Anksioznost & napadi panike

[Kejt 8]

krsnik kaže:

nema na čemu
čuj, meni su se svi ti problemi stvorili kada mi je umro član obitelji. i ja sam to saznao na dosta neugodan način i na meni je bilo da to priopćim svojoj obitelji. sjećam se, dok sam išao kući, razmišljao sam samo kako da im to na što bezbolniji način kažem.
kasnije, trudio sam se biti što prisebniji kako bih pomogao obitelji, ali tuga se mora proživjeti. što više odgađaš i gušiš svoje osjećaje, sve će ti teže biti kasnije. ja sam tek kasnije, kad se situacija već pomalo smirila kod kuće, počeo proživljavati sve ono što sam trebap prije proživjeti, ali kad "kasniš" onda ti se još puno toga skupi, puno iracionalnih strahova se izrodi koje prvo trebaš dešifrirati, a tek onda iskorjeniti.
ja znam da nikad više neću biti onaj stari jer to što sam proživio zauvijek me promijenilo i nema više povratka na staro, ali zaista se trudim, ako ništa drugo, da nitko oko mene ne ispašta zbog toga.
mogu samo zamisliti kako ti je bilo kad si čula to za svoje dijete, a pogotovo kako si se i frustrirano osjećala i nemoćno.
sva sreća pa je sad sve u redu.
i ti se drži i pazi na sebe.

Puno ti hvala na lijepim riječima. Sve je lakše uz podršku i razumijevanje. Ma znaš kako se kaže: nakon kiše dolazi sunce. A sve teške stvari koje podnesemo i preguramo nekako su i jedno veliko iskustvo i čovjek dosta nauči i o sebi i o drugima, ali i o tome da se problemi uvijek mogu rješavati. Boriš se s njima, bakćeš, možda se i napatiš i suza proliješ, stradaš možda i fizički i psihički, ali i uznapreduješ i polako se počne opet iza tih tamnih oblaka nazirati sunce (a mislio si da ga više nikad nećeš vidjeti ).

Zato, kad kažeš da "znaš da nikad nećeš biti onaj stari"...znam da tako osjećaš, i ja tako osjećam za sebe, ali ne znači da sad jesmo ili da ćemo biti gori...Možda ćeš biti i bolji, jer sve je to, kao što sam rekla, i jedno veliko iskustvo. Vjerujem da u njemu leži potencijal i šansa da iz svega izađemo bolji, s boljim razumijevanjem i sebe i života, s većim potencijalom da ubuduće znamo efikasnije i bolje pomoći i sebi i drugima.

Drži se i vjeruj da će se te uzburkane vode smiriti i da ćeš biti i bolji od "onog starog".

[CURICA5]

Kejt 8 kaže:

Puno ti hvala na lijepim riječima. Sve je lakše uz podršku i razumijevanje. Ma znaš kako se kaže: nakon kiše dolazi sunce. A sve teške stvari koje podnesemo i preguramo nekako su i jedno veliko iskustvo i čovjek dosta nauči i o sebi i o drugima, ali i o tome da se problemi uvijek mogu rješavati. Boriš se s njima, bakćeš, možda se i napatiš i suza proliješ, stradaš možda i fizički i psihički, ali i uznapreduješ i polako se počne opet iza tih tamnih oblaka nazirati sunce (a mislio si da ga više nikad nećeš vidjeti ).

Zato, kad kažeš da "znaš da nikad nećeš biti onaj stari"...znam da tako osjećaš, i ja tako osjećam za sebe, ali ne znači da sad jesmo ili da ćemo biti gori...Možda ćeš biti i bolji, jer sve je to, kao što sam rekla, i jedno veliko iskustvo. Vjerujem da u njemu leži potencijal i šansa da iz svega izađemo bolji, s boljim razumijevanjem i sebe i života, s većim potencijalom da ubuduće znamo efikasnije i bolje pomoći i sebi i drugima.

Drži se i vjeruj da će se te uzburkane vode smiriti i da ćeš biti i bolji od "onog starog".

svaka čast!!!

[Joanna4]

Kako je dobro vidjeti koliko nas ima...

I ja sam imala napade panike prije 2 godine, zbog ispita na faksu. Simptomi slični, nisam bila u stanju izaći iz stana ni 30 metara do dućana. Bila na brdo pretraga, na kraju kod psihijatra, dobila Xanax. pila sam ih mjesec dana i onda se sve popravilo, dala sve ispite i mislila da sam se riješila toga.

Prije 3 mjeseca su se vratili kad sam išla na razgovore za posao, opet blokada.

Ovaj put sam išla na psihoterapiju kod predivne defektologice. Žena mi je objasnila šta mi se događa, i zašto, i dala meditaciju kao terapiju. Dala mi je i par knjiga (Louise Hay) za pozitivno razmišljanje i rad na sebi.

Ponosno mogu reći da mi je to okrenulo život, sad shvaćam što mi je izazivalo napade, i borim se protiv uzroka, a ne posljedica. I više nema napada.

Dakle, problem je bio naravno psihički. Kroz 23 godine sam skupljala agresiju od strane roditelja. Uvijek su me kritizirali, nikad zadovoljni (a imam IQ 136, najbolja učenica u školi, vrijedna, poslušna,...), uvijek ograničavali, forsirali... Išli su tako daleko da su mi redovno govorili da sam glupača, nesposobna i hrpu drugih gadarija. I tukli me za sitnice do 18. godine. Nekim čudom sam iz toga izašla s diplomom, normalnim društvenim životom i vezom, brdom hobija i normalnim poslom.

Ali podsvjesno me to ubijalo do pred kraj faksa kad su mi počeli ti napadi.

Psihijatrica me saslušala, dala tablete i uglavnom mi ništa nije pomogla, osim taj mjesec dok sam pila tablete.

A defektologica mi je objasnila da su mi roditelji uskraćivali ljubav i zlostavljali me (verbalno i fizički) iz nekih svojih razloga. I da to nema veze sa mnom i tko ja jesam. Kako već godinama radim na svom razvoju, i psihološki i duhovno, tako mi je predložila meditaciju svjedoka, i knjige, i naučila me kako da reagiram u situacijama gdje me roditelji pokušavaju opet zakopati.

Sve to mi je stvarno pomoglo, kvaliteta života mi je neusporedivo veća, a ni napada nema...

Još mi je jedna stvar pomogla. Udruga Umjeće življenja održava antistres tečajeve. Osnivač je Sri Sri Ravi Shankar, učitelj iz Indije. Imaju podružnice i učitelje po cijeloj RH. Tečajevi su kombinacija psihologije i duhovnosti, nisu previše "indijski", prilagođeni su zapadnjacima i nisu religijski orijentirani. Možete ih naći na www.artofliving.hr.

Nisu jedini, ima hrpa udruga i učitelja, čak i prihijatara/psihologa/defektologa/socijalnih radnika koji se bave takvim stvarima. I vjerujte, pomažu bolje nego bilo koji lijekovi. I to trajno.

Sretno!!!

[eleuthera]

Moje iskustvo s anksioznošću i napadajima panike je takvo da su se pojavili u iznimno stresnom periodu života. Bili su toliko jaki ti napadaji da sam u trenucima zaista mislila da ću poludjeti, ponekad su me gotovo paralizirali.

Onda neko vrijeme (oko godinu dana) nisam imala niti jedan, i ponovno su se vratili kada je moja veza bila u vrlo lošem periodu.
Nestali su nakon prekida s dečkom , sada se pojave u blažem obliku kod nekih situacija koje me čine nesigurnom. No, vrlo rijetko i više kao neka nelagoda.

Osim svih poznatih savjeta o napadajima panike, definitivno koristi maknuti iz života osobe koje te čine živčanom, nesigurnom na bilo koji način. Emocionalne pijavice i slične. Takvi ljudi izazivaju stres, stres pogoduje napadajima panike.

[FW190]

eleuthera kaže:

...
Osim svih poznatih savjeta o napadajima panike, definitivno koristi maknuti iz života osobe koje te čine živčanom, nesigurnom na bilo koji način. Emocionalne pijavice i slične. Takvi ljudi izazivaju stres, stres pogoduje napadajima panike.

ovo potpisujem u potpunosti
ako vam netko škodi, maknite se od njega, a ako mu kažete da vam škodi a on se ipak ne da otkvačit od vas, potražite svaki mogući način da se oslobodite takve osobe, ona jednostavno nije vrijedna da si uništavate zdravlje radi nje. Emotivne drame uništavaju osobe sa PP i sličnim, trebate prijatelja, a ne fatalnu ljubav svog života...
Takvi koji ne žele pomoći da ozdravite ili ne vide koliko vas povređuju, nisu vas vrijedni.

Samo hrabro

[SALAMANCA]

moji napadi panike su se javili unazad neke 3 godine, a ni sama neznam zbog cega, mada sam imala grozno djetinstvo pa nekada to vezem za taj period mog zivota.
al me zanima dal ej neko imao nesto slicno, napadi mi se javljaju u situacijama kada trebam da dođem u kontakt s ljudima, nekim, tj. nekada mi se javlja sa ljudima koje znam a ne viđam ih svakodnevnon, a nekada sto je rijeđe sa totalnim strancim.
to me jako ometa u polu, radim kao trgovac, jer se manifestuje u obliku nekontrolisanog tresenja ruku, nenormalnim znojenjem i drhtanjem glasa, što je tako ruzno jer me ljudi gledaju kao da nisam normalna.
zaista mi treba neka pomoć, al neznam kome da se obratim.

[to je posa]

Evo javljam se prvi puta . Ne znam od kuda da pocnem. Moji prvi napadaj panike se dogodio u avion. Od tada sam stalno tjeskoban i na dane depresivan. Kada me uhvati strah pocne mi srce ubrzano lupati.To traje vec dvije i pol godine. Bio sam kod privatnog psihijatra i rekli su mi da imam neurozis kordis. Nekada znam uzeti lexsaurin ili normabel da me smiri. Vise ne znam sto da radim pomozite.....................

[to je posa]

SALAMANCA kaže:

moji napadi panike su se javili unazad neke 3 godine, a ni sama neznam zbog cega, mada sam imala grozno djetinstvo pa nekada to vezem za taj period mog zivota.
al me zanima dal ej neko imao nesto slicno, napadi mi se javljaju u situacijama kada trebam da dođem u kontakt s ljudima, nekim, tj. nekada mi se javlja sa ljudima koje znam a ne viđam ih svakodnevnon, a nekada sto je rijeđe sa totalnim strancim.
to me jako ometa u polu, radim kao trgovac, jer se manifestuje u obliku nekontrolisanog tresenja ruku, nenormalnim znojenjem i drhtanjem glasa, što je tako ruzno jer me ljudi gledaju kao da nisam normalna.
zaista mi treba neka pomoć, al neznam kome da se obratim.

Ja bi ti preporucio da nades nekakvog psihijatra za pocetak ...i moras dosta raditi na sebi (poceti voliti sebe)

[Vilenica]

preporučujem da pročitate temu Panični napadaji, a stalno je aktivna tema Anksioznost, na kojoj više ljudi priča o sličnim problemima, pa možete dobiti konkretnije savjete

[Dvojba]

SALAMANCA kaže:

moji napadi panike su se javili unazad neke 3 godine, a ni sama neznam zbog cega, mada sam imala grozno djetinstvo pa nekada to vezem za taj period mog zivota.
al me zanima dal ej neko imao nesto slicno, napadi mi se javljaju u situacijama kada trebam da dođem u kontakt s ljudima, nekim, tj. nekada mi se javlja sa ljudima koje znam a ne viđam ih svakodnevnon, a nekada sto je rijeđe sa totalnim strancim.
to me jako ometa u polu, radim kao trgovac, jer se manifestuje u obliku nekontrolisanog tresenja ruku, nenormalnim znojenjem i drhtanjem glasa, što je tako ruzno jer me ljudi gledaju kao da nisam normalna.
zaista mi treba neka pomoć, al neznam kome da se obratim.

To ne samo da su panični napadaji, nego je to i socijalna fobija koja se manifestira u kontaktu s ljudima.

Obrati se psihijatru da ti da antidepresive koji to odlično uklanjanju.

[Dvojba]

to je posa kaže:

Evo javljam se prvi puta . Ne znam od kuda da pocnem. Moji prvi napadaj panike se dogodio u avion. Od tada sam stalno tjeskoban i na dane depresivan. Kada me uhvati strah pocne mi srce ubrzano lupati.To traje vec dvije i pol godine. Bio sam kod privatnog psihijatra i rekli su mi da imam neurozis kordis. Nekada znam uzeti lexsaurin ili normabel da me smiri. Vise ne znam sto da radim pomozite.....................

A da potražiš još jedno mišljenje? Jer ova tjeskoba i depresija upućuju na širenje poremećaja. Jer neurozis kordis nastaje zbog neravnoteže vegetativnog nervnog sistema i leksaurin ti možda smiri lupanje srca, ali u pozadini ti se razvija tjeskoba i depresija. Otiđi opet psihijatru i reci mu to.

[ray of light]

krsnik kaže:

Normabele sam pio. U kombinaciji s antidepr. (zoloft) nisam mogao spavati i bio sam još tjeskobniji.

samo sam htjela reći da zoloft, kojeg sam ja pila 5 godina, razbuđuje i nikako se ne bi smio piti navečer, već samo ujutro.

[ray of light]

vilenica, mislim da bi ovo trebalo samo dodati na anksioznost ili nekako sve skupiti u jednu temu jer je sve povezano, pa dolazi do zbrke pogotovo za nove forumaše.

[emofree KJ]

Dvojba kaže:

To ne samo da su panični napadaji, nego je to i socijalna fobija koja se manifestira u kontaktu s ljudima.

Obrati se psihijatru da ti da antidepresive koji to odlično uklanjanju.

dosta smjela dijagnoza nakon jedne jedine izjave.

[Dvojba]

emofree KJ kaže:

dosta smjela dijagnoza nakon jedne jedine izjave.

Smjelost s time nema veze, nego poznavanje tematike i simptoma, od kojih sam i sama patila 30 godina.

Pročitaj još jednom što je napisala:

napadi mi se javljaju u situacijama kada trebam da dođem u kontakt s ljudima, nekim, tj. nekada mi se javlja sa ljudima koje znam a ne viđam ih svakodnevnon, a nekada sto je rijeđe sa totalnim strancim.
to me jako ometa u polu, radim kao trgovac, jer se manifestuje u obliku nekontrolisanog tresenja ruku, nenormalnim znojenjem i drhtanjem glasa

[Vilenica]

rejoflajt kaže:

vilenica, mislim da bi ovo trebalo samo dodati na anksioznost ili nekako sve skupiti u jednu temu jer je sve povezano, pa dolazi do zbrke pogotovo za nove forumaše.

ako spojim, pomiješat će se postovi

sad ću zaključati ovu temu, molim vas nastavite razgovor na Ansioznosti, to je dugovječnija tema