Fizičko kažnjavanje djece

[Marril]

Naslov teme je jasan.

Odobravate li takvu vrstu kažnjavanja djece? Ako da, zašto?

Koji je razlog tome? Zar se ne može sve riješiti na miran način, razgovorom ili ako već ne kaznom da nema igrački/televizije/etc?

Jeste li ikada zlostavljali dijete?

Jeste li vi zlostavljani kao dijete?

Iskustva su dobrodošla. Ako želite iskoristiti anonimnost forum i podijeliti ih, slobodno izvolite. Netko se možda (kao ja) osjeća bolje ako s nekim podijeli sve to.

Evo ja ću reći neka svoja iskustva koja su stvarno (ali stvarno) bila bez veze.

Kad sam imala oko 5 god dobila sam batina jer sam, zamislite, htjela crtati nešto sa onim Pokemon žetona. Uglavnom žetoni su bili na podu (nisu bili razbacani, nego na hrpici) i ja sam ih krenula crtati. Sjela sam pokraj njih. Stari mi je rekao da ih spremim, no ja sam rekla da želim crtati. Što je uslijedilo? Šiba, masnice, znate već.

Ima još iskustava, pročitajte moje posteve na Traumama iz djetinjstva.

Što je najgore, nitko ništa nije učinio da mi pomogne. Pošto živim na selu, može se zamisliti mentalitet ljudi.

Frendica mi je isto bila zlostavljana, čak mi je to i sama ispričala (6 je godina starija od mene).

Rekla je da su je jednom istukli jer joj je - zamislite - ispala naušnica i izgubila se dok se igrala vani.

Od iste sam frendice prije dvije godine čula da neki njeni poznanici tuku djevojčicu jer se zna upiškiti u krevet. Kao već je velika pa mora naučiti. Još mi je frendica rekla da ta curica za njen rođendan nije dobila batina jer joj je, kao , rođendan.

Pa kakvi su to ljudi? Vaša mišljenja? Iskustva? Nešto?

Nadam se da je tema na mjestu.

[Anton]

Tema nije na mjestu jer si poistovjetila zlostavljanje i fizičko kažnjavanje djece.

Npr. ja ne vidim ništa loše da dijete dobije po guzici, ako ne sluša roditelje ( dakle upozoreno je puno puta prije toga ) i istrči na cestu.

Ovi tvoji primjeri su čisto iživljavanje.

[Marril]

Anton kaže:

Tema nije na mjestu jer si poistovjetila zlostavljanje i fizičko kažnjavanje djece.

Npr. ja ne vidim ništa loše da dijete dobije po guzici, ako ne sluša roditelje ( dakle upozoreno je puno puta prije toga ) i istrči na cestu.

Ovi tvoji primjeri su čisto iživljavanje.

Možda je u naslovu problem? Da ga promijenim?

Prvi put otvaram temu ovdje, uputi me

[d@d@]

Tvoj primjer je primjer bijesnog i frustriranog roditelja. Isto se odnosi i na frendicu sa izgubljenom naušnicom.

Dijete koje je dobilo batine zbog mokrenja u krevet je zlostavljano, jer ga se smatalo odgovornim za vlastito zdravstveno stanje, a ono to nije.

Podržavam blago fizičko kažnjavanje, tipa kad 20 puta kažeš djetetu da nešto ne radi i objasniš i onda ga pitaš zašto to uporno radi, a ono bude bezobrazno.

Ja sam svog klinca nakon 3 dana moljakanja da spremi svoju sobu i nagovaranja da mu pomognem kad je rakao da neće, direktno meni u facu i pokušao me izgurat sa vrata ošamarila i nije mi žao, i ponovo bi to učinila.

[Anton]

Marril kaže:

Možda je u naslovu problem? Da ga promijenim?

Prvi put otvaram temu ovdje, uputi me

Problem je u anketi. Iz tvoje prve poruke, ako odgovorim sa DA, ispadam zlostavljač, a u biti radi se o ovome što d@d@ i ja pričamo.

[Marril]

Ispričavam se onda.

Ali možete u komentarima napisati zašto - evo ovo što je d@d@ ispričala ne čini je zlostavljačicom, a glasovala je da

Još jednom, moje isprike ako je došlo do nesporazuma.

[many.000]

ja sam totalno protiv fizičkog kažnjavanja djece jer kako sam ja odgojen ni jedan put nisam dobio batina, čak nisam ni dobivao nekakve zabrane od igračaka, kompjutera i izlazaka. moja majka je sve to rješila samnom cistim razoćaranim pogledom i ljepim ugodnim razgovorima. kako naprimjer poce sam pusit od 13 god, majka je naravno prokuzila i nista nije rekla ni da zna da pušim nego me samo razočarano gledala tako to 2 tjedna. gledala me duboko u oči i srce i moja savjest to nije mogla prihvatit ja sam priznao i ispričao se i majci i ocu. Otac je naravno "poludio" pa malo poprijetio al ga je majka samo zbog te dernjave "naprašila" u birtiju i on je otišao. Mi smo ljepo razgovarali pola sata o pušenju, čak mi je i rekla da mogu dalje pušit ali ja nebi mogao trpjet taj razočarani pogled. to meni budi divan osječaj kako ja zna po sebi u školi bio sam uglavnom odličan učenik ali sam ponekad i dobija slabe ocjene nisam ni prewiše učio. kad je bio sastank cijeli moj razred je dobijao kazne i za samo jednu 2 a ja koji sam imao 3 kolca nisam ni kazne dobio. ja sam zbog toga više učio i sve fino doma ispričao od izlazka i u školi koliko sam popio i to i nikad me nije bilo strah kod kuće jer su ugl sve prihvačali tj ne sve naravno sa 14 nisam smio bit duze od pol 11 vani al nema veze popio sam koju pivu i kod kuće su znali koliko sam popio a ne kao kod drugih vršnjaka. oni su se svi bojali da im ne saznaju za ocjene i za izlazke i to. e ja kažem sad da je bolje manje kazne pa da možeš fino bez straha popričat s roditeljima o svemu i shvačemu a ne se bojat da ne skuže ovo il ono..pa ja se pitam što je bolje bit za roditelje ?? da se vas djeca boje il da mogu popričat sa vama s o bilo čime ??

[Anton]

Marril kaže:

Ispričavam se onda.

Ali možete u komentarima napisati zašto - evo ovo što je d@d@ ispričala ne čini je zlostavljačicom, a glasovala je da

Još jednom, moje isprike ako je došlo do nesporazuma.

Ma, nema problema.

many.000 kaže:

ja sam totalno protiv fizičkog kažnjavanja djece jer kako sam ja odgojen ni jedan put nisam dobio batina, čak nisam ni dobivao nekakve zabrane od igračaka, kompjutera i izlazaka. moja majka je sve to rješila samnom cistim razoćaranim pogledom i ljepim ugodnim razgovorima.

....

e ja kažem sad da je bolje manje kazne pa da možeš fino bez straha popričat s roditeljima o svemu i shvačemu a ne se bojat da ne skuže ovo il ono..pa ja se pitam što je bolje bit za roditelje ?? da se vas djeca boje il da mogu popričat sa vama s o bilo čime ??

Problem kod ovakvih tema je što se uvijek ide u krajnosti. Moraš shvatiti da je svaka osoba individua za sebe. Ti nisi mogao podnijeti majčin pogled, a nekome bi bilo svejedno, ali bi recimo tatina ruka utjecala.
I ne znam čemu poistovjećivanje fizičkog kažnjavanja sa time da djeca ne mogu pričati sa roditeljima?

Ti misliš da sin od d@d@ neće više s njom pričati, jer je dobio šamar?

[d@d@]

Marril kaže:

Ispričavam se onda.

Ali možete u komentarima napisati zašto - evo ovo što je d@d@ ispričala je opravdano, a glasovala je da

Još jednom, moje isprike ako je došlo do nesporazuma.

Glasala sam da, jer postoji cijela legija ljudi novog kova koji svaki šamar, podvikivanje pa čak i kažnjavanje oduzimanjem kompa, izlazaka, džeparca.. smatraju zlostavljanjem.

Onda se na naglo suoče sa bijesnim tinejđerima kojima ni oni ni škola ni društvo ne mogu stat na kraj.

Moj sin je 15 godišnjak, i jako sam ponosna na njega, ali uz njegovo odrastanje i ja sam se koječega nagledala.

Djece na koju nitko nikad nije podviknuo, ali su uredno stajala na cesti kao "konjski drek" jer mama ima migrenu pa se mora odmorit. Djece koja su bila centar svijeta pa su imali nesreću da im se rode brat/sestra i onda su ih starci šutnuli kao što sam ja jutros stare tenisice. Djeca u čijoj se familiji pojavila bolest, a oni su postali zadna rupa na svirali. I tako to... svega ima.

Mislim da su trendovi uništili prirodne impulse.

Meni se recimo jako zamjerila sugestija razrednice mog sina u nižim razredima (1-4) kad je sugerirala da ih kažnjavamo sa izostankom sa slobodnih aktivnosti, to se meni čini nepošteno, zahebao si matematiku, pa sad ću ti ja za osvetu zahebat pravo na razvoj u domeni sporta/glazbe/jezika, kao da nije dosta jedan zaheb nego odma da napravimo dva tri.

[many.000]

Anton kaže:

Ti misliš da sin od d@d@ neće više s njom pričati, jer je dobio šamar?

ma pričat će oni sigurno ^^..al neče sin bit iskren...imat če strah da mu kaže istinu..kužiš ??..nisam ja rekao da drugi ne pričaju sa roditeljima ali ne mogu pričat o svemo kako npr ja nisam mogao pričat sa svojim oce jer bi poludio svaki put kad bih nešto priznao..o tome pričam.

[Anton]

d@d@ kaže:

Glasala sam da, jer postoji cijela legija ljudi novog kova koji svaki šamar, podvikivanje pa čak i kažnjavanje oduzimanjem kompa, izlazaka, džeparca.. smatraju zlostavljanjem.

E upravo ovo, slažem se!

many.000 kaže:

ma pričat će oni sigurno ^^..al neče sin bit iskren...imat če strah da mu kaže istinu..kužiš ??..nisam ja rekao da drugi ne pričaju sa roditeljima ali ne mogu pričat o svemo kako npr ja nisam mogao pričat sa svojim oce jer bi poludio svaki put kad bih nešto priznao..o tome pričam.

Njezin sin nije dobio šamar jer je nešto priznao, nego zato što je bio bezobrazan i rekao "neću". Je li ti vidiš razliku ili ne?

[ZgSash]

glas sam dao za "da"
s tim da smatram da fizicka kazna treba biti izuzetno rijetka i rezervirana za situacije u kojima druge metode ne pomazu
jednako tako , protiv sam pretjeranog kaznjavanja uopce , kao i sto sam protiv da se fizicko kaznjavanje uzme kao "najbolja metoda"

[many.000]

Anton kaže:

Njezin sin nije dobio šamar jer je nešto priznao, nego zato što je bio bezobrazan i rekao "neću". Je li ti vidiš razliku ili ne?

da vidim razliku al je malo vjerojatno da je prvo probala rješit pravim onim dubokim razgovorom neg je odma opalila šamar, možda joj i sin ima drugačiji karakter pa bi oper reko neću..tad bi šamar bio opravdan..

[morgana le fay]

Svakako bih voljela odgojiti svoje dijete bez ikakvog fizičkog i drugog kažnjavanja, ali odgojne mjere mojih roditelja shvaćam - osjećali su se bespomoćnima. To je ono što roditelja nagna na nasilje, kad vidiš da ne možeš učiniti ništa jer vlastitom djetetu tvoja sama pojava i riječ ne predstavlja nikakav autoritet, onda ti nasilje preostaje kao jedina učinkovita metoda. Vratiš autoritet, ali izgubiš na kvaliteti veze s djetetom.

[bitanga.]

Ja sam za ne, ja sam za razumno razgovaranje i kompromis, ako su djeca mala nije loše da dobiju tu i tamo po turu, ali ovakvo nešto, nema šanse, mene mama nikad nije tukla i sve se uvijek dogovorimo razgovorom, ja sam ionako bila prehiperaktivno dijete, trebala me vezat za kolica i to
Al ispala sam čist oke, bar ja tak mislim, ona ne

[hanna69]

Naravno da je moj odgovor NE! Djeca nisu vlasništvo roditelja. Djeca nisu stvar. To su osjetljiva mlada bića koja itekako razumiju ne samo riječi već i osjećaje, i govor tijela, i sve ono što im nesvjesno prenosite.

Da li bi bilo u redu da vam, kad dobro zajebete na poslu, šef lijepo odvali šamarčinu pred svima? Mislim, ak je u redu da vi opalite vaše dijete, onda je u redu da se i autoritet nad vama posluži istom metodom i taktikom, zar ne?

Ak je pesa moguće naučiti da ne piša bilo gdje, i to bez batina, pa kako dijete nije moguće naučiti sve potrebno bez nasilja?

[d@d@]

morgana le fay kaže:

Svakako bih voljela odgojiti svoje dijete bez ikakvog fizičkog i drugog kažnjavanja, ali odgojne mjere mojih roditelja shvaćam - osjećali su se bespomoćnima. To je ono što roditelja nagna na nasilje, kad vidiš da ne možeš učiniti ništa jer vlastitom djetetu tvoja sama pojava i riječ ne predstavlja nikakav autoritet, onda ti nasilje preostaje kao jedina učinkovita metoda. Vratiš autoritet, ali izgubiš na kvaliteti veze s djetetom.

A tko ne bi.
Kad ih doneseš doma vidiš svemir u njihovim očima.
Onda su grozno naporni i ovisni, pa na kraju dobiješ 3-4 godišnjaka koji je toliko emotivan, empatičan i sve ono divno kod ljudi. (kad sam ga vozila u Prag da vidi zadnju prepariranu ptičicu dodo on se na parkiraluštu rasplakao jer više ni jedna nije živa)

A onda ga pošalješ među druge ljude i uči na svojoj koži i izgubiš ono krasno emotivno i empatično djete i da moraš ga izgubit jer bi ga inače svi drugi prožvakali i ipljunuli.

Pa postane tinejđer kojem ideš na živce jer ponavljaš da treba nešto učiti, srediti, napraviti.

Ako sve radiš kako treba, dat će ti unuke da ih pričuvaš, to je jedino mjerilo, ništa što blo tko sa strane kaže nije mijerilo.

[hanna69]

morgana le fay kaže:

Svakako bih voljela odgojiti svoje dijete bez ikakvog fizičkog i drugog kažnjavanja, ali odgojne mjere mojih roditelja shvaćam - osjećali su se bespomoćnima. To je ono što roditelja nagna na nasilje, kad vidiš da ne možeš učiniti ništa jer vlastitom djetetu tvoja sama pojava i riječ ne predstavlja nikakav autoritet, onda ti nasilje preostaje kao jedina učinkovita metoda. Vratiš autoritet, ali izgubiš na kvaliteti veze s djetetom.

Upravo je o tome riječ, taj osjećaj bespomoćnosti koji roditelja nagna na takvu brutalnu akciju. Da, ima djece koja su jako osjetljiva, i takvo nešto, za njih, u toj dobi može izgledati kao kraj svijeta.

No, da se vratim na bespomoćnost, koja je u stvari ništa drugo nego frustracija. Što dalje znači da roditelj svoju frustraciju riješava nasiljem nad djetetom. I time nehotice dalje prenosi poruku djetetu da je u redu svoju frustraciju riješavati nasiljem. I kasnije se ti isti roditelji čude od kuda nasilje... Poruka je vrlo jasna, puno jasnija od bilo koje riječi. I dijete ju je upilo. Nesvjesno, ali vrlo snažno. I to postaje neverbalni obrazac koji se kasnije ponavlja. To su sadašnji roditelji tako pokupili od svojih, njihovi od pak svojih roditelja i tako to postaje začarani lanac nasilja. Ako dijete ne pokupi nasilje u svom djetinjstvu kao legitimni obrazac ponašanja tadi niti neće biti kasnije nasilno u životu. Vrlo jednostavno.

[d@d@]

hanna69 kaže:

Upravo je o tome riječ, taj osjećaj bespomoćnosti koji roditelja nagna na takvu brutalnu akciju. Da, ima djece koja su jako osjetljiva, i takvo nešto, za njih, u toj dobi može izgledati kao kraj svijeta.

No, da se vratim na bespomoćnost, koja je u stvari ništa drugo nego frustracija. Što dalje znači da roditelj svoju frustraciju riješava nasiljem nad djetetom. I time nehotice dalje prenosi poruku djetetu da je u redu svoju frustraciju riješavati nasiljem. I kasnije se ti isti roditelji čude od kuda nasilje... Poruka je vrlo jasna, puno jasnija od bilo koje riječi. I dijete ju je upilo. Nesvjesno, ali vrlo snažno. I to postaje neverbalni obrazac koji se kasnije ponavlja. To su sadašnji roditelji tako pokupili od svojih, njihovi od pak svojih roditelja i tako to postaje začarani lanac nasilja. Ako dijete ne pokupi nasilje u svom djetinjstvu kao legitimni obrazac ponašanja tadi niti neće biti kasnije nasilno u životu. Vrlo jednostavno.

To je sasvim netočno, jer ja sam kao tineđer, a to je bilo još u doba socijalizma i jugoslavije, jako dobro znala kako se pozivat na svoje omladinske zasluge i kako primjerice pokrit krađu benzina iz auta po kvartu. Sa 14 sam iz sapuna mogla odbrusit bilo koji ključ od stana/auta/garaže.

Danas imam fakultet i ne pada mi na pamet bavit se sa takvim stvarima, ali naučila sam bar 15 ljudi kako se to radi. A da ne pričam kako smo moj prijatelj i ja mljeli doma kuhani barut u električnom mlinčeku za kavu, bogu hvala da je moj stari uletio s remenom, mogli smo ubit i sebe i pola kvarta.

[homer11]

Mogu razumjeti instiktivnu reakciju kada dijete svojim ne znanjem dodje
u opasnost.To bi bili neki iznimni slucajevi...
Djetetu opaliti samar za necu bi ipak bio poraz za mene.
Jednostavno, silio bi ga na neadekvatan nacin da se prikloni mom misljenju.