Ustanak u Drvaru i Srbu 27.7.1941. i događaji u tom kraju u slijedeća dva mjeseca

[The Instruktor]

Alister kaže:

U svakom slucaju, ustanak Srba je bio opravdan, a zlocine i zlocince na svim stranama bi trebalo osuditi.

Idejno je bio zlocinacki ("ciscenje"), a i u praksi zlocinacki, barbarski (pogledati uvodnu poruku) i kanibalski (ljude pekli na raznju), sumrak civilizacije

Dakle, zlocini nisu bili iznimka nego pravilo, zlocini nisu bili izdvojeni slucajevi, i to se nicim ne moze opravdat.

Ima li neki heroj koji se usprotivio, za sve oci vidljive zlocine? Takav nije spomenut. Znaci li to da se to presutno prihvacalo? Moje misljenje je da je.

[The Instruktor]

Zoran Oštrić kaže:

Tebe pak zanima da izabereš ono, što odgovara tvojim predrasudama, pa ponavljaš da tome vjeruješ. Četnicima npr. vjeruješ kad pišu o tome da su oni od početka vodili ustanak, ali po svoj im prilici baš i ne vjeruješ kad pišu da su komunisti bili saveznicu ustaša, kad pišu da je bilo 700.000 ubijenih Srba u Jasenovcu

Mit o Jasenovcu nisu pokrenuli cetnici nego komunisticki rezim u Jugoslaviji na celu s Titom.

Oni su i odgovorni sto se onemogucavala profesionalna istraga o Istina u Jasenovcu (iskapanja i propitkivanje). Istovremeno nisu htjeli populaciji reci za Blaiburg. To je njima znacila Istina!

Populacija u Jugoslaviji je pretezno vjerovala u taj mit, pa vjerojatno i cetnici.

A pokazuje se prema mainstrem brojci od 80.000, da se komunisticka propaganda koja idu na stetetu Hrvata dijeli s deset i da su stradanja Hrvata za njih nevazna i zabranjena.

Dakle, DA, vise vjerujem cetnicima nego komunistima, kada je rijec o Ustanku u Srbu, rijec je o knjizi "Draza Mihajlovic Memorial book", Chicago, 1981

[The Instruktor]

Alister kaže:

Govoris o odmazdi, koji komunisti?.

Pa @Zoran Ostric tvrdi:
1. Broj kandidata iz redova komunista bilo je 10, a cetnickih "malo" , "Broj lidera koji su mogli povesti narod bio je malen: tek desetak članova i kandidata KP na području kotara Donji Lapac, ali i s druge strane, rojalističkih vođa koji će se kasnije nazvati četnicima je bilo malo",
2. Komunisti su kontrolirali, ali eto nisu mogli kontrolirati sve "Komunisti su od početka kntrolirali "Štab gerilskih odreda za Bosansko Grahovo i okolinu", koji je stožer ustanka u Bosanskoj Krajini, južnoj Lici i Sjevernoj Dalmaciji, ali nisu mogli sva zbivanja kontrolirati"
3. U Drvaru su komunisti uspostavili vodstvo , "U Drvaru, koji je bio značajan industrijski centar, bilo je tridesetak članova KP, ali to je bilo dovoljno da uspostave svoje vodstvo."
4. Nije bilo politickih ciljeva , "Ponavljam: ustanak u prvim tjedana je akcija srpskih seljačkih masa, koji su izbezumljeni zbog masovnih ustaških pokolja prethodnih tjedana (to se, pošteno, spominje i u uvodnom tekstu ovdje - drugi to zanemaruju). Ustanak se nije dogodio zbog političkih ciljeva, bilo kakvih."
5. Na kraju tvrdi da ustanak nije bio ni cetnicki ni komunisticki, a vodstvo je bilo "mjesovito" (valjda cetnici + komunisti?) "Uglavnom, na osnovu nepristrasnog čitanja literature, očito je što rekoh gore: ustanak nije bio ni komunistički, ni četnički. Vodstvo je mješovito, te se tijekom slijedećih godinu dana polarizira u smrtno sukobljene strane."

Naravno da su po meni komunisti imali politicke ciljeve (ciscenje politickih protivnika, nasilno rusenje i preuzimanje vlasti s ciljem uvodjenja diktature i komunizma), kao i cetnici ("ciscenje" i Velika Srbija). A prema @Zoranu komunisti su vodili ustanak, kao i cetnici ("mjesovito vodstvo"), ali eto ne prema svojim ciljevima. Dakle, tu se sa @Zoranom ne slazem.

@Zoran ih brani da su toboze "kontrolirali ali nisu mogli kontrolirati sve", i sada kako je to spojivo s "ciscenjem" u teoriji i praksi. Takva iskrivljena logika s obzirom na broj ljudstva u sukobu i broj civilnih zrtava je nespojiva s realnoscu.

A vezamo za "obmazdu" ili ti "osvetu", slazem se da ona nije motiv komunistickih politickih ciljeva, nego samo smokvin list za eliminaciju politickih protivnika. Cak ne bih rekao ni motiv velikosrpskih ideologa. Nego ona je alat za manipulacije s narodom kako bi se on upotrijebio za "ciscenje".

Sa stajalista vojne znanosti, ubistva civila iz osvete ne pridonose ostvarenju vojnog cilja. Primjeri su Hitlerova obmazda u Jugoslaviji koja je povecavala broj partizana koji se bore protiv okupirane vojske. S druge strane ubistva civila doprinose cilju komunistima za eliminaciju politickih protivnika (npr. Blaiburg) i doprinose cilju homogene Velike Srbije u dijelu koji se odnosi na "homogenost" (npr. Srebrenica)

[The Instruktor]

Na ovoj poveznici je analiza razlicitih vrela (i talijanskih), http://direktno.hr/kolumne/hoce-li-h...ocinaca-93421/

Ispada da su se ustanici lijepo slagali s fasistima (Talijanima), i onda ustanak zovu 'antifasisticki'.

E sada, 2.000 civila je protjerano i nisu im ni Tito ni vlast poslije 1990. omogucavala povratak imovine i povratak u njihovo selo Boricevac.

[Kexx]

Ne vidim zašto bi se u modernoj HR trebao slaviti ustanak Srba u kojemu su pobili masu hrvatskih civila. Krajnje je perverzno da mi to moramo obilježavati.

[Liudewitus]

Kexx kaže:

Ne vidim zašto bi se u modernoj HR trebao slaviti ustanak Srba u kojemu su pobili masu hrvatskih civila. Krajnje je perverzno da mi to moramo obilježavati.

A Oluju nam "ne daju" slaviti... A da preuzmemo i njihove svece..?

[E-Absynthe]

The Instruktor kaže:

Ispada da su se ustanici lijepo slagali s fasistima (Talijanima), i onda ustanak zovu 'antifasisticki'.

Ovu sam tezu i ja istraživao..I to je posve precizno tumačenje.

Stvar je smrtne prijetnje..

Npr. Ako uzmeš primjer da Slovenci imaju spor sa Hrvatskom ili obratno, a u međuvremenu Hrvatska ratuje protiv Srbije s time da Slovenija isporučuje oružje i ljudstvo u pomoć Hrvatskoj, kako ćeš to objasniti..

U lipnju 1941. započinju akcije čiščenja koje provode Pripremne dragovoljačke bojne UV-a na području Korduna i Like.
Oni su sada smrtna prijetnja vlaško-srpskom stanovništvu.
Gotovo da ne postoji spas jer je istaknuti cilj g.Pavelića NDH bez Srba.
To je dovoljno jasno zašto su lokalni rezervini oficiri ili domaće četništvo ( u smislu prijeratne paravojske lojalista ) potražili vezu sa crnokošuljaškim garnizonima.

[Basta]

E-Absynthe kaže:

U lipnju 1941. započinju akcije čiščenja koje provode Pripremne dragovoljačke bojne UV-a na području Korduna i Like.
Oni su sada smrtna prijetnja vlaško-srpskom stanovništvu.

Gdje su te bojne u vrijeme ustanka kad ustanici "ratuju" protiv svega nekoliko oružnika?
Osim toga, kako su te bojne mogle djelovati u talijanskoj zoni okupacije gdje nisu smjele djelovati po rimskim sporazumima?

[The Instruktor]

E-Absynthe kaže:

Ovu sam tezu i ja istraživao..I to je posve precizno tumačenje.

Stvar je smrtne prijetnje..

Npr. Ako uzmeš primjer da Slovenci imaju spor sa Hrvatskom ili obratno, a u međuvremenu Hrvatska ratuje protiv Srbije s time da Slovenija isporučuje oružje i ljudstvo u pomoć Hrvatskoj, kako ćeš to objasniti..

U lipnju 1941. započinju akcije čiščenja koje provode Pripremne dragovoljačke bojne UV-a na području Korduna i Like.
Oni su sada smrtna prijetnja vlaško-srpskom stanovništvu.
Gotovo da ne postoji spas jer je istaknuti cilj g.Pavelića NDH bez Srba.
To je dovoljno jasno zašto su lokalni rezervini oficiri ili domaće četništvo ( u smislu prijeratne paravojske lojalista ) potražili vezu sa crnokošuljaškim garnizonima.

Drago mi je da netko i na forum.hr ovako, po mom misljenju, zdravo razmislja i koncizno elaborira tezu. Zaista pravo osvjezenje.

Slicne teze s razine vojne znanosti elaborirao je uspjesni general HOS-a i Domovinskog rata Ante Prkacin, na primjeru Finske u drugom svjetskom ratu (aneksija Finske od Sovjetskog saveza, pa oslobodjenje Finske uz kolaboraciju s Hitlerom) i na primjeru ustaske suradnje s Hitlerom (nakon Aleksandra i njegove diktature i tlacenja Hrvata, oslobodjenje od velikosrpske hegemonije s Hitlerovim tenkovima).

Mislim da ostale romanticne teze (npr. tzv. 'antifasizam') ne mogu objasniti dogadjanja.

Najjednostavnije je gledati kroz prizmu interesa naroda za mirnim zivotom i interesa onih koji imaju silu, te se tu dobro pozicionirati.

Prema tome, Velikosrpska ideologija u smislu postizanja mita ne iskljucuje suradnju s fasistima i nacistima (koji daju i priznaju drzavnost naroda), ali tesko bi mogla ukljucivati suradnju s partizanima koji su bili sovjetska podruznica Kominterne, koja je nasuprot suverenoj Velikosrpskoj ideologiji i srpskoj drzavnosti i nije imala silu s protektoratom vise sile.l na tom prostoru.

Ide li se dublje moze se to gladati i kroz prizmu ustasko-cetnicke suradnje pod patronatom sila osovine.

Cetnicka velikosrpska i ustaska hrvatsko-drzavotvorna opcija, su medjusobno sukobljene, ali imaju veliku silu osovina iznad sebe.

U tom smislu bi trebalo gledati sukob ustasa sa Srbima koji su podrzavali cetnike i rusili ustasku hrvatsko-drzavotvornu ideju. I onda bi manje zbunjivala cetnicko-ustaska suradnja.

U tom smislu politika "NDH bez Srba" mi se cini iz hrvatske perspektive politicka ludost, a ako se mislilo na "NDH bez cetnika", onda ima smisla.

Naime zlocini protiv civila su politicka ludost (jer remeti red), a borba izmedju dvije ideje na istom prostoru (cetnici i ustase) nuznost. Kod nas je pobijedila sovjetska ideja pa je sukob drzavotvornih ideja samo odgodjen do Domovinskog rata

Dakle, pokolji u Srbu bili su srpska politicka ludost, jer nije bilo rijec o postizanju srpske drzavotvorne ideje s obzirom da je to samo narusilo ionako narusen red. A kada se gleda kroz prizmu suradnje ustanika s fasistima ona je logicna jer njihove ideje nisu sukobljene

[The Instruktor]

Basta kaže:

Gdje su te bojne u vrijeme ustanka kad ustanici "ratuju" protiv svega nekoliko oružnika?
Osim toga, kako su te bojne mogle djelovati u talijanskoj zoni okupacije gdje nisu smjele djelovati po rimskim sporazumima?

Cuo sam za tezu da ustase nisu ostvarile vojni cilj (zauzece) na tom prostoru, samo nemam REFERENCU za to. Ako je tomu tako, ustanak u Srbu nema vojni cilj (poraziti vojsku), nego ima za cilj "ocistiti" prostor od nesrpskog zivlja

[mozak_free]

Hrvatska povijest na svom facebook profilu donosi slijedeće (uz sliku Savke):

ODJECI MITINGA U SRBU
Valja zaboravne podsjetiti na sjećanja Savke Dabčević Kučar („Sedamdeset i prva ’71: hrvatski snovi i stvarnost“) koja je bila svjedok jednog takvog mitinga 1971. godine. Opisujući svoju borbu s dijelom srpskih partijskih kadrova, „stvarnih velikosrba i četnički nastrojenih Srba“, opisala je, pod naslovom „Miting u Srbu“, što se 27. srpnja 1971. ondje zbivalo i kako je ona osobno to doživjela:
„Jedan od izraza raspoloženja te skupine bio je miting u Srbu, na dan koji se slavio kao dan ustanka naroda Hrvatske, 27. lipnja 1971. (Savka je pogriješila datum, op.a.) U Srbu je (a vodila se rasprava je li tamo ili u Sisku počeo ustanak u Hrvatskoj) i prije bilo proslava, i sama sam im bila nazočna, i pučanstvo me dobro dočekivalo. Ali, događaj iz 1971. bio je osobit. Tu nije bilo bitno pokazati tko su Srbi u Hrvatskoj, nego i organizirano prikazati i dokazati da je tu srpska Hrvatska.
Naime, razni visoki vojni funkcionari i drugi političari na službi u Beogradu, povezani s navedenom skupinom, organizirali su proslavu u Srbu kao svesrpsku proslavu. Bez našega znanja (znali smo samo da će organizirani i pozvati i Dražu Markovića, u to vrijeme predsjednika Skupštine Srbije) nekoliko su desetaka autobusa dovezli na taj dan Srbe iz Bosne, Vojvodine, i iz uže Srbije. I to će se ponoviti 20 godina poslije! Oni su, a ne toliko domaće srpsko stanovništvo, dali velikosrpski pečat toj hrvatskoj proslavi.
Mi smo bili pozvani (i odazvali smo se) u punom sastavu. Bili su nazočni Vladimir Bakarić, Jakov Blažević, Pero Pirker, Miko Tripalo i ja, i mnogi drugi. Nikada, u cijelom svom sudjelovanju na mnogobrojnim sastancima, mitinzima, proslavama, nisam doživjela nešto slično. Bio je vedar, sunčan dan. Kad smo se pojavili na improviziranoj pozornici, na otvorenom, pred golemim mnoštvom ljudi (dovezenih), osjetili smo prema sebi zid otpora i mržnje. To je bio miting velikosrpske bodlje mržnje prema hrvatstvu i Hrvatskoj. Nikako ga drukčije ne mogu shvatiti!
Ovacijama su dočekali srbijanske predstavnike, posebice Dražu Markovića za kojeg se znalo da je protiv naše politike. Ovacije su priredili i Đoki Jovaniću, svojemu ratnom zapovjedniku. Hrvatskim predstavnicima (i govornicima) nisu pljeskali, jedva uljudno, čak ni Vladimiru Bakariću ni Jakovu Blaževiću. Ta manifestacija bila je dobro organizirana sa željom da nam se pokaže njihova snaga, a poruka je bila: Velikosrpstvo je tu, iza nas! S dna provizorne pozornice pošli smo prema naprijed, prema mnoštvu.
Ljudi, dovučeni autobusima iz Bosne i Vojvodine i tko zna odakle sve, bili su umorni, znojni, pripiti (rana jutarnja rakija), s prijetećim raspoloženjem. Bili smo im tu – na dohvat ruke. Mi – za koje se tvrdilo da želimo ponovno „klati“ Srbe u Hrvatskoj!
Pero Pirker je, uza me, bio nekako zbunjen, osjećala sam da se i on osjeća krajnje nelagodno. Bio je napet, ozbiljan, ukočen. „Pero“ – šapnula sam mu pomalo šaljivo, kad su nam rekli da se pomaknemo naprijed – „sad se čuvaj, dolaze rajčice i jaja, bit ćemo kao Indijanci“. Osjetio je da mu tim zapravo namještenim „zafrkavanjem“ na vlastiti račun želim odagnati tjeskobu, pogledao me i odgovorio u istom tonu: „Ti pazi haljinu“, aludirajući na moje novo odijelo. Osjetila sam da se umirio. Još sam prišapnula, opet šaljivo: „Ja ću se skloniti iza Jakova (Blaževića), pravo je da u Lici on – kao lički medvjed – strada.“
A Jakov Blažević je zaista poput medvjeda išao teškim korakom ispred nas prema samom rubu tribine. I, kad smo stigli do sama ruba, zbilja sam jednom trećinom tijela stala iza njega. Peru je, valjda od napetosti, uhvatio smijeh. Ali ukočenosti je nestalo, zahvalno me pogledao još jednom. Kad su počeli govoriti, opet ovacije Draži Markoviću, pa Đoki Jovaniću, i parole, parole, parole, Jugoslaviji, Titu, Partiji, bratstvu i jedinstvu i sl. – ali ne i Hrvatskoj. Jesam li to u svojoj zemlji, gdje li se to nalazim? – ogorčeno sam se pitala.
Jesmo li mogli (morali) to spriječiti? I odmah zatim pomisao: e, bogme, nećete više! U nogama sam osjećala kako bi najradije pobjegle. Ali kontrolna institucija u glavi radila je besprijekorno. Sjećam se da sam si neprekidno ponavljala: Boje nas se, u tome je stvar. Uzimaju nas ozbiljno. Mi smo u pravu, oni su opasni huškači. U Zagreb smo letjeli velikim vojnim helikopterom, i samo se sjećam da smo u njemu – na povratku – svi šutjeli. Na tom sam mitingu najodređenije, odnosno najizravnije osjetila samu suštinu politike te skupine.
Na povratku u Zagreb zapisala sam u svoj notes: Miting uzbuđenja. Mrze nas, i ne će se libiti za četništvo proliti krv. Strašno? Smiješno? Opasno? Prijeteće? Sve to. Stvari se kreću prema raspletu! Mnogo godina poslije događaji su potvrdili moje slutnje i sumnje.“

[Dilberth]

I to samo ime mjesta, Srb, je možda najveća podvala. Kao eto ime mjesta je Srb, t.j. Srbin, znači sve je srpsko, to je naša vekovna zemlja Srbija.

Nasi priglupi jezičari su i ovdje totalno usrali tražeći nekakve izvore u "srkanju", Sorabima i q. bi ga znao što još. Koliko znam za sad nisu još pogledali značenje u staro-pruskom i mordvinskom.

Austrijske zemljopisne karte iz doba Vojne krajine, a to su vjerovatno i jedine karte tog vremena za te krajeve, nazivaju to mjesto Sichel, što na njemačkom snači "srp". Koliko godina studija i kakva je znanstvena metodologija potrebna da se vidi da je ime tog mjesta bilo Srp? "B" i "P" se u skoro svakom jeziku lako zamjenjuju i tko zna zašto, kad i kako je to postalo Srb. Ne bih se iznenadio da je to bilo negdje otprilike istovremeno kad smo dobili i Srpske Moravice.

Wikipedia daje ovaj izvor.

Srb is mentioned in the 14th century as a town of the Kingdom of Croatia. Some documents[which?] from the year 1345 mention it belonged to the Hungary-Croatian king as a royal fortress-citadel, Latin: castra nostra Regalia, videlicet Tininium .. .. Szereb castrum castrum Unach vocata cum Corum supatibus et pertinensiis. This town was built on a hill high above the stream Sredice, where its remains still stand today.

Gdje stoji da Szereb mora značiti Srb? Mađarskom ćati koji je to zapisao i mučio se da prevede na latinski, "srp" je tako zvučalo i tako ga je on zapisao. Nije isključeno da su Hrvati iz tog kraja u svojem dijalektu imali malo drugčiji naziv za srp, možda "serep" ili tako nešto. Primjera radi, naši preci Poljaci kažu "sierp".

I možda i najvažniji point. U ono vrijeme Srbi su u svim jezicima pa i latinskom, bili Servi.

[The Instruktor]

@Dilberth, odlicna analiza!

Ustanak nije dakle bio u Srbu, nego u Srpu. Iako je naziv "Srb" formalno poturen.

Odnosno, cak se i s nazivom tog mjesta manipuliralo, prema povijesno-jezicnoj analizi.

Ovaj forum.hr zaista je mjesto koje omogucava da se sve rascisti.

[The Instruktor]

Teza je da se ustanak u Brezovici namjerno presucivao na stetu Hrvata, i ustanak u Srpu namjerno stavio u drugi plan i zbog toga sto su tako Srbi tamo oznacavali "svoj" teritorij. (Despot Zvonimir, danasnji Vecernjak).

E moj Tito domoljube kako to dopusti!

[Dilberth]

The Instruktor kaže:

Teza je da se ustanak u Brezovici namjerno presucivao na stetu Hrvata, i ustanak u Srpu namjerno stavio u drugi plan i zbog toga sto su tako Srbi tamo oznacavali "svoj" teritorij. (Despot Zvonimir, danasnji Vecernjak).

E moj Tito domoljube kako to dopusti!

Pravilno ime Srp treba uvijek pisati i isticati na svakom mjestu!

[ccaterpillar]

Auh, epohalno otkrice.
A onaj Danijel Srb iz HSP, ili odakle bese, i on je iy neke zetelacke porodice ili kako?

[bubica74]

Dilberth kaže:

Pravilno ime Srp treba uvijek pisati i isticati na svakom mjestu!

Da li je? castrum Szereb...

[bubica74]

The Instruktor kaže:

Teza je da se ustanak u Brezovici namjerno presucivao na stetu Hrvata, i ustanak u Srpu namjerno stavio u drugi plan i zbog toga sto su tako Srbi tamo oznacavali "svoj" teritorij. (Despot Zvonimir, danasnji Vecernjak).

E moj Tito domoljube kako to dopusti!

Joj, Oštriću kako možeš da ne vidiš ovo????????

Čitam odavno tvoje upise i nisam mogao da izdržim, ajde nam objasni (sa referencama obavezno) kakav je bio ustanak na Brezovici 22.06.1941?

[Wikiceha]

bubica74 kaže:

Da li je? castrum Szereb...

Mađari bi ovo pročitali kao [Sereb].
E sad, e-ovi mogu biti mukli, ali i b na kraju riječi može biti p. Odnosno zvučno b može prijeći u bezvučno p.
Na nekim drugim mjestima može preći i u v, pogotovo kod Grka ili Španjolaca koji nemaju b i v, nego međuglas β̞...
Servia

https://en.wikipedia.org/wiki/Spanish_phonology
https://en.wikipedia.org/wiki/Koine_Greek_phonology
Iako u današnjem grčkom ta razlika postoji;
https://en.wikipedia.org/wiki/Modern_Greek_phonology

[bubica74]

The Instruktor kaže:

@hr1u00 je upravu.

U uvodnoj poruci pise:
"V. Ustanak u Srbu 27.7.1941. bio je organiziran od strane cetnika Draze Mihalovica, bili su u ustanku vodeci srpski komunisti i niti jedan Hrvat"

Iz toga ne slijedi da je Draza organizirao ustanak, nego "cetnici Draze Mihajlovica", dakle ne nuzno on sam, a sigurno iz tog citata ne slijedi da je Draza to organizirao.

Sinteza iz historiografije trazi koncentraciju i logiku.

Pošto više ni Oštrić nema snage da se nosi sa svakakvim glupostima,:

Četnici Draže Mihajlovića ne postoje 27.07.1941. u tim krajevima uopšte tako da je to budalaština.
Ustanak u Srbu je spontana neorganizovana borba za opstanak kada se vidjelo šta radi ustaška vlast i tek naknadno se u vođstvo ustanka kasnije ubacuju komunisti i rojalisti i onda nastaje raslojavanje na partizane i četnike.
Zločini ustanika su posljedica nepostojanja discipline i odgovornosti i najmanje se mogu pripisati komunistima, koji nisu ispočetka imali kontrolu.