Projekcije i obrasci u ljubavnim odnosima

[.aquarius.]

Lord Byron kaže:

A imali smo neki dogovor?

benti robiju, i ovi muški danas nisu za ništa

Ajme, morat ću vas početi zapisivati u rokovnik, ne mogu ja to više popamtiti.

sorry, nekako mi odma splasla želja kad san samo broj u rokovniku

Kud ću protiv Fromma?

ne moraš protiv, samo interpretiraj na lordov način a moš podijelit i iskustva, svoja ili tuđa. znaš da ja volim filozofirat sa bistrim glavicama

[Lord Byron]

.aquarius. kaže:

a moš podijelit i iskustva, svoja ili tuđa. znaš da ja volim filozofirat sa bistrim glavicama

Pitanje mi jest dalo "štofa za razmišljanje", ali sam zaključio da se ne mogu domisliti nijednom primjeru koji bi potvrdio pretpostavku o traženju roditelja u partneru. S druge strane, ovaj put bez smileya, fakat mi je bedasto krenuti u odsudni teški boj protiv imena koja u tim stvarima nešto znače pa početi tvrdnje kako su svi fejkeri i šarlatani.

Teorija ne zvuči nelogično, ali eto nemam ju čime ni potkrijepiti ni ilustrirati.

[.aquarius.]

Lord Byron kaže:

fakat mi je bedasto krenuti u odsudni teški boj protiv imena koja u tim stvarima nešto znače pa početi tvrdnje kako su svi fejkeri i šarlatani.

pa meni nikad nije osnovna i polazna namjera utvrđivati šarlatanstvo. osim toga, običavam kroz život ići sa stavom- znam da ništa ne znam (if you know what I mean ). observer po prirodi, znatiželjne naravi i sa filozofskom crtom u krvi....mozgam o svačemu

Teorija ne zvuči nelogično, ali eto nemam ju čime ni potkrijepiti ni ilustrirati.

ni meni ne zvuči nelogično, a i snimila sam neke poveznice kako rekoh, pa eto, trkeljam. neke stvari koje primjećujem, a to isto pročitam od nekih daleko kvalificiranijih od sebe, pobude moju pažnju.

[Graham]

.aquarius. kaže:

- da li ova teorija drži vodu?
- ako drži, da li je moguće riješiti problem samostalno, znači, svjesnim radom na sebi ili je ipak potrebna stručna pomoć? "razbijanje" obrasca samim shvaćanjem i priznavanjem problema te samoanalizom, trudom postići "ozdravljenje".


sad vi

Čini mi se da samo suočavanje sa izvorom problema ne donosi rješenje problema.
Prije djelovanje na sadašnjoj razini uz naravno saznanje o uzroku.

Možda je ključna pomirdba, obzirom da dijete (danas odrasla osoba) zamjera cijelo vrijeme na takvom odnosu...mislim na unutrašnji oprost, i svjesnost da se pogreške čine, da je majka/otac isto tako samo naučio taj obrazac odnosa...
Vjerujem da kvalitetna terapija može pomoći zalječiti takve duboke rane, rijetki su oni koji uspiju to sami.
Da bi se prijenos dogodio potrebni su uvijeti, usudio bih se reći da je osoba skoro hiptonizirana i svijest o samoj činjenici da postoji problem na razini djetinjstva prestaje važiti, jer podsvijesne slike i općenito slike vrijede više nego sama spoznaja da te slike postoje.

Obzirom da ego ima prioritet jer nas on štiti od okoline, svijest o njemu sama po sebi pada u drugi plan. Tako da je potreban ogroman napor i vježba zaustaviti se na ukoričenim obrascima napad/obrana i analizirati trenutnu situaciju. (luče se hormoni).
Ali sve se može, ako se može borca poboljšati i pripremiti za ring, tako se može istrenirati osoba za kvalitetniju komunikaciju.
Ali za to treba trener.

[.aquarius.]

Graham kaže:

Čini mi se da samo suočavanje sa izvorom problema ne donosi rješenje problema.
Prije djelovanje na sadašnjoj razini uz naravno saznanje o uzroku.

da, ali problema najprije treba postati svjestan, ke no? zatim ga priznati. onda djelovati. dug i zajeban put, slažem se.

Možda je ključna pomirdba, obzirom da dijete (danas odrasla osoba) zamjera cijelo vrijeme na takvom odnosu...mislim na unutrašnji oprost, i svjesnost da se pogreške čine, da je majka/otac isto tako samo naučio taj obrazac odnosa...

mislim da je ovo jedna od ključnih stvari. meni govore da sam blesava (ko zna, možda i jesam. no, blesavost još nisam stavila na listu osobina za odstrel, pa....ostavimo je tu kao aqvin sastavni dio) jer iman razumijevanja za svakakva ljudska sranja i greške. razumijevanje u smislu da a priori ne osuđujem, nego imam u vidu "opravdan razlog" kao što su razne devijacije za koje i nismo baš jedino i isključivo mi odgovorni.

pr. mislim da je moja majka učinila dosta grešaka i "skrivila" mnoge zajebe u mom životu, ali jednako tako sam svjesna da je dala sve od sebe, da je željela najbolje i da me je stvarno voljela. kako da nakon tih spoznaja sudim? nikako. pokušaj ispravit što se da i to je u principu sve što se može.

Da bi se prijenos dogodio potrebni su uvijeti, usudio bih se reći da je osoba skoro hiptonizirana i svijest o samoj činjenici da postoji problem na razini djetinjstva prestaje važiti, jer podsvijesne slike i općenito slike vrijede više nego sama spoznaja da te slike postoje.

blaženi oblivion uvijek iznova me fascinira ljudski mozak koji je u obrambenom stanju sposoban duboko zakopati sve što ga uništava.

Ali sve se može, ako se može borca poboljšati i pripremiti za ring, tako se može istrenirati osoba za kvalitetniju komunikaciju.
Ali za to treba trener.

sve to stoji. svi se više-manje slažemo, ali ostaju još neka pitanja.
prvo (zaobišla ga i vilenica):

.aquarius. kaže:

misliš li da nas drugi koji nas ne poznaju površno, mogu objektivnije sagledati onako "sa strane", nego mi sami sebe koliko god imali uvid u svoju nutrinu jer je naš pogled ipak subjektivan?

drugo: kako postati svjestan da problem uopće postoji ili nekoga drugoga osvijestiti? koji su načini? (jer poznato je, većina nas problem poriče)

ne govorim ovdje o sebi, ja se ionako previše bakćem sobom (nekad možda i previše ....mislim da za me, nema zime ). temu sam otvorila ponajprije ponukana tuđim slučajem koji me zaintrigirao i sad malo "kopam".

[Vilenica]

.aquarius. kaže:

ostaju još neka pitanja.
prvo (zaobišla ga i vilenica):

drugo: kako postati svjestan da problem uopće postoji ili nekoga drugoga osvijestiti? koji su načini? (jer poznato je, većina nas problem poriče)

1. pitanje, koje sam zaobišla: pa jasno je ko dan da drugi bolje mogu sagledati osobu i njen problem! često to može i prva baba iz ulice, a ne samo školovani psiholog ili psihijatar.

imaš 25+ godina i sama si, više od 6 mjeseci (a nije ti bivši partner poginuo). iz aviona je očito da imaš neki problem. ili si u vezi di nema seksa, ili se osjećaš nezadovoljno...ti bi čokoladu, a ne znaš kako do nje? imaš problem, jasno!

u čemu je korijen tog problema: e pa to bi već ostavila školovanima. ovako, mogu suditi frendicama, ili forumašima koji detaljno ispričaju svoju priču (vjerujući da je točno ono što su napisali). zašto neka moja kolegica nema tipa već 5 godina, to zbilja nisam u stanju reći. mogla bih biti kad bi mi se ona otvorila. ipak se iz aviona ne vidi uzrok (je, jasno je da je nešto u vezi s roditeljima. ali što?)

2. kako biti svjestan da problem postoji: pa kad se greške zaredaju, prirodno je da se zapitaš. ako ti redovito isključuju struju, valjda ćeš se zapitati zašto je to tako. možda saznaš da struju trebaš plaćati svaki mjesec.

3. kako drugoga osvijestiti: nikako. imaš frendicu koja je upravo prekinula treću vezu zaredom, i sva tri su je mlatila. ako je pitaš je li je otac tukao dok je mama bježala u drugu sobu, vjerojatno će kolutati očima što je gnjaviš. svak od nas shvaća problem kad mu dođe vrijeme za to. sve one koji su nas prije upozoravali na istu stvar, ili smo izvrijeđali ili izignorirali.

pogotovo je neuspješno ako želiš partneru "osvijestiti" da je sjeban. upravljaš svojim životom, ne životom drugih.

[Baby Blues]

ajde, konačno suvisla rasprava na psihologiji

.aquarius. kaže:

da, ali problema najprije treba postati svjestan, ke no? zatim ga priznati. onda djelovati. dug i zajeban put, slažem se.

slažem se.

.aquarius. kaže:

pr. mislim da je moja majka učinila dosta grešaka i "skrivila" mnoge zajebe u mom životu, ali jednako tako sam svjesna da je dala sve od sebe, da je željela najbolje i da me je stvarno voljela. kako da nakon tih spoznaja sudim? nikako. pokušaj ispravit što se da i to je u principu sve što se može.

ključno - oprostiti "odgovornima". tek onda možemo na naredni korak. roditelji su prve osobe u djetetovu životu, ono potpuno ovisi o njima, preko njih uči o sebi, oni odgovaraju na njegove potrebe i aposolutno utiču na djetetovu svijest; dijete preko njih uči o sebi i svijetu oko sebe. ovo je proces na svjesnoj i nesvjesnoj razini kod obe strane. pođimo od pretpostavke da roditelji sve čine u dobroj namjeri i da su i oni jednom bili djeca - kako im onda zamjerati? i kakvog smisla zamjeranje ima? odgađanje i kočenje osobnog napretka.

.aquarius. kaže:

drugo: kako postati svjestan da problem uopće postoji ili nekoga drugoga osvijestiti? koji su načini? (jer poznato je, većina nas problem poriče)

idemo redom: problema inače nismo svjesni dok god nema problema, kuiš? tek kad nešto počne štekat, počnemo se pitat, no konkretno u ovom slučaju, često ni tada.problemi ove vrste su nesvjesni, njih jako često ni ne vidimo kao probleme koji imaju rješenje već kao "prokletstvo života", nesreću u ljubavi, lošu karmu, sijaset muških ili ženski debila, fatalne nemoguće ljubavi i sl., odnosno uvjerenja smo da mi po tom pitanju ne možemo ništa.A možemo upravo - sve. No, ako smo svjesni da problem postoji, to naravno nije dovoljno da bi se on i riješio. Za to je potrebna volja, želja i hrabrost, vrijeme i zapravo poteže za sobom rekonstrukciju čitavog emotivnog života. a mnogi za to nemaju, blago rečeno, želuca. i tu obično padnu, ako uopće išta započnu. zakučasti su to putevi. osim toga, ego, negiranje i otpor su jebeno jaki mehanizmi.
drugo, neš nikoga osvijestit ako on to ne želi. točka.
a i nisu svi sposobni za osvještenje.

.aquarius. kaže:

temu sam otvorila ponajprije ponukana tuđim slučajem koji me zaintrigirao i sad malo "kopam".

ovi tvoj slučaj je ogledi primjer onoga o čemu Fromm govori - majka hladna, fatalna ljubav= hladna djevojka koja ga ne jebe 2%. aaaaaaaah, klasika. kako možeš voljeti nekoga tko te ponižava, ne cijeni, znajući da ti izgaraš za njim? mirišim patologiju s obe strane..

u potpunosti se slažem da rješavanje ovakvih problema iziskuje racionalno sagledavanje stvari, ali još više emotivno. svi mi većinu situacija racionalno možemo riješiti u par minuta - sagledam problem sa svih aspekata, odaberem jedan i to je to. e, s emotivnim dijelom ide malo drugačije. mnogi naši stavovi, mišljenja, su uvjetovani emotivnim stanjima i reakcijama koji su u većini slučajeva nesvjesni iltiga neosvješteni - nismo svjesni njihova pravog uzroka koji je nastao nekada davno, dok smo još bili na primitivnom nivou i bili vrlo sebični tražeći odgovore samo i isključivo na vlastite potrebe(dijete, jel) na koje su roditelji često "krivo" odgovarali pa smo se onda još čitav život debelo nadograđivali iskustvima koja smo tumačili s aspekta prvih iskustava i sad bi to trebali fragmentirat? e, kako ne! znaš ti šta se tu sve zacimentiralo?ljudi su u biti kontrol frikovi koji se u svakoj situaciji drže naučenih obrazaca i poznatih situacija koje im daju sigurnost. lažnu, dakako, ali ipak sigurnost. poznat teren. a poznato je koliko se ljudi boje nepoznatog.

prčkanje po emotivnom dijelu izaziva bol, bol, bol, strah, patnju, tugu, jer se odričemo dijela sebe, velikog dijela sebe, zapravo pokapamo starog sebe da bi se rodio novi. jeben je to proces i rijetki prežive.

šta se tiče pitanja može li se to sam......moje uvjerenje - može. samo šta je taj put puno duži nega s učiteljen. ka i svaki.

hoće li krajnji rezultat bit pozitivan? vidit ćemo u idućen životu.....................( oćem reć, da će nešto bit u potpunosti rješeno, nešto zacijeljeno, a poneki dio može ostat tamo i di smo ga zatekli )

[Baby Blues]

Vilenica kaže:

.... pa jasno je ko dan da drugi bolje mogu sagledati osobu i njen problem! često to može i prva baba iz ulice, ...

ne bih se složila. sagledat nečiji problem na pravi ili bar približno pravi način može samo onaj ko je to u stanju napraviti sa vlastitom nutrinom. poznavajući, ali POZNAVAJUĆI I RAZUMIJEVAJUĆI sebe, svoje istinske motive,želje,potrebe,obrasce, poznajem i druge. nismo li se već upitali koliko ljudi zapravo ne poznaju sebe?

Vilenica kaže:

imaš 25+ godina i sama si, više od 6 mjeseci (a nije ti bivši partner poginuo). iz aviona je očito da imaš neki problem.

pretjerano. postoji neki propis za dob i vrijeme koliko netko nije imao vezu da bi ga proglasili osobom s problemom? za određivanje zašto netko nije u vezi postoji niz faktora koji nemaju veze s sjebanošću

[.aquarius.]

Vilenica kaže:

1. pitanje, koje sam zaobišla: pa jasno je ko dan da drugi bolje mogu sagledati osobu i njen problem! često to može i prva baba iz ulice, a ne samo školovani psiholog ili psihijatar.

ne, nisam mislila na struku. zamisli da smo ja i ti u nekom dubljem odnosu (ne znamo baš sve jedna o drugoj, ali se družimo intimnije od recimo, dva obična poznanika). misliš li da bi ti mene (ja tebe) mogla objektivnije sagledati u cjelini (a i neke odvojene aspekte ličnosti i polja djelovanja) nego ja to činim sama? znači, kao laik, koji je dovoljno blizak. čak ne moraš znati ništa o psihologiji. dovoljno je recimo da imaš dobar dar zapažanja ili si po prirodi pronicljiva.

vidiš, ja smatram (od malena) da dobro "čitam" ljude, ne promiču mi ni oni najsitniji detalji. (unatoč tome, zajebe radim i svoje procjene ponekad zanemarujem, iz boga pitaj kojih razloga , al to je već neka druga tema i ovdje je zanemariva stavka. npr. čak i ovdje na forumu, dovoljno mi je par postova da ljude jako dobro karakterno procijenim).

ne moram čak imati ni neku količinu informacija osim tih svojih zapažanja da bih dobila poprilično jasnu sliku o čovjeku i situaciji. ono što hoću reći jest, da sam u stanju dosta objektivno i realno procijeniti ljude u jako malo vremena i na osnovu jako malo informacija. no, pitam se, da li sam toliko objektivna i realna kod procjene sebe, ili samu sebe nesvjesno (svjesno) zavaram nekim "subjektivnim" zamkama? naime, znalo mi se dogoditi da bih se nemalo iznenadila kad bi mi ljudi konstatirali neku moju osobinu. opće je poznato da se često ne vidimo onakvima kakvima nas vidi naša okolina. razloga je dosta. ja sad ne bih ulazila u ona područja ega, narcisoidnosti, samopoštovanja, i sl (npr. ja si mislim da sam ekstra lijepa i pametna, al drugi to baš tako ne doživljavaju... to ne).....mene više zanima ono drugo, vezano za ovu temu.

znači, tko će po tvom mišljenju prije i objektivnije uočiti patologiju u ponašanju, ja kao subjekt ili ti kao blizak promatrač?

nadam se da nisam previše zakomplicirala (zna mi se dogoditi) i da kužiš što pitam.

ili si u vezi di nema seksa, ili se osjećaš nezadovoljno...ti bi čokoladu, a ne znaš kako do nje? imaš problem, jasno!

ovo, ok. ali ovo...:

imaš 25+ godina i sama si, više od 6 mjeseci (a nije ti bivši partner poginuo). iz aviona je očito da imaš neki problem.

hmm...puno je "normalnih i opravdanih" razloga soliranja. but, don't worry, I catch the point

2. kako biti svjestan da problem postoji: pa kad se greške zaredaju, prirodno je da se zapitaš. ako ti redovito isključuju struju, valjda ćeš se zapitati zašto je to tako. možda saznaš da struju trebaš plaćati svaki mjesec.

slažem se.

3. kako drugoga osvijestiti: nikako.

znam. istina. nadala sam se da možda netko ima neku nuklearnu, nikadviđenudjelotvornu ideju

pogotovo je neuspješno ako želiš partneru "osvijestiti" da je sjeban. upravljaš svojim životom, ne životom drugih.

apsolutno i neupitno. samo, ponekad je teško prešutit kad ti se čini da vidiš nešto očito, a ta osoba ni ne pomišlja na to. jebeni poriv za prosvijetljenjem (zezam se malo, ofkors)

[.aquarius.]

Baby Blues kaže:

tek kad nešto počne štekat, počnemo se pitat, no konkretno u ovom slučaju, često ni tada.problemi ove vrste su nesvjesni, njih jako često ni ne vidimo kao probleme koji imaju rješenje već kao "prokletstvo života", nesreću u ljubavi, lošu karmu, sijaset muških ili ženski debila, fatalne nemoguće ljubavi i sl., odnosno uvjerenja smo da mi po tom pitanju ne možemo ništa.

kako razlučiti The Problem od ovih drugih stvari? jer bilo bi pomalo bedasto tvrditi da je sve uvijek Problem, a ne stvarno debili, splet okolnosti, slučajnost, i sl.

A možemo upravo - sve. No, ako smo svjesni da problem postoji, to naravno nije dovoljno da bi se on i riješio. Za to je potrebna volja, želja i hrabrost, vrijeme i zapravo poteže za sobom rekonstrukciju čitavog emotivnog života. a mnogi za to nemaju, blago rečeno, želuca. i tu obično padnu, ako uopće išta započnu. zakučasti su to putevi. osim toga, ego, negiranje i otpor su jebeno jaki mehanizmi.

istina.

drugo, neš nikoga osvijestit ako on to ne želi. točka.

znam. (idealist u meni nekad poleti)

a i nisu svi sposobni za osvještenje.: (

znam.

ovi tvoj slučaj je ogledni primjer onoga o čemu Fromm govori - majka hladna, fatalna ljubav= hladna djevojka koja ga ne jebe 2%. aaaaaaaah, klasika.

primjer, ko primjer. nebitno. puno je te "klasike" u životima ljudi. stvarnim životima, stvarnih ljudi.

kako možeš voljeti nekoga tko te ponižava, ne cijeni, znajući da ti izgaraš za njim? mirišim patologiju s obe strane..

ti to meni?
dobro, nevezano kome, i ovdi ću prosrat koju umnu.

možda sam latentni mazohist, ali ja na svoje "čireve" zagrizem ka pit bull i mrcvarin, režen, kopan, gnječin dok ga ne uništin. koliko god to bolno bilo, ne mirujem dok gnjoj ne nestane...ta bol kasapljenja mi često pruža i užitak jer znam kad se ja prihvatim posla, neupitno je ko će nestat u vidu maglice

prčkanje po emotivnom dijelu izaziva bol, bol, bol, strah, patnju, tugu, jer se odričemo dijela sebe, velikog dijela sebe, zapravo pokapamo starog sebe da bi se rodio novi. jeben je to proces i rijetki prežive.

slažem se. jebeno teško. najteže nam se rastati od samih sebe, čak i kad nismo baš neki "primjerak".

šta se tiče pitanja može li se to sam......moje uvjerenje - može.

ovo može, sam možda najviše željela potvrditi u ovoj raspravi.

[Baby Blues]

.aquarius. kaže:

znači, tko će po tvom mišljenju prije i objektivnije uočiti patologiju u ponašanju, ja kao subjekt ili ti kao blizak promatrač?

u pravilu, ja kao blizak promatrač, jer sam manje emotivno angažirana u priči. jer tvoji obrambeni mehanizmi i otpori na mene ne djeluju. sve pod pretpostavkom da sam i sama u dovoljnoj mjeri osvještena. ali završnu riječ ipak imaš ti. ilitiga, ja ću ukazat, a ti ćeš bit hrabra i iskrena sa sobom, promisliti o rečenom i na kraju donijeti završni sud.

.aquarius. kaže:

kako razlučiti The Problem od ovih drugih stvari? jer bilo bi pomalo bedasto tvrditi da je sve uvijek Problem, a ne stvarno debili, splet okolnosti, slučajnost, i sl.

uvik postoji nekakav obrazac. nekad je odmah vidljiv, nekad djeluje suptilnije, onako zamotan, teže razlučiv, a zna bit i, da to tako nazovem, rastezljiv(nekakve krajnosti). ako stalno biraš nasilnike, alkoholičare etc., stvar je jasna. dalje, ova priča s tvojim frendom - moglo bi se dogodit da mu slijedeća bude suprotnost prvoj ( što ga vrlo vjerojatno ne bi zadovoljilo), i opet ga vratilo hladnokrvnim. dakle, krajnosti. i kao treći primjer, evo tvoj osobni - primjetila si da postoji nekakav obrazac. sad samo kopaj dalje. kao što rekoh, zakučasti su to putevi. a ljudska psiha nije determinirana, uokvirena, pod točno određenim kutem.
a opet, možda je zbilja sve do horoskopa.
al ako dovoljno grizeš i čupaš, skužit ćeš s vremenom šta je šta.

.aquarius. kaže:

znam. (idealist u meni nekad poleti)

neka njega. i ideala. bez njih bi mrijeli.

.aquarius. kaže:

ti to meni?

nouuu. nadovezivalo se na primjer, al nea veze.

.aquarius. kaže:

možda sam latentni mazohist, ali ja na svoje "čireve" zagrizem ka pit bull i mrcvarin, režen, kopan, gnječin dok ga ne uništin. koliko god to bolno bilo, ne mirujem dok gnjoj ne nestane...ta bol kasapljenja mi često pruža i užitak jer znam kad se ja prihvatim posla, neupitno je ko će nestat u vidu maglice

[Vilenica]

Baby Blues kaže:

pretjerano. postoji neki propis za dob i vrijeme koliko netko nije imao vezu da bi ga proglasili osobom s problemom? za određivanje zašto netko nije u vezi postoji niz faktora koji nemaju veze s sjebanošću

naprimjer?

- prekinuo si s nekim, pa ti treba da preboliš
- teško si bolestan
- i što još?

[Lyla]

malo si čitam ovaj topik i jako mi je interesantan.
Interesantno mi je ovo nemanje partnera više od nekoliko godina. Po kojem se ključu takva osoba svrstava u osobu koja ima neki ''išju''? Kako se to tek tako jednostavno nađe partner za život i kako ga se to ima?
Mislim da je puno mladih cura sjebano ovim imperativom. pri tom mislim na singlice od oko 30 godina.
Ne čini mi se fer postavljat stvri tako plošno.

[Akai]

Vilenica kaže:

naprimjer?

- prekinuo si s nekim, pa ti treba da preboliš
- teško si bolestan
- i što još?

Puno si radio pa nisi imao vremena landrati po vani i upoznavati se s potencijalnim partnerima.

Izlazio si dosta i upoznavao se, ali nisi naišao na nekog tko bi te zainteresirao.

Izlazio si i naišao na nekoga tko bi te zainteresirao, ali te ona baš ne ferma.

Odlučiš se malo imati neke površne fuck-buddy veze za promjenu, slijedećih pa... godinu dana.

[Exora]

Mislite li da je osobama koje sebe percipiraju kao kvalitetnu, izgrađenu osobu i pritom su zadovoljni svojim izgledom, ponašanjem, okolinom i sl. teže pronaći odgovarajućeg partnera jer traže iste takve kvalitete, a takve osobe su u manjini? I s druge strane, da je prosječnim ljudima lakše jer za njih postoji puno više potencijalnih partnera jer imaju niže kriterije koje je lakše zadovoljiti?

[Baby Blues]

Vilenica kaže:

naprimjer?

- prekinuo si s nekim, pa ti treba da preboliš
- teško si bolestan
- i što još?

reagirala sam na: 6 mjeseci.
nemoj tako isključivo postavljat stvari. pogotovo kad su ljudi u pitanju i njihove emocije. znaš da smo svi mi svemir za sebe i ne reagiramo ni približno isto na stvari.daleko od toga da nekad treba napravit cut. ako je tebi potrebno 6 mjeseci da preboliš nekog, meni nije. pogotovo ako je to bilo ono šta JA zovem vezom. kad se dajem, meni je potrebno više od nekoliko mjeseci da posložim stvari, odbolujem, izbacim bivšeg iz sistema i osjetim se spremnom, uopće poželim nešto novo. kako možemo pričat o rokovima kad su emocije u pitanju?
za većinu ljudi, moje rezoniranje je....hmmm...nerazumljivo. to je jedan od razloga zašto sam već neko vrijeme sama i kako se čini, još ću bit. no, ostavljam prostor za sud jesam li ipak žešće sjebana ili samo imam visoke kriterije što ne smatram lošom osobinom niti ih namjeravam spuštat.
neću ulazit u vezu samo iz razloga da u njoj budem. i zar nismo zaključili koliko u vezama oko nas ima patologije?

Akai je gore naveo neke razloge dužeg soliranja. Dodajem:
loša karma

[.aquarius.]

Lyla kaže:

Mislim da je puno mladih cura sjebano ovim imperativom. pri tom mislim na singlice od oko 30 godina.

za koji mjesec navršavam 30-u. ali vidiš, meni veza nije imperativ, ona je moje htijenje i želja. soliram jer sam "prisiljena", a ne jer to stvarno želim. naime, obožavam ja svoju slobodu i neovisnost, ali imam takva poimanja i mentalni sklop da vezu (onu koju priželjkujem) ne smatram nikakvim ograničavanjem bilo slobode, bilo mogućnsti. štoviše, smatram da je tek veza sa pravom osobom prava sloboda i punina, širenje horizonta i otvaranje vrata nebrojenim mogućnostima. jako često razmišljam o ovome što kaže exora:

Exora kaže:

Mislite li da je osobama koje sebe percipiraju kao kvalitetnu, izgrađenu osobu i pritom su zadovoljni svojim izgledom, ponašanjem, okolinom i sl. teže pronaći odgovarajućeg partnera jer traže iste takve kvalitete, a takve osobe su u manjini? I s druge strane, da je prosječnim ljudima lakše jer za njih postoji puno više potencijalnih partnera jer imaju niže kriterije koje je lakše zadovoljiti?

i uvjerena sam da je to moj problem. malo je ljudi koji zadovoljavaju moje kriterije. mislim da bih snižavanjem istih imala puno više uspjeha, ali jednako tako znam da ne bih bila ni sretna, ni ispunjena da ih snizim. pat pozicija, reklo bi se
tome bih mogla dodati i još neke razloge zbog kojih sam solo. živim u pripizdini, i okružuju me ljudi koji mi prvenstveno svojim pogledima na život (kratko rečeno) ne pašu. upoznajem jako malo ljudi jer za neka veća upoznavanja nemam mogućnosti. sjebana situacija opet. (mada, imam frenda koji je stalno u kontaktu s ljudima i upoznaje abnormalno puno novih osoba jer mu je posao takav, pa isto kaže da nema nekih uspjeha.)

ali, unatoč svim ovim opravdanim razlozima, opet ne mogu, a da se ne upitam: da li je možda problem u meni? u nekom debilnom obrascu?

Baby Blues kaže:

ili samo imam visoke kriterije niti ih namjeravam spuštat.

iako će parit ka oglas, ne meren odolit
moji kriteriji? znam da su teško ostvarivi, al meni su skroz normalni i ne odstupam od njih (ne mogu sve ni da hoću), evo nekih:

- želim muškarca širokih pogleda (liberalnog i tolerantnog, fleksibilnog, itd.)
- želim muškarca koji će me poslat u pizdu materinu kad prikardašin sa svojim "glupim" (da, svi imamo svoje glupe), ali će isto tako voljno i željno, a ne "prisilno" sjest sa mnom, razgovarat i riješit problem koji imamo
- želim muškarca koji će reć: stara, pakiraj se-idemo tri dana u .....samo nas dvoje
- želim muškarca koji ima sličan smisao za humor kao i ja
- Želim muškarca s kojim mogu razgovarat, i s kojim mogu samo šutit
- želim muškarca koji nema fobiju od ogoljavanja
- želim muškarca za ravnopravan korak u dvoje, a ne za nosat ga na leđima ili ne daj bože vodit za ručicu
- želim muškarca koji će volit moju blesavost i iskrenost
- želim muškarca za prejeben seks
- želim muškarca koji će prihvatit činjenicu da iman dicu i to će mu bit ok (možda će ga bit strah, ali će bit dovoljno hrabar i dovoljno "moj" da pliva u tim vodama)
-želim muškarca koji će me volit baš ovakvu kakva jesam, bez želje da me mijenja
- želim.......

to je samo dio onoga što želim i ne pristajem na ništa manje, taman solirala do kraja života

[Joanna4]

Vidim, svi se slazu da obrasci postoje... A ja osobno znam da ih je moguce prevladati i solo, bez strucne pomoci... samo uz dovoljno hrabrosti da se zaroni duboko u sebe i iscupaju neke cigle iz nosivih zidova bez da se raspadnemo bas jako... Dakle, blagi (mozda i ne tako blagi) mazohizam je obavezan.

Strucna i nestrucna pomoc nikad ne moze biti toliko strucna da vidi tocno sto nam je u glavi, ali moze biti dobrodosao poticaj za razmisljanje.

Bas sam jucer shvatila da i mene pokrece jedan takav obrazac... Sjecam se jedne prilicno dobre knjige u kojoj sam citala nesto o tome, ali zaboravih naslov i autora, sve. (Mora da mi je bila jako upecatljiva u tom trenutku.) Pa, ako netko slucajno zna o kojoj knjizi pricam, nek ju napise, mislim da ce mi sad biti itekako korisna. Nije Fromm ili tako nesto tesko, samo neki lagani selfhelp.

Jer, eto, znam da treba osvjestiti problem, kazu da je to pola rjesenja. A koja je druga polovica?

[147]

Joanna4 kaže:

Bas sam jucer shvatila da i mene pokrece jedan takav obrazac... Sjecam se jedne prilicno dobre knjige u kojoj sam citala nesto o tome, ali zaboravih naslov i autora, sve. (Mora da mi je bila jako upecatljiva u tom trenutku.) Pa, ako netko slucajno zna o kojoj knjizi pricam, nek ju napise, mislim da ce mi sad biti itekako korisna. Nije Fromm ili tako nesto tesko, samo neki lagani selfhelp.

:

ova knjiga? https://www.forum.hr/showthread.php?t...previ%9Ae+vole

[Lord Byron]

.aquarius. kaže:

- želim muškarca...

Smije li se na ovom PDF-u psovati? Ma svejedno, mislim da sam poprilično čist s kartonima.

Jebi se. Taman sam u modu "ajmo bit neempatični mizantrop", a ti ovako.

Evo, i ja ti želim takvog muškarca.