Tikovi

[damafia25]

Jadničak mali!

Pogledaj ovo http://anti-stres.actieforum.com/zdr...ijela-t214.htm ja sam na to sličajno naletjela, pa možda upali!

[Wedding]

ann@ kaže:

Hvala curke,
vaši tikovi vjerojatno nisu bili toliko izraženi, kod njega kad počne to grimasiranje očima i ustima jako je uočljivo, djeca mu se smiju, profesori ga svasta pitaju iako sam donijela papire razrednici, pedagogu i ravnatelju.

Svaki dan doživi neku neugodnost i povlači se u sebe, nekad to isplače a nekad je jaaako tužan..

potpuno te kuzim, moj prijatelj je imao jako izrazen tik zmirkanja ociju i jadnicka su zvali semafor i proganjali ga klinci u skoli ali sada je to decko cca 25 g i tika vise nema

.... nekako imam osijecaj da djeca jos vise izrazavaju tikove ako im se okolina ruga tj. tada im se sa pojacanim stresom i tikovi vise izrazavaju

[Death-of-Art]

ma to se događa djeci koja imaju malo jače izražene osjećaje tjeskobe.
kao dio okp-a.
to mora naučiti kontrolirati a najbolje bi bilo za početak - opuštanjem.
kad se nauči opustiti pa makar na silu... sve bi trebalo krenuti svojim (pozitivnim) tokom.

dakle, ne ignorirati problem i zataškavati ga... već se suočiti s njim... prihvatiti ga... i onda djelovati protiv njega.

a ako može popričati s psihologom o nekim stvarima koje ga muče... nije ni to na odmet.

[8472]

Moj brat je na početku osnovne škole počeo imat tikove.
To sa žmirkanjem, zjevanjem, skakutanjem na neku određenu točku i tako...
To je bilo prije x i kusur godina.

Danas se zna da je to psihološke prirode, i da u principu prođe kad djete preraste tu fazu, kad izađe iz tog kruga nekih njegovih problema koji stvore tu određenu sliku.

Ali moja mama je mislila da je njega neko ureko.
Pa je išla kod pravoslavnog popa jer su oni jedino u to vrijeme jelte skidali uroke.
Pa je tražio da donese nekenjegove donje majuce i malo soli.
Onda je on posvetio te donjemajice i tu sol, izrekao još nekoliko ćiribu-ćiriba i mama je to primjenila na brata.
Morao je nosit te donjem majice, ne sjećam se kako je išlo sa pranjem istih, ipak su jelte bile posvećene.
A sol je morao konzumirat u svemu....A doziranje je očito bila slabija strana...
Ja sam onda bila cca. 4 god i još se sjećam kako se on bunio da neće jesti slani Čokolino.


I dan danas se mama hvali kako je ona njega očistila od uroka.

[Magg]

ann@ kaže:

Hvala curke,
vaši tikovi vjerojatno nisu bili toliko izraženi, kod njega kad počne to grimasiranje očima i ustima jako je uočljivo, djeca mu se smiju, profesori ga svasta pitaju iako sam donijela papire razrednici, pedagogu i ravnatelju.

Svaki dan doživi neku neugodnost i povlači se u sebe, nekad to isplače a nekad je jaaako tužan..

a joj
mislim barem bi profesori trebali biti toliko pametni da ga ne maltretiraju jadnicak!

MM isto zmirka dosta... iako zadnje 2 god. sve manje i manje.. iako sve vise stresa imamo iako je to njemu doslo za vrijeme rata kad su izbjegli itd...
sad mu se valjda zivot malo poslozio pa je taj stres odpao sa njega...

a ovo sa semaforom je znaju djeca bit zlocesta....

[Lord Byron]

ann@ kaže:

...profesori ga svasta pitaju iako sam donijela papire razrednici, pedagogu i ravnatelju.

Za svaki ovakav slučaj treba školu prodrmati do temelja i svakog profesora koji "svašta pita" priupitati za zdravlje junačko.

[CosmaShiva]

moj sin je godinu dana prije polaska u školu,baš to ljeta prije polaska u
1. razred imao svakojake tikove,od žmirkanja do grimasa a najizraženije je bilo neko cupkanje ramenom,vratom i nije bilo lijepo za vidjeti.čak ih je imao i u snu.
prestalo je nekako od samo, kad ne znam ni sama.mislim da je to bilo zbog silne
napetosti pred školu i ipak i djeca stres proživljavaju a on je sramežljiv jako i nekomunikativan dosta.
mislim da nemaš razloga za brigu sad kad ga uhvati pubertet mislim da i tikovi budu prošli,možda da jednostavno prestanete pridodavati tim tikovima neku važnost.

[Lord Byron]

CosmaShiva kaže:

mislim da nemaš razloga za brigu sad kad ga uhvati pubertet mislim da i tikovi budu prošli

Iskreno i bez ironije cijenim tuđu empatiju, optimizam i ostalo.

Ali.

Nikako ne mogu razumjeti mehanizam koji nekoga pokrene da na rečenicu "Obišli smo sve živo i neživo razne psihologe, neuropedijatre, neurologe, čak smo i ct glave napravili, homeopate i nitko ama baš nitko nam nemože pomoć.", uzvrati sa "nemaš razloga za brigu, proći će kad uđe u pubertet".

Na temelju čega to "misliš"?

[CosmaShiva]

da, naravno da mislim da nema razloga za brigu da joj je sad dijete bolesno,možda nesvjesno dijete pokušava tako pridobiti pažnju kad su već obišli sve doktore pa šta ti je sad pa ovo pa ono.dijete se uživi,poznato mi je to.
a s pubertetom se naravno dijete promijeni pucaju ga hormoni,normalno da se promijeni.
zato eto ne pridodavati tome pažnju nego samo svakako to s učiteljima riješiti i nekako poraditi na samopouzdanju djeteta iako znam da je to najteže sigurno.

[Tinkili]

Mene su isto grčenja ruku i grimase lica kod mog klinca jako brinuli, pa smo prije godinu dana na prijedlog našeg prijatelja pedijatra otišli na EEG te pregled kod neuropedijatrice. Pregledom je utvrđeno da se radi o tiku, i da će najvjerojatnije proći samo o sebe.

Sin sad ima 4 godine, a tikove ima mogu reći oduvijek, manifestira se tako da, kad je jako uzbuđen, veseo, sretan: stisne šake, zatvori oči i stisne se/ukoči. Događa mu se češće navečer kad je umoran. Često kad poslijepodne idemo doma vidim u retrovizoru kako se u AS "stišće" i grči šake. Ne znam, mislim da je to jače od njega i da na taj način ispušta taj višak emocija, energije i umora iz njega. Uglavnom, kad je zaigran i veseo, kad dobije neku novu igračku, kad mu je nešto drago, on se par sekundi tako "ukoči".

Ne znam što reći, ljudi koji su nam bliski to primjete, tete u vrtiću su rekle da ne radi to često, ali svejedno, voljela bih da prestane, u ovom trenutku ne mogu reći da se tik smanjuje, dapače, kao da to radi još češće nego prije.

[marinella]

ann@ kaže:

Hvala curke,
vaši tikovi vjerojatno nisu bili toliko izraženi, kod njega kad počne to grimasiranje očima i ustima jako je uočljivo, djeca mu se smiju, profesori ga svasta pitaju iako sam donijela papire razrednici, pedagogu i ravnatelju.

Svaki dan doživi neku neugodnost i povlači se u sebe, nekad to isplače a nekad je jaaako tužan..

i moj je brat imao ovakve tikove al su trajali kraće bili su oni prolazni,do godine dana.ugl njemu je uzrok bio stres u školi,i pritisak da uči bolje,nije nikad bio odličan đak pa je osjećao pritisak od strane mame da bud bolji.kad smo primjetili prvo je bilo što to radiš nemoj to radit opominjanje zagledanje bla bla pa sam natjerala mamu da ga odvede psihologu i prestane ga opominjati i smanji očekivanja od njeg.tad se sve okrenulo na bolje i tikovi su prestali.to je samo naš primjer.prvo je i on počeo namigivanjem povremeno da bi se pretvorilo u trznje ruku nogu ma sveg.ajme i sad mi se srce slama kad se sjetim više pogađaju mušku djecu.ne znam što bi ti savjetovala,nadam se da ćete ići naprijed i da će stanje uz svu tu pomoć biti bolje.do tad imaj puno razumijevanja ,razgovaraj s njim,nek nastavi ako već ide na psihoterapije.

[Lord Byron]

CosmaShiva kaže:

da, naravno da mislim da nema razloga za brigu da joj je sad dijete bolesno,možda nesvjesno dijete pokušava tako pridobiti pažnju kad su već obišli sve doktore pa šta ti je sad pa ovo pa ono.dijete se uživi,poznato mi je to.

Znači, svi oni boldani koje su roditelji obišli s djetetom, svi koji su dijete vidjeli i pregledali, svi koji su završili nekakve škole i dijagnosticirali kronične tikove... svi su oni lipov čaj prema CosmaShivi koja, eto, misli da nema razloga za brigu da je dijete bolesno. Jebigasad, dijete se, eto, "uživilo", šta o tome znaju "doktori".

[ann@]

Kad su počeli tikovi, otprilike sam znala sto je to jer sam negdje usput čula, kako se nisu smirivali nakon par mjeseci nego samo pojačavali, najprije smo otišli kod dječjeg psihologa koji je nakon svih testiranja zaključio da je natprosječno djete, odkud tikovi nisu mogli po ničemu zaključit osim nekog stresa, tada smo jos učinili eeg glave.

Nakon toga tikovi prestaju na nekih pola godine, smanjili smo mu aktivnosti, nismo forsirali sa učenjem sve je bilo ajmo reć idealno već smo skoro i zaboravili na to.
I onda pred kraj sk godine jednu večer iz čista mira opet i eto traje sve do sada nekad jače nekad se dosta smanji.
Nemogu se opustit jer to je nešto što najviše njemu smeta i predugo traje i vjerujem da ću i dalje preokrenut nebo i zemlju nebi li mu pomogla.

Znam to nije nikakva bolest jer kad vidim s cim se ljudi nose mi smo nula ali mu želim omogućit normalno odrastanje bez da dobije neki nadimak.

Nije se on uživio u ništa npr. kad traje period bez tikova on je presretan i srce mi puca kad mi kaže kako je lijepo živjet bez tikova

Htjela sam zapravo pitat ako je netko imao isti ili sličan problem, možda ste negdje bili gdje mi nismo, možda je nekom nešto pomoglo za što mi neznamo????

[Lord Byron]

ann@ kaže:

Nemogu se opustit jer to je nešto što najviše njemu smeta i predugo traje i vjerujem da ću i dalje preokrenut nebo i zemlju nebi li mu pomogla.

Htjela sam zapravo pitat ako je netko imao isti ili sličan problem, možda ste negdje bili gdje mi nismo, možda je nekom nešto pomoglo za što mi neznamo????

Ma gledaj, postoji nešto u čemu se slažem sa Shivom: u svojim postovima, zvučiš kao netko tko je od toga napravio jako veliko i jako važno pitanje. U jednom trenutku, to odlaženje kod svih mogućih stručnjaka postaje kontraproduktivno jer time djetetu šalješ poruku da s njim nešto ozbiljno nije u redu.

Jednostavno je nemoguće da dijete ne osjeća koliko je tebi važno da tikovi prestanu, i onda kreće začarani krug u kojem upravo veličina njegove želje da tikovi prestanu - povećava tikove.

Ako ste več poduzeli sve razumne korake, vjerojatno je došlo vrijeme da se svi zajedno opustite. Nije rješenje praviti se da tikova nema, ali se djetetu može objasniti da to nije najvažnija stvar na svijetu, da je svatko tko mu se ruga idiot - a to je puno veći feler u životu od tikova.

[CosmaShiva]

Lord Byron kaže:

Znači, svi oni boldani koje su roditelji obišli s djetetom, svi koji su dijete vidjeli i pregledali, svi koji su završili nekakve škole i dijagnosticirali kronične tikove... svi su oni lipov čaj prema CosmaShivi koja, eto, misli da nema razloga za brigu da je dijete bolesno. Jebigasad, dijete se, eto, "uživilo", šta o tome znaju "doktori".

jooj pa baš zato što mu svi doktori da ih ne nabrajam na sreću nisu ništa dijagnostirali radi čega bi dijete moglo imalo kronične tikove,znači to je izoliran simptom mislim da nema razloga za brigu ili ti imaš dijagnozu? mislim šta me se tu ne kuži

ann@,znam puno djece koji su imali tikove i ono kako dođu tak i prođu
a i dosta odraslih ima tikova sad naravno ovisi koliko su "strašni".
svi mi nekako reagiramo na emocije,ja imam užasne trzaje mišića recimo nakon svakog stresnog razdoblja,tuge,bjesa,napetosti.uvijek je to nekako sve povezano.možda neke vježbe opuštanja ili promijeniti psihologa,možda on što preporuči.

[sun.shine]

CosmaShiva kaže:

jooj pa baš zato što mu svi doktori da ih ne nabrajam na sreću nisu ništa dijagnostirali radi čega bi dijete moglo imalo kronične tikove,znači to je izoliran simptom mislim da nema razloga za brigu ili ti imaš dijagnozu? mislim šta me se tu ne kuži

.

Tikovi nisu simptom nego dijagnoza. Ako ti baš treba koja - F95.x.
Ne znam odakle ti ideja da će proći u pubertetu samo od sebe, meni izgleda logičnije da u pubertetu bude još gore, ipak pubertet donosi još više stresa.

Btw. ako je stvarno dijete u smirenoj kući, a i nitko ga ne gnjavi u školi (mislim, kao uzrok, a ne kao posljedica tikova), može li se liječiti lijekovima? Daju li se uopće djeci za to, što ja znam, Ritalin ili neuroleptici ili kakosetovećzove?

[NANNIKA]

Lord Byron kaže:

Ma gledaj, postoji nešto u čemu se slažem sa Shivom: u svojim postovima, zvučiš kao netko tko je od toga napravio jako veliko i jako važno pitanje. U jednom trenutku, to odlaženje kod svih mogućih stručnjaka postaje kontraproduktivno jer time djetetu šalješ poruku da s njim nešto ozbiljno nije u redu.

Jednostavno je nemoguće da dijete ne osjeća koliko je tebi važno da tikovi prestanu, i onda kreće začarani krug u kojem upravo veličina njegove želje da tikovi prestanu - povećava tikove.

Ako ste več poduzeli sve razumne korake, vjerojatno je došlo vrijeme da se svi zajedno opustite. Nije rješenje praviti se da tikova nema, ali se djetetu može objasniti da to nije najvažnija stvar na svijetu, da je svatko tko mu se ruga idiot - a to je puno veći feler u životu od tikova.

Potpisujem i slažem se sa ovim,
mi nemamo problema s tikovima,
ali imamo sa stiskanjem o neki predmet (mastrubacija?)
Razgovarali smo sa psihologom u vrtiću o tome, i objašnjeno nam je,da dijete tako dugo nema problem dok mu mi od TOGA ne napravimo problem,isto kao i sa tikovima.Baš je usporedila to dvoje.
Jer on to radi nesvijesno.
Savjetovano nam je da kad do toga dolazi,jednostavno mu pokušamo skrenuti pažnju na nešto drugo,bez da mu spominjemo ono što radi, da ga pozovemo na igru ili mu damo zadatak da nešto donese..........

ann@,
Pothitno počni raditi na djetetovom samopouzdanju i objasni mu da je sa njime sve ok,jer ovi silni odlasci na pretrage samo su još dodatno poljuljali njegovo samopouzdanje i još više naglasili filmić u njegovoj glavici:"aha, pa s menom stvarno nešto ne štima", i možda je dijete stvarno preopterečeno sa razmišljanjem o tim tikovima.
Znam da je teško tvom dijetetu jer djeca ni neznaju koliko su okrutna sa zezanjima.
Možda da porazgovaraš sa nastavnicima a oni sa dijecom,kako bi se i sa te strane malo stišao problem?
A tikovi će proći samo treba vremena i što manje pažnje im pridavati.
Držite se

[Aruena]

Sin od prijateljice je imao tikove-zmirkao je i treptao ocima,kao dijete od 8-9 godina.

Proslo je samo od sebe nakon godinu-dvije.

[Lord Byron]

Aruena kaže:

Sin od prijateljice je imao tikove-zmirkao je i treptao ocima,kao dijete od 8-9 godina.

Proslo je samo od sebe nakon godinu-dvije.

Tikovi muške djece su, koliko znam, razmjerno česti. Ali, ovdje je, navodno, dijagnosticirana "kroničnost" tih tikova - to cijelu priču čini drugačijom (ali, ne nužno i neprolaznom).

[lucylu]

ann@ kaže:

Kad su počeli tikovi, otprilike sam znala sto je to jer sam negdje usput čula, kako se nisu smirivali nakon par mjeseci nego samo pojačavali, najprije smo otišli kod dječjeg psihologa koji je nakon svih testiranja zaključio da je natprosječno djete, odkud tikovi nisu mogli po ničemu zaključit osim nekog stresa, tada smo jos učinili eeg glave.

Nakon toga tikovi prestaju na nekih pola godine, smanjili smo mu aktivnosti, nismo forsirali sa učenjem sve je bilo ajmo reć idealno već smo skoro i zaboravili na to.
I onda pred kraj sk godine jednu večer iz čista mira opet i eto traje sve do sada nekad jače nekad se dosta smanji.
Nemogu se opustit jer to je nešto što najviše njemu smeta i predugo traje i vjerujem da ću i dalje preokrenut nebo i zemlju nebi li mu pomogla.

Znam to nije nikakva bolest jer kad vidim s cim se ljudi nose mi smo nula ali mu želim omogućit normalno odrastanje bez da dobije neki nadimak.

Nije se on uživio u ništa npr. kad traje period bez tikova on je presretan i srce mi puca kad mi kaže kako je lijepo živjet bez tikova

Htjela sam zapravo pitat ako je netko imao isti ili sličan problem, možda ste negdje bili gdje mi nismo, možda je nekom nešto pomoglo za što mi neznamo????

sve ovo boldano ima neke veze po mom mišljenju...smatram da je tvoj sin pod nekom vrstom stresa...možda ga nešto ili netko u školi muči, stvara mu probleme??? Možda ima poteškoća sa nekim predmetom ili profesorom?? Već si rekla da neki prof. ne razumiju o čemu se radi i da se ne trude pomoći mu...sve je to kao neki začarani krug....dogodi mu se stres pa krenu tikovi pa je on zbog toga nesretan pa to još više potiče tikove....round and round and round...možda taj period bez tikova i počne zato jer je on zbog nečeg presretan....
ako ste već obišli sve stručnjake i nitko nije ustanovio o čemu se radi, možda bi zbilja trebala prestati kopati po toj strani da tako kažem...možda da se više posvetite tome kako se on osjeća svakodnevno, što ga tišti, možda da pokušate pronači izvore toga stresa...ja vjerujem da je u tome problem...razgovori sa psihologom bi isto trebali pomoći...eto ovo je samo moje mišljenje, nadam se da će se sve smiriti...sretno