeš, ludi bi bili svi oni koji bi išli otvarati bilo kakvu firmu. Tada bi vjerojatno cvilio da nemaš posla i krivio i Boga i vraga, samo ne sebe.

[Adelholzener]

sivkić kaže:

Postoji i otkazni rok tako da ne možeš samo pobjeći kod drugoga.

Ne zivimo u robovlasnickom drustvu. Mozda ne znas, ali neisplata place je teska povreda radnog ugovora i daje zaposleniku pravo na otkaz bez otkaznog roka. Sta bi ti? Da nekoga ne platis 2 mjeseca, pa da ti je duzan raditi jos 3 mjeseca? Malo morgen!

sivkić kaže:

Ako ti nije uplatio i obaveze nema zaključivanja radne knjižice tj.radnog staža pa onda ne možeš ni prijeći kod drugog poslodavca.

Koje su ovo cudnovate konstrukcije? Ako ti ne plati, das mu izvanredni otkaz radi neisplate place i prijavis na Finu za neisplatu placa da se naplatis ovrhom na imovinu poslodavca. Prijava staza, placanje poreza i sve ostalo ostaje poslodavcu kao obveza od koje nema bjega.

sivkić kaže:

Nema pojma poslodavac da li će mu bit plaćeno na vrijeme ili neće.

Idiot koji nije u stanju voditi posao i platiti ljude na vrijeme ne treba biti poslodavac. Gonica robova i lopova koji bi uzeli rad i robu, a platili mozda jednog lijepog dana imamo i vise nego dovoljno i trebali bismo ih preseliti u zatvore.

sivkić kaže:

Kredite plaćaju tjedno ili mjesečno

Kakve to veze ima s temom?

[Adelholzener]

Sotto Voce kaže:

Problem je po meni lako rješiv na način da se odnosni zakoni noveliraju tako da naši poduzetnici-kapitalisti, odnosno skorojevići za obaveze iz svojeg biznisa jamče sveukupnom svojom imovinom,

Brahvo! Upravo si ubio dostignuca par stoljeca kapitalizma koja omogucavaju da se pokrene rizicno poslovanje, pa ako propadne, onda te ne baci na prosjacki stap.

Ono sto se radi je sljedece: DIREKTOR firme jamci za poslovanje osobno. Dakle moze biti posao rizican, pa ako propadne propadne, ali direktor se mora brinuti da ce i u slucaju propasti svi dugovi biti placeni. Ne ide firma (u normalnoj zemlji) u propast tako da ostane duzna hrpu love dobavljacima i radnicima, nego direktor mora znati da ce doci u crveno i zatvoriti poslovanje prije nego dotaknu crveno. Tako su svi dugovi placeni i firma se zatvara pri nuli. Ako ode u crveno, onda direktor mora dokazivati da nije mogao znati, a ako ne uspije ili placa iz svog djepa dug koji je napravio, ili ide u zatvor odraditi dugovanje drustvu.

Sotto Voce kaže:

Tako bi se izbjegla mogućnost da skorojević novcem iz biznisa kupuje terene i nekretnine, gradi kuće i stanove, kupuje skupe automobile i jahte, a istodobno ne plaća isporučene robe i usluge dobavljačima, niti plaća radnike niti za njih plaća doprinose.

U zemlji sa vladavinom zakona zapljenit ce mu tu svu imovinu ako ne placa radnike i dobavljace. I jos moze biti kazneno odgovoran.

Sotto Voce kaže:

I još nešto, gašenjem biznisa zapriječiti svaku "inicijativu" poslodavaca u spriječavanju sindikalnog organiziranja radnika ili uvjetovati zaposlenje ženama preuzimanjem obaveze da neće zatrudnjeti.
Kao u Njemačkoj, na koju se tako rado vole pozivati.

Definitivno! Postoje stvari koje ne mozes traziti od ljudi. Ako ti i potpisu protupravni ugovor, taj je ugovor nistetan.

[sivkić]

Adelholzener kaže:

Koje su ovo cudnovate konstrukcije? Ako ti ne plati, das mu izvanredni otkaz radi neisplate place i prijavis na Finu za neisplatu placa da se naplatis ovrhom na imovinu poslodavca. Prijava staza, placanje poreza i sve ostalo ostaje poslodavcu kao obveza od koje nema bjega.


Kakve to veze ima s temom?

Daš otkaz i dođeš na finu i kažeš nije mi dao plaću napravite mu ovrhu?Ma da ne bi.

Banka naplaćuje kredite jednom mjesečno a ako primaš plaću sedmično nemaš za ratu kredita ili sljedeći tjedan nemaš ni za kruh.

[Adelholzener]

sivkić kaže:

Daš otkaz i dođeš na finu i kažeš nije mi dao plaću napravite mu ovrhu?Ma da ne bi.

Nego kako ide?

sivkić kaže:

Banka naplaćuje kredite jednom mjesečno a ako primaš plaću sedmično nemaš za ratu kredita ili sljedeći tjedan nemaš ni za kruh.

Ako radis 4 tjedna i primis svaki tjedan 0.25 mjesecne place, nije li to isto kao da radis 4 tjedna i primis nakon 4 tjedna 1 mjesecnu placu. Mislim 4x0.25 =1

U biti s tjednima ti je i bolje, jer godina ima 52 tjedna, a samo 12 mjeseci (12x4=48). Osim ako ne podjelis godisnju placu na 12 ili na 52. U kojem slucaju je apsolutno svejedno da li dobivas placu svakih 7 dana ili 30 dana ili svakih 15 dana ili kako vec.

[ZgSash]

svojevremeno smo placu dobivali polumjesecno i to je bio zivi uzas

[Dosadnjaković]

Vidim da ovdje ima dosta nejasnoća oko toga što radnik može učiniti u slučaju neisplate plaće. U teoriji puno toga, a u praksi ništa. Naime, u slučaju da poslodavac nije isplatio plaću radniku u za to predviđenom zakonskom roku, dužan je napraviti obračun plaće i dati radniku platnu listu s naznakom da plaća nije isplaćena. Radnik može s tim papirom otići na finu i pokrenuti zahtjev za ovrhom sredstava na računu poslodavca. Dakle, ne može se samo tako otići na finu i reći: E, ja bih da blokirate račun firme pero d.o.o. jer nisam dobio plaću. Potrebna je platna lista (a zakonski je predviđeno što treba sve sadržavati) i naznaka na toj listi da plaća nije isplaćena. Jedan odvjetnik, koji se bavi radnim pravom, rekao mi je da u njegovoj dugogodišnjoj praksi se samo jednom susreo sa slučajem da je radnik od poslodavca dobio platnu listu za neisplaćenu plaću - a dobio ju je jer je firma ionako propala i nije imala nikakvih sredstava na računu.

S obzirom na to da je neizdavanje platne liste također ozbiljan prekršaj, za koji je predviđena kazna, radnik može prijaviti poslodavca državnom inspektoratu (pretpostavljam), a od toga ionako nema ništa, tj. nema koristi od toga ako poslodavac plati nekakvu kaznu, jer radnik svoju plaću ionako neće vidjeti.

NAdalje, tu je i problem činjenica da masa ljudi radi u sivoj zoni - minimalac na račun, a ostatak na ruke, zbog nezasitne države koja je plaće opteretila ogromnim nametima pa poslodavci ne mogu isplaćivati pune plaće radnicima.

Potpišete npr. ugovor u kojem je napisana plaća od 3000 kn neto, a usmeno se dogovorite još toliko na ruke. Pa ti, ako i dobiješ platnu listu, u njoj piše da je plaća 3000 kn, a ti nekome dokazuj šta si se usmeno dogovorio sa direktorom.

Na kraju ti ostaje mogućnost privatne tužbe, kojom ćeš morati dokazivati na sudu šta si se usmeno dogovorio s poslodavcom. Mene je prijatelj koji ima odvjetničku kancelariju, kada mi se dogodio takav slučaj prije godinu dana, rekao da mi je najpametnije što mogu učiniti da potražim drugi posao i sve zaboravim, jer ću izgubiti tonu živaca za vrlo upitan rezultat. Naime, iako sud u valjda 90% slučajeva presudi u korist radnika, od toga nema koristi, jer većina ne uspije naplatiti svoja potraživanja. Dakle, firma A ne plati firmi B odrađeni posao, firma A ne isplati radnike - firma B nakon nekoliko mjeseci ode u stečaj, sredstava na računu nema i to ti je to. Direktor firme B, klasični gospodin Krkan, koji se vozika uokolo po kafićima u svojem BMW-u i dogovara poslove, otvara na ime tek punoljetnog sina novu firmu Pero - nova d.o.o. i idemo sve ispočetka.

Zakonodavac je sve lijepo zamislio u teoriji i kada netko čita zakon o radu, pomislio bi da živimo u radničkom raju. Prava socijalistička utopija. A u praksi ništa ne funkcionira. Zato smatram da će se radnici najkvalitetnije zaštiti od kojekakvih kockastoglavih direktora na taj način da se uvede obavezna tjedna plaća. Nisi platio prvi tjedan? Nema problema, odradit ću ti još jedan tjedan - ako ne platiš - doviđenja. Svako bi se pomirio s gubitkom nekoliko tisuća kn, ali kad vam netko duguje npr. 15 - 20 tisuća kuna, onda je to puno teže.

Ja sam, inače, svoje probleme rješavao telefonskim maltretiranjem i uspio se naplatiti, nakon 8 mjeseci, ali samo zato što sam tvrdoglav k'o konj. Nije baš ugodno ako te netko zove nekoliko puta na dan, upozorava te pristojno da platiš, zaustavi ti ženu i dijete na cesti pa im kaže da poruče tatici da se počne pristojno ponašati. Pa čovjek isključi telefon, a onda ga pričekaš poslijepodne ispred njegovog stana, ostavljaš mu ceduljice s porukom na automobilu itd.

Dakle, da rezimiramo: U ovoj trećerazrednoj državi otprilike nekoliko stotina tisuća ljudi živi u socijalističkom raju: svi oni zaposlenici u državnim i javnim službama i pojedinim državnim firmama, gradskim firmama itd. zaštićeni su kao lički medvjedi. Plaće možda nisu bog zna šta pa kukaju non-stop, kao da su na prisilnom radu u gulagu, a još donedavno su dobivali kojekakve K15, cipelarine, plaćene tople obroke i sl. A u privatnom sektoru - kapitalizam 19. stoljeća. Ne samo da radiš k'o konj, nego još postoji solidna mogućnost da si volonter, a da to ni ne znaš.

Sjećam se prije nekoliko godina, kada sam došao na razgovor za posao kod jednog direktora. I ja mu kažem: Hoću garanciju da neće biti problema sa isplatom plaće. Kaže on: Tu ti ja garanciju ne mogu dati. To ti je poslovni rizik. A ja mu kažem ovako: Ok, ajde onda da se dogovorimo na sljedeći način: Na kraju godine, ako firma bude poslovala s dobiti, ja hoću svoj dio. Dakle, dobit ide vama u slučaju pozitivnog poslovanja, a za gubitak - to je poslovni rizik i svi ćemo se solidarizirati u tom slučaju. Bogami nećemo.

[lukarak]

organiceko258 kaže:

djeca unuci praunuci.
u ime prvane osobe treba fizička osoba ta i ta biti garanacija.
i još preselit sve na potomstvo. ko na ostavinskoj.
svi se prave ludi pa otvaraju/zatvaraju firme.

od luđaka treba bit luđi. onda se ludilo gasi.

Pravna osoba sluzi tome da netko moze realizirati svoju poduzetnicku ideju bez da riskira cjelokupnu imovinu, vec samo temeljni kapital. To sto je netko vlasnik firme, ne znaci da je odgovoran za njezino poslovanje vise od ulozenog kapitala. Jel bi tebi odgovaralo da u slucaju problema s recimo HTom, ovrse svu imovinu svima koji imaju i jednu dionicu HTa? I djeci i unucima. Jer eto, oni su vlasnici.

Garancija za pravnu osobu je temeljni kapital. Ako ti ne odgovara visina temeljnog kapitala, slobodno ne poslujes i ne zaposljavas se u takvoj pravnoj osobi.

Inace, dugovi se na potomstvo prenose samo do visine naslijedjenog.

[lukarak]

Dosadnjaković kaže:

Sjećam se prije nekoliko godina, kada sam došao na razgovor za posao kod jednog direktora. I ja mu kažem: Hoću garanciju da neće biti problema sa isplatom plaće. Kaže on: Tu ti ja garanciju ne mogu dati. To ti je poslovni rizik. A ja mu kažem ovako: Ok, ajde onda da se dogovorimo na sljedeći način: Na kraju godine, ako firma bude poslovala s dobiti, ja hoću svoj dio. Dakle, dobit ide vama u slučaju pozitivnog poslovanja, a za gubitak - to je poslovni rizik i svi ćemo se solidarizirati u tom slučaju. Bogami nećemo.

Kakva garancija? Firma garantira svojim temeljnim kapitalom. Sve ostalo, ako ti ne odgovara, produzis dalje. Direktor ti je dobro rekao.

[Dosadnjaković]

lukarak kaže:

Kakva garancija? Firma garantira svojim temeljnim kapitalom. Sve ostalo, ako ti ne odgovara, produzis dalje. Direktor ti je dobro rekao.

Pa to je točno, naravno. Radi se o tome da je masa firmi osnovana s minimalnim temeljnim kapitalom od 20000 kn. I šta kad takvoj firmi koja zapošljava npr. 20-tak ljudi, netko ne plati robu ili odrađeni posao? Pa jasno, radnici ostaju bez plaća.

Zato sam i od ovog direktora tražio garanciju u obliku jedne mjesečne plaće unaprijed. Dakle, daj mi jednu plaću unaprijed, a ako ugovor bude ispoštovan s tvoje strane i ako ne bude nikakvih problema, ja ti novce uredno vratim nakon odrađenog posla. To se može sve napismeno napraviti i ovjeriti kod bilježnika. Naravno da nije pristao i ja sam se lijepo zahvalio i otišao. Kasnije sam saznao da sam ispravno odlučio.

Dakle, poanta je u sljedećem: Trenutno je stanje takvo da su radnici prisiljeni da snose poslovni rizik. Ja ne želim snositi rizik ložeg poslovanja firme, rizik lože ugovorenog posla, rizik da netko ne plati naručenu robu itd. Ja sam potpisao ugovor u kojemu je jasno navedeno što su moji radni zadaci i koje su moje obaveze i koje su obaveze poslodavca. Briga o naplati, briga o dobivanju kredita u banci itd. - stvari su o kojima mi ne pada na pamet da razmišljam i trošim svoje slobodno vrijeme.

U protekloj godini, mislim da preko 7000 firmi nije isplaćivalo plaće. Da se uvede tjedna plaća, vrlo brzo bi se taj broj smanjio za 90%. A gore sam već i naveo razloge.

[Hilda]

Ne bi. Jer neisplata ni ne ovisi o tome jel se plaća isplaćuje mjesečno ili tjedno. Nego o likvidnosti. A povećao bi se trošak papirologije/posla/infomatičke podrške pa time i još smanjila likvidnost tvrtki, tako da ništa nisi u biti napravio.
No, velika većina ovih 7000 su tvrtke s jednim zaposlenim - vlasnikom.

[lukarak]

Dosadnjaković kaže:

Pa to je točno, naravno. Radi se o tome da je masa firmi osnovana s minimalnim temeljnim kapitalom od 20000 kn. I šta kad takvoj firmi koja zapošljava npr. 20-tak ljudi, netko ne plati robu ili odrađeni posao? Pa jasno, radnici ostaju bez plaća.

Zato sam i od ovog direktora tražio garanciju u obliku jedne mjesečne plaće unaprijed. Dakle, daj mi jednu plaću unaprijed, a ako ugovor bude ispoštovan s tvoje strane i ako ne bude nikakvih problema, ja ti novce uredno vratim nakon odrađenog posla. To se može sve napismeno napraviti i ovjeriti kod bilježnika. Naravno da nije pristao i ja sam se lijepo zahvalio i otišao. Kasnije sam saznao da sam ispravno odlučio.

Dakle, poanta je u sljedećem: Trenutno je stanje takvo da su radnici prisiljeni da snose poslovni rizik. Ja ne želim snositi rizik ložeg poslovanja firme, rizik lože ugovorenog posla, rizik da netko ne plati naručenu robu itd. Ja sam potpisao ugovor u kojemu je jasno navedeno što su moji radni zadaci i koje su moje obaveze i koje su obaveze poslodavca. Briga o naplati, briga o dobivanju kredita u banci itd. - stvari su o kojima mi ne pada na pamet da razmišljam i trošim svoje slobodno vrijeme.

U protekloj godini, mislim da preko 7000 firmi nije isplaćivalo plaće. Da se uvede tjedna plaća, vrlo brzo bi se taj broj smanjio za 90%. A gore sam već i naveo razloge.

A od sadasnjeg poslodavca si takvu garanciju dobio?

Jasno, radnici su u riziku jedne place, eventualno dvije, zbog zakona. Sve vise od toga je kalkukacija radnika da mu se to isplati.

[judolino]

lukarak kaže:

A od sadasnjeg poslodavca si takvu garanciju dobio?

Jasno, radnici su u riziku jedne place, eventualno dvije, zbog zakona. Sve vise od toga je kalkukacija radnika da mu se to isplati.

Ne bi li produktivnost porasla kad radnici ne bi riskirali svoje plaće?

I ne bi li radniku bilo lakše promijeniti firmu, a ne da se boji rizika da će u novoj firmi raditi besplatno, unatoč obećanjima?

Zapošljavaš radnika? Nema frke, uplati mu jednu plaću unaprijed u ZAP, pa ako ne isplatiš plaću u roku, on će dignuti tu plaću i otići.

[Hilda]

Ne znam baš kakve veze produktivnost ima s tim.
No...ako gledamo olakšavanje poslovanja i otvaranja tvrtki, onda bi to bila otegotna okolnost. Dakle povećanje zaduživanja već na samom početku.
Ako govorimo o već radećim firmama, sve ozbiljne firme imaju zalihe za plaće barem mjesec ili dva u vidu čiste love ili revolvinga, ovisno o poslovanju.
Kad dođe do zaista velike frke i nemogućnosti isplate plaća, to obično radnici isto osjete i znaju mjesecima unaprijed. Osjeti se to u poslu. No ostaju. Malo tko ima hrabrosti ili mogućnosti odmah krenuti dalje.
Ponašaju se uglavnom i otprilike isto kao i vlasnici. Tjeraju dalje misleći da će se situacija popraviti.
Pa tako baš svejedno jel ima ili nema jedna plaća negdje po sili zakona zbuksirana ako radnik ne odluči otići čim vidi da nešto počinje šepati (plaća sve više kasni, posao je smanjenog obujma i sl.)
Kao što ima onih poslodavaca koji se ponašaju blesavo pa unište firme i sebe zbrinu, a radnike tko šiša, tako imaš i onih koji ulažu i osobnu imovinu da premoste probleme.
Sve je stvar sreće i kako se namjeriš (pogotovo u ovim vremenima kad je ponuda poslova smanjena i malo tko si može priuštiti biranje) tak da ne vidim da bi mogla postojati bilo kakva garancija