Silovane i zlostavljane žene i muškarci

[Vilenica]

ANILA kaže:

Možda ste svi malo krivo svatili temu,ali opet ja ne tražim pomoč od nikoga,ni savjete....samo znam da ljudi sa ovakvom situacijom kao što je moja ima jako puno i htjela sam da mi možemo jadikovanje usmjerit jedni prema drugima pošto nas nitko ne ferma....
Ja sam ok,ali ajd se metni u moju situaciju,ajde.....jel bi i nakon 15godina oprostila bilo kome da zaboravi što ti se dogodilo,da se udaš,a nisi sigurna da je ponosan na tebe,jel bi? Ili bi išla na terapiju,zašto? Pa ja sam uspijela ali jednostavno ne želim oprostit nikome tko se pravi tulav,več sam htjela da vidite kakvih ljudi ima i da sjvatite kakav je to život.....

a zašto misliš da mi ne shvaćamo kakav je to život? misliš da svi drugi ljudi imaju podršku u roditeljima i partneru, samo ti nemaš?

ja bi na tvom mjestu svakako išla na terapiju, ali to sam ti već rekla. čim se oženio za tebe, muž ti je pokazao da te voli, cijeni i vjeruje da si prilično prevladala tu traumu

na uvrnut način, i majka ti je pokazala da te cijeni: smatrala je da ti ne treba stručna pomoć nakon tako strašnog događaja

ali čim tebe to muči nakon 15 godina, jasno je da je nisi prevladala u potpunosti. to je užasno teška stvar, i ja ti se divim što si se uspjela udati i roditi dijete, doista ti se divim. cure koje nikad nisu doživjele silovanje, a samo imaju roditelje kakve si ti imala, razviju toliko nepovjerenje u ljude da uopće ne mogu naći partnera, a kamoli održati vezu tako stabilnom da preraste u brak s djetetom

što to znači da ne možeš oprostiti što se prave tulavi? ja sam to napravila radikalno: naprosto sam viđala roditelje jednom godišnje na par sati. jer nisam mogla oprostiti. sad im već polako opraštam, shvaćam da su naprosto takvi, nisu dobri prema sebi, pa kako bi bili prema meni? i već sam došla do toga da ih viđam 2x godišnje

[Vilenica]

ANILA kaže:

Pa da o drugima,o okolini koja nas samo osuđuje....ma fuj,a da se njima tako nešto desi,bili bi manji od makovog zrna,tek onda bi vidjeli šta znači kad netko uspije to prevladat i lijepo živjet,ali naravno gorčina prema tim ljudima ne nestaje....nikako..

ja sam grozne starce (koji te ama baš nikad neće pohvalit, koji će uvijek reći: što nisi mogla bolje, ma šta god ti napravila) kompenzirala frendicama. imam par dugogodišnjih frendica i međusobno se podržavamo

čini se jednostavnim, a nije: pohvališ je za novu frizuru
pohvališ je kad se odluči krenut na masažu
pohvališ je kad dobro riješi neki problem na poslu

a kad se upetlja u neki problem, kad vidiš da radi krivo ali si ne može pomoć, odvedeš je u kino da se rastrese, a ne mudruješ i ne kritiziraš

i onda to polako te iste frendice rade i meni
(doduše, to je značilo i eliminirati neke koje su stalno kritizirale )

[ANILA]

vilenica kaže:

a zašto misliš da mi ne shvaćamo kakav je to život? misliš da svi drugi ljudi imaju podršku u roditeljima i partneru, samo ti nemaš?

ja bi na tvom mjestu svakako išla na terapiju, ali to sam ti već rekla. čim se oženio za tebe, muž ti je pokazao da te voli, cijeni i vjeruje da si prilično prevladala tu traumu

na uvrnut način, i majka ti je pokazala da te cijeni: smatrala je da ti ne treba stručna pomoć nakon tako strašnog događaja

ali čim tebe to muči nakon 15 godina, jasno je da je nisi prevladala u potpunosti. to je užasno teška stvar, i ja ti se divim što si se uspjela udati i roditi dijete, doista ti se divim. cure koje nikad nisu doživjele silovanje, a samo imaju roditelje kakve si ti imala, razviju toliko nepovjerenje u ljude da uopće ne mogu naći partnera, a kamoli održati vezu tako stabilnom da preraste u brak s djetetom

što to znači da ne možeš oprostiti što se prave tulavi? ja sam to napravila radikalno: naprosto sam viđala roditelje jednom godišnje na par sati. jer nisam mogla oprostiti. sad im već polako opraštam, shvaćam da su naprosto takvi, nisu dobri prema sebi, pa kako bi bili prema meni? i već sam došla do toga da ih viđam 2x godišnje

Kad su se moji rastajali 2001 mama je toliko bila u lošem stanju da sam ja inzistirala da ostanemo živjet s njom....nemojte me osuđivat,sve znam,užasna greška..nikad si neču oprostit,a sa mm jednostavno ne osječam sigurnost da odemo zajedno negdje sami,a mislim da ni njemu nakon toliko vremena to nije prioritet,pa onda financije...ovako 1 dvorište,2 kuće,ali užas....

Ti i se dobro snašla,ali mene je nekako uvijek bilo strah mamu ostavit,starija je 65god,malo bolesna,stalno jauče,ali kad treba pljuvat po kčeri zdrava ko dren

[ray of light]

anila, ti si napravila užasno puno, užasno puno s čime možeš biti ponosna na sebe. ali ljudima koji su prošli zlostavljanje treba stalna potvrda da su ok, da nisu loši, da nisu krivi, to nije na svjesnoj razini. ali vidiš da ti treba potvrda roditelja. i ja idem zbog njihovog emocionalnog nemara godinama na psihoterapije i učim se oprostiti, a to znači SEBI olakšati funkcioniranje. moj frend stalno okrivljuje mamu što se i dandanas pravi kao da zlostavljanja nije ni bilo i često su u konfliktu, ali bojim se da nikad neće dobiti to što traži. on treba mijenjati sebe, a ne mater. na način da se nauči zaštititi i shvatiti i na kraju pokušati oprostiti.zbog SEBE da nije pun gorčine, ne zbog nje jer nije vrijedna toga.

[ANILA]

vilenica kaže:

ja sam grozne starce (koji te ama baš nikad neće pohvalit, koji će uvijek reći: što nisi mogla bolje, ma šta god ti napravila) kompenzirala frendicama. imam par dugogodišnjih frendica i međusobno se podržavamo

čini se jednostavnim, a nije: pohvališ je za novu frizuru
pohvališ je kad se odluči krenut na masažu
pohvališ je kad dobro riješi neki problem na poslu

a kad se upetlja u neki problem, kad vidiš da radi krivo ali si ne može pomoć, odvedeš je u kino da se rastrese, a ne mudruješ i ne kritiziraš

i onda to polako te iste frendice rade i meni
(doduše, to je značilo i eliminirati neke koje su stalno kritizirale )

Fora,to je to!
Samo ja nemam iskrenu prijateljicu....cijeli život radim posao u kojemu na neki način iskorištavam ljude i živim od toga....prodaja knjiga,osiguranje,znaš pa to ljudi kuže....pričamo mi i sve,a ja u jednom trenu...ti treba..!
Sad pokušavam i posam promijenit,sve ču od temelja....tako da si sve sredim i vratim se punim plučima u društvo dez ikoga ako treba,samo ja i moj mali muškarac

[leptirica 2]

Anila,draga,prestrašno...čitala sam tvoje postove od početka i neznam šta bih rekla,nema riječi kojima bih opisala tu tugu i bijes na sve ono što si prošla u životu ....ali ti se divim na hrabrosti koju imaš da otvoreno pričaš o tome jer sigurno nije lako razbirati po dijelovima svog mladenačkog života koji su te obilježili i na neki način te oblikovali...jako mi je žao što danas moraš osjećati i nositi posljedice svega,što nisi imala podršku onih koji su ti trebali biti podrška....iskreno se nadam da ćeš ovdje na forumu pronaći ljude koji će te razumjeti i uspijeti podijeliti svoja iskustva sa tobom i biti si podrška
I znaj da si puno učinila otvorivši sebe,da je to prvi korak pri zacjeljenju i spoznavanju sebe....iako znam da će ožiljci i iskustva zauvijek ostati u tebi...eto,samo se nadam i molim Boga da ti pomogne da oprostiš roditeljima i da se i dalje boriš za sebe...mi smo tu da te saslušamo

[ray of light]

ANILA kaže:

čak ni u njemu nemaš to što tražiš, a to uz stručnu pomoć našla bi u sebi- sigurnost!

Ti i se dobro snašla,ali mene je nekako uvijek bilo strah mamu ostavit,starija je 65god,malo bolesna,

to rade matere da bi prebacile svoj osjećaj krivnje na dijete:

joj, žao mi je što ne možeš trenutno percipirati pravo stanje stvari. držim ti fige da bez obzira što odlučila, možeš funkcionirati.

[zeusxl]

defined1062 kaže:

Jedna moja frendica bila je silovana s 8 godina. Progovorila je tek sa 16, 17. Bilo ju je strah povjeriti se nekome, a o potištenosti i kroničnom nedostatku samopouzdanja da i ne govorim. Meni je prvoj priznala i rekla da ju je strah da je nijedan frajer neće prihvatiti takvu, da će svi saznati i sl.
Ja sam ju nagovarala da kaže nekome. Što je najgore, taj čovjek je bio iz njenog susjedstva i susretala ga je svaki dan.
Kada je nakon niza godina progovorila pred obitelji, susrela se s gadnim osudama. Svi su je napali da je sama kriva, da je provocirala... Odvratno, dijete od 8 godina provocira...
Nisam ju vidjela par godina, čula sam da frajer nikada nije bio prijavljen policiji, sve se prešutjelo, i da se ona lagano oporavlja od svega...
Odvratno je to, da se žene okrivljuje i uvjerava da su izazivale i sl. I kako onda da prodovore? Nijedna se ne smije osjećati krivom, nikada. To može ostaviti gadne posljedice, ali šutnja još gore.

Pročitao sam nedavno jedan podatak koji me je zgrozio. U Saudijskoj Arabiji se prodaju ženska djeca kao da su robovi. Roditelji prodaju svoju djecu da otplate dugove. Tako se je nedavno oženio jedan 60.godišnjak. oženio je curicu od 8 god. To je sve u skladu sa muslimanskim zakonima i običajima.
Kakva je to vjera koja žene i žensku djecu tretira kao robove??

Nešto što je u cijelom svijetu okarakterizirano kao pedofilija,seksualno iskorištavanje djece i najgori zločin, u muslimanskim zemljama se radi to svakodnevno .I to je u skladu sa njihovim zakonom.

[Vilenica]

rejoflajt kaže:

anila, ti si napravila užasno puno, užasno puno s čime možeš biti ponosna na sebe. ali ljudima koji su prošli zlostavljanje treba stalna potvrda da su ok, da nisu loši, da nisu krivi, to nije na svjesnoj razini. ali vidiš da ti treba potvrda roditelja. i ja idem zbog njihovog emocionalnog nemara godinama na psihoterapije i učim se oprostiti, a to znači SEBI olakšati funkcioniranje. moj frend stalno okrivljuje mamu što se i dandanas pravi kao da zlostavljanja nije ni bilo i često su u konfliktu, ali bojim se da nikad neće dobiti to što traži. on treba mijenjati sebe, a ne mater. na način da se nauči zaštititi i shvatiti i na kraju pokušati oprostiti.zbog SEBE da nije pun gorčine, ne zbog nje jer nije vrijedna toga.

rej, danas si puna prekrasne inspiracije

ja sam imala vrlo veliku sreću da su se mojoj staroj dogodile neke vrlo ružne stvari u životu nakon mog odrastanja. tako da je bila prisiljena shvatiti neke stvari. i zamislite: čak mi je rekla Oprosti

mislim da sam u tom smislu rijetka sretnica. koliko znam, većina zlostavljanih to nikad ne doživi

ali naravno, to što je puno toga shvatila, nije dovoljno da ona u potpunosti promijeni svoje ponašanje. kao što ni meni njeno priznanje da je teško pogriješila nije bilo dovoljno da joj oprostim. opraštanje je dug proces, i obavljam ga sama u sebi (psihoterapija, psihoterapija, psihoterapija...)

ovo boldano: i onda se trudimo dobiti to time što smo stalno na usluzi svima, na poslu radimo duplo više od drugih... jedinu pravu potvrdu i podršku možemo naći samo u sebi. nema druge

[ANILA]

rejoflajt kaže:

anila, ti si napravila užasno puno, užasno puno s čime možeš biti ponosna na sebe. ali ljudima koji su prošli zlostavljanje treba stalna potvrda da su ok, da nisu loši, da nisu krivi, to nije na svjesnoj razini. ali vidiš da ti treba potvrda roditelja. i ja idem zbog njihovog emocionalnog nemara godinama na psihoterapije i učim se oprostiti, a to znači SEBI olakšati funkcioniranje. moj frend stalno okrivljuje mamu što se i dandanas pravi kao da zlostavljanja nije ni bilo i često su u konfliktu, ali bojim se da nikad neće dobiti to što traži. on treba mijenjati sebe, a ne mater. na način da se nauči zaštititi i shvatiti i na kraju pokušati oprostiti.zbog SEBE da nije pun gorčine, ne zbog nje jer nije vrijedna toga.

Ne toliko roditelja,koliko mm....bojim se da danas sutra bebač nebude imao neki problem pa da se i ti samo ne zaboravi
Više zamjeram mm,s njim sam se odlučila na život...nisam mislila da bude tako,ne znam kako ljudi to ne razumiju
Ja bi zagrljaj tu i tamo.....ah,užas
Eto sad mi dođe klinjo i nema više problema...ne vjerojatno,koliko znače djeca,sa tim velikim okama...

[ANILA]

leptirica 2 kaže:

Anila,draga,prestrašno...čitala sam tvoje postove od početka i neznam šta bih rekla,nema riječi kojima bih opisala tu tugu i bijes na sve ono što si prošla u životu ....ali ti se divim na hrabrosti koju imaš da otvoreno pričaš o tome jer sigurno nije lako razbirati po dijelovima svog mladenačkog života koji su te obilježili i na neki način te oblikovali...jako mi je žao što danas moraš osjećati i nositi posljedice svega,što nisi imala podršku onih koji su ti trebali biti podrška....iskreno se nadam da ćeš ovdje na forumu pronaći ljude koji će te razumjeti i uspijeti podijeliti svoja iskustva sa tobom i biti si podrška
I znaj da si puno učinila otvorivši sebe,da je to prvi korak pri zacjeljenju i spoznavanju sebe....iako znam da će ožiljci i iskustva zauvijek ostati u tebi...eto,samo se nadam i molim Boga da ti pomogne da oprostiš roditeljima i da se i dalje boriš za sebe...mi smo tu da te saslušamo

Hvala ti puno.....mislim da sa ovim postovima radim veliki korak u svom životu....

[Vilenica]

zeus, odi o tome tipkat na Religiji pa da te tamo baniraju

to nije stvar vjere, nego društva. reci ti meni, u kakvom mi društvu živimo, da majka smatra da kćeri žrtvi silovanja nije zbog toga potrebna stručna pomoć? nego je kasnije na silu odvlači zbog nečega što je umislila da je kćerin problem?

[ANILA]

vilenica kaže:

rej, danas si puna prekrasne inspiracije

ja sam imala vrlo veliku sreću da su se mojoj staroj dogodile neke vrlo ružne stvari u životu nakon mog odrastanja. tako da je bila prisiljena shvatiti neke stvari. i zamislite: čak mi je rekla Oprosti

mislim da sam u tom smislu rijetka sretnica. koliko znam, većina zlostavljanih to nikad ne doživi

ali naravno, to što je puno toga shvatila, nije dovoljno da ona u potpunosti promijeni svoje ponašanje. kao što ni meni njeno priznanje da je teško pogriješila nije bilo dovoljno da joj oprostim. opraštanje je dug proces, i obavljam ga sama u sebi (psihoterapija, psihoterapija, psihoterapija...)

ovo boldano: i onda se trudimo dobiti to time što smo stalno na usluzi svima, na poslu radimo duplo više od drugih... jedinu pravu potvrdu i podršku možemo naći samo u sebi. nema druge

Ja sam prije nekako imala osječaj da je njoj drago dok ja patim,ali još uvijek ne mogu to vjerovat do kraja,ali sve predispozicije su tu.....i to glumatanje...mene boli glava isti tren i nju boli ,ali naravno više...ja imam rak odem na operaciju-ništa,ubiti,preko telefona-zabrinuta,ali u 4 oka,ma ništa,ali slično i kod mm.....

oprosti?
To nisam čula od nikoga kamoli od nekog svoga...mame,mm......ma daj,prije bi umrli nego da shvate koliko povrijede čovjeka

[ANILA]

vilenica kaže:

zeus, odi o tome tipkat na Religiji pa da te tamo baniraju

to nije stvar vjere, nego društva. reci ti meni, u kakvom mi društvu živimo, da majka smatra da kćeri žrtvi silovanja nije zbog toga potrebna stručna pomoć? nego je kasnije na silu odvlači zbog nečega što je umislila da je kćerin problem?

Ne da je umislila nego joj nije pasalo dok sam bila mlađa da joj stalno prigovaram,nabacujem,ne poštujem ju....ali sve radi toga
Mogu reči da sam stvarno počela mislit na sebe kad sam ostala trudna.....novi život,novi početak

[zeusxl]

vilenica kaže:

zeus, odi o tome tipkat na Religiji pa da te tamo baniraju

to nije stvar vjere, nego društva. reci ti meni, u kakvom mi društvu živimo, da majka smatra da kćeri žrtvi silovanja nije zbog toga potrebna stručna pomoć? nego je kasnije na silu odvlači zbog nečega što je umislila da je kćerin problem?

Na žalost živimo u primitivnom društvu. Ma kako se trudimo ući u Europu,mi smo primitivni balkanci.
Biti silovan kod nas podrazumijeva sramotu i automatsku odgovornost žrtve.Kriva je jer ga je izazivala.Cure su krive ako imaju minice. Mislim stvarno.
oskudno odijevanje ne znači automatski poziv tko me hoće.
Žrtvama silovanja ostaju doživotni psihički ožiljci. Trauma koja nikad neće zacijeliti.
Kod nas su kazne jako blage. Žrtve silovanja rijetko prijavljuju napadače, baš zbog nerazumijevanja okoline. Na sudu moraju još jednom sve proživjeti. Napadač dobije minimalnu kaznu.
Sjetite se gospićkog suca koji i dalje radi.
Guranje prsta u anus američke košarkašice, ocijenio je ravno rukovanju. I kakvu zaštitu imaju žrtve silovanja kraj ovih današnjih zakona i sudaca?

[ANILA]

zeusxl kaže:

Na žalost živimo u primitivnom društvu. Ma kako se trudimo ući u Europu,mi smo primitivni balkanci.
Biti silovan kod nas podrazumijeva sramotu i automatsku odgovornost žrtve.Kriva je jer ga je izazivala.Cure su krive ako imaju minice. Mislim stvarno.
oskudno odijevanje ne znači automatski poziv tko me hoće.
Žrtvama silovanja ostaju doživotni psihički ožiljci. Trauma koja nikad neće zacijeliti.
Kod nas su kazne jako blage. Žrtve silovanja rijetko prijavljuju napadače, baš zbog nerazumijevanja okoline. Na sudu moraju još jednom sve proživjeti. Napadač dobije minimalnu kaznu.
Sjetite se gospićkog suca koji i dalje radi.
Guranje prsta u anus američke košarkašice, ocijenio je ravno rukovanju. I kakvu zaštitu imaju žrtve silovanja kraj ovih današnjih zakona i sudaca?

Ma da,u pravu si...nikome se to ne proživljava ponovno pred publikom i budalama,a stvarno nisam čula da je i jedan silovatelj dobio makar 5god zatvora....a mi? koliko nama vremena treba? Presmiješno....

[zeusxl]

I još nešto cure. Sjetite se dva slučaja u Sinju. Cure su bile silovane i ubijene od prvih susjeda. Velika većina silovanja događa se upravo od poznatih osoba(prijatelja,susjeda,rođaka)- Oprez kod stopiranja. Bolje je platiti taxi ili nazvati doma starce nego stopirati.

[ANILA]

zeusxl kaže:

I još nešto cure. Sjetite se dva slučaja u Sinju. Cure su bile silovane i ubijene od prvih susjeda. Velika većina silovanja događa se upravo od poznatih osoba(prijatelja,susjeda,rođaka)- Oprez kod stopiranja. Bolje je platiti taxi ili nazvati doma starce nego stopirati.

Da to sigurno......nikad mi se tako što nije sviđalo,eventualno u paru s nekom mrgom i još par ljudi stopirat,ali samo-nikada!

[Vilenica]

ANILA kaže:

Ja sam prije nekako imala osječaj da je njoj drago dok ja patim,ali još uvijek ne mogu to vjerovat do kraja,ali sve predispozicije su tu.....i to glumatanje...mene boli glava isti tren i nju boli ,ali naravno više...ja imam rak odem na operaciju-ništa,ubiti,preko telefona-zabrinuta,ali u 4 oka,ma ništa,ali slično i kod mm.....

oprosti?
To nisam čula od nikoga kamoli od nekog svoga...mame,mm......ma daj,prije bi umrli nego da shvate koliko povrijede čovjeka

to je užasno teško: prihvatiti da nam roditelji ehm nisu baš na razini uloge. da ne budem pregruba, ljudi znaju podivljat kad im to kažeš: ali zbilja, otkud nama to da nas roditelji baš vole? zašto? kako? zašto bi to išlo po automatizmu? često ni sami nisu dobili ljubav od roditelja, pa je ni ne znaju prenijeti na svoju djecu. ili je njima ljubav ono što nama nije dovoljno: da uvijek sve bude čisto, oprano, ručak skuhan, ušteđene pare za moj studij...no dijete traži više. ljubav i toplinu, a ne nervoznu i živčanu mamu, prezaposlenu, stalno zabrinutu, koja se nikad ne smije

mislim da jako puno roditelja ne vole svoju djecu. može biti da su ih voljeli kad su bili bebe, ko ne bi volio slatko dijete od 2-3 god? a možda ni tada: možda je mama na mene bila bijesna jer da se ja nisam rodila, ona bi uspila upisati faks. mogla bi izlaziti vani itd...Anila, sasvim je moguće da je tvojoj staroj drago kad ti patiš (to najčešće ne mora biti svjesno ). ali i to da se stalno nadmeće s tobom: tebe boli? e pa nju boli još više

[ANILA]

vilenica kaže:

to je užasno teško: prihvatiti da nam roditelji ehm nisu baš na razini uloge. da ne budem pregruba, ljudi znaju podivljat kad im to kažeš: ali zbilja, otkud nama to da nas roditelji baš vole? zašto? kako? zašto bi to išlo po automatizmu? često ni sami nisu dobili ljubav od roditelja, pa je ni ne znaju prenijeti na svoju djecu. ili je njima ljubav ono što nama nije dovoljno: da uvijek sve bude čisto, oprano, ručak skuhan, ušteđene pare za moj studij...no dijete traži više. ljubav i toplinu, a ne nervoznu i živčanu mamu, prezaposlenu, stalno zabrinutu, koja se nikad ne smije

mislim da jako puno roditelja ne vole svoju djecu. može biti da su ih voljeli kad su bili bebe, ko ne bi volio slatko dijete od 2-3 god? a možda ni tada: možda je mama na mene bila bijesna jer da se ja nisam rodila, ona bi uspila upisati faks. mogla bi izlaziti vani itd...Anila, sasvim je moguće da je tvojoj staroj drago kad ti patiš (to najčešće ne mora biti svjesno ). ali i to da se stalno nadmeće s tobom: tebe boli? e pa nju boli još više

Ma zakon si!
A naj bolje je kad joj prebacim da me u nekom stvarima ostavlja samu,onda ona meni "ja sam patila puno,muž me tuko,mene nitko nije pitao" i takve gluposti...mislim što i meni tako treba bit,pa što se nije maknula?
Ma smiješno,kad je meni u braku ok,ona je ljubomorna ko pas.....



Mislim da ni tebi nije baš bajno.....