Jesam li loša osoba zato što ne volim pse?

[yaya]

@Ay, Carmela

ljubomorna si na psa ..zato kaj svi vise paznje pridaju psu , nego tebi, jesam pogodila??'

[Ay Carmela]

yaya kaže:

meni nisi odgovorila, jesi ti ljubomorna na psa zato sto mu muz pridaje vise paznje nego tebi????

Zašto imam osjećaj da mi ne bi vjerovala kad bi rekla da nisam?

[yaya]

Ay, Carmela kaže:

Zašto imam osjećaj da mi ne bi vjerovala kad bi rekla da nisam?

nije uopce vazno moje misljenje ni da li ti ja vjerujem ili ne, to je stvar koju moras razrijesiti sama sa sobom, meni je u biti svejedno, pokusavam te shvatit al mi ne ide, al vjeruj mi , nemas razloga biti ljubomorna , ako jesi, ako nisi , tim bolje, al kao sto rekoh, preispitaj samu sebe, moje misljenje je najmanje vazno u cijeloj toj prici..do ovog zakljucka sam dosla kad sam malo pomnije procitala tvoj post

[Scarlett_O_Hara]

Ay, Carmela kaže:

A zašto bi morala voljeti pse, zašto je to danas tako važno i tako čudno kad ih netko ne voli?
Moji starci su odrasli na selu, okruženi životinjama i uvijek su imali bar po jednog psa, pa nisu spavali s njim u istom krevetu, ljubili mu predragu njuškicu ni osjećali da ih samo on razumije.
Postoji li mala, mala, sićušna mogućnost da ljudi koji se toliko vežu za pse to rade jer se ustvari boje vezati za ljude. Sigurni su da ih pas može napustiti samo ako ugine, njegova je ljubav beskonačna i ne traži ljubav zauzvrat, samo nesebično daje i bla bla, sve te (po mom mišljenju, nemojte se vrijeđati) nebuloze. Po meni je to kukavičluk i traćenje života.Ja se vrlo lako vežem za ljude, prava sam "people person", brzo se oduševim novim ljudima što me dovelo do bezbrojnih razočaranja, ali to me ne sprječava da se opet iznova oduševljavam. Volim i djecu, u to sam poprilično sigurna, jer s njima radim, odabrala sam to za životni poziv i većinom uživam u svom poslu.
Koliko god da vi mene ne razumijete, toliko ja ne razumijem kako ti pas može zamijeniti čovjeka.

Kukavičluk i traćenje života? Tebi, da, tebi. Ako je netko sretan sa životinjama i ne može zamisliti život bez njih, onda to sigurno nije traćenje života. Traćenje života je kad radiš nešto što te ne usrećuje jer misliš da to moraš raditi - voljeti ljude npr. Tvojom logikom - zašto bi netko morao voljeti ljude, zašto je to toliko važno? Pretpostavljam da ni mačke, koje obožavaš, nećeš voljeti kao ljude.

Zašto pokušavaš poniziti ljude koji vole pse? Misliš da ćeš se onda osjećati bolje ako dokažeš (a ne možeš) da ljudi koji mogu voljeti psa (ili bilo koju životinju) kao i čovjeka su psihološki poremećeni? Što tebe smeta ako netko voli pse? Zašto tražiš razlog za to što ti nisi dog person kao da si ti zato normalna, a drugi koji nisu kao ti su nenormalni? Nije li to licemjerno? I još kažeš da si pomirena sa sobom.

Mene životinje oduševljavaju. Uvijek iznova. Uvijek jesu, otkad znam za sebe dok još nisam bila u stanju znati za što su sve ljudi spremni. Danas kad znam, volim ih još više. Čovjek me ne može toliko oduševiti. Jer sam i ja čovjek i ne vidim ništa posebno u tome.

[Ay Carmela]

Evo, znala sam da će se većina naći prozvanima i uvrijeđenima. Moje mišljenje ovdje izneseno je moje mišljenje o psima, ne ljudima koji ih vole. Ne smeta meni ništa oko tog psa, ni muževo ni svekrvino ponašanje prema njemu, iskreno, zaboli me neka stvar. Smeta mi nametanje tog psa meni, kako od strane psa, tako od strane ukućana. Ne maltretiram ga, ne želim mu zlo, ne želim da ga moj muž zapostavi/daruje/ubije radi mene ali ne volim ga, i nikad neću. I ne želim da mi ulazi u kuću. Jesam li zato nenormalna? To je moje pitanje.
A dobila sam i odgovor, hvala na pažnji.

[Scarlett_O_Hara]

Ay, Carmela kaže:

Da, jesam, uredna i pedantna u svemu. Picajzla ponekad što se toga tiče. Zašto pitaš?

Pa, zato jer mi se čini da su obično osobe koje su jako uredne, više sklonije mačkama, ako su uopće sklone životinjama. Čim si pse nazvala prljavima, a mačke čistima, upalila mi se lampica. Iako to jest točno, mačke jesu puno čišće od pasa.
Frendica uopće ne voli životinje, upravo iz tog razloga jer ih smatra prljavima. Znam još takvih ljudi koji nisi skloni životinjama jer ih smatraju prljavima, a sami vole čistoću i urednost.

Smatraš li da ti imaš ili bi željela osobine mačke? A ne voliš ljude sa osobinama koje pripisuješ psima?

[Scarlett_O_Hara]

Ay, Carmela kaže:

Evo, znala sam da će se većina naći prozvanima i uvrijeđenima. Moje mišljenje ovdje izneseno je moje mišljenje o psima, ne ljudima koji ih vole. Ne smeta meni ništa oko tog psa, ni muževo ni svekrvino ponašanje prema njemu, iskreno, zaboli me neka stvar. Smeta mi nametanje tog psa meni, kako od strane psa, tako od strane ukućana. Ne maltretiram ga, ne želim mu zlo, ne želim da ga moj muž zapostavi/daruje/ubije radi mene ali ne volim ga, i nikad neću. I ne želim da mi ulazi u kuću. Jesam li zato nenormalna? To je moje pitanje.
A dobila sam i odgovor, hvala na pažnji.

Boladano - koga pokušavaš zavarati? Pa upravo ono što sam crveno označila govori o tvom mišljenju o ljudima koji vole pse i koji se za njih vežu.
Još jedno pitanje - koliko voliš mačke? Kad su u pitanju mačke, jesi li sposobna vezati se za mačku toliko da upadneš pod ono navedeno pod brojem četiri (po tvojem mišljenju, ja to smatram normalnim)? Ili se ni za njih nikad nećeš vezati toliko kao za nekog čovjeka?

[yildirim]

Mogu pisati samo iz svog iskustva i nakon što sam prije devet mjeseci nabavio svojeg prvog psa došao sam do sljedećeg zaključka, ne očituje se ljubav prema psima u maženju i tepanju nego u pravoj brizi prema njima, tako da su za mene loše osobe one koje se ne brinu na pravi način o svojima psima (i životinjama uopće), tj. ne vode brigu kako se njihov pas hrani, je li zdrav, čist, socijaliziran, a ako je u pitanju ženka hoće li biti i što će biti s potomstvom!!! I još jedna stvar, izreka "kakav vlasnik, takav pas" je pravilo, a i sam sam birao pasminu prema karakteru i nisam pogriješio

[Violently happy]

Ay, Carmela kaže:

Ne želim ih maziti, i ne želim da oni žele da ih mazim. Ne rastapam se od miline kad vidim psa, ne piskutam i ne cijučem :"Aaaaaa viiidiiii ga, kako je sladaaaaaak!". I ide mi na živce kad neko drugi to radi.

Ja isto istincato tako, ali prema djeci..


Da idem otvoriti topik?

[Scarlett_O_Hara]

I koju si pasminu odabrao? Što bi onda o meni reklo da volim mješance?

[yaya]

Violently happy kaže:

Ja isto istincato tako, ali prema djeci..


Da idem otvoriti topik?

ja isto

[yildirim]

Scarlett_O_Hara kaže:

I koju si pasminu odabrao? Što bi onda o meni reklo da volim mješance?

Odabrao sam njemačkog boksera, a u početku sam želio šarplaninca tako da možeš izvesti zaključke o tome kakva sam osoba ako povežeš ove postove s onima na US
Nikad ne bih uzeo mješanca, ako ne bih bio primoran. Možda se nekome ovaj stav čini elitističkim, ali dat ću vrlo razumno objašnjnje. Sve pasmine imaju svoj standard koji osim tjelesnog izgleda (visina, težina, dužina i boja dlake...) propisuje i karakter psa pa znaš kakvog psa možeš očekivati, npr. retriver će biti dobrica, a šarko nepovjerljiv prema strancima i vrlo samostalan. Kod mješanaca ne znaš što od psa možeš očekivati karakterno, a kad je štene u pitanju i konačna visina i težina su iznenađenje.

[Scarlett_O_Hara]

yildirim kaže:

Odabrao sam njemačkog boksera, a u početku sam želio šarplaninca tako da možeš izvesti zaključke o tome kakva sam osoba ako povežeš ove postove s onima na US
Nikad ne bih uzeo mješanca, ako ne bih bio primoran. Možda se nekome ovaj stav čini elitističkim, ali dat ću vrlo razumno objašnjnje. Sve pasmine imaju svoj standard koji osim tjelesnog izgleda (visina, težina, dužina i boja dlake...) propisuje i karakter psa pa znaš kakvog psa možeš očekivati, npr. retriver će biti dobrica, a šarko nepovjerljiv prema strancima i vrlo samostalan. Kod mješanaca ne znaš što od psa možeš očekivati karakterno, a kad je štene u pitanju i konačna visina i težina su iznenađenje.

Volim šarplanince.
Onda ja, prema tome, volim iznenađenja jer mislim da je pasmina ipak samo okvir za karakter, da ovisi o psu, što dobijem dobijem. I nije baš da ne možeš barem otprilike procijeniti veličinu psa, može se zaključiti hoće li biti manji ili veći. Možeš uzeti odraslog mješanca kad mu se već zna karakter i fizičke osobine. Ali to nema veze sa psihologijiom (osim možda psihologijom pasa).

[Freakette]

TincH kaže:

Super mi je kak ljudi smjelo govore o uskraćenim osjećajima

Ha gle, meni ljudi koji mrze pse, ne vole djecu i slično nisu baš najosjećajniji.

[yildirim]

Scarlett_O_Hara kaže:

Volim šarplanince.
Onda ja, prema tome, volim iznenađenja jer mislim da je pasmina ipak samo okvir za karakter, da ovisi o psu, što dobijem dobijem. I nije baš da ne možeš barem otprilike procijeniti veličinu psa, može se zaključiti hoće li biti manji ili veći. Možeš uzeti odraslog mješanca kad mu se već zna karakter i fizičke osobine. Ali to nema veze sa psihologijiom (osim možda psihologijom pasa).

Ovo za okvirnu procjenu izgleda, imaš pravo Prava ljubav prema psu se pokazuje i u našim odlukama koje su dobre za psa, a možda ne odgovaraju našim željama. Šarplaninac je najbolji primjer za to, mogao sam uzeti šarka i biti faca sa psom koji uopće nije za početnike, koji ne bi imao dovoljno životnog prostora i koji uopće nije stvoren za ove klimatske prilike sa sve blažim zimama i sve vrelijim ljetima. Šarplaninac je pastirski pas, priroda ga je takvim stvorila, njegovo je da brani stada i bori se sa zvjerima, a ne da liječi nečije frustracije i služi kao statusni simbol

[TurbulentFluid]

Odoste vi u O/T... Ja bih samo proširila da se "ljubav" prema psu očituje u adekvatnom tretmanu - a maženje, igranje i tetošenje psa donekle tu ulazi u jednadžbu, jer je pas vrlo emotivna životinja i nije mu dovoljno samo dobiti jesti i protrčati se. Opet, kao i djeca: ne možeš reći "dao sam djetetu jesti, piti, obukao ga, platio mu sve što treba i sad je OK" - ako se s djetetom ne smiješ, ne plačeš, ne gledaš filmove, ne vodiš ga na sport, ne navijaš za njega kad igra u školskom timu..., ti ne radiš dobar posao. No to je tema za Kućne ljubimce.

Malo sam razmišljala o svemu ovdje navedenom, i mislim da se tu javlja i neshvaćanje "ljubavi"... ljubav može biti glagol ili imenica, morate se odlučiti. Carmela, ti kažeš da psi ne uzvraćaju ljubav nego se "umiljavaju" i "glume" ljubav jer ih hraniš, tetošiš, osiguravaš im dom... a onda da ljudi kažu da vole tebe. Razmisli. Jesi li sigurna da ljudi isto ne glume ljubav jer ih hraniš, kuhaš im, pereš im, tetošiš ih, j*eš ih, praviš im društvo... Kažeš da bi te pas prodao "za koricu kruha, nije da se nije događalo"... pa i čovjek bi te prodao, za koricu kruha, bolju pi*ku, bogatije roditelje - nije da se nije događalo... dakle ne treba se uvlačiti u takve rasprave. Reći da te pas voli samo jer ga hraniš i šetaš je isto kao i reći da te dijete voli jer mu daješ džeparac i kupuješ stvari. Oboje je istina ako si se lošim odgojem psa/djeteta doveo u takvu situaciju.
Evo, kod mene je 2 tjedna malamutica koju su dosta loše držali, slomili su joj mišić, imala je premalenu ogrlicu (kliještima skidali), nisu je šetali.. ali kad je jučer došla mala djevojčica iz njene bivše obitelji, pas je umro od sreće. A mala ju nije ni hranila, ni šetala, ni ništa.

Ono što me je zakopkalo jest da tvoj muž kaže da ti ne voliš ni njega... ljubav je, između ostalog, i glagol, a iskazujemo je i na način da radimo kompromise prema osobama koje volimo... Moj otac ima iste stavove prema psima kao i ti, ali popušta zbog mene - jer mene voli... Ja poštujem njegovu stranu priče, pa držim pse koji nisu za u kuću, a kad ih uzmem u kuću, to činim kad on nije doma, da ga ne smetaju, i sve očistim (on dakako zna da psi dolaze u kuću, ponekad dođe doma kad su oni u kući itd - tad me zamoli da ih maknem, i ja to napravim).

Ne znam što je kod vas, možda kulturološke razlike, također? Odakle si točno ti, a odakle muž i njegova obitelj? Očito su njegovi roditelji i prijatelji odgojeni sasvim drugačije što se tiče odnosa prema životinjama.

Pa možda da razmisliš što je važnije - par dlaka na podu ili sreća tvog muža? Mogla bih i ja otvoriti thread o ljudima s opsesivnom potrebom za pospremanjem, kojima je važniji blistav pod od sreće vlastite obitelji i nekog živog bića - eto, to je jedno ponašanje koje ja ne razumijem.

Iako, slažem se s afrom - možda je najbolje da date psa dalje.

[znashtikosam]

TurbulentFluid kaže:

Jesi, u krivu si. Životinje poput pasa, mačaka, čak i ponekih ptica poznaju uvjetovanu reakciju poput "ako napravim ovo, šupit će me" ili "ako napravim ono, dobit ću keksić". A uvjetovana reakcija je osnova psihologije, koja je proučavana upravo na životinjama.

I, da, što su ono ljudi? Biljke...?

Lex Luthor kaže:

Sad, heeheh kužim da ti to ide na živce ali kad imas godinama u ovom slučaju psa iako je životinja s nagonima, ipak poprimi dosta "ljuskih osobina" i s vremenom te sve više iznenađuje svojom pameti i kreativnošću da izbaci iz tebe pozitivnu energiju u naravno obostranu korist..

A za ovo da treba samo malo nahraniti, pomaziti, igrati i šutnuti to uglavnom briju oni koji psa drže u kavezu ili na 1m lanca (imao sam i takve susjede) za odgoj psa je potrebno znatno više energije ali isplati se... al opet ponavljam teško je objasniti nekome tko recimo misli da je 10min mažanja/igranja poslije posla, faksa, škole dovoljno psi su mnogo kompleksniji od 1m lanca...

Znala sam da ću biti krivo shvaćena. Moja životinja ima sreću da živi kao bubreg u loju, a šutnuo ju nitko nikad nije i neće. Ali pripisivati joj pokvarenost, zlobu, licemjerje ili u slučaju pasa servilnost, egocentrizam je za moj ukus malo psihotično.

EDIT: ali samo vi dajte ako vas to veseli.

[MyPoison]

wow! tu sam pročitala par jako zanimljivih tvrdnji. najinteresantnija mi je ona da uredni ljudi preferiraju mačke jer sam ja naime oličenje neurednosti a oduvijek sam preferirala i preferirati ću mace. mislim da to nema nikakve veze jedno s drugim ali da bi lijenost i neželjena odgovornost mogle biti važan faktor.mačka sve radi sama i s njom nemaš skoro nikakvog posla u odnosu na psa a pas je velika odgovornost i briga. ja sam teški ljenjivac i kaotičar i unatoč tome imam i mačku i psa tako da mi je taj tvoj osjećaj u najmanju ruku nerazumljiv ali nisi zato loša osoba. bar mislim

[TurbulentFluid]

znashtikosam kaže:

Znala sam da ću biti krivo shvaćena. Moja životinja ima sreću da živi kao bubreg u loju, a šutnuo ju nitko nikad nije i neće. Ali pripisivati joj pokvarenost, zlobu, licemjerje ili u slučaju pasa servilnost, egocentrizam je za moj ukus malo psihotično.

S ovim se apsolutno slažem. Pas može u najboljem slučaju biti dominantan / subordiniran.

[Vrag Jedan]

Ay, Carmela kaže:

Tinch, sigurna sam u svoj stav da nema šanse dopustiti psu boravak u kući u kojoj ja jedem, spavam i čistim. Dragi se u početku složio sa mnom, obećao mi to i sad se duri jer ne može na silu ostvariti svoju zamisao, pa me optužuje da sam bezosjećajna, hladna i da sigurno ne volim ni njega. To je problem.
TurbulentFluid, believe it or not, ponovo sam čitala. Ma šta to značilo.
Da rezimiram: ja ne idem uokolo vičući na sav glas da mrzim tog psa, čak se i brinem o njemu više nego na što sam u početku pristala. Kad ga nema tko drugi prošetati (jer, npr. dragi radi prekovremeno), ja ga šetam. Ako ga ne volim, ne moram ga mučiti, patnju drugog živog bića ne podnosim, kao i svi drugi normalni ljudi. Samo se ne igram s njim, ne mazim ga, jednostavno ne budi u meni osjećaje ljubavi, privrženosti, radosti, što li već u drugim normalnim ljudima budi. Ide mi na živce, ne volim ga i to je to.
Problem je stav svih ljudi oko mene da sam ja, malo je reć, bolesna kad ne dam jadnom pesi da ulazi u kuću, kad se ne rastapam od miline nad njim, kad ga nemam potrebu stalno meljati po rukama i maziti i grliti i pusač u nosač. Meni je to bolesno pa im time ne trljam nos. Pa se pitam...
Nemam pojma, možda ste svi u pravu. Možda stvarno nisam normalna

Ti u biti samo zelis potvrdu da nisi hladna i zla osoba,jer ne volis tog psa..pa evo ti i utjehe-hladni i zli ljudi ne muce sebe promisljanjima o tome kakvi su(najcesce),ali zato muce druge ljude tim svojim crtama licnosti..daklee,mozes biti mirnaNISI BOLESNA..za tvoju utjehu-postoji mnogo pasmina pasa koje ja ne volim i ne bih ih mogla trpiti u svojoj blizini,jer ih podsvjesno vezem za neke osobine kao sto su-podmuklost,ropska poslusnost,pa i lukavost i manipulativnost, i sl..
A postoje pasmine koje obozavam,u kojima vidim nesto zbilja plemenito i vrijedno postovanja..Zanimljivo mi je samo to kako se cesto nadje ljudi koji obozavaju pse,a mrze macke i obratno..Ja,npr.oduvijek obozavam macke,te pametne,neovisne,tajanstvene zivotinje..i onaj tko njihovu neovisnost i samostalnost tretira kao podmuklost GRIJESI..cesto je uvrijezeno misljenje da macke se vezu za prostor,a ne za vlasnike,a i to je neistina-VEZU se i za vlasnika,ali za prostor malo vise..macka je samo u biti pozitivno sebicna zivotinja,i NIJE dvolicna-nece se NIKAD doci maziti onome koga ne voli i od koga se boji-instinktivna odbojnost koju ne moze zauzdati joj to ne dopusta..macke su cista bica instikta..
SAD,psi-i njih ima svakakvih,a cinjenica da ima ljudi koji mrze sve pse,jer u njima vide nesto ropsko,pa i podmuklo...
SAd ne mora znaciti da su svi ti ljudi kojima su macke/psi odbojni BOLESNI..kako sam vec napisala,oni u njima mrze te negativne osobine,tj.za koje smatraju da ih te bestije posjeduju i zato su im odbojni..Sve dok prema njima ne iskazuju sadizam(mislima ili djelima)mogu biti mirne savjesti..i dok ne glumataju da ih vole..