Ljepota je u oku promatrača ?

[planinar]

Druid kaže:

Da, ali ti ovdje nisi dao definiciju nego pseudo-definiciju, dao si jednu vrstu cirkularne definicije . Kažeš sve ono čemu uljepšavanje nije potrebno, no što je to uljepšavanje? Uljepšavanje je činjenje stvari ljepšom. A tko garantira da nešto ima "više" ljepote ili "manje" tj. da je nešto ljepše ili nije (posto ljepotu bas i ne mozemo kvantificirati u brojcanom smislu)? Ljepota se moze definirati na nekim razinama, ali objektivno vjerojatno ne.

Iako bi se dalo o tome jos puno .

Kad se kaže da je «ljepota u oku promatrača», tada se misli da oko čini objekt lijepim, ili ga čini ružnim, ili oko vidi prostor kako bi objekt bio još ljepši ili postoji prostor, način da objekt bude ružniji. «Oko» u ovom smislu je jedan koloplet životnih iskustava koji nije čisti, bijeli fotografski papir na kojeg se vanjska slika projicira, nego je taj papir već obojen iskustvom lijepog/ružnog.
Već obojeni papir dobivamo svojim rođenjem, makar nemamo životno iskustvo lijepog, nego ono predživotno, dobiveno naslijeđem. Taj ubrizgani odnos više izgleda, najprije pojavljujući se kao da-ne, zatim hoću-neću, pa sviđa mi se-ne sviđa, da bi razvojem došao do odnosa lijepo-ružno, pa čak nastavljajući lijepo kao ružno i ružno kao lijepo, kao jedan oblik duhovne racionalizacije. Npr. umjetnička slika ružnog pejzaža kao lijepa slika.

Zato mi nemamo objektivni instrumentarij u garantiranju ili dokazivanju lijepog, nego je on duboko osoban. Naravno da postoje zajedničke crte u prepoznavanju lijepog od strane ljudi kao grupe, što znači da je ljepota subjektivna na način da je grupa subjekt.

Ne opterećujući se time što uljepšavanje znači, možemo ipak reći da nečemu prema čemu imamo odnos kao prema ružnom, možemo «okom» (promjenom unutarnjeg odnosa) ili «skokom» (tj. svjesnom aktivnošću) dodati gram, ili više, ljepote. Ono što osjećamo, vidimo savršeno lijepim, pa je to mjera lijepog, tome nije potrebna naša dodatna pomoć, nego je čak osjećamo neprikladnom ili onim što može jedino umanjiti ovo savršenstvo.

[Druid]

planinar kaže:

Kad se kaže da je «ljepota u oku promatrača», tada se misli da oko čini objekt lijepim, ili ga čini ružnim, ili oko vidi prostor kako bi objekt bio još ljepši ili postoji prostor, način da objekt bude ružniji. «Oko» u ovom smislu je jedan koloplet životnih iskustava koji nije čisti, bijeli fotografski papir na kojeg se vanjska slika projicira, nego je taj papir već obojen iskustvom lijepog/ružnog.
Već obojeni papir dobivamo svojim rođenjem, makar nemamo životno iskustvo lijepog, nego ono predživotno, dobiveno naslijeđem. Taj ubrizgani odnos više izgleda, najprije pojavljujući se kao da-ne, zatim hoću-neću, pa sviđa mi se-ne sviđa, da bi razvojem došao do odnosa lijepo-ružno, pa čak nastavljajući lijepo kao ružno i ružno kao lijepo, kao jedan oblik duhovne racionalizacije. Npr. umjetnička slika ružnog pejzaža kao lijepa slika.

Zato mi nemamo objektivni instrumentarij u garantiranju ili dokazivanju lijepog, nego je on duboko osoban. Naravno da postoje zajedničke crte u prepoznavanju lijepog od strane ljudi kao grupe, što znači da je ljepota subjektivna na način da je grupa subjekt.

Ne opterećujući se time što uljepšavanje znači, možemo ipak reći da nečemu prema čemu imamo odnos kao prema ružnom, možemo «okom» (promjenom unutarnjeg odnosa) ili «skokom» (tj. svjesnom aktivnošću) dodati gram, ili više, ljepote. Ono što osjećamo, vidimo savršeno lijepim, pa je to mjera lijepog, tome nije potrebna naša dodatna pomoć, nego je čak osjećamo neprikladnom ili onim što može jedino umanjiti ovo savršenstvo.

Pa to je tako jasno . Ali dobro si napisao... Nego, ja ovdje uopce nisam bio govorio o toj poslovici iako je ona u naslovu teme. Samo sam doveo u pitanje mogucnost definiranja lijepog posto si tako sigurno i slavodobitno postavio "definiciju" . Ovo sa davanjem ljepote od strane subjekta je, ja mislim, jasno svakome, i ptice na grani to pjevaju.

Što je sa estetikom ružnoće? Može li se ružno učiniti (doživljajem) lijepim, a da se nužno njegova bit ružnoće - ružnost, ne mijenja. Pa naravno da može.
Zašto kažemo "lijepo vrijeme" za sunčano vrijeme? Fotofobičaru sunce sigurno nije lijepo. Curi i dečku je kiša ljepša jer se onda mogu stisnuti lijepo pod kišobranom i gledati grad u svojim jesenskim bojama. Itd. itd.

[planinar]

Druid kaže:

Samo sam doveo u pitanje mogucnost definiranja lijepog posto si tako sigurno i slavodobitno postavio "definiciju"

Ma nije ni sigurna ni slavodobitna, nego vesela, u želji da asocira na odnos savršeno/nesavršeno, a šali se s Umbertovom ukočenošću.

[strujici]

Lepo je ono sto obecava dobro!

I kada joj otpadnu latice, ono što preostane također je ruža.


Za sve kojima je ljepota u oku, evo jedna :rose: a vi zamislite kakva.

[JA SAM]

Ljepota je kad se ništa ne piše o njoj.(upss upravo sam nešto napisao)

[Derviš]

Ljepota je prisjećanje na vječnost. Ponijeli smo je sa sobom, da nas podsjeti na povratak.

[Druid]

Ajmo sad svi pisati pjesme o ljepoti .

[adriatic]

Druid kaže:

..."ljepota je bezinteresno sviđanje oblika". Nema objektivnih uređaja kojim bismo mogli izmeriti točnost/istinitost te tvrdnje, ali meni se SVIĐA .

Ne svodi li se time ljepota na likovno ?

Imaju li poezija ili glazba oblik ?

[Okata]

Lijepo je ono sto je na prvi pogled lijepo.

[bema]

adriatic kaže:

Ne svodi li se time ljepota na likovno ?

Imaju li poezija ili glazba oblik ?

Ne svodi.
Da, poezija i glazba imaju oblik. Mislim da bi nam se drukče mozak raspuko dok ih slušamo il čitamo
I daju se podvrći analizi koliko i sve likovne umjetnosti.
Npr.imaš kao muzički oblik sonatu koja ima svoju specifičnu strukturu. Taj se oblik po sebi čuje i da prepoznat kao takav...tako i poezija..

S tim da ni glazba ni poezija nisu operirane od likovnog, kao ni likovne umjetnosti od glazbenog. Al to je druga tema, samo ta činjenica ima veze s tim da, koliko sam mogla zapaziti, istim zakonitostima podliježu sve, ali sve te umjetnosti, bez obzira kako ih dijelili. Recimo glazba i arhitektura se odvojeno proučavaju, pri čemu je čak pojmovni aparat koji služi deskripciji, analizi, valorizaciji, nekad isti, nekad sličan, i kad nije, može slobodno biti takav.

[JA SAM]

adriatic kaže:

Ne svodi li se time ljepota na likovno ?

Imaju li poezija ili glazba oblik ?

Ok,onda je ljepota u oku,uhu,nosu,jeziku,koži(opip) tog promatrača.Mislim da ljepote nebi bilo kad nebi bilo nas.To tamo nešto čemu se divimo(ljepota) bi postojalo ali kad nas nebi bilo nitko tome nebi mogao reći da je lijepo.

[VeronikaN]

JA SAM kaže:

Ok,onda je ljepota u oku,uhu,nosu,jeziku,koži(opip) tog promatrača.Mislim da ljepote nebi bilo kad nebi bilo nas.To tamo nešto čemu se divimo(ljepota) bi postojalo ali kad nas nebi bilo nitko tome nebi mogao reći da je lijepo.

samo po našim mjerilima,
jer i neki primati imaju neki pojam o ljepoti tj privlačnosti,
što se vidi iz odabira partnera,
jer zašto bi inače mužjaci nekih vrsta imali tako upadne boje,dlake i ostala obilježja,već da bi to naglasilo njihovu ljepotu i privlačnost za često neuglednog izgleda drugog spola....

[VeronikaN]

Derviš kaže:

Ljepota je prisjećanje na vječnost. Ponijeli smo je sa sobom, da nas podsjeti na povratak.

a što onda donose sa sobom od rođenja slijepi ljudi?

[Druid]

adriatic kaže:

Ne svodi li se time ljepota na likovno ?

Imaju li poezija ili glazba oblik ?

Poezija, ukoliko nije futuristička ili dadaistička (pa čak nekada i tada ima iznimaka), vrlo često ima oblik. Ima ga, naravno i glazba. No jasno mi je što pitaš, ne mora ga nužno imati, bar ne u ovom likovnom smislu, iako se ta formulacija (da ne kažem definicija) ljepote ne odnosi samo na taj oblik. Ako oblik shvaćamo kao formu, kao eidos, ne govorimo nužno samo o fizičkom supstratu te ljepote.
Ali ako ti se baš sviđa, možeš reći i bez toga "oblika", ljepota je bezinteresno sviđanje X-a.

[Derviš]

VeronikaN kaže:

a što onda donose sa sobom od rođenja slijepi ljudi?

Ljepota je univerzum sa različitim manifestacijama od kojih je vizuelni doživljaj tek jedna tanka grančica sa koje slavuj pušta svoj proljetni pjev.