O oprostu i opraštanju

[fleur amour]

ex anais kaže:

Mislite li ponekad na ljude koji su vam (svjesno ili ne) nanijeli nekakvo zlo? Vjerujete li u karmu ili je to utjeha za budale? Nađete li u tim postupcima nekakvu utjehu, pouku, "tako je moralo biti" i krenete dalje ili ih i dalje prezirete?

I koliko vam uopće traje proces oprosta i zaborava i dok nečija jadna i/ili zla djela izbacite potpuno iz sistema?

Meni je drag Mešin citat (iako, to je ta slavenska tuga, gotovo starozavjetna natruha osvetoljubivosti):

Ne želim im zlo. Ali želim da nestanu iz mog života, svako svojim putem.
Mislila sam da nemam problem s opraštanjem, i da mogu oprostiti, ali se svejedno, s vremena na vrijeme, kad mi je energetsko tijelo iscrpljeno, vraćam u mislima. Tada je prisutno analiziranje što je učinjeno i javlja se loš osjećaj, zamjeranje, možda čak mržnja prema njihovim djelima, ne prema njima. Zašto ne mrzim njih je spoznaja da valjda nisu znali drugačije i da su sami jadni.
Međutim, ne mogu zaboraviti, na žalost. Nisam sigurna koliko je nešto oprošteno ako uvijek iznova osjećam onaj osjećaj dok se to događalo, povrijeđenost.
Moj problem, ako se tako može nazvati, je to što ja prekidam veze s ljudima koji su me povrijedili. I ne mogu se više vratiti, niti u potpunosti zaboraviti učinjeno. Zapravo najgore po mene je to što sama sebi zamjeram što im ne mogu u potpunosti oprostiti, jer mi ih je žao, i jer bih željela da smo si dobri. Koja glupost, znam. U isto vrijeme osjećam da mi je teško popravljati ono što je polomljeno, da to ne želim. I to je vrtnja u krug, iz kojeg pokušavam izaći. Na svu sreću ovi ljudi o kojima pričam nisu mi previše bliski, recimo da se radi o daljnjoj rodbini.
Zanimljivo je to što osjećam njihovo zamjeranje prema meni, jer se oni sa svoje strane također osjećaju povrijeđenima.
Komplicirano je to ... koliko god da vremena prošlo, uvijek se u mislima možeš vratiti u taj događaj. Moj najveći problem je što osjećam odgovornost da sam ja ta koja treba popravljati, doći, pružiti ruku ... a to ne mogu, ne osjećam se dobro u toj ulozi.
Pokušavam se riješiti tog osjećaja odgovornosti, jer nije realan. Dakle, moram riješiti sama sa sobom. Mislim da je to poanta.

[Azz]

oprostim - ako je to uopće oprost - ali ne zaboravim. učinjeno s druge strane mi ulazi u tkivo i markira tu osobu/situaciju/(ne)djela, nakon kojih je svaki odnos kao zgužvani papir - ne mogu prelomi postati nevidljivi.
unutar mene same ima jedna sklopka koja bude izbačena. mogu ja pričati s tom osobom, osobama, mogu i pomoći ako su ugroženi, ali u mojim očima to više nikad ne može biti kao odnos koji je bio prije povrede, prije razočarenja.

i da, tako je trebalo biti. odnosi su kao i sve na ovom svijetu - umiru, bivaju ugašeni.

karma me ne zanima mnogo. ne maštam o tome da netko jauče i mijauče zato jer se u životu ponio ovako ili onako, da taj netko uvidi grozotu i zlo koju je drugom učinio. dobrim dijelom je to zato što ne vjerujem da se ljudi mnogo mijenjaju, pa ako si već napravio nešto, onda sam sigurna i da mirno s tim spavaš. ne uvijek, ne svatko, ne u svim situacijama, ali u većini - da.

ono što mi je najbitnije je to da ja definiram za sebe što i kako osjećam. a hoće li druga strana tražiti iskupljenje, to nije područje mog interesa.

[radical change]

Mislim da je nemogućnost oprosta stvar osobne ranjivosti i slabosti.
Općenito nismo kadri oprostiti drugima a jako malo zapravo analiziramo svoje postupke prema drugima. Mi jako povređujemo druge ljude, kao što drugi ljudi povređuju nas.
No kako živimo u svojim malim, savršenim svjetovima unutar svoja 4 zida, i mislimo da smo nenadjebivo savršeni i kako se netko usuđuje taknuti u naš ego, tako drugima nismo kadri oprostiti. Jer je tako lakše, lakše je poslati kvragu i okrenuti leđa nego prihvatiti da "zgužvani papir" ponekad i treba biti zgužvan i da je to sastavni dio života, bivamo povrijeđeni i povređujemo druge.

No jebi ga meni prvom može biti jer što mi fali u životu, samostalan sam o nikome ne ovisim i mogu drugima uručiti pedalu uvijek i svagda.
Svojevrsna egoističnost i bahatost nekako je svojstvena ljudima na zapadu koji egoizam i sebičnost cijene iznad svega, bez obzira što evo na ovaj temi, od mene prvog pa na dalje vidimo hrpu emocionalno zakinutih ljudi kada je oprost u pitanju. Svi znamo da je oprost zapravo skidanje ogromnog emocionalnog tereta s leđa i ljepilo za veze i međuljudske odnose (naravno u zdravim granicama) ali eto lakše se duriti na druge gledajući u svoju blještavu neodoljivost...ah...

[fleur amour]

Malo si ironičan, bar se nadam.
Mislim da ljudi ipak nisu takva samoživa govna (bar većina nije) da ne osjećaju ni malo krivnje ni žaljenja, i da misle da su savršeni. Naravno, ako nisu sa svojom svijesti toliko nisko na ljestvici...
Zašto bi trebalo biti jednostavno oprostiti, ako su ljudi kompleksna bića?
Otkad je ljudskog roda postoji nešto što se zove osveta, brutalna, u krvi, sa žrtvama... neki su ljudi tako rješavali povrijeđenu dušu, svoju, svojih bližnjih, svog naroda. Ne kažem da je ispravno, nego se tako čini.
Da je tako jednostavno opraštati, toga svega ne bi bilo.
Sad, pitanje ja zašto je tako teško. Napuhan ego mi nije dovoljan razlog.

[radical change]

fleur amour kaže:

Malo si ironičan, bar se nadam.
Mislim da ljudi ipak nisu takva samoživa govna (bar većina nije) da ne osjećaju ni malo krivnje ni žaljenja, i da misle da su savršeni. Naravno, ako nisu sa svojom svijesti toliko nisko na ljestvici...
Zašto bi trebalo biti jednostavno oprostiti, ako su ljudi kompleksna bića?
Otkad je ljudskog roda postoji nešto što se zove osveta, brutalna, u krvi, sa žrtvama... neki su ljudi tako rješavali povrijeđenu dušu, svoju, svojih bližnjih, svog naroda. Ne kažem da je ispravno, nego se tako čini.
Da je tako jednostavno opraštati, toga svega ne bi bilo.
Sad, pitanje ja zašto je tako teško. Napuhan ego mi nije dovoljan razlog.

A što bi drugo bio razlog nego bol koju nosimo u sebi i napuhan ego i to onaj lažni narcistični koji ne trpi bilo kakvu povredu i na svaku reagira strašno emocionalno kao malo uplakano dijete. Ne plačemo mi ali se osjećamo isto.
Ja priznajem da ima dosta narcisa u meni, koji je preponosan da se bavi drugima u emocionalnom smislu, jer nema kapaciteta za to.

Da bi oprostili drugima moramo najprije sebi naučiti opraštati. A to je teško kada smo prepuni boli i razočaranja samim sobom i kada sebe ne gledamo kao kompletnu osobu koja živi, radi, griješi, ispravi, mrzi, voli..Još ako smo narcistični, što bi sebi opraštali a kamo li drugima. Ne možemo oprostiti drugima, jer ni druge ne doživljavamo tako kompleksnima i ne shvaćamo da i oni nose bol i strah u sebi i da svi mi pogriješimo mnogo puta u svojim postupcima prema drugim ljudima. Tako hodamo među ljudima koncentrirani na sebe i svoju sliku, zato i ne možemo oprostiti. Za to treba mnogo dublja analiza od one, ma tko jebe druge ja sam savršen i meni treba biti dobro... Često za oprost mi prvi trebamo pružiti ruku, paradoksalno ali tako je, tek tada pokazujemo da smo svjesni svega, spremni smo se svesti na zrno prosa jer nam je stalo do drugih, i da nas to trenutno zrno prosa ne definira trajno kao malu sićušnu i beznačajnu osobu, već suprotno pokazuje našu snagu i veličinu da budemo ljudi a ne sebična djeca..

[ladybug24]

ne opraštam. "opraštam" na način da s vremenom ne razmišljam više o tome i ta osoba za mene više ne postoji. eventualno može postojati neki službeni kontakt.

[LLSkylights]

fleur amour kaže:

Zašto bi trebalo biti jednostavno oprostiti, ako su ljudi kompleksna bića?
Otkad je ljudskog roda postoji nešto što se zove osveta, brutalna, u krvi, sa žrtvama... neki su ljudi tako rješavali povrijeđenu dušu, svoju, svojih bližnjih, svog naroda. Ne kažem da je ispravno, nego se tako čini.
Da je tako jednostavno opraštati, toga svega ne bi bilo.
Sad, pitanje ja zašto je tako teško..

Normalno da onima koji su naučili drukčije, a to su vjerojatno svi, nije jednostavno. Ali oprostiti trebamo zbog vlastite dobrobiti. Ako misao koju imamo prema drugom nije ljubav, ona nam ne koristi i zapravo nam šteti. Ne samo da nam drukčije misli pogoršavaju zdravlje i skraćuju život, nego djeluju i na lokalnoj i globalnoj razini i štete i našim bližnjima i cijelom svijetu. Jedini način da to promijenimo je ljubav prema drugima.

[fleur amour]

LLSkylights kaže:

Normalno da onima koji su naučili drukčije, a to su vjerojatno svi, nije jednostavno. Ali oprostiti trebamo zbog vlastite dobrobiti. Ako misao koju imamo prema drugom nije ljubav, ona nam ne koristi i zapravo nam šteti. Ne samo da nam drukčije misli pogoršavaju zdravlje i skraćuju život, nego djeluju i na lokalnoj i globalnoj razini i štete i našim bližnjima i cijelom svijetu. Jedini način da to promijenimo je ljubav prema drugima.

Lako reći, teško učiniti. Osjećam ljubav prema jako malo ljudi.

Recimo ja oprostim upravo zbog vlastite dobrobiti, gotovo odmah. Al nisam sigurna jel to stvarno i zapravo oprost, jer tada prestanem doživljavati osobu koja me povrijedila, počinje mi se gaditi u nekom smislu. To je ono intimno što osjećam, dok objektivno imam razumijevanja, jer poznajem ljudsku psihu, kužim zašto me netko povrijedio, jer je sam nesretan, možda bolestan, jadan, itd. Ovdje se radi o ljudima koji su mi sporedni u životu.

Stvarno mogu oprostiti jedino ljudima koje istinski volim, i to često činim.

[LLSkylights]

fleur amour kaže:

..tada prestanem doživljavati osobu koja me povrijedila, počinje mi se gaditi u nekom smislu..

Dobro, ali voliš sebe, i zbog vlastite dobrobiti, s obzirom da ti takve misli rade štetu, treba ih odbaciti kao nepoželjne. Druži se s onima koji ti žele i čine dobro, i s mislima koje ti čine dobro. Kako možeš birati ljude s kojima se želiš družiti tako možeš birati i misli s kojima se želiš družiti.

[ex anais]

radical change kaže:

Mislim da je nemogućnost oprosta stvar osobne ranjivosti i slabosti.
Općenito nismo kadri oprostiti drugima a jako malo zapravo analiziramo svoje postupke prema drugima. Mi jako povređujemo druge ljude, kao što drugi ljudi povređuju nas.
No kako živimo u svojim malim, savršenim svjetovima unutar svoja 4 zida, i mislimo da smo nenadjebivo savršeni i kako se netko usuđuje taknuti u naš ego, tako drugima nismo kadri oprostiti. Jer je tako lakše, lakše je poslati kvragu i okrenuti leđa nego prihvatiti da "zgužvani papir" ponekad i treba biti zgužvan i da je to sastavni dio života, bivamo povrijeđeni i povređujemo druge.

Ovo je relativizacija. I nimalo se ne slažem. Ne govorim o sitnim svađicama, govorim o velikim i krupnim stvarima i ne, ne mislim da sam ikad nekome napravila neke stvari koje je recimo netko meni uradio. Štoviše, bila sam u prilici napraviti nekim osobama vrlo slično što su one kasnije meni i odbila sam ponudu jer mi se cijelo tijelo ispunilo gađenjem na samu pomisao.
Nismo svi isti i ne povrjeđujemo svi jednako. Niti svi imamo jednaka moralna uvjerenja.
Nisam cici mici tip koji će ti se smješkati i glumatati dobricu u društvu, a vrtiti ti nož u leđima. Ako mi dižeš tlak, vrlo ćeš brzo to saznati. Dakle, nismo svi isti.

Znam da većina osoba sa svojim sranjima mirno spava. Ljudi imaju žestoke moći racionalizacije i u stanju su se uvjeriti u svašta pa tako i da su njihovi postupci čisti kao suza.

[SubSV]

Teško pitanje.

Prvi poriv mi je bio da napišem da opraštam ali realno s jako puno ljudi sam izgubila kontakt jer mi se nakon nekih događaja i situacija više nije dalo neke stvari inicirati ili odgovarati na nečije pozive. Bez nekakvih zamjeranja i želja da se im se nešto vrati ili loše dogodi ali i bez želje da dalje nastavimo po starom.

[radical change]

ex anais kaže:

Ovo je relativizacija. I nimalo se ne slažem. Ne govorim o sitnim svađicama, govorim o velikim i krupnim stvarima i ne, ne mislim da sam ikad nekome napravila neke stvari koje je recimo netko meni uradio. Štoviše, bila sam u prilici napraviti nekim osobama vrlo slično što su one kasnije meni i odbila sam ponudu jer mi se cijelo tijelo ispunilo gađenjem na samu pomisao.
Nismo svi isti i ne povrjeđujemo svi jednako. Niti svi imamo jednaka moralna uvjerenja.
Nisam cici mici tip koji će ti se smješkati i glumatati dobricu u društvu, a vrtiti ti nož u leđima. Ako mi dižeš tlak, vrlo ćeš brzo to saznati. Dakle, nismo svi isti.

Znam da većina osoba sa svojim sranjima mirno spava. Ljudi imaju žestoke moći racionalizacije i u stanju su se uvjeriti u svašta pa tako i da su njihovi postupci čisti kao suza.

U svom postu se ja nisam bazirao na nekakve teže i gadnije stvari koje nam drugi ljudi mogu napraviti. Recimo ubojstvo, silovanje, teža prevara i slično. To su zaista jako teške stvari i malo tko može oprostiti takvim ljudima.
Govorim os vakodnevnim stvarima i našim sitnim uvredama zbog kojih ljude stavimo na ignore jer se onako sebično uvrijedimo ako nam netko nešto kaže ili uradi a da nam ne paše..

[ex anais]

radical change kaže:

U svom postu se ja nisam bazirao na nekakve teže i gadnije stvari koje nam drugi ljudi mogu napraviti. Recimo ubojstvo, silovanje, teža prevara i slično. To su zaista jako teške stvari i malo tko može oprostiti takvim ljudima.
Govorim os vakodnevnim stvarima i našim sitnim uvredama zbog kojih ljude stavimo na ignore jer se onako sebično uvrijedimo ako nam netko nešto kaže ili uradi a da nam ne paše..

Ne mislim baš na ubojstvo i silovanje ili zlostavljanje, ali ne mislim ni na sitne uvrede. To su krajnosti. Sitne uvrede me ne brinu suviše i ne bi bile povod nikakvog razmatranja osim "vidi budale, zamisli šta mi je rekao" na random kavi.
Teško da se zbog sitnih uvreda prekida ikakav odnos, kamoli razmišlja o oprostu, naravno da oprostiš.

I govorim o vrsti oprosta zbog sebe, ne zbog osobe, jebe mi se za takve osobe i kako će im bit u životu.

[Maryati]

Ako te povrijedi osoba koju ti nisi nikada ili bar ne na isti nacin, mozes zaboraviti, ali kako da to ne utjece na daljnji odnos s tom osobom?

[ex anais]

Maryati kaže:

Ako te povrijedi osoba koju ti nisi nikada ili bar ne na isti nacin, mozes zaboraviti, ali kako da to ne utjece na daljnji odnos s tom osobom?

Nema daljnjeg odnosa. Mene možeš prejebati jednom, dvaput ne. Ako je velika izdaja i povreda, samo jednom. Ali ostaje povreda, ostaje gorčina i poanta je kako se toga riješiti i da te ne dotiče ko ni lanjski snijeg.

[Maryati]

ex anais kaže:

Nema daljnjeg odnosa. Mene možeš prejebati jednom, dvaput ne. Ako je velika izdaja i povreda, samo jednom. Ali ostaje povreda, ostaje gorčina i poanta je kako se toga riješiti i da te ne dotiče ko ni lanjski snijeg.

Valjda s vremenom ta osoba za tebe postane nebitna pa tako i sve vezano za nju. Meni je problem oprostiti nesto sto ja sama drugima ne radim,cak i podjebavanja od strane bliskih ljudi/prijateljica, ne zaboravljam, tj. padnu barem za nivo u mojim očima. Možda sam ja samo zlopamtilo

[ladybug24]

Maryati kaže:

Valjda s vremenom ta osoba za tebe postane nebitna pa tako i sve vezano za nju. Meni je problem oprostiti nesto sto ja sama drugima ne radim,cak i podjebavanja od strane bliskih ljudi/prijateljica, ne zaboravljam, tj. padnu barem za nivo u mojim očima. Možda sam ja samo zlopamtilo

ne znam kakva su podjebavanja, ali ne mogu se sjetiti da me netko koga smatram bliskim prijateljem podjebavao.

ali znaju biti brutalno iskreni, to ne zamjeram. naprotiv.
iako vjerujem da mnogi ljudi ne bi mogli podnositi tu iskrenost, jer im je draža ugodna laž.

[ex anais]

Maryati kaže:

Valjda s vremenom ta osoba za tebe postane nebitna pa tako i sve vezano za nju. Meni je problem oprostiti nesto sto ja sama drugima ne radim,cak i podjebavanja od strane bliskih ljudi/prijateljica, ne zaboravljam, tj. padnu barem za nivo u mojim očima. Možda sam ja samo zlopamtilo

Pa rado bih ubrzala vrijeme jer sam svjesna da mi poriv na povraćanje kad vidim dotičnu osobu ne čini dobro.

[Maryati]

ex anais kaže:

Pa rado bih ubrzala vrijeme jer sam svjesna da mi poriv na povraćanje kad vidim dotičnu osobu ne čini dobro.

To je onda tek početna faza. Najprije ti se osoba gadi, pa se onda pitas zasto je to tako moralo biti i na kraju se pomiris sa svime, tj postane ti nebitno. To je normalno kad si ljuta i razocarana.

[Kymatica]

salevart kaže:

Vec sam pokusao, pa sta sam tamo dobio, 10minuta razgovor sta mi je gurnula tablete koje nisu nista djelovale. Gledao sam dal ima privatnika u mom gradu, ali nista. U Zagreb ne idem, to mi je predaleko, a i djeca su tu, tako da treba i sa njima netko biti.

to nije psihoterapija, a sada već postoje pt preko skypa. samo se aktiviraj oko toga.