Čovjek bez tijela

[činovnik]

Apemant kaže:

Ni meni 'cogito ergo sum' nije lišeno svake sumnje. Nego mi se samo nalazi na *minimalnom* stupnju sumnje kojeg mogu zamisliti. Recimo, sama ta sumnja je jednako, a ne 'još manje' sumnjiva, ako me pratiš.

Hoću reći, ako je misao 'cogito ergo sum' imalo 'sumnjiva', onda je svakako misao 'joj, meni je taj cogito ergo sum nekako sumnjiv' - barem JEDNAKO tako sumnjiva (a vjerojatno i mnogo više).

Ne znam jesi li na to mislio, ali ima interpretacija da "cogito" precizno znači "sumnjam". Dakle, ne radi se o mišljenju općenito, već o podvrsti mišljenja – sumnji. Tako Decsartes u sve sumnja, ali ne sumnja u to da sumnja, jer je očito da sumnja. Sumnja sigurno postoji: "sumnjam, dakle jesam".

[servantes]

- Sizif - kaže:

Po mojem mišljenju, za razliku od čovjeka, životinja odvojena od tijela gubi sve, jer razum, kompleksne ljudske osjećaje, maštu... nema. Odvojena od svojeg životinjskog potencijala, ona doslovno nema nikakav život i bilo bi etično eutanazirati ju.

Kad malo bolje razmislim sam čin odvanja ljudskog razuma od tijela izaziva u meni mnoge kontraverze. Primjerice da li je razum razum ako ne može kontrolirati oči, pokret tijelom, dodir, ukus...... Kako se uopće zamišlja to odvajanje?
Nadalje da li odvojeni razum (svijest) spava? Što je u stvari spavanje? Tada nemamo razuma ni svijesti, a mozak i tijelo ipak radi.
Kako čovjek nije životinja ako ne može kontrolirati to specifično stanje koa što je san? Ako nije životinja, što je onda?

I da. Životinja ima i razum, i kompleksne osjećaje i .....maštu. Bezbroj je primjera.

[servantes]

omen4k kaže:

Zato sto omogucuje naprednije prikupljanje iskustva u fizickoj manifestaciji i rezultirani razvoj duhovnom entitetu koji ga koristi.

To nije filozofski argument već kulturološki.

Po kriterijima moci utjecaja na sebe i okolinu.

Sunce ima puno veći utjecaj na sebe i okolinu. Znači li to da je ono razumno?

Vrlo popularna teza u trenutnom drustvu.

To je logika.

[Soul sister]

- Sizif - kaže:

Bi li ti životinju 'zaključanu' u locked-in sindromu, koji ju praktički 'odvaja' od tijela - eutanazirao?

A bi li onog čovjeka iz dokumentarnog filma?

Po mojem mišljenju, za razliku od čovjeka, životinja odvojena od tijela gubi sve, jer razum, kompleksne ljudske osjećaje, maštu... nema. Odvojena od svojeg životinjskog potencijala, ona doslovno nema nikakav život i bilo bi etično eutanazirati ju.

A Draška Regula ne bi bilo etično eutanazirati, jer zahvaljujući razumu, mašti, kompleksnim ljudskim osjećajima... on nalazi smisao života koji je iznad/izvan životinjstva od kojeg je praktički locked-in sindromom odvojen.

Slažem se s ovim dijelom u kojem govoriš o eutanaziji, ali ne zbog toga što mislim da sve životinje nemaju maštu i ljudske osjećaje, već naprosto iz razloga što životinje koje to imaju ne bi mogle opstati u životinjskom svijetu bez svoje materijalne podloge u obliku tijela. Delfini, koji imaju samosvijest, ne bi mogli opstati u svom prirodnom okruženju kao ljudi, jer kod životinja ustrojstvo zajednice nije isto kao i kod ljudi, kao ni građa organa i sam razvoj jedinki. Međutim, ni svi ljudi ne bi mogli živjeti ovako zato što je i kod ljudi utjecaj okruženja jako bitan za razvoj jedinke. Recimo, tzv. "divlja djeca" ne bi mogla živjeti na ovakav način, jer su se takvi pojedinci prilagodili načinu života u sredini koja ih je okruživala, životinjskom svijetu.

Moglo bi se reći da ljudi (za razliku od životinja) imaju potencijal za život "bez tijela" u određenim okolnostima i na određenom stepenu razvoja, ali hoće li ta predispozicija biti ostvariva zavisi od mnogobrojnih faktora...

[omen4k]

servantes kaže:

To nije filozofski argument već kulturološki. .

"To nije odgovor u meni korisnom pakiranju".

servantes kaže:

Sunce ima puno veći utjecaj na sebe i okolinu. Znači li to da je ono razumno? .

Dobro pitanje.

servantes kaže:

To je logika.

To je logika bazirana na premisama:

1) "Imas dve kategorije zivih bica na planetu".

2) "Tvoje tijelo lici na drugu".

Prva premisa je za mnoge pogresna.

[wand_1]

činovnik kaže:

Dok se Hofstadter ne registrira na forum pitam je li, i ukoliko jest, zašto je to pojavljivanje začudnije od pojavljivanja života iz puke tvari?

Što je kome čudno je stvar ukusa. Samoreplicirajuće molekule (ili još prije njih kristali) koje su temelj života su dobrim dijelom stvar kemije. Njihovo psotojanje nije puno 'začudnije' od postojanja atoma. Baš kao što se molekule ne moraju složiti u samoreplicirajuće uzorke, tako se ni atom nije morao složiti, moglo je sve ostati na razini kvark gluonske plazme ili nečega sasvim trećeg.

Nije li iskustvo "ja" najizravnije iskustvo, izravnije i od iskustva molekula i neurona? Nije mi jasno kako se putem fikcije/halucinacije može doprijeti do stvarnosti poput molekula i neurona. Može li se vjerovati halucinaciji? Meni je logično da halucinacija ne može (ne treba?) vjerovati samoj sebi.

Sigurno da se toj 'halucinaciji' ne može sve vjerovati. Sjeti se samo koliko postoji raznih varki koje proizvodi mozak.

Njen 'cogito' odnosno 'Ja' je vjerojatno sekundarna pojavnost. Lako je moguće da je to naizravnije iskustvo 'Ja' posljedica sustava koji promatra sam sebe, kao kod Godela. Da bi što bolje funkcionirao um prepoznaje uzorke i generira simbole. Naravno da kod dovoljno razvijenog i hijerarijski ustrojenog uma postoji 'simbol' koji označava sam sebe, koji govori sam o sebi i koji sam sebe promatra.

Po definiciji sustav koji govori o sebi je paradoksalan, to je sama priroda logike.

Da ne idemo u matematiku, Godela, Turinga, Chaitina, uzmimo najjednostavnije: Da li je istinita izjava Krećanina Epimenida: 'Svi Krećani uvijek lažu' ?

Očito, čim neki sustav govori o vlastitoj 'istinitosti', čim se uvrće sam u sebe, imamo paradoks.

Budući se samosvijest, odnosno pojam 'Ja' javlja tek nakon što je mozak dovoljno razvijen da generira takve misli (i nestaje nakon što je mozak dovoljno oštećen), moguće je da je taj pojam najobičniji korisni paradoks.

Još jedan argument u prilog tome su drugi simboli bliski pojmu 'Ja'. Ljudi sa oštećenim mozgom ili oni s višestrukim ličnostima u glavi imaju više pojmova 'Ja', a ne samo jedan.

Nadalje, što su nam neki agenti 'bliskiji' to je njihov simbol u našim umovima bolje i detaljnije razrađen, i u hijerahriji simbola više rangiran. Zato nas teže pogađa gubitak bliske osobe nego nekog potpuno nepoznatog.

Isto tako, naš simbol 'Ja' se ne pojavljuje samo u našem umu. I drugi umovi imaju taj simbol koji označava naše 'Ja', samo on kod njih nije na središnjem mjestu, nego ispod u hijerarhiji i to niže što nas osoba manje poznaje.

'Ja' je detaljna nelinerana samoreferentna petlja.

Primarna funkcija je vjerojatno evolucijoskog porijekla. Osnovna funkcija mozga (pored upravljanja autonomnim sustavima) je anticipiranje bliske budućnosti, u svrhu preživljavanja.

Dakle, možeš vjerovati spoznajama o svijetu oko sebe, ako tvoj filozofski okvir nije solipsizam.

Ali razmisli možeš li vjerovati pojmu 'Ja' kojeg razvodni alkohol, droga, udarac po glavi ili bolest..?

Pitaj kakvog senilnog starca ili nekog s amnezijom i ponekad neće znati tko je uopće on.

Mislim da to pokazuje da je 'Ja' nadgradnja u umu, a ne osnova kako to neki žele prikazati.

činovnik kaže:

Shvatio sam da kada neki kognitivni znanstvnici i filozofi uma govore o "ja" kao iluziji, da govore iz neke objektivne, izvanljudske pozicije, iz koje se "vidi" kako materija kreira iluziju "ja"... Ali onda se javlja misao da je upravo takva pozicija jedna iluzija jer je to samo jedan od načina djelovanja "ja".

Pa kažem ti, sama priroda pojma 'Ja' je paradoksalna. Bilo koji samoreferentni sustav je takav, što se može vidjeti na najobičnijim samoreferentnim izjavama do najsloženijih dokaza iz matematičke logike.

[- Sizif -]

Soul sister kaže:

Slažem se s ovim dijelom u kojem govoriš o eutanaziji, ali ne zbog toga što mislim da sve životinje nemaju maštu i ljudske osjećaje, već naprosto iz razloga što životinje koje to imaju ne bi mogle opstati u životinjskom svijetu bez svoje materijalne podloge u obliku tijela.

Ovo bi impliciralo da imaju ljudske osjećaje... vjerojatno si se neprecizno izrazila.

Opstanak je nebitan za ovo pitanje. Ni čovjek iz dokumentarnog filma ne bi mogao opstati bez potpore drugih bića, no... da je na njegovom mjestu bilo koja životinja, bismo li u tom postojanju vidjeli ikakav smisao ili bismo ju eutanazirali?

Ako bismo ju eutanazirali, za razliku od čovjeka, onda postavljam pitanja koja je ta specifična razlika između bilo koje životinje na jednoj strani i čovjeka na drugoj strani, koja opravdava takvu razliku u tretmanu?

To što životinje imaju mozak i može im se pripisati neki (u odnosu na čovjeka) vrlo nizak stupanj inteligencije, ne znači da imaju razum.

Soul sister kaže:

Moglo bi se reći da ljudi (za razliku od životinja) imaju potencijal za život "bez tijela" u određenim okolnostima i na određenom stepenu razvoja, ali hoće li ta predispozicija biti ostvariva zavisi od mnogobrojnih faktora...

...s tim se mogu složiti...

I ranije sam rekao... postoje ljudi koji žive po modelu "use, nase i podase" i može se reći da su i izvan kuta gledanja jednog biologa, koji je ujedno i fahidiot, uistinu - životinje.

Takvima je naročito teško prihvatiti da čovjek nije samo životinja...

[- Sizif -]

servantes kaže:

Sunce ima puno veći utjecaj na sebe i okolinu. Znači li to da je ono razumno?

Sunce nema svjestan utjecaj doslovno ni na što... pa je potpuno besmisleno reči da je 'razumno'.

[- Sizif -]

servantes kaže:

I da. Životinja ima i razum.

Nema (osim ako unakaziš taj pojam i drastično mu suziš značenje). Ima mozak i (u usporedbi s čovjekom) vrlo nisku inteligenciju, u pravilu puno nižu i od ljudi koje se smatra 'mentalno retardiranima'.

[omen4k]

- Sizif - kaže:

Sunce nema svjestan utjecaj doslovno ni na što...

Jer "svijest" u Svemiru je naravno "emergentno svojstvo" sivih mozdanih stanica, a sitne samosvjesne nakupine stanica na jednom planetu u svemiru posjeduju svojstva superiorna nepojmljivo kompleksnijim i utjecajnijim entitetima koji omogucuju njihov zivot.

[Soul sister]

- Sizif - kaže:

Ovo bi impliciralo da imaju ljudske osjećaje... vjerojatno si se neprecizno izrazila.

Pa dokazano je da delfini imaju neke od ljudskih osjećaja...kao i gorile. Gorile jasno iskazuju te emocije kada nauče jezik gluhih. Ja mislim da i neke druge životinje imaju emocije na nekoj primitivnijoj razini, ali nisu iste kao kod ljudi.

Ako bismo ju eutanazirali, za razliku od čovjeka, onda postavljam pitanja koja je ta specifična razlika između bilo koje životinje na jednoj strani i čovjeka na drugoj strani, koja opravdava takvu razliku u tretmanu?

Sposobnost za umjetničko stvaranje je po meni najbitnija razlika.

To što životinje imaju mozak i može im se pripisati neki (u odnosu na čovjeka) vrlo nizak stupanj inteligencije, ne znači da imaju razum.

Svjesno usmjeren razum nemaju (teško je dokazivo da imaju jer uglavnom nemaju mogućnost lingvističkog komuniciranja), ali može li se pretpostaviti da delfini možda imaju svoj jezik koji mi ne razumijemo? Isto tako, da je čovjek iz dokumentarca živio prije dva stoljeća i da nije postojala tehnika koja bi mu omogućila izričaj i komunikaciju s okolinom na način na koji je moguć danas, kako bismo znali šta osjeća i misli?

[- Sizif -]

Soul sister kaže:

Pa dokazano je da delfini imaju neke od ljudskih osjećaja...kao i gorile. Gorile jasno iskazuju te emocije kada nauče jezik gluhih. Ja mislim da i neke druge životinje imaju emocije na nekoj primitivnijoj razini, ali nisu iste kao kod ljudi.

Kao netko tko se bavi(o) skladanjem, mogu ti reći da 'u glavi' mogu 'čuti' i 'osjetiti'/doživjeti skladbu koja nikad nigdje nije izvedena. To mogu i u hipotetskom slučaju da sam locked-in sindrom 'odvojen' od tijela, zar ne?

Odakle ti ideja da bi nešto, ne doslovno takvo, ali bar analogno tome, mogla ikoja životinja... i na kakvo se istraživanje pozivaš?

Soul sister kaže:

Sposobnost za umjetničko stvaranje je po meni najbitnija razlika.

Čovjek iz dokumentarnog filma, igrom slučaja bio je i glazbenik (prijatelj Tamare Obrovac, a glazba ih je i zbližila) pa ima i taj aspekt, no... da nema?
Onda bi bio kao i životinja i valjalo bi ga eutanazirati?

Ne slažem se s tobom, a nakon što se malo više posvetiš tom pitanju, mislim da ćeš uvidjeti da se ni sama ne slažeš s onim kako si napisala.

Zašto bi sposobnost za umjetničko stvaranje bila bitnija od npr. činjenice da je on, koristeći svoj razum, činio ono što životinje ne bi mogle... jer razum nemaju. On je svojim potomcima pomagao oko rješavanja zadataka iz matematike...

Kako bi nešto, što je samo životinja, a s locked-in sindromom je 'odvojeno' od tijela, moglo pomoći svojim mladuncima? Možeš li uopće konstruirati takav hipotetski slučaj?

Kod čovjeka, budući da nije samo životinja, nego je biće s razumom, takav slučaj, ne samo da nije nezamisliv, nego je u dokumentarnom fimu i praktično demonstriran.

Soul sister kaže:

Svjesno usmjeren razum nemaju

Prvo pojmu razum suziš značenje, a onda se koristiš većim brojem riječi i konstatiraš: "svjesno usmjeren razum nemaju"?

Nepotrebno. Ako pojmu razum ne sužavaš opseg i značenje, onda je puno lakše izraziti isto. Nemaju razum.

Soul sister kaže:

(teško je dokazivo da imaju jer uglavnom nemaju mogućnost lingvističkog komuniciranja), ali može li se pretpostaviti da delfini možda imaju svoj jezik koji mi ne razumijemo? Isto tako, da je čovjek iz dokumentarca živio prije dva stoljeća i da nije postojala tehnika koja bi mu omogućila izričaj i komunikaciju s okolinom na način na koji je moguć danas, kako bismo znali šta osjeća i misli?

U apsolutnom smislu ništa nije dokazivo (a najmanje je sumnjivo ono: "Mislm, dakle jesam."). Možda u svojim glavama čimpanza ili delfin skladaju polifone melodije... bolje od Bacha. Nitko ne može ponuditi egzaktan dokaz da nije tako.

Ipak, argument te vrste mi ne djeluje ozbiljno...

[Soul sister]

- Sizif - kaže:

Kao netko tko se bavio skladanjem, mogu ti reći da 'u glavi' mogu 'čuti' i 'osjetiti'/doživjeti skladbu koja nikad nigdje nije izvedena. To mogu i u hipotetskom slučaju da sam locked-in sindrom 'odvojen' od tijela, zar ne?

Odakle ti ideja da bi nešto, ne doslovno takvo, ali bar analogno tome, mogla ikoja životinja... i na kakvo se istraživanje pozivaš?

Napisala sam da je upravo to razlika između ljudi i životinja (sposobnost umjetničkog stvaranja) i nisam tvrdila da životinje imaju apsolutno sve emocije kao ljudi, ali da imaju neke, imaju.

Čovjek iz dokumentarnog filma, igrom slučaja bio je i glazbenik (prijatelj Tamare Obrovac, a glazba ih je i zbližila) pa ima i taj aspekt, no... da nema?
Onda bi bio kao i životinja i valjalo bi ga eutanazirati?

To nigdje nisam tvrdila.

Ne slažem se s tobom, a nakon što se malo više posvetiš tom pitanju, mislim da ćeš uvidjeti da se ni sama ne slažeš s onim kako si napisala.

Zašto bi sposobnost za umjetničko stvaranje bila bitnija od npr. činjenice da je on, koristeći svoj razum, činio ono što životinje ne bi mogle... jer razum nemaju. On je svojim potomcima pomagao oko rješavanja zadataka iz matematike...

Ljudi se razlikuju i u nekim drugim segmentima od životinja, a ja sam napisala da je po meni najvažniji onaj koji sam navela. Ostale nisam zanijekala, ali se ne slažem s tim da životinje nemaju nikakve osjećaje i da nemaju samosvijest kada je dokazano da neke od njih imaju.

Prvo pojmu razum suziš značenje, a onda se koristiš većim brojem riječi i konstatiraš: "svjesno usmjeren razum nemaju"?

Nepotrebno. Ako pojmu razum ne sužavaš opseg i značenje, onda je puno lakše izraziti isto. Nemaju razum.

Kakvo sužavanje pojma? Fino sam napisala ono što mislim.

U apsolutnom smislu ništa nije dokazivo (a najmanje je sumnjivo ono: "Mislm, dakle jesam."). Možda u svojim glavama čimpanza ili delfin skladaju polifone melodije bolje od Bacha. Nitko ne može ponuditi egzaktan dokaz da nije tako.

Ipak, argument te vrste mi djeluje slabašno...

Ja napišem da je upravo mogućnost umjetničkog stvaranja najvažnija razlika između ljudi i životinja, a ti onda napišeš ovako nešto.

I da, iako ne komponiraju, postoje istraživanja da krave daju više mlijeka kada slušaju simfonijsku muziku...

[- Sizif -]

Soul sister kaže:

Napisala sam da je upravo to razlika između ljudi i životinja (sposobnost umjetničkog stvaranja) i nisam tvrdila da životinje imaju apsolutno sve emocije kao ljudi, ali da imaju neke, imaju.

Jasno da životinje imaju neke emocije, ne vidim oko čega tu raspravljamo.
No, govorio sam o kompleksnim ljudskim osjećajima... koji mogu proizlaziti iz npr. stvaralaštva (koje može i ne mora biti 'umjetničko').

Soul sister kaže:

To nigdje nisam tvrdila.

...niti sam ja tvrdio da si tvrdila. No... postavio sam pitanje kako bih iz tebe izvukao tu tvoju 'ljestvicu bitnosti', nakon što si sposobnost za umjetničko stvaralaštvo istaknula kao nešto najbitnije.

Soul sister kaže:

Ljudi se razlikuju i u nekim drugim segmentima od životinja, a ja sam napisala da je po meni najvažniji onaj koji sam navela. Ostale nisam zanijekala, ali se ne slažem s tim da životinje nemaju nikakve osjećaje i da nemaju samosvijest kada je dokazano da neke od njih imaju.
Kakvo sužavanje pojma? Fino sam napisala ono što mislim.

Životinje se, naprimjer, mogu baviti pitanjem je li nešto 'dobro' ili 'loše'? Ili... npr. pitanjem smisla vlastitog postojanja?
Razum je ono što daje tu sposobnost. Životinje imaju sposobnost za takvo što? Na koje istraživanje se pozivaš?

Čovjek životinji može pripisati razum samo ako je 'animalocentričan' pa u tu svrhu jako umanjuje i sužava značenje tog pojma...

Soul sister kaže:

Ja napišem da je upravo mogućnost umjetničkog stvaranja najvažnija razlika između ljudi i životinja, a ti onda napišeš ovako nešto.

...zato što vrijedi i za neumjetničko stvaralaštvo i još štošta... (možeš i zanemariti da je primjer baš vezan uz pojam umjetnosti jer to ovdje nije presudno...)

[Soul sister]

- Sizif - kaže:

...niti sam ja tvrdio da si tvrdila. No... postavio sam pitanje kako bih iz tebe izvukao tu tvoju 'ljestvicu bitnosti', nakon što si sposobnost za umjetničko stvaralaštvo istaknula kao nešto najbitnije.

Meni bi bilo teško dati na eutaniziju i papagaja, a kamoli ljudsko biće.

Životinje se, naprimjer, mogu baviti pitanjem je li nešto 'dobro' ili 'loše'? Ili... npr. pitanjem smisla vlastitog postojanja?
Razum je ono što daje tu sposobnost. Životinje imaju sposobnost za takvo što? Na koje istraživanje se pozivaš?

Ne, nemaju sposobnost za filozofiju, neke imaju praktičnu inteligenciju, ali nemaju onu koja bi ih potakla npr. na skladanje.

Čovjek životinji može pripisati razum samo ako je 'animalocentričan' pa u tu svrhu jako smanjuje i sužava značenje tog pojma...

Neke životinje imaju određene predodžbe nastale na osnovu opažanja, ali razum kojim bi donijele zaključke, nemaju. Ovo što ja tvrdim nije nikakvo sužavanje pojma.

[- Sizif -]

Soul sister kaže:

Meni bi bilo teško dati na eutaniziju i papagaja, a kamoli ljudsko biće.

Izbjegla si odgovor. Mislim, ok... nisi dužna odgovarati, ako ne želiš...

Soul sister kaže:

Neke životinje imaju određene predodžbe nastale na osnovu opažanja, ali razum kojim bi donijele zaključke, nemaju. Ovo što ja tvrdim nije nikakvo sužavanje pojma.

Ono biće koje nema sposobnost donositi razumne zaključke - nema se smisla nazivati razumnim. Drugim riječima - nemaju razum.

Inteligenciju koja je niža i od one kakvu imaju ljudi koje se smatra 'mentalno retardiranima', imaju. To nitko nije sporio.

[Soul sister]

- Sizif - kaže:

Izbjegla si odgovor. Mislim, ok... nisi dužna odgovarati, ako ne želiš...

Nisam. Mislim da je životinje etičnije eutanizirati zato što zaista njihov život jeste manje vrijedan ako su nepokretne i moglo bi se reći da nema nikakav smisao, ali to ne znači da bih kućnog ljubimca kojeg volim eutanizirala i da smatram da je život tog stvorenja potpuno ništavan.

[- Sizif -]

Soul sister kaže:

Nisam. Mislim da je životinje etičnije eutanizirati zato što zaista njihov život jeste manje vrijedan ako su nepokretne i moglo bi se reći da nema nikakav smisao, ali to ne znači da bih kućnog ljubimca kojeg volim eutanizirala i da smatram da je život tog stvorenja potpuno ništavan.

Ostavila bi kućnog ljubimca s locked-in sindromom na životu?

...iako se ne vidi da bi on išta osim patnje (jer nije ljudsko biće, kao čovjek iz dokumentarnog filma) od takvog bivstvovanja mogao imati?

Hm...

[josip-presvetli]

Opet drvite u prazno. Iste pripovijesti drugi topik.

Znači rekli smo čovjek je evolucijom (ili božjom voljom - detalj u koji ne ulazim jer je nebitan) zadominirao svijetom i postao dominantna vrsta.

Jasna stvar on kao dominantna vrsta cijeli svijet percipira iz vlastitog rakursa. Po kojemu je skladanje glazbe naprednije od kljucanja kukuruza (kokoši) ili pravljenja mravinjaka (mravi) no jeli to uistinu tako. Što bi kokoš rekla na vivaldieva godišnja doba ili na mravinjak. I jedno i drugo činilo bi joj se glupo. Šta bi mravi rekli na... Razmeli ste. Nadam se.

Jedina razlika među vrstama je ta da je čovjek uznapredovao do nivoa gdje može pobiti sve druge vrste, a druge vrste nemogu pobit čovjeka. I to ga čini dominantnim. A ne simfonije.

Da sad recimo virus (ili bakterija, ne ulazim u detalje jer Su nebitni) koji uzrokuje ebolu pobije sve ljude i životinje -ebola bi postala dominantna vrsta.

Zna li ebola skladat simfonije? -nezna. Jel pobila sve (pod uvjetom ovakvog scenarija)? -je.

Čine li te simfonije dominantnim? Ne.

Nadam se da ste razmeli.

[Soul sister]

- Sizif - kaže:

Ostavila bi kućnog ljubimca s locked-in sindromom na životu?

...iako se ne vidi da bi on išta osim patnje (jer nije ljudsko biće, kao čovjek iz dokumentarnog filma) od takvog bivstvovanja mogao imati?

Hm...

Vjerovatno, meni je eutanazija poprilično odbojna. A ako ne bih mogla podnijeti da gledam takvu patnju, opet ne bih mogla učestvovati u takvom činu već bih zamolila nekog drugog da odnese ljubimca na eutanaziju.

(Upravo zbog toga što se previše vežem za životinje više i nemam ljubimce.)